Kako što se te do sada na vijestima čuli trojca su stradala kada su naišli na minu. Žalosno je to kada 10 godina poslje rata stradavaju ljudi ni krivi ni dužni. Što je najgore to je bilo na udaljenosti oko 20 cm od ceste no malo dublje. Taj dio je bio razminiravan no našli su 6 od 7 postavljenih mina. Čovjek koji ih je postavio rekao je od prilike di bi trebala biti i ta 7. no eto tek sad je nađena. Nesreća se dogodila možda 1km od mene no eksplozija se dobro čula. Kada su odvozili bager s kojim su zapravo i aktivirali minu vidio sam silinu te eksplozije. Mislio sam slikati mjesto nesreće no bila je policija tako da se nije moglo ni prići. Zbilja sam se zamislio nakon ove nesreće. To područje je trebalo biti razminirano no očito nije. Prolazio sam tamo stotinu puta i nisam ni slutio da je 20 cm od ceste mina. Sada se zapitam gdje sam sve prošao tako kraj mine, a da ni ne znam!? Često sam se znao biciklom zaputiti po seoskim putevima koji ovdje postoje no mislim da ću od sada razmišljati hoću li uopće i silaziti s asfalta. Znam da na nekim djelovima postoji velika opasnost od mina no očito je da ih možemo očekivati i di se najmanje nadamo. Što je najgore to nije prvi slučaj da ne netko naletio na minu u ovom selu. Dogodilo se to i prije nekoliko godina no taj čovjek je poginuo. Ne znam što je potrebno da se nešto poduzme i da se razminiraju ovi krajevi. Stvarno ovi političari odvajaju novce za zbilja glupe stvari dok ovje djeca iz osnove škole prolaze pokraj mina. No glavno je da oni mogu voziti najnovije modele skupocjenih automobila dok ovdje nevini radnici stradavaju. Zanima me što se treba dogoditi da uvide što je potrebno učiniti prije svega ostalog. No nije vrijedno trošiti riječi kada ih nitko neće vidjeti. Mislim na one koji bi ih trebali vidjeti! Do sada nisam shvaćao ozbiljnost situacije u kojoj živim. Kako bi se vi osjećali da se to dogodilo u vašem "susjedstvu"? I samo još jedno pitanje mi je palo na pamet prije objave posta. Bi li što promijenila situacija da je u ovoj nesreći stradao neki rođak ovih gore što samo sjede i igraju igrice na svojim računalima??? Pitam se, pitam!

za početak jedan lyric...

Have I told you how good it feels to be me,
when I'm in you?
I can only stay clean
when you are around.
Don't let me fall.
If I close my eyes forever,
would it ease the pain?
Could I breathe again?

[Chorus:]
Maybe I'm addicted,
I'm out of control,
but you're the drug
that keeps me from dying.
Maybe I'm a liar,
but all I really know is
you're the only reason I'm trying.

I am wasted away,
I made a million mistakes.
Am I too late?
There is a storm in my head;
it rains on my bed
when you are not here.
I'm not afraid of dying,
but I am afraid of losing you.

[Chorus:]
Maybe I'm addicted,
I'm out of control,
but you're the drug
that keeps me from dying.
Maybe I'm a liar,
but all I really know is
you're the only reason I'm trying.

When you're lying next to me
love is going through to me.
Oh it's beautiful.
Everything is clear to me
'till I hit reality
and I lose it all...
I lose it all...
I lose it all.
I lose it all...
Nah nah nah
nah nah nah....
Nah nah nah nah nah nah.....
nah nah nah nah nah nah....

You're the only reason,
Yeah, you're the only reason I'm trying,
Oh, I'm trying, I'm trying, I'm trying,
Don't want to lose it all,
Don't want to lose it all,
I'm trying, I'm trying..
I'm trying ...
Yeah, you know I'm addicted,
You know I'm addicted,
Yeah, you know I'm addicted....

danas neću pisati ništa o sebi... stoga... žalosno je ovo iz mog posta gore...

Evo ljudi u prošlom postu sam napisao neke stvari koje su krivo zazvučale. Želim se ispričati Katarini na mojim riječima iz prošlog posta. Nisam imao namjeru povrijediti te i žao mi je šta je tako ispalo. Naravno da možemo imati ono što smo imali i nadam se da će tako i biti. Znaš da ne napuštam tek tako svoje prijatelje, osobito ne sobe koje mi znače što i ti!!! Još jednom oprosti na riječima. Kao što si napisala u komentarima nisi to zaslužila. Slažem se s time pa sam zato i napisao ovaj post. A što se tiče dojma o tebi koji ostavlja prošli post... khm... ljudi da bi shvatili kakva je Katarina osoba pročitajte one starije postove di zbilja piše ono što treba pisati i kako zaista stvari stoje! Nemojte o Katarininom karakteru suditi po prošlom postu jer nije ispravno.
To bi bilo sve za ovaj post...

Brian Adams - Here I Am

Here I am - this is me
There's no where else on earth I'd rather be
Here I am - it's just me and you
And tonight we make our dreams come true

It's a new world - it's a new start
It's alive with the beating of young hearts
It's a new day - it's a new plan
I've been waiting for you
Here I am

Here we are - we've just begun
And after all this time - our time has come
Ya here we are - still goin' strong
Right here in the place where we belong

Here I am - next to you
And suddenly the world is all brand new
Here I am - where I'm gonna stay
Now there's nothin standin in our way
Here I am - this is me

Evo ljudi da vam se javim. Prošlo je mnogo vremena od mog zadnjeg posta no meni je to prošlo veoma brzo. Pa evo da vam napišem što se sve događalo ovdje kod mene.
Znam da sam u prošlom postu pisao o ljepoj večeri provedenoj u društvu Katarine i o tome koliko mi znači i koliko ju volim ali stvari su se izmjenile. Ne znam baš koliko vas će me razumjeti no ovako stvari stoje. Nakon subote naravno došla je i nedjelja te sam otišao na misu. Crkva je na 50m od moje kuće tako da mi nije ni veliki problem, a i navika mi je već. Da misa. Na misi sam prvi put vidio Anu. Tada se uopće nisam obazirao tko je i odakle je jer sam mislio da imam curu. Nisam siguran jel to bila nedjelja no jedan dan sam izašao kako bi s susjedom i njegovim bratićem nabijao loptu. I tako smo se mi upoznali (Ana i ja). Ostali bi navečer i radili gluposti, zajebavali se i pričali. Igrali smo flaše istine i izazova što je bilo zanimljivo. Sve je bilo ok dok nisam susjeda moro poljubit u usta. Ne zažvalit nego samo poljubit. Al i to mi je bilo previše no pravila su pravila. Bilo je zbilja odvratnih stvari. Šta ćeš kad neki imaju zbilja bujnu maštu. tako bi mi provodili večeri, a za dana bi već malo bili ozbiljniji iako se teško može reći da je tko bio ozbiljan. Sređivali smo i mjesni dom koji je srušen u ratu. Očišćen je i sada samo stoje loši zidovi koje bi bilo najbolje sruštiti. Te subote kada smo čistili dom bila mi je prilika da se nađem s Katarinom, no njoj se nije dalo. Mislim ono... zato se i dogodilo što se dogodilo. I tada sam ja počeo kuhati. Provodio sam vrijeme s društvom vamo, a svoju curu ne mogu vidjeti. Prošlo je tako nekoliko dana kada sam se obratio Katarini pitavši ju o našoj vezi. Bio sam zbunjen ali istovremeno i sretan što je rekla da mi nismo u vezi. Uredu je meni paše no ona se odmah počela ljutiti kada je čula da imam curu. Da novu curu. Jedina prepreka tomu je bila moja „veza“ s Katarinom koje uopće nije bilo. Mislim bilo bi mi jednostavnije i manje bi razbijao glavu da sam znao da nisam u vezi s Katarinom. Zajedno smo dva ili tri tjedna. Nisam siguran koliko jer sam izgubljen u vremenu. Prošli tjedan sam cijeli dan mislio da je srijeda i tek tam pred ponoć kažu mi da je četvrtak. Ja puf. Vrijeme koje sam proveo u društvu s Anom mi je nešto najbolje što mi se moglo dogoditi ovo ljeto. Stvarno nisam ni očekivao ovako lijepo ljeto. U samo nekoliko tjedana postala mi je jednom od najboljih prijateljica. Pa mislim nije ni čudo kada je rak u horoskopu. Ipak smo jednaki. Super je osoba i pored toga jako slatka. Ljudi opisivanje nekoga kao osobe mi ne ide baš no mogu vam reći da bi ju svatko mogao poželjeti da mu bude dio života. Dio je mog života i nadam se da će ostati tako još jako dugo. Evo sada je 14:15 po satu na mom kompu. Što znači da Anchy odlazi za nekih sat vremena. Ide nazad kući u Rijeku. Ne volim rastanke, a tko ih uopće voli? Zašto moraju uopće postojati? Ggggrrrrrrrrrrrwwwwww... Volio bih da sam ju vidio danas no mislim da bi mi onda samo bilo još gore ali preživio bih. Samo da sam ju vidio. Kako ću dočekati da ju opet vidim. Pa budem poludio. A tako nam je bilo dobro, a i bit će opet. Znam da se sve ovo čini čudno. Prije par tjedana sam pisao kako sam ljud za jednom curom i kako ju volim i koliko, a sada pišem o drugoj. Moguće je i ne pretvaram se niti sam se pretvarao kako određene osobe misle. Volio sam ju, a sada volim Anu. Now she is my quen.
Ljudi ne mogu vjerovati kako mi je sve ovo vrijeme brzo prošlo. Ostalo je još 20 i neš sitno dana do nove školske godine. Hej ljudi pa kad je već prošlo toliko vremena? Prošlo je gotovo dva mjeseca od kako je završila škola, a meni ništa. Zadnjih mjesec dana nisam ni skužio. Shvatim tek kada mi netko kaže koji je datum ili kad se sam uvjerim. Ljudi dolazi mi zadnja školska godina srednje škole. Imam 18 godina!? Nisam ja baš siguran u to. Netko je pomješao neke datume u mom rodnom lisu. Kako ja mogu imati 18 godina? Nikako! Čudom. Ipak postoje. Loooooooool...
Ljudi najte se ljutiti kaj vam se ne javljam ali jednostavno nisam htio propustiti ni trenutak koji sam mogao provesti u dobrom društvu. Sada kada mi je Anchy otišla biti ću ćešće na netu pa se čujemo. Uživajte u ostatku godišnjeg odmora. Čujemo se i vidimo...

P.S. ova gore pjesma mi je jedna od najdražih jer je svirala točno u najboljem mogućem trenutku. Toliko ljepih sjećanja u samo nekoliko tjedana. Hvala Anchy!