Seljak je imao štence koje je namjeravao prodati. Zalijepio je reklamu o prodaji štenaca, i narednih je dana većina štenaca bila prodana.
Jednog mu je dana prišao dječak i rekao "Gospodine, želim kupiti jednog od Vaših štenaca."
"Pa," reče farmer brišući pritom znoj s vrata, "ovi su štenci fini rod pasa, i prilično su skupi."
Dječak je spustio glavu na trenutak. Tada duboko zavuče ruku u đep i izvuče čitavu šaku sitniša i dade ih seljaku.
"Imam 39 centi, jeli to dovoljno da pogledam ?"
"Naravno, " reče seljak.
I sa zviždukom, seljak dovikne "Dolly, dođi!".
Iz kućice za pse dotrči kujica Dolly sa četiri male krznene loptice. Mladi je dječak pritisnuo lice uz žićanu ogradu. Oči su mu plesale s užitkom.
Kako su psići stizali k ogradi, dječak je vidio još nešto blizu kućice. Polako, još se jedna krznena loptica približila; vidljivo manja. Psić je imao kržljavu nogicu i nikako nije mogao hodati u ravnini.
"Želim ovog" reče dječak, i pokaže prema najmanjem psiću.
Seljak je je kleknuo kraj dječaka i rekao "Sine, ne želiš ovog psića. Nikada neće biti u mogućnosti trčati i igrati se kao ostali psi."
S tim odgovorom dječak se odmaknuo od ograde, posegnuo za nogavicom i počeo je zavrtati prema gore. Otkrio je seljaku dvije čelične šipke koje su se protezale sve do stopala - gdje su bile spojene s umjetnim stopalom. Pogledao je seljaka i rekao :
"Vidite gospodine, niti ja ne trčim predobro - a štene će trebati nekoga tko razumije."
Svijet je pun ljudi koji trebaju nekoga tko će ih razumjeti.
Post je objavljen 18.06.2007. u 15:18 sati.