Sve se odigralo 2002. godine u Zagrebačkoj vojnoj bazi. Jedan od zaposlenika, nama najzanimljivi, je mladi poručnik. Imao je posao, curu i sve što čovjek može poželjeti. No, jedno jutro njegova cura dobije obavijest da se poručnik ubio, skočio je sa zgrade. Zašto bi veseli mladić skočio sa zgrade? Nije imao problema, dan prije je bio normalan i nitko ne bi posumnjao da nešto nije u redu. Činjenicu da se sam ubio nitko nije prihvatio što je malo nakon toga i potvrđeno. Jednu večer cura dobije poziv od njegovog prijatelja. Hitno i tajno se moraju naći. Kada su se našli, prijatelj reče curi da joj ništa ne može reći osim da se njen momak NIJE sam ubio. Cura je postavljala brojna pitanja, ali prijatelj odgovori da ne smije više ništa reći jer i njegova glava visi.
Zašto je vojska i je li vojska ubila tog poručnika? Što je on to čuo/vidjeo zbog čega je platio glavom? Nitko se ne usuđuje raspitivati o tom slučaju, a možda je to i najpametnije.
(Samo)ubojstvo u MORH-u
24 travanj 2008komentiraj (1) * ispiši * #
Dan našeg planeta
22 travanj 2008
Danas, 22.04.2008., je dan našeg prekrasnog planeta. Planet koji nas hrani i čuva od samog našeg postojanja, planet koji nas je prihvatio i prilagodio za život u interakciji s drugim živim bićima na njemu, s prirodom i pod debelim "plavim" štitom bogatim kisikom koji nam od prvog udaha osvježava pluča. Poklonio nam je vodu koja sačinjava najveći dio naših tijela, koja napaja naše biljke i životinje..voda je najstarija knjiga iz koje možemo pročitati davnu povijest planeta, prije nego je iti jedna duša zakročila ovdje. Mora nam pričaju kao djedovi i bake svojim unucima.
Planet nam je dao sve što nam je potrebno za kvalitetan, sretan i dug život. Jesmo li zahvalni na tome? Kako mi vračamo Zemlji uslugu koju nam daje na pladnju?
Kao i malo dijete, nije zahvalno za ono što ima, za ono što ima bez da je zaradilo krvavim radom. Čovjek ne zna cijeniti ono što ima, on uništava sve što mu je dano. Kad mu pružite prst on zgrabi cijelu ruku i traži još i još. Zemlju smo ugušili i ona nam ne može dati više nego što je već dala. Uništili smo atmosferu time uništavamo sebe i našu djecu, zagadili smo vode, a time smo zagadili i svoja tijela, zagadili smo zemlju i time zagadili sebe i druge kojima prodajemo zagađene plodove...Zagadili smo dušu planeta, a on se i dalje bori, teži ravnoteži kojoj je sve dalje i dalje. Danas je dan kad bi trebali svoju pažnju i energiju posvetiti ovom jedinom planetu koji imamo. Danas bi trebali biti zahvalni za sve što nam nudi da bi bili zdravi i sretni, barem danas svoju ljubav šaljite Zemlji, zaslužila je!
Pogledajte kako je prekrasan naš planet, nije li i on zaslužio mir i ljubav?
komentiraj (4) * ispiši * #
Misteriozna stvorenja koja žive duboko ispod površine Zemlje...
18 travanj 2008Direktor NLO centra u Tashkentu (Uzbekistan), Sergey Azadov, nikada nije pretpostavio postojanje podzemnih bića sve dok nije dobio fotografiju vatrenog stvorenja koje dolazi ispod površine. To se desilo u Uzbekistanu, u vrijeme dok je još bio sastavni dio Sovjetskog Saveza. Jedno izvorište nafte zapalilo se u pustinji i vojni vatrogasci su odmah došli da ugase požar. Vatreni stub sa bukom nije dozvoljavao pristup ljudima. Kada je nestala buka, prisutni vojnici i radnici čuli su jaukanje i vrisak ljudi koji dolaze ispod površine. Tada su ljudi vidjeli vatreno bradato stvorenje koje je iskočilo iz dubine sa savijenim rukama, što se jasno moglo vidjeti na fotografiji koju je dobio uzbekistanski ufolog.
Postoji više slučajeva kada su geolozi čuli jaukanje negdje duboko u naftnim bušotinama. U Sibiru se čulo stenjanje ljudi u veoma dubokoj rupi na platou između Aralskog i Kaspijskog mora, što je snimljeno i poslano u Sovjetsku akademiju nauka za naknadna proučavanja. Međutim, istraživači nisu ozbiljno shvatili mistični fenomen, pa je zapis izgubljen.
Skoro sve religije govore o postojanju nekog podzemnog kraljevstva. Svaka religija ima svoj posebni opis tog kraljevstva, ali postoje i neki zajednički elementi. Prvo, populacija podzemnog svijeta sastoji se od gospodara i ljudi koji su tamo došli nakon smrti. Drugo, ljudi dolaze ispod površine u obliku sjenki ili duša, odnosno polja informacija i energije. Treće, gospodari, a ponekad i duše, posjeduju jedinstvenu informaciju o prošlosti i budućnosti. Da bi se dobila takva informacija, potrebno je ili poslati dušu u podzemlje, kao što su činili sibirski šamani, ili pomoći sjenkama da postanu vidljive i čujne tokom nekog vremena.
U Staroj Grčkoj izvođeni su posebni rituali sa ispuštanjem krvi, koji su, prema ekspertima ezoterije, prije svega bili povezani sa jedinstvenim energetskim i informacionim zasićenjem krvi.
Čak i u današnje vrijeme se pokušavaju dobiti informacije koje posjeduju gospodari podzemnog svijeta. Ruski istraživač Nikolay Rerich prvi je organizovao ekspediciju na nepoznato područje Shambala, skriveno u planinama Himalaja koje naseljavaju mudri 'učitelji'. Uspješno je proveo ekspediciju i prenio poruku 'učitelja' sovjetskoj vladi.
Gleb Bokiy iz komesarijata unutrašnjih poslova također je vršio pripreme za ekspediciju u misteriozno mjesto Shambala, što je bilo pod kontrolom šefa Felix Dzerzhinsky-a, nakog čije smrti je zaustavljeno finansiranje projekta.
Poznato je i to da su za vrijeme Trećeg Raicha također organizovane ekspedicije u Shambala-u. Nastojalo se držati u tajnosti da su stvorenja sa nadljudskim moćima postojala duboko ispod površine tla. Ta stvorenja su uz pomoć meditacije postizala moć nad prirodnim fenomenima i dostizala Božji nivo.
Kada je Adolph Hitler došao na vlast, podržavao je ideju da je Zemlja šuplja. Ruski istraživač okultne magije fašističke Njemačke, Sergey Zubkov, izjavio je da je pročišćavanje rase u Trećem Reichu i organizovanje tajnih društava imalo za cilj pomoći misterioznim 'gospodarima' da izađu na površinu i aktivno učestvuju u reorganizaciji svijeta. Postojala je specijalna struktura za prikupljanje mističnih informacija o tajnim društvima koja su u to vrijeme postojala u Njemačkoj. Informacije su korištene za stvaranje mističnog oružja za rješavanje ratnih problema. Poslane su ekspedicije na Tibet i Himalaje. Prva ekspedicija za traženje Shambalae započela je 1931. godine i nije uspjela otkriti put u podzemni svijet, ali je donijela mnogo tibetanskih rukopisa u Njemačku, koji su kazivali o postojanju gospodara podzemlja. Kasnije je poslano još ekspedicija na to područje.
Ko su ta misteriozna stvorenja koja žive ispod površine i odakle potiču? Predsjednik AEB (Association of Engineer Biolocation), Vladimir Khlopkov, apsolutno je siguran da neka bića žive ispod površine. Prije deset godina sproveo je neku vrstu oluje u unutrašnjost planeta, što je na dubini od 200 kilometara otkrilo tragove inteligencije nepoznate čovjeku.
Jasno je da obična tijela ne mogu preživjeti snažan pritisak stijena i jako visoke temperature ispod površine tla. Najvjerovatnije je da je otkriveni intelekt koncentrisan u nekim informacionim i energetskim djelićima. Kasnije je Vladimir Khlopkov otkrio nekoliko lokacija gdje je intelekt vjerovatno izašao na površinu, a jedna od njih je Zelenograd u neposrednoj blizini Moskve. Njegov tim je otkrio čudne formacije za vrijeme testiranja tla, što je najprije nazvano kao „tragovi slijetanja NLO-a“. Bližim proučavanjem otkriven je duboki otvor. Operatori su svake večeri posmatrali čudno biološko polje koje je gmizalo iz otvora i kretalo se brzinom od 90 cm/s prema Zelenogradu. Malo po malo, polje je ispunilo cijeli grad, a nakon nekog vremena povuklo se istom brzinom u duboki otvor. Ciklus je trajao oko 3,5 sata. Khlopkov je rekao da je polje čitalo informacije iz memorije ljudi.
U ruskoj republici Khakassia, postoji pećina Kashkulakskaya, čije ime znači „pećina crnog đavola“, u planinama Kuznetsky Alatau. Tokom mnogo godina, istraživači sa Novosibirskog instituta za kliničku i eksperimentalnu medicinu Akademije medicinskih nauka redovno su dolazili proučavati čudan fenomen koji se događao ljudima dok su duže vrijeme boravili u pećini. Posjetioci pećine su u ustaljenim intervalima bivali prestrašeni i primorani na izlaz, jer su imali optičke halucinacije koje su bile zajedničke za sve njih: vidjeli su starijeg čovjeka sa dlakavom kapom i blještavim očima.
Istraživači su postavili veoma precizne magnetometre i druge uređaje u pećinu. Uporedili su pokazivanja uređaja sa emocijama ljudi. Pokazalo se da su se erupcije snažnog magnetnog polja, koje su registrovali uređaji, podudarale sa momentima kada su ljudi bili nervozni. Uređaji izvan pećine nisu registrovali nikakve promjene za vrijeme magnetne oluje u pećini. Neki istraživači koji su učestvovali u eksperimentu pretpostavljaju da se radi o nekoj vrsti oznake u području radio-frekvencija koja se pridržava čudnog programa i šalje signale vertikalno u SVEMIR! Može li to značiti da su misteriozna stvorenja došla iz svemira i komuniciraju sa drugim bićima koja su tamo ostala?
Poznati američki antropolog i istraživač šamanizma, Michael Harner, nudi odgovor na pitanje. Organizovao je ekspediciju u Južnu Ameriku, gdje je živio duži vremenski period u indijanskom selu Canibo, potpuno izolovanom od moderne civilizacije. Ekspedicija je bila uspješna, ali istraživač nije uspio ništa naučiti o povijesti tamošnje religije. Indijanci ne žele govoriti o natprirodnim pojavama. Jednog dana, jedan od novih Harnerovih prijatelja koj iživi u selu, rekao mu je da bio trebao popiti sveti napitak šamana kako bi razumio Canibo religiju. Napitak stvara brojne vizije, a jedna od njih može razjasniti pitanje podzemnih stvorenja.
„Vidio sam Zemlju kako je izgledala prije više milijardi godina kada još nije postojao život. Stotine crnih zrna počela su padati sa neba. Kada su pala na površinu vidio sam da su to bila velika stvorenja sa crnom i sjajnom kožom i krilima. Izgledalo je da su bili previše umorni nakon dugog putovanja, pa su sletjeli da se odmore. Stvorenja su mi govorila jezikom misli. Objasnili su da su pobjegli od nekog zla koje boravi u svemiru i da se nadaju pronalasku spasa na Zemlji. Stvorenja kažu da su bili gospodari planeta gdje su ljudi bili samo njihove sluge.“
Iznešene priče potvrđuju da neka nadljudska inteligentna stvorenja stvarno postoje ispod površine. Jedino nije jasno da li su ona nastala na ovom planetu ili su došla iz svemira.
Snimke "krikova" iz rupe koju su iskopali Rusi 1960. godine možete downloadati sa sljedeća dva linka.
Download: hellscream.mp3
Download: hellscream2.mp3
Sjetimo se rupe koja je nastala urušavanjem zemlje u Guatamalai 23.02.2007. I iz nje su se čuli zvukovi, a stručnjaci su rekli da ljudi koji su unutra pali nisu mogli preživjeti. Čak sam negdje čitala da se ljudima ledila krv u žilama od tih zvukova. Pretpostavljam da su bili slični ovima na snimkama iz Rusije.
komentiraj (5) * ispiši * #
Chat Bots
08 travanj 2008Chat botovi su programi s kojima možete pričati kao s pravim ljudima. Naravno, primjeti se razlika po odgovorima koje botovi daju. Inteligentni su (zavisi o programerovoj inteligenciji hehe) i mogu pamtiti odgovore koje ste im davali, pa ćak i vaše ime kada se ponovno vratite.
Jedan od botova, za koji sam prvo saznala je iGod i do njega možete doći sljedećim linkom ---> iGod.
Danas možete pričati s Alice, Elizom i drugima, pa čak i s Einteinom i drugim znanstvenicima.
Današnji botovi imaju i svoj MSN email pa ih možete dodati.
Neki od njih su:
1. Smarter Child
ID - smarterchild@hotmail.com
2. Spleak
ID - spleak@hotmail.com
Ovo je ženski bot koji se može šaliti, davati vam razne informacije kao što je vremenska prognoza, definicije itd.
3. Games Bot
ID - gamesbot@botmetro.net
Ako vam je dosadno s ovim botom možete igrati igre.
4. The World Of Alice
ID - alice@worldofalice.com
5. Quiz Master
ID - quizmasterbot@hotmail.com
Bot postavlja kviz pitanja i ako ogovorite na sva pitanja točno možete ući u prih 5 kviz majstora.
6. Virtual Secretary
ID - secretarybot@hotmail.com
Samo ime kaže.
7. Magic Crystal Ball
ID - crystalballbuddy@hotmail.com
Postavljajte pitanja i on će odgovarati kao prava kristalna kugla.
komentiraj (2) * ispiši * #
Čudovišta sudjelovala u ratu???
06 travanj 2008ReiNa mi je javila da pročitam ovu priču na Galaksiji i dojmila me se. O tim bićima sam slušala i u drugim pričama s raznih strana Hrvatske pa sam odlučila priču staviti na blog. Ne vjerujem da vojska ima ikakve veze s tim.
lijepo smo se smjestili i onako nedisciplinirano pripalili po cigaru , sto bi se reklo frajerski i neoprezno, ali s zarom okrenutim unutra, prema dlanu.
Imali smo jedan lijepi dvogled IR. Eh da nam ga je bilo imati kad smo bili klinci i iz daljine virili u auta gdje su se valjali zaljubljeni parovi..
S vremena na vrijeme pogledao bih u pravcu neprijatelja, vidjelo se kretanje, hodali su, nosili drva, nista narocito, al nesto mi nije bilo jasno. Nekoliko njih je krenulo na drugi kraj zaseoka, onako u zurbi i s puskama na gotovs, cula se i vika. Dao sam prijatelju da pogleda i on je poslije par sekunda poceo da brblja, zadihao se i brzo mi gurnuo dvogled u ruke i samo izgovorio "gledaj tamo"..
Ponovo sam pogledao i vidio da su oni napadnuti, pocela je i pucnjava, pojedinacna, rafalna (sve se dogadjalo jako brzo) vidjeo sam neke, neka bica ljudskoga oblika, ali nisam skuzio sta je. Vidjeo sam da ih napadaju i ubijaju (neprijateljske vojnike), grizu. Planulo je par kuceraka a sad se tamo vec odvijao pravi rat pucnjevi vatra, vrisci, uzasni urlici. Nasi su nas odmah pozvali da vide sta se desava. Dao sam dvogled prijatelju i odgovorio nadredjenom da nemam pojma sta se desava ali sa nama nema nikakve veze.
Moj je prijatelj onako otvorenih usta gledao. S obzirom da je vatra bila jaka sjene, siluete se se vidjele golim okom. Bio sam sledjen (od straha ne od hladnoce).. Daj mi normalnu bitku, nema frke, ali ovo.
Uzeo sam , istrgao dvogled i htio, unatoc strahu, vidjeti sve iz vece blizine.
I vidjeo sam jednu priliku zenskog izoblicenog lica (veliki zubi izobliceni, produzena vilica, brada siljata i kandze) kako gleda, ravno, ali ravno prema nama. Mi smo dovoljno daleko u mraku, ali gledala je u nas, znala je da smo tamo. I tada je potrcala velikom brzinom u nasem pravcu. Ja sam sledjen i dalje drzao dvogled kao paraliziran, ali u jednom trenu kao kroz san rekao sam svome suborcu da puca ravno u mrak, ODMAH. I on je zapucao, a odjednom sa moje desne strane u pravcu kuca zapucalo je jos dvadesetak kalasnjikova (ja u svoj onoj izgubljenosti nisam ni primjetio da je jedan dio nase ekipe stigao do nas i razvio polozaj). Poslije dvije tri sekunde i ja sam opalio rafal.
S naseg glavnog polozaja su poceli udarati i minobacacima. Pocelo je oprave, mada niko nije imao pojma o cemu se u stvari radi.
Trajalo je, recimo, deset minuta (ne trebam govoriti da sa druge strane nije stigao ni metak).. Kada je prestalo s lupanjem glavni casnik (ne zelim govoriti ni o imenima niti mjestu zbivanja ) je htio da krenemo naprijed, ali sam ga uvjerio da sacekamo jutro. Puno pitanja je postavljeno, ali nismo im nista kazali, nista sto bi uputilo na to da nas proglase ludima.
Krenuli smo naprijed (vedro je bilo oko 08.00) i poslije par minuta stigli na protivnicke pozicije. Jos je bilo zara na kucicama. Snijeg je bio pun krvi na sve strane, razbacano oruzje i vatreno i hladno (nozevi umrljani krvlju), ali niti jednog mrtvog. Nikome nista nije bilo jasno. Ipak u jednom rovu, zatrpanog snijegom i zemljom pronasli smo jednog mrtvog vojnika, rastrganog. Jasno su se vidjeli ujedi i dijelovi otkinutog mesa.
Ja i prijatelj smo se pogledali, a casnik je to sve prokomentirao kao "bas ga je raznijela prokleta mina". A "oni su se povukli pod nasim djejstvom i pokupili svoje mrtve i ranjene"... To je bilo to i tako je priopceno javnosti.
komentiraj (8) * ispiši * #
Boris – dječak koji je živio na Marsu
05 travanj 2008
Slučaj dječaka koji posjeduje nesvakidašnje sposobnosti i znanje koje navodno crpi iz bivšeg života na Marsu i komunikacije s vanzemaljskom inteligencijom, zaintrigirao je rusku javnost i medije te postao fenomen o kojem se sve više govori izvan granica Rusije.
O fenomenu “indigo djece” posljednjih godina sve se više progovara, no malo je konkretnih primjera i priča u medijima koji bi ih tako približili javnosti. Jedan od tih rijetkih primjera je ruski dječak Boris Kipriyanovich iz grada Žirnovsk u regiji Volgograd.
Boriska je rođen 11. siječnja 1996. godine, a od najranijih dana dječak se bitno razlikovao od ostale djece, što je ubrzo nakon rođenja prva zamijetila njegova majka koja je po zanimanju liječnica. Njoj nisu promakle mnoge neobične okolnosti vezane uz vlastito dijete. Prva se dogodila samo 15 dana nakon rođenja kada su roditelji ustanovili kako je dječak sam sposoban uspravno držati glavu. Četiri mjeseca nakon poroda počeo je razgovijetno izgovarati prve riječi, a poslije godinu dana čitao je novinske naslove bez ikakvih poteškoća. S dvije godine naučio je osnove crtanja, a šest mjeseci kasnije savladao je osnove slikanja.
U to vrijeme roditelji su ga upisali u lokalni vrtić gdje su odgojitelji odmah uočili izvanredne sposobnosti neobičnog dječaka poput velike memorije, razvijenih jezičnih vještina i vokabulara te dosjetljivosti koja je uvelike odudarala od prosječne razvijenosti njegovih vršnjaka.
Iako su roditelji i odgojitelji svakodnevno radili s djetetom, njegovo znanje premašivalo je granice spoznaje svih koji ga okružuju. Roditelji su već godinama svjedoci Borisove misteriozne komunikacije s onostranim koju dječak uspostavlja sjedeći u lotus položaju pri čemu komunicira s nevidljivim. Zanimljiva su i redovita hodočašća na obližnje gorje Medvedetskaya Gryada koje Boris posjećuje od četvrte godine kako bi se, prema vlastitim tvrdnjama, “napunio” energijom.
Boris je od druge godine preokupiran tehnologijom, svemirom i životom u njemu. Uvjeren je kako je prije mnogo godina živio na Marsu i bio pripadnik davno izumrle civilizacije koja je poznata pod nazivom Lemurija. Pripadnici lemurijske civilizacije živjeli su pod površinom na Marsu te su često odlazili na ekspedicije na Zemlju, a Boriska vjeruje kako je jednim ekspedicijskim brodom i sam davno upravljao.
Odmalena je običavao satima govoriti o prošlom životu, lemurijskoj civilizaciji i njezinom kraju koji je uzrokovala nemogućnost spiritualnog ujedinjenja članova, opisujući pri tome nevjerojatne pojedinosti kao da se sve dogodilo prije samo nekoliko dana. Dječak je uvjeren kako i danas na Marsu pod zemljom i dalje obitavaju živa bića iako je planet odavno izgubio atmosferu.
Potaknuta dječakovim pričama, majka je Boriski kupila dvije knjige pisca Ernesta Muldasheva, koje je mladac proučio do najsitnijih detalja. Riječ je o naslovima “U potrazi za gradom bogova” i “Od kud potječemo?” u kojima se obrađuje tematika Lemurije koja je nestala prije 70 tisuća godina. Proučavajući bilješke o pradavnim civilizacijama, drevnim pagodama i piramidama, Boris je izjavio kako drevno znanje ne leži ispod Keopsove piramide u Egiptu već ispod druge piramide koju arheolozi tek trebaju otkriti.
Iako to predviđanje zvuči fascinantno, dječak je objavio i drugo koje je zaprepastilo i uplašilo mnoge. Boris smatra kako će se 2009. i 2013. godine dogoditi dvije velike katastrofe nakon naglog pomicanja zemljinih polova. Taj bi prirodni fenomen uspjeli preživjeti samo rijetki.
Dok dječakove izjave unose bojazan među puk, detaljni opisi tehnoloških dostignuća izvanzemaljskih civilizacija intrigiraju znanstvenike i stručnjake koji proučavaju NLO-e. Boriska do najsitnijih detalja opisuje konstrukcije svemirskih brodova i materijale koji se koriste za njihovu izradu. Na pitanje stručnjaka zašto letjelice koje ljudi šalju na Mars nikada ne uspiju stići do njegove površine, a da se ne sruše, odgovara kako Marsovci odašilju posebne signale koji uništavaju sve što se približi njihovu planetu, a moglo bi sadržavati tvari koje uzrokuju radijaciju.
Unatoč roditeljskim strepnjama, mladog “Marsovca” okolina nije odbacila već su ga mnogi bez osuđivanja prihvatili. Jedini problem s kojim se Boris susretao bilo je pohađanje nastave u javnoj školi jer je učestalo prekidao nastavnike i “tumačio” im gradivo koje su oni “netočno” prenosili. Problem je riješen tako što su roditelji unajmili privatnog učitelja i dječaka ispisali iz redovite nastave.
večernji.hr
Kao što sam i ja govorila određenim ljudima, 2009. godina će biti zabavna
komentiraj (4) * ispiši * #
Anti Bush demonstracije
01 travanj 2008
Ulične demonstracije, simbolični performansi ili samo protestna izjava za javnost, tri su scenarija kako bi domaći aktivisti 4. i 5. travnja mogli dočekati američkog predsjednika Georgea W. Busha
Mirovni i aktivisti za ljudska prava, ekolozi i anarhisti idućih će se dana dogovoriti kako obilježiti dolazak šefa najmoćnije države na svijetu. Za sada se čuvaju velikih najava jer se, kažu, radi o osjetljivoj političkoj i sigurnosnoj temi.
Ulične akcije
Ja sam za prosvjed, uličnu akciju. Politika SAD-a na čelu s Bushem odmogla je svjetskoj sigurnosti, sve pod krinkom borbe protiv terorizma, a zapravo protiv ljudskih prava. Posebno su sramne akcije u Afganistanu i Iraku, zatvaranja u Guantanamu i Abu Graibu te neopravdana uhićenja islamskih intelektulaca u Americi, kaže dugogodišnja mirovna aktivistica Vesna Teršelič.
Da će se sigurno nešto organizirati najavljuje i Gordan Bosanac, programski voditelj Centra za mirovne studije. U akciji ih, tvrdi, neće omesti to što dobivaju donacije upravo od američkog veleposlanstva.
To što dio novaca dobivamo i od SAD-a nije problem, jer je ovo pitanje ljudskih prava, tvrdi Bosanac.
Potpisi za referendum
Dio aktivista skeptičan je da će moći organizirati masovno okupljanje. Nemaju kapaciteta, kažu, jer istodobno kreće i prikupljanje više od 400.000 potpisa za raspisivanje referenduma o članstvu Hrvatske u NATO-u. Nekima su problem ogromne sigurnosne mjere koje će Busha držati na sigurnom odstojanju. Dio ih, pak, spominje i mogućnost subverzivnih akcija po ugledu na efektni Greenpeace.
Kada je prije dvije godine u Dubrovnik došao američki potpredsjednik Dick Cheney, domaći su aktivisti to prespavali. No, svi se još sjećaju i 2003. godine, iznimno jake akcija Dosta je ratova!, protiv rata u Iraku, koja je digla na noge čitavu mirovnu scenu Hrvatske.
h-alter.org
I u Splitu će se održat anti Bush demonstracije pa tko hoće nek dođe.
komentiraj (10) * ispiši * #
