Istinita priča koja se dogodila u SAD-u.
Čovjek je izašao iz kuće kako bi se divio svome novome kamionu.
Na njegovo zaprepaštenje, njegov trogodišnji sin se zabavljao udarajući čekićem po novoj boji kamiona.
Čovjek je dotrčao do sina, udario ga i snažno udario dječakove prste čekićem za kaznu.
Kada se čovjek smirio, otrčao je sa sinom u bolnicu. Iako su se doktori silno trudili spasiti smrskane kosti, naposlijetku su bili primorani amputirati prste s obje dječakove ruke.
Kada se dječak probudio iz narkoze i vidio svoje zamotane ruke, nevino je rekao "tatice, žao mi je tvoga kamiona."
Tada je upitao "ali kada će mi ponovno narasti prsti ?"
Otac je otišao doma i počinio samoubojstvo.
Razmislite o priči slijedeći puta kada vidite nekoga kako prolijeva mlijeko ili čujete plač djeteta. Prvo promislite prije nego izgubite strpljenje s osobom koju volite. Kamioni mogu biti popravljeni. Slomljenje kosti i povrijeđeni osjećaji često ne mogu.
Previše često ne uspijemo prepoznati razliku između osobe i djela.
Ljudi čine pogreške. Nama je suđeno raditi pogreške. Akcije koje učinimo u bijesu loviti će nas zauvijek.
Post je objavljen 12.06.2007. u 10:55 sati.