Moj osobni blog o svemu i ničemu
Nick Vujicic
Nick Vujicic je motivirajući govornik i direktor centra "Život bez udova", organizacije koja pomaže invalidima. Rođen je u Melbournu, Australiji dana 04. Prosinca 1982.
Prvorođeno dijete u Kršćansko odgojenoj obitelji, Nick Vujicic je rođen bez udova, bez obje ruke i noge. Ima maleno stopalo s dva prsta koje izvire iz lijevog boka. U početku su mu roditelji bili shrvani, kakogod Nick je postao izuzetno zdrav i veseo čovjek.
Život mu je bio ispunjen teškoćama i nevoljama. Nije mogao pohađati normalnu, javnu školu zbog njegovih fizičkih nedostataka, budući da tako nalaže Australski zakon - iako nije bio mentalno hendikepiran. Tokom njegovih školskih dana zakon se promjenio i Nick je postao jedan od prvih teških invalida koji su se uspjeli upisati u javnu školu. Naučio je pisati koristeći dva prsta lijevog stopala. Naučio je korisiti računalo, bacati teniske loptice i javljati se na telefon.
Budući da je bio veoma zlostavljan u školi, Nick je odrastao izuzetno depresivan te je u dobi od 10 godina pokušao samoubojstvo. Nakon što je molio Boga da mu narastu ruke i noge, Nick je s vremenom shvatio da su njegovi uspjesi inspiracija mnogim ljudima, i počeo zahvaljivati Bogu što je živ. U dobi od 17 godina započinje s motivirajućim govorništvom, te kasnije otvara humanitarnu udrugu "život bez udova" (Life Without Limbs) .
Završio je sveučilište u dobi od 21 godine i započeo svoja putovanja kao motivirajući govornik, fokusirajući se na subjekte tinejđerske natavi.
(ulomak iz razgovora s Robertom Schullerom, utemeljiteljem Kristalne Katedrale)
Zamo Vam želim reći za ulomak iz Biblije gdje piše da On učini sve stvari predivne u Njegovo vrijeme. Znate, bio sam zabrinut jer nisam znao kako bih mogao držati svoju suprugu za ruku. Nemam suprugu, ali znam da dolazi.
Uvidio sam da nemam ruke pa je ne mogu držati, ali ne trebaju mi ruke da joj uhvatim srce.
Samo Vam želim ispričati jednu predivnu priču. Znate li kako sam se bojao zbog činjenice da neću moći držati svoje dijete dok plače ?
Jedna dvogodišnja djevojčica mi je prišla; htjela me je zagrliti. Vidjela je da nemam ruke, stoga je stavila svoje ruke iza leđa i zagrlila me s vratom ...
http://www.lifewithoutlimbs.org/
Malo o Bogu.
Pitao sam za snagu ...
I dao mi je teškoće koje će me osnažiti.
Tražio sam mudrost ...
I dao mi je probleme koje moram rješiti.
Tražio sam blagostanje ...
I dao mi je mozak i ruke za rad.
Tražio sam hrabrost ...
I dao mi je opasnosti koje moram prebroditi.
Tražio sam ljubav ...
I dao mi je ljude u nevolji.
Tražio sam usluge ...
I dao mi je mogućnosti.
Nisam dobio ništa što sam htio ...
Primio sam sve što sam trebao !
Razumijevanje
Seljak je imao štence koje je namjeravao prodati. Zalijepio je reklamu o prodaji štenaca, i narednih je dana većina štenaca bila prodana.
Jednog mu je dana prišao dječak i rekao "Gospodine, želim kupiti jednog od Vaših štenaca."
"Pa," reče farmer brišući pritom znoj s vrata, "ovi su štenci fini rod pasa, i prilično su skupi."
Dječak je spustio glavu na trenutak. Tada duboko zavuče ruku u đep i izvuče čitavu šaku sitniša i dade ih seljaku.
"Imam 39 centi, jeli to dovoljno da pogledam ?"
"Naravno, " reče seljak.
I sa zviždukom, seljak dovikne "Dolly, dođi!".
Iz kućice za pse dotrči kujica Dolly sa četiri male krznene loptice. Mladi je dječak pritisnuo lice uz žićanu ogradu. Oči su mu plesale s užitkom.
Kako su psići stizali k ogradi, dječak je vidio još nešto blizu kućice. Polako, još se jedna krznena loptica približila; vidljivo manja. Psić je imao kržljavu nogicu i nikako nije mogao hodati u ravnini.
"Želim ovog" reče dječak, i pokaže prema najmanjem psiću.
Seljak je je kleknuo kraj dječaka i rekao "Sine, ne želiš ovog psića. Nikada neće biti u mogućnosti trčati i igrati se kao ostali psi."
S tim odgovorom dječak se odmaknuo od ograde, posegnuo za nogavicom i počeo je zavrtati prema gore. Otkrio je seljaku dvije čelične šipke koje su se protezale sve do stopala - gdje su bile spojene s umjetnim stopalom. Pogledao je seljaka i rekao :
"Vidite gospodine, niti ja ne trčim predobro - a štene će trebati nekoga tko razumije."
Svijet je pun ljudi koji trebaju nekoga tko će ih razumjeti.
Di ste curice, di ste dječaci ...
Zdravo, hvala bogu završio sam onaj projekat u rokovima (zapravo, samo dio projekta, još tu ima o-ho-ho raditi) tako da će sada biti malo lakše.
Bio sam na roćkasu sestrični, jubilarnom 18-om ! Bilo torte, kolača i roštilja !!!
Kasnije izašao van s frendom, opet na cajkama završili, ... brrrr ... bljuuu ... gnjus !
Evo jedan vicek za kraj i čuvajte mi se :
Zaposli se Fata, dobije svoj kompjuter, radi svakodnevno na njemu, sve ide super.
Međutim, jedan dan se razboli i ne dođe na posao, a njenim kolegama treba nešto
s njenog kompjutera, ali ne znaju lozinku.
Zovu oni nju :"Fato, koja ti je lozinka na računalu ?"
Kaže Fata: "Velkom"
Probaju oni 'WELLCOME" - neće.
Probaju 'VELKOM' - neće.
'WELLCOMME', 'WELCOME' - ništa neće.
Zovu oni Fatu ponovo: "Fato, kaži nam koliko slova ima tvoja lozinka?"
"Pa jedno", kaže Fata.
"Pa kako jedno, pobogu ?!", pitaju kolege opet.
"Pa vel'ko M!"
Malo filozofiranja
Potrebna je minuta da se zaljubiš, sat da ti se osoba svidi i jedan dan da tu osobu zavoliš - ali potreban je cijeli život kako bi tu osobu zaboravio.
Istina je da da neznamo što imamo dok to ne izgubimo, ali isto je tako točno da neznamo što nam fali dok to ne dobijemo.
Nikada ne govori zbogom dok još možeš pokušati, nikada ne odustaj dok još možeš podnijeti, nikada ne govori da više tu osobu ne voliš ako je ne možeš pustiti.
Kada se jedna vrata sreće zatvore, druga se otvaraju ali često previše gledamo na zatvorena vrata i ne možemo vidjeti ova koja nam se otvaraju.
Postoje stvari koje voliš čuti, ali ih nikada nećeš čuti od osobe za koju želiš da ti kaže, ali nemoj se oglušiti na osobu koja to govori sa srcem.
Postavljanje slika na Blog
evo, za one koji neznaju kako postaviti slike na svoj Blog. (između ostaloga i za Mirelu)
ccc, ajme pa kako to neznate ! Sramota jedna :))
ma šala, evo potrebnih akcija :
1.) otiđite na ovu stranicu http://imageshack.us/ i uploadajte neku sliku (link [host it !])
2.) nakon novootvorene stranice kopirajte zadnji link gdje piše "Direct link to image"
3.) upišite ovo u tekst na Blogu gdje želite da se slika pojavi:
Želim vam puno sreće u stavljanju slikica !
Istinita priča
Jedne noći, u 23:30, Afro-Amerikanka starije dobi stajala je pored autoputa za Alabamu pokušavajući se sakriti od snažne kiše. Auto joj se bio pokvario i očajno je trebala prijevoz. Mokra do kože, odlučila je stopirati slijedeći auto. Mladi bijelac stao joj je kako bi joj pomogao - očito ne mareći za rasnu diskriminaciju i sukobom obilježenu 1960. godinu.
Čovjek ju je odveo na sigurnost, pomogao joj da pronađe mehaničara i odveo je na Taxi. Činilo se da je bila u velikoj žurbi! Zapisala je njegovu adresu, zahvalila mu i odvezla se. Prošlo je sedam dana od tog događaja i poštar je pokucao na čovjekova vrata. Na njegovo iznenađenje, dobio je veliku televiziju u boji.
Specijalno pismo je bilo u privitku. Bilo je napisano :
"Puno Vam hvala što ste mi pomogli na autoputu one noći. Kiša je promočila ne samo moju odjeću nego i moj duh. Tada ste Vi došli. Zbog Vas, uspjela sam stići do supruga na samrti tik prije nego je umro. Bog Vas blagoslovio što ste mi pomogli i što nesebično služite drugima.
Sa štovanjem,
Gospođa Nat King Cole "
Strpljenje
Istinita priča koja se dogodila u SAD-u.
Čovjek je izašao iz kuće kako bi se divio svome novome kamionu.
Na njegovo zaprepaštenje, njegov trogodišnji sin se zabavljao udarajući čekićem po novoj boji kamiona.
Čovjek je dotrčao do sina, udario ga i snažno udario dječakove prste čekićem za kaznu.
Kada se čovjek smirio, otrčao je sa sinom u bolnicu. Iako su se doktori silno trudili spasiti smrskane kosti, naposlijetku su bili primorani amputirati prste s obje dječakove ruke.
Kada se dječak probudio iz narkoze i vidio svoje zamotane ruke, nevino je rekao "tatice, žao mi je tvoga kamiona."
Tada je upitao "ali kada će mi ponovno narasti prsti ?"
Otac je otišao doma i počinio samoubojstvo.
Razmislite o priči slijedeći puta kada vidite nekoga kako prolijeva mlijeko ili čujete plač djeteta. Prvo promislite prije nego izgubite strpljenje s osobom koju volite. Kamioni mogu biti popravljeni. Slomljenje kosti i povrijeđeni osjećaji često ne mogu.
Previše često ne uspijemo prepoznati razliku između osobe i djela.
Ljudi čine pogreške. Nama je suđeno raditi pogreške. Akcije koje učinimo u bijesu loviti će nas zauvijek.
Vicevi - zaaakon !
:)) jooj, kako zakon :D
Kak je najlakše ulovit zeca?
Sjedneš u grm i fućkaš ko mrkva...
dino rađa, a toni kukoč
idu dva crnca ulicom, jedan repa, drugi mrkva
jedan brod potone, drugi pokile
idu dva čovjeka ulicom, jedan se zove mate,a drugom padne cigla na glavu
hoda ćačkalica ulicom i vidi lizaljku i kaže:"vidi glavonje"
Što je to: hoda a nije čovjek, nosi meso a nije meso?
Dalmatinac nosi ribu.
Što kaže John Wayne kada vidi krdo bizona?
Gle, krdo bizona!
zabavljali se tenk i žaba.
I tako jedan dan dođe tenk žabi i kaže: jesi ti meni ružna ,sva krastava,ljigava,stalno krekećeš...
a žaba će tenku: sve je to u redu, ali nemam ja ku*ac na čelu
Ivica za 15 minuta pojede 3 krafne, a Marica 2. Koliko je Ivica stariji od Marice?
Što radi Serena Wiliams u slobodno vrijeme?
Sere na Wiliams
Što je to malo, zeleno i leti zrakom?
SUPER KRASTAVAC!
Slike Trsata
Ej zdravo.
Još uvijek sam u presingu što se tiče projekta na poslu, tako da ne mogu pisati mnogo.
Evo vam linka za slike koje sam napravio u četvrtak, kada sam išao na Trsat čisto iz dosade jer nisam imao što pametno raditi doma.
Za pravi doživljaj pozivam vas u Rijeku, pa da vam iz prve ruke pokažem Rijeku i Trsat.
Slike sa Trsata (ZIP, 1.3MB)
samo da pozdravim
Ma samo da pozdravim - da nebi ispalo da ne pišem Blog jedan čitav dan :)
Sura ću uploadati slike koje sam napravio u četvrtak, dok sam bio na Trsatu.
Inače, bio sam sam i imao sam višak slobodnog vremena pa sam slikao pogled na Rijeku.
Trsat je inače (osobno mišljenje) najljepši dio grada Rijeke. Ako se ikada zateknete u Rijeci, morate otići na Trsat. Pogled je veličanstven.
Priča o životu.
Sin i njegov otac su bili na planinarenju.
Odjednom, sin se potepne, ozlijedi se i zaviče: "Uaaaahhh !!!"
Na njegovo iznenađenje, začuje ponavljajući glas, negdje u planini: "Uaaaahhh !!!"
Znatiželjan, zaviče: "Tko si ti ?"
Dobije odgovor: "Tko si ti ?"
Tada zaviče na planinu: "Divim ti se !"
Glas odgovori: "Divim ti se !"
Ljutit zbog odgovora, zaviče: "Kukavico !"
Dobije odgovor: "Kukavico !"
Pogleda oca i upita: "Što se događa ?"
Otac mu se nasmije i reče: "Sine, obrati pozornost."
Čovjek zaviče: "Ti si pobjednik !"
Glas odgovori: "Ti si pobjednik !"
Dječak je iznenađen, ali ne shvaća.
Tada mu otac objasni:
"Ljudi ovo nazivaju JEKA, ali zapravo je ovo ŽIVOT.
Vrati ti natrag sve što kažeš ili učiniš."
Naš je život jednostavno odraz naših akcija.
Ako želiš više ljubavi u svijetu, stvori više ljubavi u svome srcu.
Ako želiš više sposobnosti svojoj momčadi, poboljšaj svoje sposobnosti.
Ova se veza odnosi na sve, u svim aspektima života;
Život će ti vratiti sve što si mu dao.
Samo dvije slikice .
Ej zdravo svima, kako ste mi.
Žao mi je, ne mogu pisati imam puuuno posla oko jednog projekta na poslu.
Rokovi za projekt ističu 15.06. znači imam cirka 7 dana da ga sredim pa sam u ludnici.
Evo vam dvije slikice i čujemo se sutra :
Zoki osobno (u dobi od 24 godine i koji dan više :) )
Zoran osobno !
Web kamerica koju sam dobio za rođendan od onih likova s posla
Pasonja !
Ljubav i vrijeme
Jednom davno, postojao je otok na kojemu su živili osjećaji: Sreća, Tuga, Znanje, i svi drugi, uključujući ljubav.
Jednoga je dana bilo rečeno da će otok biti potpoljen, stoga su svi izgradili čamce i otišli. Osim ljubavi.
Ljubav je bila jedina koja je odlučila ostati. Ljubav je odlučila biti tu do zadnjeg trenutka.
Kada je otok skoro bio potopljen, Ljubav je zatražila pomoć.
Bogatstvo je prolazilo kraj Ljubavi u velikome čamcu. Ljubav reče,
"Bogatstvo, možeš li me povesti sa sobom ?"
Bogatstvo je odgovorilo, "Ne, ne mogu. Čamac mi je nakrcan zlatom i srebrom. Nema mjesta za tebe."
Ljubav je odlučila pitati Samodopadnost koja je isto tuda prolazila u predivnome čamcu.
"Samodopadnost, molim te pomozi mi !"
"Ne mogu ti pomoći, Ljubavi. Sva si mokra i mogla bi oštetiti moj brod," reče Samodopadnost.
Tuga je bila u blizinu stoga je Ljubav zapitala, "Tugo, idem s tobom."
"Oh... ljubavi, tako sam tužna da moram biti sama sa sobom !"
Sreća je prošla pored Ljubavi isto, ali bila je toliko sretna da uopće nije čula kad ju je Ljubav pozvala.
Odjednom, začuo se glas "Dođi Ljubav, ja ću te povesti. " To je bio starosjedioc.
Tako blagoslovljena i presretna, Ljubav je zaboravila pitati gdje idu. Kada su stigli na suho tlo, starosjedioc je krenuo svojim putem.
Shvačajući koliko duguje starosjediocu,
Ljubav je zapitala Znanje, još jednog starosjedioca, "Tko mi je pomogao ?"
"To je bilo Vrijeme" reče Znanje.
"Vrijeme ?" upita ljubav. "Ali zašto mi je Vrijeme pomoglo ?"
Znanje se nasmijalo s dubokom mudrošću i odgovorilo,
"Zato što je jedino Vrijeme sposobno razumjeti koliko je ljubav zapravo vrijedna."
prava vrijednost
Postoji priča o čovjeku koji se naljutio na svoju trogodišnju kćer jer je uništila ukrasni papir za umatanje darova.
Nisu imali novaca, i čovjek je postao isfrustriran kada je djevojčica pokušala zamotati kutiju koju je mislila staviti pod drvce.
Kakogod, slijedećeg jutra mu je kćerkica donijela poklon i rekla "ovo je za tebe, tatice."
Čovjek je bio posramnjen svojim jučerašnjom reakcijom, ali se ponovno naljutio kad je uvidio da je kutija prazna.
Izgalamio se na nju govoreći "zar neznaš da kada nekome daš poklon, unutra treba biti nešto ?!" Malena djevojčica ga je pogledala sa suzama u očima i zaplakala, "tatice, kutija nije prazna. Otpuhnula sam poljupce unutra. Svi su za tebe tatice."
Čovjek je bio slomljen. Stavio je ruke oko svoje kćerkice, i molio za oproštaj.
Ubrzo nakon toga, u automobilskoj je nesreći djevojčica poginula. Otac djevojčice je čuvao poklon mnogo godina, i svaki puta kada bi bio obeshrabren, uzeo bi poljubac iz kutije i sjetio se ljubavi koju je djevojčica stavila u kutiju.
U stvarnom smislu, svatko od nas, kao ljudska bića, dobili smo zlatnu kutiju napunjenu bezuvjetnom ljubavlju i poljupcima...
od naše djece, obitelji, prijatelja, i Boga. Ne postoji veća imovina koju čovjek može imati, više vrijednija od ljubavi.
maštanje .
Dohvati zvijezdu za mene
i stavi je u moje oči
Klekni dolje i pruži ruke
tu je mjesto gdje mogu pobjeći
Zapovjedi vjetru da pomakne oblake
tako da Sunce pokaže zrake
Učini da se ocean utiša
Da oluja prođe.
Ako ne uspiješ u ovim stvarima
da ispuniš moje snove
Tad te molim samo jednu stvar
molim te prošapući
„Volim te“
Jel' znate sto su mi poklonili za rođendan kolege na poslu ? Ajde, pogodite – necu vam reci. Ne, nije to. Ne, ne, ... ha-ha ni to nije. E, a to nije sigurno ti perverznjace jedan :) !
Ajde, da vas ne drzim u neizvjesnosti – dobio sam Web kamericu. I to ne bilo kakvu kamericu, ova je plišana igračkica ! Joj, nesmijem je pokazati nećakinji – htjela bi je uzeti. Slikao sam je – gledajte ali ne dirajte. Ups, pa vi je ne možete dirati. He-he, ona je moja, samo moja !
Eh tako, znam da vam je žao što se ne možete igrati s njom, ali obećajem da ću je ja maziti i paziti i poklanjati joj mnogo ljubavi i pažnje. Ovaj ... samo se šalim ... da ... hmm .
E takoc, sinoć sam spavao čitavih 2 sata, namjerno ne pijem kavu da mogu lakše zaspati (kao da će to pomoći) , sada ću napisati svoje, idem se obrijati, otuširati i nakon toga u ćoravo selo. A moram i napisati poruku jednoj Mireli – to će mi oduzeti slijedećih 4 sata.
Ako je netko slučajno pomislio kako je to biti Riječanin, gdje se izlazi, što se radi, što se jede, kako se živi – mogao bih kompetentno odgovoriti kao osoba koja 20 godina živi u Rijeci.
Kako je to biti Riječanin ? Pa super je. Valjda. Neznam. Ja imam svoj život, bitno drugačiji od moga susjeda. Ali dosta često za nas Riječane govore da smo ležerni i neprepotentni, iako znamo biti pomalo arogantni i tvrdokorni. Općenito govoreći, mi Riječani jesmo „u kurcu“ i to je vjerojatno najtočniji odgovor koji možete dobiti kada se priča o Riječanima, ali i Rijeci općenito. Što se tiče lijepše polovice, moram reći da ženske jesu lijepe kada se srede (mmm, minjavica :) ) ali vidi se to da kada se obuku prosječno – ne gledaš ih jer ti nisu fotogenične. Ali dobro, sada je predljetno doba i gomila ženski izlazi po Korzu u minjavici samo zato da bi ih frajeri gledali i onako se neformalno okrenuli prema njima – kao ono ima nešto u izlogu pa da pogledaju. Što se mene tiče, ja namjerno okrećem glavu od njih. I neka me vide kako namjerno okrećem glavu. Neću im pružiti to zadovoljstvo da ih gledam. Umišljene koze. I ne, nisam ženomrzac ali mi idu na živce sa svojim umišljenim ponašanjem. Vi zgodne, mlade cure u minjavicama, nemate šanse kod mene ako budete imale takav stav : ) Ovog mačka ovdje se nemože tako lako ufatiti. Probao sam neko vrijeme dok zgodna maca prolazi samo ravno gledati ispred sebe, pokušati se fousirati na određenu točku. A gadno, gadno – nije to tako jednostavno. Mnogo mi je lakše jednostavno okretati glavu i praviti se munjen .
Jeste li se ikada zapitali tko su osobe koje čitaju vaš Blog ? Ja sam se mnogo puta zapitao kakve su to osobe, sa svojim jednostavnim a opet posebnim životima, sa svojim unikatnim razmišljanjem, sa svojom osobnošću. Zašto uopće pišete Blog ? Zašto svoje slobodno vrijeme trošite na sjedenje pred računalom, tipkate tekst i objavljujete ga javnosti ? Dali se možda potajno nadate da ćete upoznati neku posebnu osobu ?
Ja se dosta često nađem zamišljen pred ovim pitanjima, i dosta često me neki ljudi sa Bloga zaokupljaju u glavi, pokušavam ih zamisliti, pokušavam „vidjeti“ njihov život, njihova razmišljanja. Čak idem i korak dalje – dopuštam sebi maštanje o tome kako bi bilo da upoznaš neku posebu osobu, svidite se jedno drugome, pronađete zajednički jezik i danas-sutra se oženite. Zašto ne ? Nema ništa loše u maštanju. Pa to je samo maštanje. Istina, to maštanje nije realno – čovjek idealizira osobu, idealizira situaciju – ali ako uzmeš određenu distancu od maštanja i stvarnog svijeta, pa nema ništa loše u tome. Zapravo, blizanac kakav jesam, vječito maštam i koliko sam se puta našao u razmišljanjima da pričam s nekom stvarnom osobom iz mojeg života, taj razgovor postaje nešto više, mi se ženimo, volimo se i mazimo i pazimo. U biti, teško da se može naći ženska osoba koja me nije na neki način zainteresirala. Ali nije to tako strašno kao što se možda čini sada ovako napisano. To su dosta često samo neke sitnice koje brzo prestanu – ah što da kažem, mi blizanci smo lako zaljubljivi. Ma sigurno si i ti dragi čitatelju. Samo nećeš priznati, jeli tako? Ili si tinejđer(ka) pa misliš da si faca.
I tako je to, kroz život čovjek upozna mnoge neobične ljude. Neke osobe ti ostanu u lijepom sjećanju, neke osobe u ružnom. Koliko smo samo tužni kada osjetimo da određena osoba više prema nama ne osjeća ono što je prije osjećala. I koliko bismo htjeli da ta osoba zna kako se osjećamo. I na što smo samo spremi da joj damo do znanja kako se osjećamo. Ah, otupuhneš, isplačeš se ako treba i pustiš tu osobu da ima svoj život i zaželiš joj sve najbolje. Da znam, koliko je to lako napisati a koliko teško učiniti. Ali tako je to, ljudi prolaze, stvari prolaze. U tvoj život ulaze drugi ljudi, dakako ako im to dopustiš (ako skupiš hrabrosti). Ljudi se upoznavaju na najneobičnije načine. I znate kako se ono kaže „dogodilo se kada si najmanje očekivao“ A ta je osoba bila neka sasvim deseta, neka koja ti uopće nije bila na pameti, takoreći nisi znao niti da postoji. Zamislite da se netko doista i upozna preko Bloga (mislim na neku ozbiljnu vezu). Nebi li to bilo neobično ? Što mislite o tome ? Nije realno ? Iskustvo čovjeka nauči da se ne treba previše voditi ka nekim realnim pogledima, treba naučiti živjeti sa srcem. Ja ću jednoga dana biti najsretniji kada pronađem osobu kojoj bih mogao pričati ono što pišem na Blogu. Osobu kojoj ću biti zanimljiv. E toj ću osobi skinuti zvijezde s neba, ako uspije podnijeti mene i moje stavove. He-he, a to nije lako. Oh ne, doista nije lako :) .Ali ću itekako znati cijeniti i čuvati kao najveće blago jednom kada to pronađem.
Hvala vam što ste me saslušali. Primite puno lijepih pozdrava .
Take Care, Zoran.
pjesmica
U nedostatku volje i inspiracije za pisanje ... nastavljam s pjesmama i riječima dobre volje.
Želim vam svima mnogo zdravlja, ljubavi i mnogo dobre volje.
Dragocjene, nježne uspomene,
Mogu nas utješiti u tuzi
Dajući nam razlog,
Da gledamo k sutra.
Možemo se sjetiti riječi ili djela
Iz neočekivanog izvora,
Koji je pomogao uzdignuti naš duh
Dok smo putovali stazom života.
Stoga nemoj živjeti s brigama,
Zbog križa koji moraš nositi,
Zagledaj se duboko u svoje srce
I pronađi slatke uspomene.
Život je samo mješavina
Sunčanog dana s nešto kiše,
Ali uspomene na sunčane dane,
Su te koje trebaju ostati.
24 godine na leđima nosim :)
Dobra vam večer pozdravlja vas slavljenik.
Da, danas sam proslavio 24 godine. Dali se osjećam starije nego kada sam napunio 23 godine ? Teško je to reći jer se ne sjećam kako sam se tada osjećao. Bilo je jako lijepo, jeli smo i pili bezalkoholna pića, pričali, smijali se i gledali djecu kako skaču i vrište. Na moj odgovor da imam 24 godine pao je komentar da su to „već lijepe godine“ . Nisam siguran što je dotična osoba mislila time reći, ali mogu samo reći da se ne osjećam odraslije nego prije 5 godina. Zrelije, to da, svakako da se osjećam zrelije, ali odraslije, pa naravno da ne. Tu sam, isti sam kao i ona ličnost koju sam izgradio tokom puberteta – tu se ne mjenjaju previše stvari. Dobro, sretan sam što je roćkas prošao, još sutra moram preživiti onaj na poslu (i tamo slavim, aaah ...) i onda sam miran godinu dana.
Prilažem nekoliko slika da vidite kako je to sve izgledalo, mene nema jer sam slikao. Ako vas zanima kako izgledam prolistajte koji raniji postić, ima link na moju sliku.
Bio bih svakako sretniji da imam djevojku, već sam 3 godine samac, ali dobro – zdravlje me drži, pamet je ovdje, entuzijazam nije nestao i vjerujem u boljitak mene i drugih ljudi.
Gledao sam „Nedeljom u 2“ i moram reći da me Zoki zadivio svojim jednostavnim i nepretencioznim govorom – he he, ali činjenica je da oni takve stvari nauče, kako da podilaze ljudima, kako da pričaju ono što čovjek želi čuti, kako da budu slušani na nenametljiv način . Realno govoreći, SDP u svome mandatu je napravio jedno veliko govno za Rijeku. HDZ je napravio još veće govno. Namjerno govorim za Rijeku, jer mene osobo ne zanima hoće li se plaće u Zagrebu ili Splitu povećati, hoće li tu ljudi dobiti nova radna mjesta, hoće li roditelji imati kakve beneficije za svoju djecu (besplatne knjige, besplatan prijevoz, ...) i slično. Meni u Rijeci sa SDPom, HDZom ili bilo kojom drugom strankom će biti apsolutno jednako i uopće se ne zamaram oko ovog novog predsjednika. E sada, dali mi djeluje simpatično, mladenački entuzijastično i povrh svega iskreno – pa djeluje, naravno da djeluje. Mali je broj onih kojima ne djeluje. Ali činjenica je da dotična osoba neće promjeniti skoro pa ništa u Državi, ako dođe na vlast dakako. MENI će biti isto. Ali nije mi loše tako da se ne žalim. Možda budem otišao na izbore, tek tako da dam glas SDPu. HDZ me nervira, prepotentni HDZ i njegovi idioti nisu mi nikada bili dragi. Dobro, Sanader mi je nekako drugačiji, vidi se da čovjek ima ono nešto (proeuropsko razmišljanje možda ? ) –ali što se tiče njegovih malenih potrčaka, ma dajte molim vas. Posebice od svih mi na živce ide Kosorka. Ali ni Šeks ne zaostaje za njom. To se tiče Kirina i njegovog „Jubitoa“ i opužbe da SDP kopa po serverima u potrazi za diskriminirajućim dokazima protiv njega, ma neka se pokopa govno jedno. Zanimljivo je da su serveri YouTubea u Americi – u vlasništvu Googlea, i kao takvi doista nisu dostupni trećim osobama za prekopavanje (posebice ne SDP-ovim nesposobnjakovićima) . Vjerojatno je Krelac, pardon Kirin mislio na javno pretraživanje YouTubea (dostupno svakom korisniku interneta). I u čemu je temelj ove optužnice ? Netko iz SDPa je pretraživao YouTube i to je grozno i za svaku osudu ?!. Propaganda prijatelji, propaganda i skretanje pozornosti na sebe. Uz toliko silovatelja, razbojnika, pedofila i drugih – što ministar policije radi ? Čačka po internetu (uh pardon, čita žutu štampu; nezna on što je Google), i traži diskriminirajuće članke o njemu. U pravu je Zoki što ga treba smjeniti.
Hvala onome tko je pročitao moj post danas, a ja znam tko ga je pročitao ;-) .Pa dobro, drago mi je da se sviđam toj osobi i da sam joj zanimljiv. I ona je meni.
P.S.
Žao mi je ako se neka osoba uvrijedila ili sam ju povrijedio svojim savjetovanjem ili pametovanjem. Iskreno, ne želim zlo nikome niti sam svjesno učinio nešto nažao drugoj osobi. Ako se ta osoba ipak naljutila ili sam joj povrijedio osjećaje – duboko mi je žao i ispričavam se.
Uživajte i evo vam likova od rođendana
prvi dio obitelji
hrana ! :-)
drugi dio obitelji :-)
stol i slatkice
da, ja sam ga postavio bez ičije pomoći ! :)
obiteljska fotografija – ali fali ujko, ujna i njihov mali popišanko
Na zadnjoj slici, tko je tko redom s lijeva na desno :
mama, buraz, burazerova žena, Teta, Tetak, (drugi red) Nećakinja, Deda i mlađa sestrična.
Zodijaci i cajke .
Dragi moji.
Evo kada pišem ovaj tekst, 3:47 mi kucka na satiću. Upravo sam upalio Louisa Armstronga i na redu je „What a Wonderfull World“ .Zuji mi u ušima jer sam bio s frendom na cajkama. I ne, nisam pijan ako je netko slučajno pomislio. Ne pijem alkohol, za razliku od moga frenda. Ajme što je štucao kada smo išli doma. No dobro, sve je to mladost – iako sam pomalo zabrinut jer ima 25 godina što nije malo.
Da malo napišem o filmu „Zodijak“ . Meni osobno je bio dosadno smeće. To je samo moje skromno osobno mišljenje, ljudima na netu je ovaj film najveći zakon, napeti horor i tako dalje. Inače, redatelj je onaj lik što je napravio film „Sedam“ s Brad Pittom i Morganom Freemanom. Temeljeno je na istinitoj priči o nekom serijskom ubojici u SAD-u i u biti je dva i pol sata o tome kako ga oni traže. Prvih 30 minuta je nazovi akcija (serijski ubojica ubije tinejđere, ubije dvoje zaljubljenih, ubije taksista i to je mislim to). Ostalih 2 sata su razgovori i razmišljanja detektiva i nekog crtača stripova. I to je u biti cijeli film. Kamera je malo drugačija (neobični kutovi ), glumci raspoloženi, uvjerljivo . No meni je film bio dosadan.
Dobro, to je trajalo do 23:30 i tada smo Veki (moj frend) i ja otišli na cugu u jedan ugodan birc. Ja sam si uzeo Nescaffe da me razbudi, on počeo s pivama. Zanimljiva stvar kod moga frenda je ta što jako teško uspostavlja komunikaciju s drugim ljudima, jako je povučen i čini se odsutan. Srećom, očito je u meni vidio nešto drugo tako da nema problema kada komunicira samnom. Nakon nekoliko cugi otišli smo se prošetati po gradu i odlučili otići na cajke. E tamo se on napio pošteno. Još me i zagrlio pa smo plesali kolo. Oh Kriste Bože. Što li neki ljudi ne vole :) . Tamo su četvorica frajera zagrlili se i čučnuli na pod i tamo su zagrljeni (kao oni Ragbijaši u trenutku dogovora) bili 10 minuta. Da sam poneo fotić slikao bih ih i objavio ovdje, da se malo smijemo. Eh da, ajme koliko cigana. A koliko seljačina pijanih. A kakve guske samo dolaze. Eh da, ja nisam ništa dolje pio jer mi se gadila čaša, jer znam da ne peru dobro – a Coca-Colu ne možeš dobiti u boci. Tako da je Veki pio a ja se pokušavao smjestiti i naučiti poteze :) . Kad je počeo stenjati onaj seljo s „kad prođu svi elani, kad zamirišu jorgovani“ nastao je totalni raspašoj .Što li neke ljude neće usrećiti, ccc. Nisam siguran gdje se ja s mojim Louisom Armstrongom, REM, U2, Celine Dion, Chris Rea, Moby-jem i sličnima uklapam u one seljačine, ali čini se da uklapam jer sam sasvim solidno podnio 3 sata provedenih dolje.
Ništa, moram se naspavati jer danas slavim rođendan a nisam još kupio grickalice i cugu za društvo. Ja bih sada završio i puštam vam jednu „Moon River“ od Louisa Armstronga da vidite što je prava pjesma .
Čuvajte mi se i budite dobri,
pozdrav, Zoran
Moon River, wider than a mile,
I'm crossing you in style some day.
Oh, dream maker, you heart breaker,
wherever you're going I'm going your way.
Two drifters off to see the world.
There's such a lot of world to see.
We're after the same rainbow's end--
waiting 'round the bend,
my huckleberry friend,
Moon River and me.
ništa posebno ...
Ste gledali na RTL-u onaj dokumentarac o mužu i ženi kojima su oteli dijete ?
Ja nisam, bilo mi je pregrozno tako nešto gledati.
Gledao sam onaj idiotski film Dare Devil ... ajme meni ... ajme meni !
Grozan film i ne mogu vjevati kakvo nam Američko smeće serviraju programu.
A kada se samo sjetim koliko para moram isplatiti HTVu samo zato da bi imali
nekolicinu dobrih emisija (Reporteti, Post Scriptum, dokumentarci) i gomilu
Američkog smeća - ma dođe mi da izbacim televiziju iz stana.
Idem danas u kino gledati "Zodijak" koji traje malo manje od 3 sata, vjerojatno
ćemo kasnije na kavicu u neki birc.
Napisati ću uskoro moje dojmove o ovom filmu - do tada se čujemo i evo vam jedna lijepa pjesma :
There are nine million bicycles in Beijing
That's a fact,
It's a thing we can't deny
Like the fact that I will love you till I die.
We are twelve billion light years from the edge,
That's a guess,
No-one can ever say it's true
But I know that I will always be with you.
I'm warmed by the fire of your love everyday
So don't call me a liar,
Just believe everything that I say
There are six BILLION people in the world
More or less
and it makes me feel quite small
But you're the one I love the most of all
We're high on the wire
With the world in our sight
And I'll never tire,
Of the love that you give me every night
There are nine million bicycles in Beijing
That's a Fact,
it's a thing we can't deny
Like the fact that I will love you till I die
And there are nine million bicycles in Beijing
And you know that I will love you till I die!
P.S.
šaljem veliki pozdrav Mireli s porukom "ozdravi mi brzo i okreni novu stranicu ... OK ?"
jedna slikica ...
Ja osobno s jednom godinom i dvadeset i tri godine nakon toga .
Ne vidi se, ali lančić koji se primjeti na slici desno nosim već 20 godina, mislim da sam ga nosio i kada sam bio onaj mali čupavi na slici lijevo. Na lančiću je djetelina s četiri lista. Lančić sam dobio za moje rođenje.
Ovaj lančić mi je najvrijednija uspomena koju imam ... nemogu opisati rijecima koliko mi znaci.
Klikni me ...
P.S.
Za pravi dojam o tome kako izgledam morate me vidjeti osobno ;-)
Evo :
1,87m i 95kg (90kg mi je idealna težina - eh ti kreatini i proteini i čevapi :D )
Da, da, i ja sam popustio pritisku javnosti i prije odlazio u teretanu, sveukupno oko godinu i pol .
(ma ne mogu vjerovati da sam ovakav krelac i pišem ovo :-) )
P.S.S.
Meni osobno najbolji način rješavanja deprimiranosti je gledanje albuma. Raznježim se dok gledam slike mene kako rastem. Čovjek shvati koliko je zapravo poseban ... i gledanjem slika nauči da se mora više cijeniti ...
Vlak života
Možda ste pročitali, možda niste ...
kakogod, evo jedne veoma posebne i nadahnjujuće pričice (originalno je bila kao dokument, ali sam je konvertirao u PowerPoint) koja lako može rasplakati čovjeka .
... odgledao sam je jedno 20 puta tokom nekoliko godina i uvijek me iznova dirne ...
Evo linka ovdje
