Dohvati zvijezdu za mene
i stavi je u moje oči
Klekni dolje i pruži ruke
tu je mjesto gdje mogu pobjeći
Zapovjedi vjetru da pomakne oblake
tako da Sunce pokaže zrake
Učini da se ocean utiša
Da oluja prođe.
Ako ne uspiješ u ovim stvarima
da ispuniš moje snove
Tad te molim samo jednu stvar
molim te prošapući
„Volim te“
Jel' znate sto su mi poklonili za rođendan kolege na poslu ? Ajde, pogodite – necu vam reci. Ne, nije to. Ne, ne, ... ha-ha ni to nije. E, a to nije sigurno ti perverznjace jedan :) !
Ajde, da vas ne drzim u neizvjesnosti – dobio sam Web kamericu. I to ne bilo kakvu kamericu, ova je plišana igračkica ! Joj, nesmijem je pokazati nećakinji – htjela bi je uzeti. Slikao sam je – gledajte ali ne dirajte. Ups, pa vi je ne možete dirati. He-he, ona je moja, samo moja !
Eh tako, znam da vam je žao što se ne možete igrati s njom, ali obećajem da ću je ja maziti i paziti i poklanjati joj mnogo ljubavi i pažnje. Ovaj ... samo se šalim ... da ... hmm .
E takoc, sinoć sam spavao čitavih 2 sata, namjerno ne pijem kavu da mogu lakše zaspati (kao da će to pomoći) , sada ću napisati svoje, idem se obrijati, otuširati i nakon toga u ćoravo selo. A moram i napisati poruku jednoj Mireli – to će mi oduzeti slijedećih 4 sata.
Ako je netko slučajno pomislio kako je to biti Riječanin, gdje se izlazi, što se radi, što se jede, kako se živi – mogao bih kompetentno odgovoriti kao osoba koja 20 godina živi u Rijeci.
Kako je to biti Riječanin ? Pa super je. Valjda. Neznam. Ja imam svoj život, bitno drugačiji od moga susjeda. Ali dosta često za nas Riječane govore da smo ležerni i neprepotentni, iako znamo biti pomalo arogantni i tvrdokorni. Općenito govoreći, mi Riječani jesmo „u kurcu“ i to je vjerojatno najtočniji odgovor koji možete dobiti kada se priča o Riječanima, ali i Rijeci općenito. Što se tiče lijepše polovice, moram reći da ženske jesu lijepe kada se srede (mmm, minjavica :) ) ali vidi se to da kada se obuku prosječno – ne gledaš ih jer ti nisu fotogenične. Ali dobro, sada je predljetno doba i gomila ženski izlazi po Korzu u minjavici samo zato da bi ih frajeri gledali i onako se neformalno okrenuli prema njima – kao ono ima nešto u izlogu pa da pogledaju. Što se mene tiče, ja namjerno okrećem glavu od njih. I neka me vide kako namjerno okrećem glavu. Neću im pružiti to zadovoljstvo da ih gledam. Umišljene koze. I ne, nisam ženomrzac ali mi idu na živce sa svojim umišljenim ponašanjem. Vi zgodne, mlade cure u minjavicama, nemate šanse kod mene ako budete imale takav stav : ) Ovog mačka ovdje se nemože tako lako ufatiti. Probao sam neko vrijeme dok zgodna maca prolazi samo ravno gledati ispred sebe, pokušati se fousirati na određenu točku. A gadno, gadno – nije to tako jednostavno. Mnogo mi je lakše jednostavno okretati glavu i praviti se munjen .
Jeste li se ikada zapitali tko su osobe koje čitaju vaš Blog ? Ja sam se mnogo puta zapitao kakve su to osobe, sa svojim jednostavnim a opet posebnim životima, sa svojim unikatnim razmišljanjem, sa svojom osobnošću. Zašto uopće pišete Blog ? Zašto svoje slobodno vrijeme trošite na sjedenje pred računalom, tipkate tekst i objavljujete ga javnosti ? Dali se možda potajno nadate da ćete upoznati neku posebnu osobu ?
Ja se dosta često nađem zamišljen pred ovim pitanjima, i dosta često me neki ljudi sa Bloga zaokupljaju u glavi, pokušavam ih zamisliti, pokušavam „vidjeti“ njihov život, njihova razmišljanja. Čak idem i korak dalje – dopuštam sebi maštanje o tome kako bi bilo da upoznaš neku posebu osobu, svidite se jedno drugome, pronađete zajednički jezik i danas-sutra se oženite. Zašto ne ? Nema ništa loše u maštanju. Pa to je samo maštanje. Istina, to maštanje nije realno – čovjek idealizira osobu, idealizira situaciju – ali ako uzmeš određenu distancu od maštanja i stvarnog svijeta, pa nema ništa loše u tome. Zapravo, blizanac kakav jesam, vječito maštam i koliko sam se puta našao u razmišljanjima da pričam s nekom stvarnom osobom iz mojeg života, taj razgovor postaje nešto više, mi se ženimo, volimo se i mazimo i pazimo. U biti, teško da se može naći ženska osoba koja me nije na neki način zainteresirala. Ali nije to tako strašno kao što se možda čini sada ovako napisano. To su dosta često samo neke sitnice koje brzo prestanu – ah što da kažem, mi blizanci smo lako zaljubljivi. Ma sigurno si i ti dragi čitatelju. Samo nećeš priznati, jeli tako? Ili si tinejđer(ka) pa misliš da si faca.
I tako je to, kroz život čovjek upozna mnoge neobične ljude. Neke osobe ti ostanu u lijepom sjećanju, neke osobe u ružnom. Koliko smo samo tužni kada osjetimo da određena osoba više prema nama ne osjeća ono što je prije osjećala. I koliko bismo htjeli da ta osoba zna kako se osjećamo. I na što smo samo spremi da joj damo do znanja kako se osjećamo. Ah, otupuhneš, isplačeš se ako treba i pustiš tu osobu da ima svoj život i zaželiš joj sve najbolje. Da znam, koliko je to lako napisati a koliko teško učiniti. Ali tako je to, ljudi prolaze, stvari prolaze. U tvoj život ulaze drugi ljudi, dakako ako im to dopustiš (ako skupiš hrabrosti). Ljudi se upoznavaju na najneobičnije načine. I znate kako se ono kaže „dogodilo se kada si najmanje očekivao“ A ta je osoba bila neka sasvim deseta, neka koja ti uopće nije bila na pameti, takoreći nisi znao niti da postoji. Zamislite da se netko doista i upozna preko Bloga (mislim na neku ozbiljnu vezu). Nebi li to bilo neobično ? Što mislite o tome ? Nije realno ? Iskustvo čovjeka nauči da se ne treba previše voditi ka nekim realnim pogledima, treba naučiti živjeti sa srcem. Ja ću jednoga dana biti najsretniji kada pronađem osobu kojoj bih mogao pričati ono što pišem na Blogu. Osobu kojoj ću biti zanimljiv. E toj ću osobi skinuti zvijezde s neba, ako uspije podnijeti mene i moje stavove. He-he, a to nije lako. Oh ne, doista nije lako :) .Ali ću itekako znati cijeniti i čuvati kao najveće blago jednom kada to pronađem.
Hvala vam što ste me saslušali. Primite puno lijepih pozdrava .
Take Care, Zoran.
Post je objavljen 04.06.2007. u 20:53 sati.