Moje virtualno ogledalo
Dida moj, dida moj...
Kolegici je prije dva dana umrla mama.
Žao mi je zbog toga kako se osjeća; iako ne mogu ni zamisliti kako joj je i nadam se da to neću osjetiti još puno vremena.
Sebično je od mene što svaki put kad nekome koga znam umre netko, proživljavam bol svoga gubitka.
Naime meni je prije godinu dana umro dida.
Jedini kojeg sam znala.
Jedini kojeg sam uspjela upoznati.
Bila sam mu prva unuka i uvijek je govorio da bi želio dočekati moje vjenčanje pa da može umrijeti.
I dočekao ga je. Umro je samo mjesec dana nakon toga. Kao da je znao.
Pričamo večeras kolege i ja o kolegici kojoj je umrla mama. I ja se sjetim moga dide. A na radiju zapjeva Arsen Dedić: Dida moj, dida moj…
Moj je dida htio da ga se sada sjetim. Znam to. Vjerujem u to.
Morala sam otići da me nitko ne vidi, morala sam ponovno proživjeti njegovu smrt i taj gubitak. Praznina koju osjećam znam da se više ne može popuniti. Ostaje samo isprazna utjeha da je znao koliko sam ga voljela. Mada mu to nikada nisam rekla.
Koliko čovjeku treba da preboli odlazak nekoga svoga?
I preboli li se to ikada?
Večeras sam tužna kao da je danas otišao moj dida, kao da je još jučer bio tu.
I dijelim tu bol s vama. Onda je manje boli, kad je se podijeli na više komada.
Niste ga poznavali, i zato vam želim reći kakav je bio, jer je bio čovjek kojeg bi svatko volio.
U malenom se selu rodio, u njemu je živio i tamo je i ostao.
Volio je djecu,
volio je vino,
volio je težak posao,
pjesmu i violinu,
volio je svoju unučad, svoju djecu.
Zaslužio je barem to od mene - da ga upoznam s vama.
Onda osjećam da je ponovno tu. Iako znam da nije.
Na posljednjem su ispraćaju svi plakali.
Malo je selo izgubilo velikoga čovjeka.
A ja svoga jedinoga didu.
03.07.2004. u 21:22 |
6 Komentara |
Print |
# |
^
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Dragi linkovi:
Tu biram filmove.
Posjećujem redovito Komediju.
Gledam najbolju televiziju.
Čitam ove novine.
Redovito provjeravam ovu i ovu adresu virtualnu. Ovdje pretražujem virtualna prostranstva. No, prije svega toga učitam naslovnicu.
Ako se želite izventilirati, to možete ovdje.
Pišite mi na virtualnacura@yahoo.co.uk
Želite li se igrati izgledom bloga, možda vam ovi linkovi mogu pomoći:
Obojaj blog
Izbroji koliko nas je bilo kod tebe
Kurzor Koji Pleše
Veličina slova
Boja (ne samo teksta)
Igraj se bojama;satima kombiniraj
Stavi veću fotku na Internet
Ili kreiraj svoj virtualni albumčić
Smajlija u izobilju
Jako zgodne animacije
Još smajlija
Ako vam zatreba koja cyber klinika...
Portal za pitanja o zdravlju i bolestima
Žena samo za žene
Zdravlje i život
Zdravi veseli bili ;-)
Za nas, curice:
virtualna frizura
Veseli kutak
Najbolji frizer u Zagrebu
Najbolji kozmetički salon
Najbolja dermatološka poliklinika
WebFit
Slap
Portali
Monitor
Index
Corner
Vip
HtNet
Iskon
Coolinarika
Traži, traži - pa ćeš naći
Pun pogodak
Google
servisne informacije
Jel gužva u prometu
Kakvo će biti vrijeme...
HINA
časopisi i dnevne novine on-line
Prvi hrvatski informatički časopis
Vjesnik
Slobodna
Nacional
wikipedia
Za sve vas koji ste ovisni
Star trek
Startrekovski podforum
Forumi:
Moravek
Medicinski forum
RRF
KokaLoka
Roda
Linadorin forum ljepote
HRT
Maxidiskont
Ljevak
Unival
Superknjižara
AGM
Sveznadar
Novi Avonov katalog
***
Ogledalce
****
Kad sam upoznala Blog, odmah sam se osjećala nekako virtualnije pa sam se nazvala Cyber, a ove riječi koje ovdje ispisujem - SVOJIM VIRTUALNIM OGLEDALOM.
Jer u njima uistinu ogledam sebe i svoja razmišljanja, preispitujem se i promišljam, usvajam nove i mijenjam stare svjetonazore.
Kao kad se pogledam u pravo ogledalo pa promijenim boju ruža za usne ili se podsjetim koliko mi nova frizura dobro pristaje.
A sada znam da je ovo i VAŠE virtualno ogledalo. Svih vas koji ste tu.
Pomozite mi naći odgovor na pitanje što je s njegove druge strane - još jedna virtualna stvarnost ili isti mi, samo naopačke?
Naručite i vi svoj bedž...
Što ja nisam i što sve nemam
Samim time što dijelim svoju intimu s vama jasno je da
nisam sramežljiva
nego da mi je naglašena ona egzibicionistička nota,
kao i vama koji me čitate - voajerska.
Nisam muškarac.
Nisam stara.
Nisam staromodna.
Nisam ružna.
Nisam debela, ali nisam ni premršava.
Nisam ni stara žena s apsolutno ravnim trbuhom i jako malom skroz bezveze guzom.
Nisam ravnodušna, nisam sebična, nisam glupa.
Nisam neosjećajna, nisam bez samopoštovanja, nisam čudna, nisam dosadna.
Nisam usamljena, nisam frigidna, nisam nevjerna.
Nisam visoka, nisam plava, niti crna a ni brineta. Nemam pjege.
Ne nosim očale. Bar ne uvijek.
Nemam dugu kosu. Nemam duge noge.
Nemam sestru. Bar ne rođenu.
Nemam bratića.
Nemam auto. Nemam višak love.
Nemam djecu.
Nemam želju ne imati djecu.
Troje barem.
Nemam riječ kojom bih opisala koliko volim život
od kada sam upoznala svoga muža.
Nemam način na koji bih rekla koliko život
ima smisla od kada on živi sa mnom u njemu.
Nemam pjesničku inspiraciju da objasnim koliko ga volim.
A da ne budem patetična.
Što ne želim.
bipiem
Heliks
Aerobic
Adam i Eva
Callanetics
Pčelica