Radi se, naravno, o kolektivnoj svijesti nekolicine mladih ljudi bez ideja, stoga bi ovo mogao biti i najkaotičniji blog u neposrednim prostorima. Pozitivno misleći.
Svaka takozvana individua (lol) piše u neki određeni dan u tjednu, stoga se nas 6 (šest) izmjenimo kroz sedam dana (uzevši da se naš server lijepo odmara četvrtkom).
Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I bliješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.
Al nek se sunce malko skrije
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet, kao prvo,
Obično, malo, jadno drvo.
