Tvoj je dida dio tebe i on ce uvijek zivjeti u tvom srcu. Vjerujem da nas nasi dragi pokojni cuvaju i vide i da tvoj dida zna sve sto za njega osjecas.
Hvala ti sto si sve ovo podijelila s nama.
Pusa i zagrljaj utjehe!
03.07.2004. (22:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja sam izgubio jednog djeda kad sam bio mali ali ga se djelomce sjećam, kažu svi da nisu vidjeli boljeg čovjeka, a moj drugi djed je živ i ima 74 godine.dobar i veliki čovjek. razmišljao sam kako će to biti kad i on ode tamo. nikad ne dovršim misao...odlutam namjerno.
03.07.2004. (22:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nikad ne preboliš, al' se naučiš živjeti s tim. Ja sam u ovih 12 godina izgubila skoro cijelu obitelj... Svake godine neka nova tuga. A opet vjerujem da sam zadovoljnija osoba od nekih koji ne znaju što to znači gubiti. Život čine male stvari. Uspomene koje imaš nitko ti ne može oduzeti. :-)
03.07.2004. (23:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slazem se s ane.... i s bubom. rekle su sve kaj je i mjau imala za reci. inace,ja nikak ne mogu preboljeti smrt svoje bake....bas zato kaj nisam bila uz nju kad je umirala i nisam joj rekla da je volim...to mi uzasno fali...ali vrijeme lijeci sve rane....ako ih ne izlijeci,bar ih privremeno zaboravis...
04.07.2004. (02:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...ja sam izgubila sestru prije godinu dana i od tada više ništa nije isto. Žao mi je samo što u našem zadnjem susretu na odlasku htjela sam je poljubiti, a ona me odgurnula i rekla:Ma daj,pa odrasle smo...
Dva sata nakon njene pogibije policija mi je dala njen mobitel - tamo je bilo 13 mojih sms poruka i 20 neodgovorenih poziva s mog mobitela. Ja sam bila zadnja koja je pričala s njom....Jako, jako mi fali, svakim danom sve više......
04.07.2004. (23:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Buba
Tvoj je dida dio tebe i on ce uvijek zivjeti u tvom srcu. Vjerujem da nas nasi dragi pokojni cuvaju i vide i da tvoj dida zna sve sto za njega osjecas. Hvala ti sto si sve ovo podijelila s nama. Pusa i zagrljaj utjehe!
03.07.2004. (22:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirza
ja sam izgubio jednog djeda kad sam bio mali ali ga se djelomce sjećam, kažu svi da nisu vidjeli boljeg čovjeka, a moj drugi djed je živ i ima 74 godine.dobar i veliki čovjek. razmišljao sam kako će to biti kad i on ode tamo. nikad ne dovršim misao...odlutam namjerno.
03.07.2004. (22:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ane
Nikad ne preboliš, al' se naučiš živjeti s tim. Ja sam u ovih 12 godina izgubila skoro cijelu obitelj... Svake godine neka nova tuga. A opet vjerujem da sam zadovoljnija osoba od nekih koji ne znaju što to znači gubiti. Život čine male stvari. Uspomene koje imaš nitko ti ne može oduzeti. :-)
03.07.2004. (23:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MJAU
slazem se s ane.... i s bubom. rekle su sve kaj je i mjau imala za reci. inace,ja nikak ne mogu preboljeti smrt svoje bake....bas zato kaj nisam bila uz nju kad je umirala i nisam joj rekla da je volim...to mi uzasno fali...ali vrijeme lijeci sve rane....ako ih ne izlijeci,bar ih privremeno zaboravis...
04.07.2004. (02:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sunèica
...ja sam izgubila sestru prije godinu dana i od tada više ništa nije isto. Žao mi je samo što u našem zadnjem susretu na odlasku htjela sam je poljubiti, a ona me odgurnula i rekla:Ma daj,pa odrasle smo... Dva sata nakon njene pogibije policija mi je dala njen mobitel - tamo je bilo 13 mojih sms poruka i 20 neodgovorenih poziva s mog mobitela. Ja sam bila zadnja koja je pričala s njom....Jako, jako mi fali, svakim danom sve više......
04.07.2004. (23:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moje virtualno ogledalo
Sunčice, jako me potresla ova tvoja priča. Jako,jako. Suosjećam s tobom. To je jedino što ti mogu reći. Nažalost.
05.07.2004. (00:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...