< | studeni, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Hana je dijete koje ni sama ne shvacam; neobicna, nostalgicna, opicena, kreativna, suosjecajna, cvrsta, lomljiva. Volim kad je nasmijana i kad je ispunjena do tolke granice da pocne skakati po krevetu i plesati i vristati od srece i zaljubljenosti u zivot. Volim shvatiti da sam to cudo od covjeka ustvari ja.
Volim PLES i to neopisivo puno. Volim postati ritam. Volim PJEVATI pogotovo pod tusem, ali ne volim da me neko onda slusa. Volim PISATI pjesme, price, knjigu, dnevnik. Volim GLUMU (moje buduce zanimanje). Volim zaboraviti na vrijeme (zato stalno kasnim :P), izgubiti se u mislima, vjerovati, gledati u sunce. Volim ono nesto koje mi stalno govori da je sutra novi dan.
Volim umirati od smijeha i iznenadenja, osjecati se slobodno.
Zagrijala sam se za citanje dok sam procitala SUMRAK i zaljubila se u tu knjigu (knjigu:D).
GLAZBA je moja droga, moj adrenalin, nacin da popunim ono prazno, razumijem sama sebe ili da stavim osmjeh na lice.
Imam bezbroj ljubavi u sebi, i najveci mi je gust usreciti onoga koga volim, pa makar i pod cijenu da sam ja onda nesretna. Volim previse ljudi da bi nekog izdvojila posebno.
Volim tulume, izlete, gledati stare slike, more, prirodu, slobodu, grliti se.
Ne volim pms, kad sam zivcana. Ne volim se suzdrzavati od suza, makar to cesto moram. Ne volim kad mi uđe voda u uho poslje kupanja. Ne volim materijalizam, i shopping. Mislim ono, tu i tam si kupim nesto novo.:P Ne volim novac i povrsnost i osjecati se prazno. Ne volim kad mi dođe inspiracija da napisem nesto a nemam vremena to napisati. Divim se mojoj baki i svim ostalim ljudima koji su padove prihvatili ko nacin na koji se mogu dignuti jos vise.
Ne kuzim ljude koji nemaju cilj u zivotu, koji prezivljavaju, a ne zive.
Imam svoj bicikl, osmjeh, slusalice u usima, ritam, ljude i zasto zbog kojeg zivim i volim misliti da je to dovoljno. Imam i ICQ [357-307-055].
I dajem vam pusu.
Volim kad mi uđu u uho...
*The doors
*The beatles
*Jimi Hendrix
*Janis Joplin
*The rolling stones
*Scorpions
*The eagles
*Bob Dylan
*Bryan Adams
*Kenny W.S
*Elvis Presley
*Parni valjak
*Prljafci
*Daleka obala
*Zabranjeno pušenje
*Riblja čorba
*Psihomodo pop
*Azra
*Film
*Phil Collins
*itditditd
Samopouzdanje. Gradim ga. ((promjena))
Počet ću poduzimati nešto.
Vraćam se na nulu i onda idem do vrha. ((upornost))
Počet ću živjeti.
Trebalo se dogoditi. U nekim drugim okolnostima bi plakala, ili bila ljuta, ali onda sam se samo nasmijala.
Hvala kaj se to dogodilo. ((slučajnost))
Dogode se stvari zbog kojih bi plakala ili izgubila nadu. Ne zato jer su strašne. Nego zato jer postanu kap koja prelije čašu. Ali ovaj put sam se samo nasmijala. Zahvalna sam.
Bolje pasti na nulu i ići do vrha, nego biti u neutralnoj sredini tražeći izlaz.
((nada))
Počinjem od nule i idem do vrha. ((vjera))
Gradim stepenice do zvijezda.
Počinjem živjeti.
*ispričavam se na nejasnosti. al kad sama sebi nisam jasna. jedno znam da sam sigurna. (možda i previše)
Hm izbrisala sam onaj post...
To je i dalje moje mišljenje. Naravno.
Ali ne volim kad sam ljuta. Kad se živciram zbog nečeg
Vratiće im se sve. Sve.
I onda budem im se nasmijala u facu.
Buahaha kak sam zlobna.
Uglavnom...
Osim kaj mi je zlo od svih usranih političara....hm..
imam nastup s plesom u subotu...
Neznam....
Pokušavam s onim 'dancing like no one watching' al mi baš ne uspjeva.
Nije to to. Nisu to oni pokreti koji me ispunjuju.
A valjda bude dobro prošlo.
*držite fige*
Imam putrebu za putovanjem...(čitaj: bježanjem)
Oču se maknuti jednostavno.
Od svega.
Od nekih ljudi, stvari, načina i ponašanja...
Oču daleko.
A onda s druge strane...čemu?
Pobjegnem i vratim se kad-tad.
Maknem sve i dođe natrag.
Ispočetka i ispočetka.
Aaaa oču godišnji!!
Da se pohvalim, hodam pješice u školu. Aha.
Dajem poniju godišnji. Nek se i on malo odmori. Zaslužio je.
Aaa oču zimske praznike. Oču purgerice. Sanjkanje na starcu. Oču leći na snijeg i blejiti u njega dok ne nastane snjegovic od mene.
Ehe da.
Oke..odo ja..
Uživajte mi svi...
*pufam vas*
Eto već sam par puta krenula napisati post...
Ali nikad nemam dovoljno inspiracije...
Nadam se da bude ovaj put uspješno.
Ugl...
Baš sam gledala blog...od prvog posta.
Smijala bi se plačući.
Žalosne su neke stvari.
Koga sam cijenila, smatrala prijateljem...zbog koga sam se živcirala...
Ali neke stvari su me rasplakale...
Moj rođendan...
Heh. Tako savršeno retardirana večer.
Maturalac, more...
Često to radim. Prelistavam dnevnik. Neznam. Neki vele da to nije dobro. da te onda neke stvari koče na putu u budućnost...
Kod mene je suprotno (opet!)
Baš me neke greške koje sam napravila okreću da drugi put bude bolje.
Kak bi reko Điboni, ovo mi je škola...
Sjetim se i dobrih stvari...
Heh jedan dan prije davnih godinu dana napisala sam dvije stranice o plesu u dnevnik.
Sjećam se da sam doslovno drhtala i imala lepitiriće u trbuhu kad sam to pisala.
Svirala je najdraža pjesma, i jednostavno sam pisala pisala i pisala.
Tako obožavam te dvije stranice.
Tako obožavam muziku. Plesati. Te trnce. Adrenalin. Energiju. Ljubav. Ljubav prema životu.
Fale mi neki ljudi.
Jakojakojakojakojako.
Zagrlila bi neke.
Pričala s njima.
Trčala po kiši.
Išla na koncert.
Bila dijete.
*falite miiiii*
Počeću pisati knjigu.
O curi koja ide ostvariti san.
Koja ide plesati.
Koja živi život punim plučima bez obzira na sve.
((ja bi bila ona))
Ok, ja bi sad mogla pričati i pričati tj pisati, al moram ići,...
*Pusa*
....Because you had a bad day
You're taking one down......
............You work at a smile and you go for a ride
You had a bad day............
Ok.
Ovo fkt nije bio moj dan.
Ni blizu tome.
Katastrofa.
*nisam osjetila sunce
*nisam vidla ni jedan cvijet
*nisam vozila poni
*nisam plesala
Katastrofa.
Čudno je zamisliti moj dan bez da plešem. Bez da vozim poni.
Al eto. Čuda se događaju.
*So where is the passion when you need it the most?
You kick up the leaves and the magic is lost*
Od jutra sam na iglama, živci su mi na rubu.
Ujutro sam zaspala. I taman sam se probudila da se jedva stignem spremiti za školu s malim zakašnjenjem.
I vidim kiša.
Strogo mi je zabranjena vožnja po kiši. Znaju oni kak ja jurim. I da bi mi gače bile mokre dok ja dođem do škole.
Ok. Idem pješke.
I onda se sjetim kolko sam toga trebala još napraviti prije.
I doslovno sam drhtala dok sam se spremala.
I u školi onda...škola kakva je...
I onda dođem doma i posvađam se s majkom.
Aargh taj njein stav čvrstoo na zemlji.
A zbog čega sve ovo?
Samo zato jer uveličavam stvari. Bila je riječ o samo još jednom kašnjenju u školu, samo još nekoliko nenapisanih zadaća i naučenog gradiva, samo još jednom danu bez ponija i vremena za par pokreta uz dobru muziku.
Samo još jednom.
A bude ih i gorih. Naravno.
Jedina stvar koja se sanas dogodila bila je ta da sam se napokon jedan dan naspavala i Rothova igra 'nađi znak'
I...jedan zagrljaj.....
**hvala**
Ali makar se čini da jedva čekam sutra i novo jutro, e današnji je dan ipak imo smisla. dada.
U takvim nekim nevažnim sitnicama vidiš kolko ljudi imaš uz sebe. I kak se neke stvari prepoznaju u malim stvarima. U jednoj rečenici.
Jednom pogledu.
*jednom zagrljaju*
krepana sam.
Ljepo je imati osobu koju pogledaš i ona zna kaj misliš.
Koja te zagrli i sve je bolje.
*hvala tiiiii*
ok. Idem sad.
Jedva gledam.
Ljubim vas sve.
Posebno zvončicu.
koji u pogledu vidi tisuće riječi
zbog kojeg pahulje snijega griju kao sunce
i koji suze pretvara u osmjeh
jednim zagrljajem.**
#volim te#