Brian Adams - Here I Am
Here I am - this is me
There's no where else on earth I'd rather be
Here I am - it's just me and you
And tonight we make our dreams come true
It's a new world - it's a new start
It's alive with the beating of young hearts
It's a new day - it's a new plan
I've been waiting for you
Here I am
Here we are - we've just begun
And after all this time - our time has come
Ya here we are - still goin' strong
Right here in the place where we belong
Here I am - next to you
And suddenly the world is all brand new
Here I am - where I'm gonna stay
Now there's nothin standin in our way
Here I am - this is me
Evo ljudi da vam se javim. Prošlo je mnogo vremena od mog zadnjeg posta no meni je to prošlo veoma brzo. Pa evo da vam napišem što se sve događalo ovdje kod mene.
Znam da sam u prošlom postu pisao o ljepoj večeri provedenoj u društvu Katarine i o tome koliko mi znači i koliko ju volim ali stvari su se izmjenile. Ne znam baš koliko vas će me razumjeti no ovako stvari stoje. Nakon subote naravno došla je i nedjelja te sam otišao na misu. Crkva je na 50m od moje kuće tako da mi nije ni veliki problem, a i navika mi je već. Da misa. Na misi sam prvi put vidio Anu. Tada se uopće nisam obazirao tko je i odakle je jer sam mislio da imam curu. Nisam siguran jel to bila nedjelja no jedan dan sam izašao kako bi s susjedom i njegovim bratićem nabijao loptu. I tako smo se mi upoznali (Ana i ja). Ostali bi navečer i radili gluposti, zajebavali se i pričali. Igrali smo flaše istine i izazova što je bilo zanimljivo. Sve je bilo ok dok nisam susjeda moro poljubit u usta. Ne zažvalit nego samo poljubit. Al i to mi je bilo previše no pravila su pravila. Bilo je zbilja odvratnih stvari. Šta ćeš kad neki imaju zbilja bujnu maštu. tako bi mi provodili večeri, a za dana bi već malo bili ozbiljniji iako se teško može reći da je tko bio ozbiljan. Sređivali smo i mjesni dom koji je srušen u ratu. Očišćen je i sada samo stoje loši zidovi koje bi bilo najbolje sruštiti. Te subote kada smo čistili dom bila mi je prilika da se nađem s Katarinom, no njoj se nije dalo. Mislim ono... zato se i dogodilo što se dogodilo. I tada sam ja počeo kuhati. Provodio sam vrijeme s društvom vamo, a svoju curu ne mogu vidjeti. Prošlo je tako nekoliko dana kada sam se obratio Katarini pitavši ju o našoj vezi. Bio sam zbunjen ali istovremeno i sretan što je rekla da mi nismo u vezi. Uredu je meni paše no ona se odmah počela ljutiti kada je čula da imam curu. Da novu curu. Jedina prepreka tomu je bila moja „veza“ s Katarinom koje uopće nije bilo. Mislim bilo bi mi jednostavnije i manje bi razbijao glavu da sam znao da nisam u vezi s Katarinom. Zajedno smo dva ili tri tjedna. Nisam siguran koliko jer sam izgubljen u vremenu. Prošli tjedan sam cijeli dan mislio da je srijeda i tek tam pred ponoć kažu mi da je četvrtak. Ja puf. Vrijeme koje sam proveo u društvu s Anom mi je nešto najbolje što mi se moglo dogoditi ovo ljeto. Stvarno nisam ni očekivao ovako lijepo ljeto. U samo nekoliko tjedana postala mi je jednom od najboljih prijateljica. Pa mislim nije ni čudo kada je rak u horoskopu. Ipak smo jednaki. Super je osoba i pored toga jako slatka. Ljudi opisivanje nekoga kao osobe mi ne ide baš no mogu vam reći da bi ju svatko mogao poželjeti da mu bude dio života. Dio je mog života i nadam se da će ostati tako još jako dugo. Evo sada je 14:15 po satu na mom kompu. Što znači da Anchy odlazi za nekih sat vremena. Ide nazad kući u Rijeku. Ne volim rastanke, a tko ih uopće voli? Zašto moraju uopće postojati? Ggggrrrrrrrrrrrwwwwww... Volio bih da sam ju vidio danas no mislim da bi mi onda samo bilo još gore ali preživio bih. Samo da sam ju vidio. Kako ću dočekati da ju opet vidim. Pa budem poludio. A tako nam je bilo dobro, a i bit će opet. Znam da se sve ovo čini čudno. Prije par tjedana sam pisao kako sam ljud za jednom curom i kako ju volim i koliko, a sada pišem o drugoj. Moguće je i ne pretvaram se niti sam se pretvarao kako određene osobe misle. Volio sam ju, a sada volim Anu. Now she is my quen.
Ljudi ne mogu vjerovati kako mi je sve ovo vrijeme brzo prošlo. Ostalo je još 20 i neš sitno dana do nove školske godine. Hej ljudi pa kad je već prošlo toliko vremena? Prošlo je gotovo dva mjeseca od kako je završila škola, a meni ništa. Zadnjih mjesec dana nisam ni skužio. Shvatim tek kada mi netko kaže koji je datum ili kad se sam uvjerim. Ljudi dolazi mi zadnja školska godina srednje škole. Imam 18 godina!? Nisam ja baš siguran u to. Netko je pomješao neke datume u mom rodnom lisu. Kako ja mogu imati 18 godina? Nikako! Čudom. Ipak postoje. Loooooooool...
Ljudi najte se ljutiti kaj vam se ne javljam ali jednostavno nisam htio propustiti ni trenutak koji sam mogao provesti u dobrom društvu. Sada kada mi je Anchy otišla biti ću ćešće na netu pa se čujemo. Uživajte u ostatku godišnjeg odmora. Čujemo se i vidimo...
P.S. ova gore pjesma mi je jedna od najdražih jer je svirala točno u najboljem mogućem trenutku. Toliko ljepih sjećanja u samo nekoliko tjedana. Hvala Anchy!
Post je objavljen 10.08.2006. u 14:40 sati.