crniblogkomunizma

nedjelja, 31.03.2013.

Liberalni svjetovni sekularizam, ili Uskrs?

Torinsko platno iz Isusovog doba s otiskom lica, da li Isusa Krista?

Uskrs je najveći kršćanski blagdan, jer obilježava uskrsnuće raspetog Isusa Krista od mrtvih, i pronosi radosnu vijest o postojanju vječnog života.

Uskrs, međutim, nije samo najstariji i najveći odnosno najvažniji kršćanski blagdan kojega slave Istočna i Zapadna Crkva, katolici i pravoslavci, nego je to i radostan blagdan kojim se slavi vjeru u uskrsnuće koja ljudima donosi nadu, i pomaže im da se nose s nedaćama svijeta, prvenstveno sa strahovima i prijeporima u životu.

Ako vjerujemo, oslobađamo se straha koji je čovjekov najveći neprijatelj, koji čovjeka koči da napreduje u životu, i da živi život slobodno, ali i odgovorno, štiteći život od začeća do naravne biološke smrti.

Vjera nam pomaže i da budemo sretni, slaveći Božju ljubav s kojom nas blagosljivlja, i koja nam daje životnu snagu da volimo druge i sebe, ali bez da budemo sebični i oholo, i da zemaljsko ne pretpostavimo Bogu, da stvaramo, pa i da stvaramo nov život, i da živimo u miru sami sa sobom, svojom savješću, i s drugim ljudima. Ljubimo čak svoje neprijatelje da ne postanemo neprijatelji sami sebi. Tko se maća laća, od mača i pogiba – reče Isus. Vjera nam, međutim, pomaže i da razlikujemo istinu od laži. Isus u tom smislu reče:

„Đavo [sotona] je bio ubojica od samoga početka…, jer on jest lažov, i Otac je laži.“ (Evanđelje po Ivanu, 8,44, Biblija)

Isus iz Nazareta bio je vrlo jednostavan, i njegove poruke su razumljive svakome.

Sin Božji nije govorio tajno nego javno, i nije imao tajni.

Isus je navijestio dolazak Kraljevstva Božijeg. Bio je čist kao ljubav koja je čista i iskrena, i bio je pravedan, zatim, liječio je ljude od bolesti i opsjednutosti, vraćao ih natrag u život iz smrti, i zaštitio i griješnike kojima je dao novu šansu. Družio se s diskriminiranim manjinama, među ostalima i sa ženama koje je ravnopravno pozvao da budu dio društva, i u svoje društvo za stol, kao i etničke manjine u Judeji. Prelazio je i rasne granice. Gdje god se pojavio, plijenio je pažnju mnoštva ljudi. Vijest o njemu proširila se svjetlosnom brzinom u kratkom vremenu, što objašnjava i veličanstveni doček koji mu je narod priredio prilikom njegovog dolaska i ulaska u Jeruzalem, dan koji zovemo Cvjetnicom; oduševljeno okupljeno mnoštvo stanovnika Jeruzalema, i hodočasnika koji su dolazili na proslavu pashe, odnosno oslobođenja Judejaca iz babilonskog ropstva, dočekivalo ga je maslinovim grančicama koje su pred njega bacali na tlo.

Ako je vjerovati rezultatima znanstveno-stručne analize Torinskog platna, taj muškarac koji je oko sebe okupljao mnoštvo sljedbenika i simpatizera, i znatiželjnika, nevjernika i vjernika, bio je visok oko 1,80 metara, odnosno u prosjeku 20 cm je bio viši od prosjeka muške populacije u to vrijeme, te je kao takav bio uočljiv, a još više je bio uočljiv svojom karizmom. Po izgledu, o kojem imamo prikaz na spomenutom Torinskom platnu, bio je po rasi tipičan Semit, dakle, tamnoput, s karakterističnim crtama lica, i bademastim tamnim očima. Taj trideset i trogodišnjak bio je fizički lijep, ili markantan, te produhovljen, i obrazovan, i u svezi toga je imao licenciju učitelja, te su ga tako i zvali na aramejskom jeziku kojim je govorio, „rabi“; zvali su ga i „mesija“, „Isus Nazarećanin“ i „sin Davidov“ [iz loze kralja Davida, pomazan u Hebronu, vladara ujedinjene Judeje i Izraela nakon osvajanja grada Jeruzalema koji postaje glavni grad Judeje, od 1006. do 966. god. prije Krista]. Rimski namjesnik Poncije Pilat mu je iznad križa stavio natpis „Isus Nazarećanin, kralj Judejski“, na što su farizeji prosvjedovali, jer su zahtijevali da na natpisu stoji kao je samoproglašeni „kralj“. Po nacionalnosti je bio Judejac, rođen u Galileji. On je sebe zvao „sin Božji“, i objašnjavao je ljudima da ga je poslao Bog, i da im je došao udijeliti Njegovo milosrđe, i prenijeti Njegovu ljubav, kao i donijeti spasenje. Mnogi Judejci, posebno domoljubni i ratoborni Zeloti mislili su da je On mesija kojega su najavljivali proroci, i da je došao osloboditi ih od rimske okupacije, da će se staviti na čelo ustanka. No, On je došao da sve ljude oslobodi iz ropstva materijalizma, i da spasi ljudske duše, kako bi u svemiru mogla postojati ravnoteža koju ljudski grijesi na Zemlji dovode u opasnost, jer ubojstva s predumišljajem, mržnja, zatim ubojstvo ljubavi, prevara, laž i licemjerje predstavljaju jaku količinu negativne energije koja se prenosi na daljinu.

Jednom riječju rečeno, Isus Krist došao je na ovaj naš svijet da pobijedi đavola, i pobijedio ga je.

Đavo je bivši anđeo koji si je umislio da je veći od Boga, i da Boga ne treba, da Bog nije potreban.

Tko komplicira Isusa, udaljava Ga od nas. Tko Ga negira, ugrožava svoju dušu, a svoju dušu ugrožava i svatko onaj tko živi oholo, pohlepno, tko mrzi, prezire, daje lažna svjedočanstva, ubija ili zapovijeda ubojstva, i dr., i tko nije spreman na totalno pokajanje i da zatraži oprost za svoje grijehe Tko traži utočište u Njemu, nalazi utočište, i spas za svoju dušu.

Mi ljudi smo djeca Božja, lice i naličje Božje (muško i žensko u kombinaciji predstavljaju božansku cjelinu, i ljubav), i svaki narod na svijetu je Božji izabrani i blagoslovljeni narod.

Bog, Tvorac svega svijeta i svemira, i života, dao nam je slobodu izbora.

Naš planet Zemlja jest zaista planet na kojemu uz kolektivnu postoji i individualna svijest, i sloboda djelovanja, jer ljudi imaju pravo i slobodu izbora da rade što hoće, što znači da mogu slijediti Deset Božjih zapovjedi, ili slijediti vlastita filozofska uvjerenja.

Nažalost, slijedeći vlastita filozofska uvjerenja, ljudi zlouporabljuju slobodu izbora, i materijaliziraju smisao svog postojanja, dok je istina samo jedna, a glasi, da sve što kao ljudi lijepoga i pozitivnoga postižemo u životu možemo zahvaliti jedino i isključivo Bogu, jer bez Božje ljubavi svijet bi bio isključivo isprazan, nepravedan i zao.

Ako danas osjećamo da je svijet isprazan, nepravedan i zao, da proizvodi ljudsku nesreću, siromaštvo, kako socijalno tako i duhovno, onda je krajnje vrijeme da se zabrinemo, i pronađemo uzroke takvoga jadnoga stanja u kojemu nismo u konačnici sretni, čak i ako ne umiremo od gladi, i čak ako i imamo sve što u našem modernom svijetu napredne tehnologije možemo poželjeti, ali nedostaje nam to nešto što se zove ljudska sreća, a sretni možemo biti samo u ljubavi, da volimo, i budemo voljeni. Zašto nismo sretni? Možda zato što smo se udaljili od Boga, zaboravili ljubav koju nam je darovao, te zato i ne cijenimo život, pa ni vlastiti koji upropaštavamo, i koji prvenstveno upropaštavaju sotonisti – materijalisti iz svjetske financijske elite.

Da bi život mogao biti upropašten, prvo je Država odvojena od Crkve; bilo je to u Francuskoj revoluciji, 1789. godine, kad je stvorena sekularna država na koju se nadovezao liberalizam koji je kao ideologija zamijenio kršćanstvo.

Međutim, odvajanjem Države od Crkve nije nastala šteta, već je šteta nastala odvajanjem ljudi od vjere, a to je postigla oteta država, država koju su od naroda oteli sekularisti - liberali, komunisti i socijalisti, fašisti i nacisti.

Financijeri Francuske revolucije bili su mjenjači novca, bankari. To je znanstveno ustanovila bavarska krim-policija u svojoj istrazi o tajnoj organizaciji IIuminati koja se poziva na sotonizam/lucifersto, a njezini urotnički članovi smatraju se „prosvijetljenima“, oni koji su progledali kao što je navodno sotona/đavo progledao.

„Sin Božji se pojavio da uništi djela sotonova“ (Iv 3,8)

Zaista, gdje god se Isus pojavio, narod ga je volio, a elita prezirala; elita, bez savjesti, počela je strahovati od Isusa koji ju je prokazivao kao licemjernu, i korumpiranu, a osim toga je počeo oko sebe okupljati istomišljenike, i to u velikome broju, tako da je npr. farizejskom svećeničkom vrhovništvu postao opasna konkurencija, koja je k tome razotkrivala političku korupciju farizejske elite u Judeji. (Farizeji su religijska skupina u judejskom korpusu i antičkoj izraelskoj državi, čuvari “Zakona“, uz druge skupine poput Zelota, Samarićana, Saduceja, Esena, i dr.) Stoga su Ga lažno optužili da je navodno bogohulnik, i da je pozivao na neplaćanje poreza, i kao pravi domaći izdajnici klevetali su ga pred Rimljanima koji, međutim u Njemu ne nalaziše krivnju. Svejedno ga smaknuše, misleći krivo da će tako zadovoljiti farizejsku oholu i uzburkanu svjetinu, te da ova, na taj način potkupljena, neće onda pozvati narod na ustanak.

O životu Isusa Krista pisao je rimski povjesničar Flavije, Judejac koji je postao politički Rimljanin; farizeji su ga zbog njegovog obraćenja zamrzili, kao što su i Isusa zamrzili, i u svojim knjižnim svescima Talmud izvrgli ruglu, i govorom mržnje protiv kršćana ukazivali na navodnog zločinca Isusa; farizejski svećenički glavari su Isusa lažno optužili za bogohuljenje, nepravedno mu sudili, i osudili na smrt; kako nisu imali ovlasti da izvrše smrtnu presudu, obratili su se kao kvislinzi za pomoć rimskim okupacijskim vlastima u Judeji, tako da je rimski namjesnik Poncije Pilat iz straha od proturimskog ustanka dao Isusa, prvo divljački išibati i bičevati, kako bi zadovoljio porive mržnje i prezira farizejske rulje, a kada ni to nije bilo dovoljno da se smire strasti (mržnja i prezir), dao je Isusa nevinog raspeti do smrti. (Stručnjaci koji su analizirali Torinsko platno tvrde, na osnovi dokaza, da su ustanovili kako je osoba čiji je otisak lica i tijela na platnu, bila prije smrti išibana i bičevana, odnosno mučena, što dokazuje nalaz o velikoj količini prolivene krvi, te su naglasili kako je to za njih bilo šokantno otkriće; također je sada utvrđeno da platno nije srednjovjekovna krivotvorina nego da potječe iz Isusovog doba.)

Isus nije na kraju, kao pravednik, izbjegao nepravdu, ali smrt jest, i uskrsnuo je od mrtvih. Bio je prvi na svijetu koji je uskrsnuo, i pobijedio smrt. Poslan je od Boga na Zemlju da ljudima dokaže da je to moguće, i da vječni život postoji, te da potvrdi sve tvrdnje proroka koji su prije njega propovijedali o Bogu, i najavljivali dolazak mesije. Duh sveti pri Kraljevstvu Božjem opskrbio Ga je najboljim krepostima i vrlinama; zato je i mogao liječiti smrtne bolesti, a da bi mu ljudi povjerovali, jer su po svojoj prirodi nepovjerljivi, opskrbljen je i sposobnostima i vještinama da vino pretvara u vodu, i da s jednom ribom nahrani cijelo mnoštvo, da hoda (levitira) po vodi itd.

U svojemu djetinjstvu je Isus proputovao cijeli kontinent, od Europe do Azije, i bio je i na Tibetu, i u Japanu, promatrao je stare civilizacijske stečevine, egipatske piramide i Stonehange na britanskom otočju, i studirao stare spise kod učenjaka Esena na Crvenom moru. U svojoj 30. godini počeo je javno djelovati, i govoriti ljudima istinu. Utjelovio se na svijetu, na našem planetu Zemlji, došavši iz Božje civilizacije Huve iz dubokog svemira (i nakon uskrsnuća se vratio natrag na svoj matični planet na kojemu živi pet milijuna duhovno visoko-naprednih pripadnika Božje civilizacije), a rodila ga je djevica Marija, prethodno podvrgnuta umjetnoj oplodnji naprednom tehnologijom. Odrastao je u svojoj obitelji, sa svojom zemaljskom majkom Marijom, i ocem (očuhom) Josipom, u Nazaretu, i sa svoje desetero braće i sestara, odnosno polubraćom. Kako bi razumio čovjeka, vezanog za materijalizam Zemlje, prošao je sve što u pravilu prolazi svaki čovjek, jedino nije imao djecu. Možda je bio oženjen Marijom Magdalenom, možda nije, ali to nije bitno. Bitno je da je Sin Božji koji je uskrsnuo od mrtvih, i svijetu podario nadu u vječni život, i spas naših duša. (Masoni tvrde da je Isus bio oženjen Marijom Magdalenom, i da je s njom imao djecu, što im služi nečasnoj namjeri da nekoga odaberu koji navodno predstavlja Isusovu krvnu lozu kako bi istoga nametnuli za autoritarnog vođu svijeta, međutim, istina jest da je Marija Magdalena imala svoju djecu, ali iz prijašnje bračne veze; nepravedni muž ju je prognao iz doma, i preživljavala je prodajom svog vlastitog tijela, a iz te mizerije izbavio ju je Isus Krist.)

Poanta jest, da je Isus došao na svijet da na spasi od nas samih. Došao je na svijet da nas spasi od materijalnog, i okrene duhovnom, vjeri u Boga, u ljubav, a ljubav jest pozitivna energija, vrlo razumljiva svakom čovjeku po lijepim i dobrim osjećajima iz kojih proizlaze pozitivna, lijepa i dobra djela, i zato što je fizikalno mjerljiva, dakle, jest, postoji. I opet će doći. Tako piše u Bibliji, ali Isus ne bude došao sam, nego nekoliko njih će doći, opskrbljeni s istim krepostima kao i On, a prepoznat ćemo ih po njihovim dobrim djelima koja će donijeti dobre i lijepe plodove, za razliku od šarlatana i manipulatora čija djela donose zle plodove. Također i političare i državnike prepoznajemo po dobrim i zlim plodovima njihovih djela, čak i ako se pozivaju na Boga, znamo da lažu.

Invazija na Irak, i 1,4 milijuna mrtvih radi navodnog uvođenja demokracije i slobode u toj zemlji, znamo svi da je zao plod, i sotonističko djelo sekularnih vlasti koje pri tome u isto vrijeme uništavaju slobodu i demokraciju u Sjedinjenim Američkim Državama pretvarajući ih u policijsku državu, a sve pod navodnom brigom za borbu protiv terorizma, povodom terorističkih napada od „11. rujna“ (9/11). Predsjednik Bush mlađi koji je zapovijedio invaziju na Irak, pozivao se na Boga; u stvarnosti je bogohulnik. Stvoreno Ministarstvo za domovinsku sigurnost u vrijeme predsjednika Busha mlađeg nedavno je za borbu protiv terorizma nabavilo 1,6 milijardi komada naboja (streljivo) za puške i pištolje, dakle, milijardi a ne milijuna, i to navodno za borbu protiv terorizma, dok mi znamo da se sotonistička sekularna vlast priprema za građanski rat u Sjedinjenim Američkim Državama, i to za rat protiv vlastitog naroda koji će se dići na ustanak protiv nepravde.

Grad New York, otok Manhattan, Ground Zero-zona 11. rujna 2001. godine - rezultat liberalnog sekularnog svijeta - to je budućnost naša kao u Apokalipsi?

Sotonističku vlast prepoznajemo, dakle, po velikim nepravdama. Prenijeto na domaće prilike, znamo da je nepravda kada vlast uvodi srpsku ćirilicu u Vukovar, grad razoren u velikosrpskoj agresiji, a njegovi stanovnici poubijani i raseljeni, i kad vlast laže da su hrvatski branitelji protiv ćirilice, te da su „barbari“, dakle, to nije istina da su barbari nego su barbari oni koji su protiv Hrvatske digli oružani ustanak za stvaranje velike Srbije, 17. kolovoza 1990. godine, i godinu dana poslije uz pomoć svojih stvoritelja i upravitelja u Beogradu pokrenuli velikosrpsku agresiju koju odnarođena vlast u Zagrebu zove „građanskim ratom“, što je također nepravda prema povijesnoj istini i Hrvatima. Branitelji nisu protiv ćirilice nego su protiv srpske ćirilice koja je simbol diktature kralja Aleksandra Karađorđevića još u Prvoj Jugoslaviji. U oslobodilačkim antifašističkim operacijama Bljesak i Oluja su hrvatski branitelji oslobodili okupirana područja, između ostalog i od dvojezičnih natpisa na srpskoj ćirilici.

STOP dvojezičnim natpisima sa srpskom ćirilicom u RH!

Sotonistička je vlast ona koja u školsko-obrazovni sustav uvodi neznanstvene metode, i djecu izlaže utjecaju pornografije, i pedofilije, i ranoj seksualizaciji, što dovodi do bolesti, psihičkih poremećaja, i nasilja, te gubitka morala.

Sotonistička je ona vlast koja zataškava partizanske ratne zločine i zločine komunizma, i koja želi izbrisati pamćenje na “Bleiburg i Križni put“. Sotonistički je kada domaći licemjeri sude hrvatskim braniteljima, ali niti jedan partizansko-komunistički jugoslavenski zločinac, i udbaš, nije u Republici Hrvatskoj izveden pred sud pravde.

Sotonistička je naša sekularna vlast kada pljačka vlastitu zemlju, i tolerira i generira političku korupciju, i svjesno uništava tisuće radnih mjesta, i pogoduje stranom kapitalu na račun domaćeg, i prirodnih resursa zemlje koje stavlja na bubanj, te ona koja je postavila sustav pravosuđa tako da je ono nepravedno za građane iako bi im trebalo služiti u postizanju pravde.

U medijima u RH cenzurirani milijunski prosvjed u Parizu, iz ožujka 2013., protiv gay-brakova i posvajanje djece od članova istospolne zajednice, što se drži kršenjem ljudskih prava djece

Kao što su sotonisti oni koji javno govore da vjeruju u Boga, a prepoznaje ih se po čestom spominjanju Boga i pozivanju na Bibliju, ali uništavaju sudbinu čovjeka, tako su sotonisti i oni predstavnici tako zvane sekularne države, dakle, neproduhovljene države, koji se pozivaju na pravdu, a čine nepravdu, i lažu i manipuliraju, te optužuju nevine. Manipulacija jest, kada u Hrvatskoj mas-mediji prešute preko milijun prosvjednika u Parizu protiv gay-brakova koji su se drugi puta u roku od dva mjeseca okupili da spriječe legalizaciju istospolnih tako zvanih brakova, i posvajanje djece od istih, jer se time krše ljudska prava djece.

Uskrs je simbol borbe između dobra i zla – to je važno znati!

Svijet u kojemu živimo postao je jedna velika laž, i sve je u njemu izokrenuto. Rat se zove mirom, a mir se zove ratom. Zločesto se naziva dobrim, a dobro se proglašava zlim, kao u komunizmu kada su boljševici izvitoperili jezik, iako smo u navodnoj demokraciji, i k tome još u liberalnoj demokraciji, što bi trebao navodno biti još koji stupanj više civilizacijsko dostignuće, a u stvarnosti nas vraća u vrijeme barbara kada brat ubija brata, a na ulicama vlada kaos zbog ekonomske krize koja je umjetno izazvana od strane međunarodnih bankara, dakle, dijela sotonističke sekularne svjetske financijske elite. Novi moral je perverzija.

Uskrs je pobjeda nad zlom, nad đavlom.

Isus je doduše otkupio naše grijehe, ali nismo automatski spašeni od sotonističkog utjecaja, nego samo ako dragovoljno priznamo Boga, i okrenemo se vjeri u Svevišnjeg i Stvaratelja, onda i samo onda se možemo oduprijeti protivniku Boga - đavlu i njegovim nedjelima.

Sva nasilna smrt, patnja, siromaštvo i nasilje koje vidimo, doživljavamo i promatramo na svijetu, ne događa se slučajno, nego jest sotonsko djelo.

Globalna svjetska elita sastoji se pretežito od sotonista. To objašnjava i razaranje i perverziju na svim razinama društva, tako da imamo zdravstveni sustav koji ne liječi nego uništava čovjekovo zdravlje (raznoraznim tabletama, tzv. anti-depresivima, i dr., a nerijetko i ubija, zatim imamo industriju prehrambenih proizvoda koja uništava hranu (GMO i dr.); nedavno je naša sotonistička vlast prihvatila EU-normu o plasmanu genetski modificirane hrane u Republici Hrvatskoj; zbog toga će ljudi masovno umirati od zloćudne bolesti raka, a poljoprivredne površine će biti kontaminirane slijedećih 100 godina, te će preživjeli Hrvati potom umirati od gladi. .

Nadalje, znak prepoznavanja sotonizma u upravljanju državom jest kada se u ustavu ne spominje Boga, kao što Ga se prešućuje u EU i u RH. Naprotiv, u hrvatskom ustavu spominje se komunističko zlodjelo ZAVNOH koje se ističe kao pozitivan primjer, i tako pervertira stvarnost, dakle, zlo se proglašava dobrim i obratno. Sekularni sotonizam prepoznaje se i po mas-medijima koji uništavaju informaciju odnosno vijest koju cenzuriraju ili izokreću; u Hrvatskoj, ali i na liberalnom Zapadu je to masovna pojava. Vlast je sotonistička kada narodna banka uništava kupovnu moć građana, a u svijetu prepoznajemo sotonizam kada financijska elita uništava gospodarstvo, i tako prelijeva kapital s dna prema vrhu, t.j. u svoje džepove. Također prepoznajemo sotonizam i kada religije i Crkve uništavaju vjeru. (Upravo novi papa Franjo nastoji tom uništavanju vjere u Katoličkoj crkvi stati na kraj, i okrenuti se vjernicima.)

Ako smo primijetili, sve institucije u Hrvatskoj, ali i u svijetu Zapada, rade sve suprotno od očekivanog, i zbog čega postoje, a postoje da bi služile ljudima, međutim, one su otete, i služe sotonistima, te su okrenute protiv ljudi. Počela je vladati globalna nepravda. Zato u EU imamo na tisuće štrajkova i prosvjeda, ulične borbe radnika s policijom, milijunske prosvjede čak protiv uvođenja protubožjih zakona, odredba i normi. Kada čelni čovjek države brani bivšeg četnika, onda znamo koliko je sati, naime, đavo je zaplesao svoje kolo smrti, kao što su svojedobno hrvatski partizani i komunisti u Korenici 1942. zaplesali (srpsko) Kozaračko kolo. („Po njihovim djelima će te ih prepoznati!“ Evanđelje po Ivanu, 2,1-6).

Ako je Država već odvojena od Crkve, Država, kao kolektivni identitet naroda, ne bi trebala biti odvojena od duhovnosti (spiritualnosti), dakle, od Boga i s Bogom povezanom težnjom za ljubavlju, istinom, pravednošću, mirom, i prepoznavanjem ljepote stvaranja.

Učili su nas da je dobro što je Država odvojena od Crkve, i što imamo sekularnu državu, ali državu kao manifestaciju narodnog kolektivnog identiteta ne možemo i ne bismo smjeli odvojiti od duhovnosti, od vjere u Boga, jer to je onda neprirodno, i protivi se i logici. Stoga su zahtjevi za uklanjanjem, npr. križeva iz javnih ustanova u Hrvatskoj, i bilo gdje drugdje, zahtjevi upravljani u korist nečastivog, odnosno to jesu nepravedni zahtjevi; uz to križ nikoga ne ugrožava niti vrijeđa; tko ne vjeruje, nije obavezan vjerovati; većina vjeruje, zato i križevi u ustanovama; titoisti su 1945. uklonili sve križeve po zagrebačkim uredima i državnim ustanovama, i mučili i pobili mnoštvo svećenika, i zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Stepinca, su ubili. Ideologija marksizma je tumačila da je „religija opijum za narod“, dok je istovremeno marksizam bio otrov i obmana za narod. Komunisti nisu bili vjerodostojni tumači onoga što je dobro, a što nije dobro, naprotiv, oni su licemjeri.

U Hrvatskoj je na djelu prevara u kojoj se javno ističe proglas vlastodržaca da se bore za pravdu, a u stvarnosti stvaraju nepravdu.

Prije su Europljani svoju kulturu nazivali kršćanskom, i Zapad se nazivao „kršćanskim Zapadom“ (Okcident), dok se danas kulturu naziva pojmovima poput „liberalizam“, „humanizam“, „sekularizam“, i „pluralizam“. U toj kulturi smrti je kršćanstvo nepoželjno, Nakon što je ono na Zapadu izloženo uništenju, na red je došao islam i uništenje slijedeće monoteističke religije, i vjere u Alaha odnosno Boga.

Ratove, tako i svjetske ratove, ne izazivaju narodi, niti su narodi uzrok ratova, niti nacionalisti, nego elite, svjetska financijska elita koja, stvarajući globalne uvjete, postaje ratni profiter, i nameće svoju autokratsku svjetsku vladu. To je vlada svjetske mafije ili bjelosvjetska mafija. Preneseno na domaće prilike mi u Hrvatskoj imamo udbo-mafiju.)

Trenutno je najveće djelo sotonista u svijetu podupiranje terorista u Siriji koji kolju sirijski narod, uništavaju i miniraju džamije, progone kršćane u toj zemlji, i ubijaju ratne zarobljenike. Teroriste se podupire na liberalnom Zapadu, nazivajući ih u propagandi „oslobodilačkom sirijskom vojskom“ (sjećamo se tzv. Narodnooslobodilačke vojske, u Drugom svjetskom ratu na području Hrvatske) pod izgovorom uvođenja „demokracije“ u toj zemlji. Uvođenje „demokracije“ u Siriji je u godinu dana stajalo živote 70 tisuća ljudi, a spirala nasilja se nastavlja, i ne vidi joj se kraj, pred očima cijelog svijeta. Sotonistički je bilo i kada je svijet podupirao Slobodana Miloševića, JNA, i velikosrpsku agresiju i genocid za veliku Srbiju 1991./1992. – 1995., i „etničko čišćenje“, koje se provodilo pred uključenim TV-kamerama. Sotonistički jest, kada danas sekularne vlasti Srbije tvrde, da je u Oluji počinjen genocid nad Srbima – to je totalno izokretanje stvarnosti, jer genocid je počinjen nad Hrvatima.

Kršćanske Crkve kao svjetovne ustanove često podupiru sotonizam sekularne države, suprotno Evanđelju i Isusovim riječima koje manipulatore u biti posramljuju:

„Okrenuti drugi obraz“, „Nadilaženje zločestog dobrim“, „Ljubi svoje neprijatelje“.

Stoga Isus u sekularnoj i otetoj državi mora nestati iz javne uporabe, i kolektivne svijesti vjernika. Treba samo pogledati koliko mladih Hrvata, hrvatska mladež i studenti, govori da im se gadi hrvatska država; oni pri tome ne govore neistinu, jer im se stvarno gadi, ali u biti gadi im se sekularna neproduhovljena država, a kako im se ne bi gadila kod tolike nepravde koje institucije RH proizvode, i stvaraju perspektivu očaja. Stvar je u tome što je država oteta; sami su hrvatski branitelji priznali da su državu, koju su stvorili i obranili, dali u ruke onima koji su je opljačkali gore nego što su četnici radili za vrijeme velikosrpske agresije. Bijeg Hrvata iz Hrvatske, u situaciji kad postoji država Hrvata, znači da je na djelu sotonizam sekularizma kojeg predstavljaju vladajući bivši komunisti i udbaši od hrvatske nezavisnosti naovamo, u kontinuitetu. Stoga i režimski mediji u Hrvatskoj vuku kroz blato sve ono što Isus predstavlja, te ignoriraju, ili vulgariziraju radosnu vijest Isusa Krista, i kradu nam i Božić i Uskrs, dok trgovci koriste i Božić i Uskrs za komercijalu, i stjecanje profita; to s duhovnošću nema veze; Isus je mjenjače novca i trgovce tjerao šibom iz Božjeg hrama u Jeruzalemu, i najavio je da će srušit hram, i za tri dana ga ponovo podići; to je imalo slikovitu poruku, da će umrijet na križu, i za tri dana uskrsnuti od mrtvih. To je nagovještaj vječnog života nakon zemaljskog života na svijetu.

Sekularizam, i sekularna država, služe isključivo tome da se iz kolektivne memorije ljudi izbriše sjećanje na Isusa, i da se pokoleba vjernike.

Imamo liberalizam isključivo zato da ispunjavamo sotonske zapovijedi, i kako više ne bismo imali savjest. Zar bi svijet mirno promatrao klanje četnika i etničko čišćenje nad Hrvatima i drugima tijekom velikosrpske agresije, da ima savjest? Upravo zato što je svijet liberalan, nema savjesti. Zato se bez ikakve grižnje savjesti izjednačava žrtvu s velikosrpskim agresorom, a žrtve komunizma se pretvara u zločince kako bi se opravdalo njihovo masovno ubojstvo.

U sekularnom svijetu su nas udaljili od našeg smisla života.

Uvjeravaju nas da je vjerovanje da postoji Bog smiješno, jer Bog navodno ne postoji, tako ni đavo ne postoji. Važno je naše tijelo, i užitak, i to se proglašava najvišim životnim ciljem. Naš mozak uz pomoć znanosti sve zna, i može sve objasniti logikom i bez duhovne dimenzije. Sve se vrti oko materijalizma, bogatstva, sebičnosti i pohlepe. Tko najviše ima, taj je bogat, i pobjednik je, eto, jedino mora prodat svoju dušu vragu; o tome je u svojemu djelu Faust pisao Wolfgang von Goethe, opisavši metaforom što se dogodilo u Francuskoj revoluciji. I to treba biti smisao života?

Smisao života je Bog na prvome mjestu, jer stvoreni smo da bismo mogli posvjedočiti Njegovu veličanstvenu kreaciju – život, Zemlju, Sunce, druge zvijezde, i svemir. Tek nakon toga slijedi obitelj, i domovina i sve ostalo. Idoliziranje nas udaljava od Boga. Materijalizam pretpostavlja profiterstvo, užitak i pohlepu Bogu. Smisao života jest ljubav, i ravnoteža između materijalnog i duhovnog.

Uskršnji blagdani nam služe, da dođemo k svijesti, i da prepoznamo što se to u svijetu i u domovini događa, o čemu se radi, zašto se nešto u politici događa što se događa, zašto nas se slatkorječivo zavodi i obmanjuje. Ne radi se o tome da smo gubitnici jer doživljavamo neuspjeh za neuspjehom u našem životu, isto tako se ne radi o slučajnosti niti o nesreći, nego o borbi zla protiv dobroga. Ako promatramo lijepi cvijet koji procvjeta i najavljuje proljeće i buđenje prirode, onda znamo da iza toga mora stajati nešto više, i znamo kako je lijep taj Postanak i Stvaranje. Pogledom u zvjezdano nebo, vidimo prekrasan rezultat Stvoritelja. Ništa nije nastalo bez veze niti slučajno, jer sve ima svoj smisao u životu. Uskrs nam o tome govori, i prenosi nam tu poruku.

Bog nam je ostavio slobodu izbora - liberalni, svjetovni sekularizam, ili Uskrs.

CBK

31.03.2013. u 10:27 • 9 Komentara • Print • # • ^

utorak, 19.03.2013.

Papa Franjo u Novom svjetskom poredku

U prošlom postu je bilo riječi o izboru novog pape, uz nadu da neće biti po ukusu upravitelja Novog svjetskog poredka, odnosno da neće tako reformirati katoličku Crkvu da postane instrument za izrugivanje kršćanstvu i vjeri u Boga po ukusu neoliberalnih fašista, i srećom, imamo papu koji je sušta suprotnost željama borbenih ateista i svjetske mafije na liberalnom Zapadu.

Iz pandorine kutije Novog svjetskog poredka iskočili su do sada anti-beby pilula (usput rečeno, objavljen je strašan podatak da je u Kini u posljednjih 30 godina izvršeno preko 300 milijuna abortusa odnosno ubijeno toliko ljudskih duša, što će Kineze stajati bliske budućnosti, i zbog čega već sada imaju velikih problema sa zdravljem i potomstvom), zatim, protu-Božija tehnologija modifikacije gena i genetski modificirani organizmi (GMO), homoseksualni 'brakovi' i AIDS, i raznorazne laboratorijske epidemije virusa, zatim, Svjetska financijsko-gospodarska kriza iz 1929. i 2008. godine, i kriza u euro-zoni (po najnovijem „rješenju“ Europske komisije EU se štedišama u grčkom dijelu Cipra s računa u bankama automatski skida „harač“ za ublažavanje financijske krize i sanaciju posrnulih banaka), zatim, oba svjetska rata, velikosrpska agresija za vrijeme raspada Jugoslavije, revolucije u Sjevernoj Africi od 2011. godine naovamo, '11. rujan' (9/11) i napadi na Irak, Afganistan, Libiju, i Siriju, i drugi geo-politički projekti poput čipiranja ljudi, seksualizacije djece, organizirane pedofilije i prostitucije, feminističkog pokreta i dr., sve projekti stvoreni u zločinačkim umovima najbogatijeg sloja čovječanstva koji se sastoji od financijska svjetske elite (vlasnika banaka i naftnih, farmaceutskih tvrtki i vojno-industrijskog kompleksa) koji pak čine samo 1 posto svjetskog stanovništva, a upravljaju sa 95 posto prirodnih resursa i profita, kontroliraju svjetsku trgovinu, uključujući i trgovinu opojnim sredstvima tipa kokaina i heroina, većinu svjetskih naftnih rezervi, i gotovo sve zapadne nacionalne države koje su ujedinili u sjevernoameričku i zapadnoeuropsku uniju, povezane Sjevernoatlantskim paktom NATO koji čuva osvojeno, i osvaja novoosvojena područja koja zovu „regijama“ svijeta, a ljude „izjedlicama“ čiji broj treba smanjiti za koju milijardu, najbolje kroz atomske ratove i epidemije s ubitačnim virusima kad već protu-Božija politika abortusa nije dovela do smanjena broja stanovnika na Zemlji.

Oni, pravi urotnici i zločinci, Crna ruka liberalnog Zapada, su tvorci onog što danas znamo kao „globalizam“. To su oni isti koji su bili uključeni u urotu protiv predsjednika Kennedya.

Oni, borbeni ateisti, urotnici i zločinci, i ratni profiteri, instrumentaliziraju vladu Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije, NATO i UN, koje su upregnuli posljednjih desetljeća i u biti posljednje stoljeće za svoje interese, a sve je počelo tako što su se najsnažniji privatni bankari s Wall Streeta tajno udružili 1913. godine, i proveli planiranu urotu protiv američkog naroda, kojeg su poveli od slobode do fašizma, i kojemu su pokrali njegov novac, stvorivši privatnu banku Sustav federalnih rezervi koja kreditira američku vladu i čini je ovisnom, dok kredite s lihvarskim kamatama vraća američki narod kroz protuustavni porez na dohodak, i dobivši političkom korupcijom ovlast nad tiskanjem valute dolar. Uz pomoć privatnog tiska i televizije, nametnuli su posljednjih 100 godina svoje mišljenje, te i nadalje vrše propagandu u korist ostvarenja potpune dominacije nad Zapadom, i nad cijelim svijetom. Ego-manijaci iz svijeta privatnog međunarodnog bankarstva, koji vuku konce iza političkih kulisa, poput biblijskih skakavaca haraju svijetom, i svakodnevno smišljaju umobolne pakosti, revolucije i ratove, a u svemu su materijalizam i ovozemaljski užitak pretpostavili Bogu.

Međutim, sad je svemu tome došao kraj s novim papom Franjom koji je uzeo ime po kršćanskom svecu Franji Asiškom koji je od Boga bio dobio zapovjed da obnovi Njegovu Crkvu, izgrađena na „stijeni“ (svetom Petru, Isusovom Apostolu). Ništa drugo neće papa Franjo raditi nego obnavljati Crkvu, a da bi to mogao, neka ga blagoslovi Bog, i molimo se za papu Francisca Franju.

Nova politika novoga pape Franje poremetit će sve odnose i u Hrvatskoj, i zabiti klin slugama globalizma - bivšim komunistima (titoistima) i njihovim zlodjelima i pakostima koja su počinili od hrvatske nezavisnosti naovamo, od nanošenja štete našoj krvlju izborenoj nezavisnosti i slobodi, i hrvatskoj državi, pa do krivotvorenja povijesti, te preko kriminalne pretvorbe i privatizacije odnosno milenijske pljačke hrvatskog narodnog gospodarstva, i uništenja suvereniteta kroz političku korupciju vladajućih bivših komunista/titoista i udbaša, od 30. svibnja 1990. naovamo.

Naime, papa Franjo je kao kardinal nadbiskupije u Buenos Airesu, Monsignore Jorge Mario Bergoglio, glavnom gradu Argentine u Južnoj Americi, koji ima 15 milijuna stanovnika, vodio rat protiv globalizma koji je nakon završetka vojne diktature zapljusnuo njegovu domovinu. Tako sada kao papa ima solidno iskustvo u svom poslu i poslanju.

Sve vojne diktature u Latinskoj Americi, tako i u Argentini, i vlast ekstremne desnice i desničarskih režima, predstavljale su državne i vojne udare u organizaciji središnje tajne službe Sjedinjenih Američkih Država (C.I.A.) i uz blagoslov američke vlade i po instrukcijama State Departmenta, ali s konačnim ciljem stvaranja profita za jednog jedinog čovjeka koji drma Amerikom, Rockefellerom, odnosno za jednog od njegovih sinova koji je za „upravu“ dobio od svog tatice Srednju i Južnu Ameriku, tako i Argentinu, u kojoj strane kompanije zajedno s bankama s Wall Streeta pljačkaju prirodne resurse, i u kojoj plasiraju svoje umobolne izume poput genetski modificiranih organizama; tako je zaražena i argentinska soja koja pored govedine spada u najveći izvozni proizvod ove zemlje pod stijegom sunca. Na isti način kao u Argentini je bankarski lobby s Wall Streeta srušio demokratski izabranu vlast u Chileu, gdje je vojska 11. rujna 1973. s vlasti skinula demokratski izabranog predsjednika zemlje, Allendea, ljevičara koji je na dobrobit naroda nacionalizirao privatne banke, što mu je bila smrtna presuda.

Nakon rušenja vojnih režima u narodnom buntu, diktaturu i režim vojne junte je u južnoameričkim zemljama zamijenila demokracija, tako da je koncem osamdesetih godina 20. st. nastao problem za lihvare s Wall Streeta, jer je vlast naroda najopasnija za neoliberalne fašiste, ali s vremenom su naivni demokratski čelnici latinske Amerike potkopali svoje zemlje političkom korupcijom, i Wall Street se na južnoamerički kontinent vratio na mala vrata, izazvavši u prvom desetljeću 21. st. neviđenu ekonomsku krizu u Argentini gdje su propali poduzetnici i radnici bačeni na ulicu, te su opljačkani štediše privatnih banaka koje su propale, a njihovo je mjesto zauzeo MMF, Svjetska banka, i privatne banke s Wall Streeta. Uz to su međunarodni bankari sa sobom donijeli i svoju pandorinu kutiju, i Argentinu pretvorili u zemlju zaraženu genetski modificiranim organizmima, te ovu katoličku zemlju učinili „Sodomom i Gomorom“, odnosno uveli homoseksualne „brakove“ na koje je pristala argentinska predsjednica Kirchner protiv koje je kardinal Bergoglio vodio svjetonazorski rat, kao što to u Hrvatskoj vodi kardinal Bozanić protiv Jovanovića i Zorana Milanovića (SDP) i koalicije bivših komunista koja ima podršku udbaša. No, za razliku od Argentine u čijem političkom životu postoji demokratska oporba, tako i realna nada u mirni pozitivni prevrat i revoluciju odozgo, u Hrvatskoj vladajući eks-komunisti nemaju oporbu, jer saborsku oporbu čine također bivši komunisti (HDZ i Hrvatski laburist i HDSSB). Kad se realno gleda, Hrvatska je u najtežem položaju, jer jedina oporba u zemlji jest katolička Crkva, a i ona samo uvjetno, jer od hrvatske neovisnosti paktira s drugom frakcijom bivših komunista koji su se okupljali oko Franje Tuđmana i Milana Bandića, i na neki način je od režima eks-komunista bila podmićena, tako da je trula iznutra, s mnoštvo crvljivih jabuka kraj još uvijek i hvala Bogu zdravih jabuka, ali neposlušna Crkva u Hrvata nije prošla lustraciju i čišćenje iznutra, kako je bio naredio papa Benedikt XVI, no papa Franjo bi taj problem mogao ubrzo riješiti, jer njegova materijalna skromnost učinit će nužno skromnom i našu Crkvu, i srušiti je s pijedestala oholosti, te je vratiti među vjernički narod gdje joj je bila mjesto u vrijeme kardinala Alojzija Stepinca i Franje Kuharića.

Šteta što je prije reda preminuo veliki borac protiv globalizma, vencuelanski predsjednik Hugo Chavez, koji je kao ljevičar (socijalist) učinio puno dobroga svojoj zemlji, istrgnuvši je iz ralja Wall Streeta i međunarodnih bankara, nacionalizirajući imovinu međunarodnih bankara u Venecueli, odnosno naftna i plinska polja, i dr., koja pripadaju narodu. Ujedno je kao ljevičar primjer patriota, i zaštitnika nacionalnih interesa, nepotkupljiv, koji je Amerikancima pokazao zube, i k tome slao tankere s naftom u siromašne dijelove grada New Yorka među afro-američku i hispano-američku sirotinju da se zimi ne smrzne, Bushu i Obami ispred nosa, i, da ne zaboravimo, na referendumu dao je donijeti venecuelanski ustav, kao što je svoju vlast dao provjeravati također na referendumu, i na višestranačkim izborima, i nije uništio konzervativnu oporbenu desnicu i njezine medije, nego ih je tolerirao, za razliku od domaćih ljevičara u Hrvatskoj koji su sluge krupnog kapitala liberalnog Zapada, i potrčkala međunarodnih bankara i Međunarodnog monetarnog fonda, koji su Hrvatsku narodnu banku učinili servisom međunarodnih bankara.

Domaći vladajući ljevičari s ljevice i ekstremne ljevice, znani kao titoisti, s patriotizmom nemaju ništa zajedničko, naprotiv, pljuju po svojoj zemlji i narodu za koji tvrde da je bio u „građanskom ratu“, a ne žrtva velikosrpske agresije, i pljačkaju svoju vlastitu zemlju, lažu da se bore protiv političke korupcije već selektivno upiru prst u kradljivce kokošinjca dok veliki lopovi s plijenom šeću usred bijela dana, ali zato sirotinju koja ne može otplaćivati kredite s lihvarskim kamata stranih banaka u Hrvatskoj izbacuju na ulicu, uz policijske pendreke i medijsku propagandu kako nam je iz dana u dan navodno sve bolje, što osjećamo, dakle, na vlastitoj koži.

Samo sluge krupnog kapitala povećavaju porez PDV s 22 na 25 posto, umjesto da ga snize na tri posto.

Sramotni ministar obrazovanja se ruga Crkvi, vrijeđajući je da je navodno iz srednjeg vijeka, a on i vlada njegovog slučajnog šefa je uvela porez koji je za 250% viši nego što je iznosila srednjovjekovna feudalna tlaka i crkveni porez „desetina“.

Domaći ljevičari se kao „dobre sluge loših stranih gospodara“ utrkuju tko će se strancima više uvuć u zadnjicu, i tako „zaboravljaju“ da u Europskom parlamentu imaju pravo govore držati na hrvatskom jeziku, ali pričaju na engleskom, da ih ceo svet razume – pipl mast trust as!

To je sramotna ljevica koju treba što prije smijenit, jer što će Hrvatskoj takva ljevica koja u povijesti Hrvata nikada ništa dobro nije napravila u korist naroda, nego naprotiv, izvršila je genocid nad hrvatskim političkim narodom (1945.), i paktirala s velikosrpskim fašistima (četnicima) i komunistima. To je jedna sramotna ljevica koja štiti udbaše od uhićenja i procesuiranja, čak i kad se ove ubojice nalaze na Interpolovoj tjeralici. To je jedna prokleta ljevica koja sudi hrvatskim braniteljima, ali koja mora završiti na smetlištu povijesti! To je jedna perfidna ljevica koja uvodi srpsku ćirilicu u Vukovar gdje su četnici klali Hrvate, ubijali ratne zarobljenike i ranjenike, i silovali žene, rušeći sve pred sobom. To je jedna koalicija nečasnih, i pokvarenih licemjera, koji imaju drskosti se pozivati na poštivanje Ustava, a inače gaze hrvatski Ustav kad god im odgovara. To je jedna prljava ljevica koja polaže vijence na grobove velikosrpskog agresora i četnika u genocidnoj tzv. Republici Srpskoj, i koja glumi da joj je stalo do srpske nacionalne manjine i do homoseksualaca, dok sve što radi, čini samo i isključivo po diktatu Bruxellesa, kao što je sve do jučer slinila pred svojim gospodarima u Beogradu kojima je lizala pete. To je jedna ljevica koja ima svog Zdravka Mamića da može temu s gospodarske krize i pola milijuna nezaposlenih, te sustavnu propast hrvatskih tvrtki i socijalnog siromaštva većine stanovnika skrenuti na „hrvatski nacionalizam i crnokošuljaše“ i navodnu mržnju Hrvata prema Srbima. To je ta lažljiva ljevica koja izmišlja takve nepostojeće probleme, da bi sebi spasila svoju privilegiranu zadnjicu, i još više se obogatila i plivala u šampanjcu, poručujući narodu, da ako nema za kruh, neka jede kolače! To je ta jadna, anti-humanistička i protunarodna ljevica crvene buržoazije, koja svog brata blizanca ima u partiji HDZ. Bivši komunisti su umjesto službi patrije ostali ordinarni lakeji partije. To je ta naša ljevica koja se dogovorno podijelila na lažnu desnicu i na ljevicu, na HDZ i SDP, sa svojim pomoćnim i uslužnim strankama s kojima stvaraju naoko suprotstavljene koalicije. Koalicija je u hrvatskoj povijesti oduvijek predstavljala veliko zlo.

Domaća ljevica ne bi mogla postojati nakon pada Berlinskog zida da međunarodni bankari nisu startali novi val političkog globalizma, i u uvjetima globalizacije svijeta se ta i takva povijesno istrošena ljevica stavila globalistima na raspolaganje, koji su njihove usluge objeručke prihvatili, a posljedica tog pakta jest, da je ljevica izdala sve nacionalne interese i rasprodala hrvatsko narodno gospodarstvo, tako da je narod ostao s gaćama na štapu, što je Božji blagoslov za Hvate da konačno progledaju, i zbace jaram sa svojih leđa – kako im je poručio onaj pravi Otac domovine – Ante Starčević, čije su ideje danas aktualne više nego ikad, čak izgleda kao da su unaprijed kreirane za uvjete globalizma.

Novi val globalizma su urotnici startali 11. rujna 201. godine kada je izveden podmukli napad pod Lažnim stijegom na Twinse u gradu New Yorku odnosno na Manhattanu, i na Pentagon u Washingtonu, nakon čega su ubojice predsjednika Kenendya, najvećeg borca protiv globalizma i čuvara svjetskog mira, stvorili povod da instrumentalizirane oružane snage Sjedinjenih Američkih Država rašire po cijelom svijetu gdje ima svjetskih rezervi nafte i plina.

Godine 2012. je preminula kraljica disco-glazbe sedamdesetih godina, Donna Summer, koja je živjela blizu Twinsa, ali malo tko je zapazio njezinu tvrdnju, da je žrtva kancerogene prašine od 9/11, što je i bio uzrokom njezine prerane smrti. Njezine ubojice su u međuvremenu dobili još više državnih odličja i priznanja, kao i još više novca. Vlasnik Twinsa dobio je u međuvremenu odštetu u visini od preko pet milijardi dolara. Imao je sreću da je oba nebodera osigurao dva tjedna prije udara putničkih zrakoplova upravo protiv udara velikih putničkih zrakoplova. Bushova vlada je, inače, nadležnoj državnoj agenciji naredila da atmosferu iznad grada New Yorka proglasi 48 sati nakon udara u Twinse „čistom i zdravom“, kako bi burza na Wall Streetu mogla odmah biti otvorena, jer – vrijeme je novac, zar ne.

Državno povjerenstvo koje je istraživalo uzroke o napadu od '11. rujna', i koje je naravno sve krivotvorilo i cenzuriralo što se moglo u svezi toga cenzurirat i krivotvorit, kao svojedobno činjenice koje je zataškala i krivotvorila Warrenova komisija u svezi ubojstva predsjednika Kennedya, samo što na čelu povjerenstva o '11. runju' nije bio (korumpirani) predsjednik Vrhovnog suda, nego glavom i bradom Henry Kissinger, potrčkalo urotnika nad urotnicima, tip koji je raspaljivao ratove i dobivao Nobelovu nagradu za mir. Pogledajmo samo ove simpatične i lijepe ljude koji su profitirali od 9/11, i usporedimo ih s ružnom Donom Summer kojoj je uskraćeno pravo na daljnji ovozemaljski život, i onda se zapitajte, želite li i vi biti pokojnici prije reda, ili radije smijeniti korumpirane pokvarene političare u svojoj zemlji i iste takve dužnosnike i birokrate poslati na smetlište povijesti.

Na kraju samo jedan podatak koji plijeni pažnju, jer demantira ideologe Novog svjetskog poredka koji tvrde da na svijetu postoje ograničene količine nafte (kako bi mogli cijenu nafte odnosno goriva za motore s unutarnjim izgaranjem dizati u nebo), a radi se o dvije činjenice:

Istraživač povijesti geo-politike, Willima F Engdahl iz Texasa, koji živi u egzilu u Njemačkoj, u svojoj najnovijoj knjizi „Mitovi, laži i ratovi za naftu“ dokazuje da monopol na naftu u svijetu imaju četiri anglo-američke naftne tvrtke kojima taj monopol osigurava moć u lobbyranju u centrima moći poput Washingtona i Londona, odnosno utjecanja na vanjsku politiku, i da je laž tvrdnja vlasnika naftnih tvrtki i njihovih plaćenih filozofa i ideologa, da nafte ima samo u ograničenim količinama. Prošle godine je, naime, počela velika eksploatacija nafte u saveznoj državi Sjevernoj Dakoti koje će S.A.D. učiniti neovisnim od uvoza arapske nafte, i gdje će se proizvoditi više nafte po barelu nego u Kraljevini Saudijskoj Arabiji otkuda se najviše nafte uvozi u S.A.D. Izvan monopola na naftu nalazi se Rusija, Iran i Venecuela, te Kina, koje proizvode zajedno više nafte nego cijeli arapski svijet zajedno s međunarodnim bankarima, ujedno vlasnicima anglo-američkih privatnih naftnih tvrtki i rafinerija.

CBK

19.03.2013. u 09:51 • 6 Komentara • Print • # • ^

utorak, 12.03.2013.

PIJPL MASTTT TRASTTT ASSS

Zoran Milanović: Moja bajka

Komunistička Sjeverna Koreja (tzv. Narodna Republika Koreja) jednostrano se povukla iz sporazuma o primirju s demokratskom Južnom Korejom (Republikom Korejom), i najavila moguća ratna djelovanja protiv Juga, i prijeti termo-nuklearno-raketnim napadom na Sjedinjene Američke Države nakon što su na poticaj Washingtona pooštrene sankcije protiv Sjeverne Koreje povodom posljednjeg pokusa atomske bombe o strane režima u Pjongjangu. Kao što smo već pisali na ovom blogu, korejski poluotok je uvijek mogući izgovor za rat (casus belli), tako i za III svjetski rat. Ozbiljan nedavni incident potapanja južnokorejskog ratnog broda, i granatiranje jednog pograničnog južnokorejskog otoka, s mnoštvo poginulih (oko 200 stradalih), o čemu smo pisali na ovome blogu, svjedoči o prijetnji novog svjetskog sukoba. (Po strani činjenica da neki umišljeni u svijetu misle da nitko osim njih ne smije posjedovati atomsko oružje, ali jedino kad je Izrael u pitanju, onda se to pitanje ne postavlja.)

Ako uskoro dođe do III svjetskog rata, tko će biti uzrok tom strašnom ratu?

Pustimo po strani deranje sjevernokorejskih komunista i njihove prijetnje koje sliče na cirkus Sadama Husseina koji je prijetio praznom puškom, ili Gadafija koji je imao dugački jezik, i usredotočimo se na uzroke umjesto na posljedice.

Učili su nas da su zločesti Japanci iz čista mira napali Pearl Harbor, 1941. godine, a pošto je Japan izgubio rat, nitko ne govori o tome da je predsjednik Roosevelt stavio Japan početkom tridesetih godina pod čelične ekonomske sankcije, posebno na uvoz nafte, što bi dovelo do programirane propasti japanskog naroda koji na svojim otocima nema vlastitih resursa poput nafte kao vitalnog dijela industrije, sličan krvotoku u čovjekovoj anatomiji. Po tom modelu je lako moguće da režim u Pjongjangu, koji je ionako na kratkom fitilju, lansira balističku raketu prema zapadnoj obali Sjedinjenih Američkih Država.

Kad postoji konstantno višedesetljetno žarište u svijetu, kao npr. bliskoistični sukob židovskih naseljenika i Izraela s Arapima i obratno, ili napetosti na korejskom poluotoku, onda možemo biti sigurni da svjetska politika takve „regije“ drži s namjerom na žeravici koja se svaki čas može razbuktati, jer povod ratu se može uvijek izmisliti; sjetimo se samo kako je glasio casus belli koji je Hitler obrazložio prilikom napada na Poljsku, da su navodno poljski graničari napali njemačke graničare, dok je povijesna istina da su njemački specijalci, preobučeni u odore poljske vojske, napali njemačke graničare i pograničnu njemačku radio-stanicu, ili npr. casus belli Vijetnamskog rata koji je glasio da su komunističke postrojbe napale američku ratnu mornaricu ispred sjeverno-vijetnamske obale, dok je povijesna istina da je američko ratno zrakoplovstvo raketiralo vlastiti ratni brod kako bi S.A.D. dobile povod za intervenciju u Južnom Vijetnamu.

Uvijek se postavlja pitanje, koji je motiv nekome za rat, i tko od rata profitira, npr. tko bi ubrao plodove od ratnog sukoba sa Sjevernom Korejom?

Kad se pronađe motiv za rat, isto kao u kriminalističkom istraživanju kad se pronalazi motiv za ubojstvo s predumišljajem, dolazi se do traga ubojice, odnosno do ratnog profitera.

U slučaju sukoba na korejskom poluotoku, motiv za rat ima s jedne strane Sjeverna Koreja koja se nalazi pod ubitačnim sankcijama Zapada, s propalim gospodarstvom, i u velikoj izolaciji nakon pada Berlinskog zida, a s druge strane je komunistička Kina već dulje vrijeme nabrijana da odmjeri snagu sa Sjedinjenim Američkim Državama koje doživljava kao uljeza u svojoj interesnoj sferi na Dalekom istoku.

Pitanje glasi, je li Kini ovog trenutka, kada u svjetskoj gospodarskoj krizi bilježi gospodarski rast, odgovara krvavi sukob s Amerikancima, dok je američka politika, i posebno gazda koji vuče konce iza kulisa, a to je privatni trust mozgova i financijera iz svijeta tzv. međunarodnog bankarstva s Wall Streeta, i te kako zainteresiran za rat u situaciji kada su S.A.D. otišle praktički u stečaj, s ogromnom nezaposlenošću i rekordnim državnim dugom po glavi stanovnika, s velikim padom kupovne moći prosječnog Amerikanca, i ogromnom vojnom industrijom koja zapošljava i hrani 40 milijuna američkih radnika, a može presušiti ako dulje vrijeme ostane bez ratnih narudžbi. Osim toga je Kina gospodar američkog državnog duga, jer ima najviše kupljenih državnih obveznica Sjedinjenih Američkih Država tako da su Amerikanci postali ovisnici od Kine, što odgovara narodnoj poslovici „Sve se vraća, sve se plaća“, s obzirom kako su vlasnici američkih privatnih banaka u 19. st. uvezli iz Kine 100 tisuća radnika za rad na željezničkoj pruzi od Atlantika do Pacifika, i kinesku radnu snagu učinili ovisnicima o opijumu i svim drugim vrstama droga koje su na toj populaciji testirali, da bi je nakon Drugog svjetskog rata primijenili na vlastitom stanovništvu sa ciljem da što više mladih ljudi postane ovisno o vlastima i krupnom kapitalu. Kineske radnike su tada posprdno zvali „Coolies“ ili „izjedlice“, i od toga je nastao pridjev „cool“ koji hrvatska mladež i mladež i mediji diljem Europe danas masovno koristi u svojoj jezičnoj šatrovačkoj uporabi.

Povijesna analogija nam govori da su Englezi (elita u Velikoj Britaniji) bili najviše zainteresirani da dođe do Prvog svjetskog rata, jer je britanska ekonomija bila 1914. godine u stečaju, i samo ju je rat mogao izvući iz krize, a ujedno se u tom ratu igralo na hazardersku kartu da se porazi najvećeg britanskog konkurenta – njemački 'Wirtschaftswunder'. Nijemci su iz oholosti nasjeli na stupicu koju su im Englezi postavili preko balkanske Srbije. U sličnom položaju danas su Kinezi.

Amerikanci (financijska elita) u svakom slučaju imaju veliki interes da Kineze opale po nosu u jednom mogućem munjevitom ratu, čak i uz uporabu termo-nuklearnog oružja odnosno atomskih bombi, jer je računica da nijedna kineska bomba neće dostić američki kontinent dok obratno Kinu može i hoće pogodit atomski napad u svako doba, s tim da kineski vojni stručnjaci s tim i računaju, ali računaju i sa svojih 1,2 milijarde stanovnika da će dobar dio preživjet, dok za 300 milijuna Amerikanaca je pitanje koliko će ih nakon ipak mogućeg kineskog atomskog napada ostati živih, ali u konačnici atomski rat ide na ruku zapadnoj masoneriji i tajnoj organizaciji Iluminati odnosno međunarodnim bankarima koji u svom programu ionako imaju odrednicu o nužnom smanjenju svjetskog stanovništva sa šest milijardi na jednu milijardu stanovnika, naravno, ta jedna preostala milijarda bila bi onda čipirana.

Američkoj visokoj politici ide na ruku mogući sukob s Kinom preko Sjeverne Koreje i stoga što je Narodna Republika Kina zaštitnik Irana i Sirije u Vijeću sigurnosti Ujedinjeniih nacija od ekonomskih sankcija. Činjenica što je pak Kina u Vijeću sigurnosti dozvolila sankcije svom savezniku Narodnoj Republici Koreji govori sve o ratnoj strategiji, jer Sjeverna Koreja ima fizičku granicu s Kinom preko koje se uvijek može najnužnije opskrbljivati režim u Pjongjangu.

Kao promatrači svjetskih zbivanja ne možemo se oteti dojmu, da u zapadnim medijima postoji tendencija osuđivanja komunističke Sjeverne Koreje, npr. stalnim izvještavanjem zapadnog tiska i zapadnih mas-medija općenito o navodnim užasnim koncentracijskim logorima na sjeveru korejskoga poluotoka, iako o tome nema konkretnih dokaza osim rijetkih prebjega sa Sjevera koji svjedoče o logorima, s tim da se takve vijesti trebaju uzeti s rezervom, i razlikovati radne logore od logora smrti kao što je bio onaj u Auschwitzu; uglavnom, zapadni mediji u našemu mozgu nastoje stvoriti anti-komunstički misaoni sklop kad je u pitanju Sjeverna Koreja, i mi bi sada trebali navijati za zapadnu demokraciju i slobodu protiv komunističkog totalitarizma u Sjevernoj Koreji, kao da Kina nije komunistička i totalitarna, ili kao da je liberalni Zapad baš demokratski i slobodarski.

Zašto bismo navijali za Zapad koji ima dugu povijesnu tradiciju suradnje s komunizmom?

Spisak zapadne suradnje s komunističkim ubojicama je podugačak: Sjetimo se samo toleriranje logora u bivšoj Titovoj Jugoslaviji, posebno koncentracijski logor na Golom otoku koji je „radio“ sve do 1987. godine, dakle, sve do dvije godine pred pad komunističkog Berlinskog zida koji su istočnonjemački komunisti zvali „antifašističkim zaštitnim zidom“, i sjetimo se udbaških ubojstava hrvatskih emigranata na Zapadu koji je taj isti Zapad demokracije i slobode tolerirao. Onda imamo suradnju američkih kapitalista (Rockefeller and Co) sa boljševicima nakon Prvog svjetskog rata, i diplomatsko priznanje Sovjetskog Saveza od strane Sjedinjenih Američkih Država usred komunističkog staljinističkog genocida (Holodomor) u Ukraini 1934. godine, ili suradnja Britanaca sa boljševicima za vrijeme Oktobarske revolucije i građanskog rata u Rusiji kada je London zabio nož u leđa svom vlastitom ratnom savezniku, Carskoj Rusiji, i podržao krvoločnu bandu Lenjinovih boljševika koji su imali podršku i od Nijemaca koji su u cijelosti za 100 milijuna njemačkih Reichsmaraka u zlatu financirali svog tajnog agenta Lenjina i Oktobarsku revoluciju. Ili, sjetimo se suradnje Zapada sa Staljinom u Drugom svjetskom ratu iako je bilo poznato već tada da je staljinistički režim tridesetih godina 20. st. pobio preko 10 milijuna ljudi u Sovjetskom Savezu. Onda imamo politiku detantea s komunističkom Kinom početkom sedamdesetih godina kada je predsjednik Nixon uspostavio diplomatske odnose s Pekingom, i kada su S.A.D. iz Vijeća sigurnosti UN izbacili svog saveznika, kapitalistički Tajvan koji je zamijenjen Narodnom Republikom Kinom, u zamjenu za otvaranje ogromnog kineskog tržišta za anglo-američke tvrtke, i za Zapad općenito. Iza tog poteza stajao je izvršni politički čelnik masonerije, Henry Kissinger. Ljudska prava u komunističkoj Kini nikad nisu Zapadu bila istinski važna, važan je jedino profit – preko leđa išibane poslušne robovske radne snage u komunističkoj Kini, i okupiranih i tlačenih Tibetanaca.

Povijest izdaje Zapada je podugačka, možemo se prisjetiti kako su Amerikanci ostavili na cjedilu snage nacionalističke Kine u građanskom ratu (maršala Čang Kaj Šeka), kada su im u ključnom trenutku nakon Drugog svjetskog rata uskratili vojnu pomoć (iako su im bili službeni ratni saveznici u borbi protiv Japana), i iza njihovih leđa naoružali komunističke pobunjenike Mao Ce Tunga; ista uspješna operacija izdaje saveznika iskušana je odmah nakon Prvog svjetskog rata za vrijeme građanskog rata u Rusiji kada je zapadna vojna koalicija izvršila desant u Rusiji, pod izgovorom suzbijanja Crvene armije, ali nikada se istinski nije sukobila sa crvenoarmejcima (samo je umirila savjest svoje javnosti), nego naprotiv, na sjeveru Rusije u području Murmanska je pod stražu stavila veliko tajno vojno skladište bivše Carske Rusije, i oružje podijelila boljševicima odnosno Lenjinovoj bandi. Cijenu za ovu uslugu je Lenjinov režim vratio u koncesiji za crpljenje nafte na Kavkazu, dakle, u Sovjetskom Savezu, koju su dobile naftne tvrtke John D. Rockefellera i britanske naftne tvrtke. Poslije će Staljin za vrijeme diktature likvidirat sve žive vodeće pripadnike Oktobarske revolucije da prekine bilo kakav kontakt masonerije s njegovim crvenim carstvom koje je naoružao do zuba, ali zbog stalnih čistki oficirskoga kadra gotovo izgubio rat s Hitlerom da mu Zapad nije pomogao ogromnim isporukama u ratnome materijalu, što je jedini razlog da je Staljinova vojska na koncu umarširala u glavni grad Trećeg Reicha, i silovala 100 tisuća Berlinčanki, i sveukupno dva milijuna Njemica na području pod okupacijom Crvene armije.

Uglavnom, zapadna propaganda nas uvjerava da je komunizam zao, što taj sustav i jeste, ali istovremeno ispod stola, a nekada i javno i besramno Zapad surađuje s komunistima, kao npr. nakon pada Berlinskog zida s komunistima iz bivše istočne i jugo-istočne Europe odnosno bivše Jugoslavije, a i dan-danas Washington radije podupire u Republici Hrvatskoj bivše komuniste, čak i udbaše (Budmir Lončar, osnovano osumnjičeni višestruki udbaški ubojica nedavno bio na tzv. Molitvenom doručku u Washingtonu), nego demokrate i konzervativnu nacionalnu desnicu, što je i logično, jer iz pakta sa đavlom Zapad uvijek izlazi kao pobjednik i profiter, s tim da je na koncu pitanje, tko je u cijeloj priči onaj glavni đavo, jer možda to ipak nije komunizam nego neoliberalni kapitalizam? S tim da moramo biti na čisto, velika nesreća za slobodne ljude ili one ljude koji teže slobodama, je i jedno i drugo, i (krupni) kapitalizam, i socijalizam/komunizam.

Napuštamo korejski poluotok, jer tu su stvari jasne, i idemo hitno u Europski parlament u Strasbourg, jer tamo još uvijek u valovima odzvanja govor esdepeovke s njezinom porukom da im ljudi trebaju vjerovati - njima, političarima, narodnim zastupnicima - kako si elita umišljeno tepa, a istovremeno narodima zabija nož u leđa, jer EU nije država naroda, nego 'građana', među kojima najveća prava imaju homoseksualci i krupni kapitalisti. Pametnome dosta!

„Pipl mast trust as“, apelirala je, ne možda hrvatska zastupnica, ali zastupnica RH u EU-parlamentu, na engleskom jeziku, jer hrvatskog jezika se vjerojatno srami, iako su EU-parlamentarni zastupnici očekivali govor na hrvatskom jeziku, da čuju kako taj jezik zvuči, pošto još nikada u povijesti nitko nije u tom parlamentu govorio na hrvatskom jeziku, a kada se pokazala konačno prilika, snishodljivi delegat SDP-a je opalila na engleskom, pa kud pukne da pukne… I puklo je na sve strane, pukli su od smijeha i Englezi, i Nijemci, i Talijani, i Nizozemci, i Poljaci, i Slovenci, što je, je, i mnogi drugi u EU-parlamentu. Međutim, ipak se dotičnoj reprezentativki Republike Hrvatske mora odati priznanje, jer je svoj govor precizno pročitala sa šalabahtera. No, krivo je uputila kritiku na račun autora priloga koji je na Youtube od njenog govora napravio Show, jer nije on sprdačinu napravio, nego ona, samo što toga nije svjesna, ili možda i jeste, pa glumi uvrijeđenu frajlu. Vjerojatno bi njen muž-udbaš bolje govorio engleski od nje.

Predstoji izbor novog pape koji, ako će bit sreće, neće odmah ukinuti Katoličku Crkvu po volji masonerije, ili je privesti liberalizmu, nego čeličnom metlom pospremiti prvo u vlastitom dvorištu, kao što je Isus šibom tjerao iz hrama u Jeruzalemu mjenjače novca i trgovce, a zatim uzeti mjeru Wall Streetu, ali to je samo lijep san dok ćemo vjerojatnije gledati propast i posljednjih moralnih ostataka Kristove crkve na Zemlji koju je Benedikt XVI nastojao spasiti, ali nije imao voljnih suradnika za svoj plemeniti cilj. Nevjerojatno jest, koliko je osnivač prevratničke tajne organizacije Iluminati, i aškenazi-židovski konvertit Adama Weishaupt, kojega je financirao vlasnik mjenjčanice iz Frankfurta na Maini, također aškenazi-židov, Mayer Amschel Bauer – Rothschild, bio u pravu kad je rekao da si čovjek ne može zamisliti koliko ljudi mogu biti naivni, i u kojoj mjeri ih se može kupiti papirnatim novcem čiju je vrijednost njegov financijer stvarao iz ničega.

Predstoje i lokalni izbori u opljačkanoj RH. Tu stvari stoje puno bolje nego u Vatikanu, jer tko god da pobijedi, nastavlja tamo gdje je prethodnik stao, što znači da SDP Titovu štafetu predaje Karamarku, ili Karamarko mora još malo čekati da postane Titov pionir pa da i on malo zasjedne u premijersku fotelju kao Jadranka Kosor koja valjda osamdesetih godina 20. st., kad je kao mlada članica komunističke partije SKH/SKJ boravila u kumrovečkoj partijskoj školi, nije ni u snu mislila da će jednog dana postati prva dama, i to još Lijepe naše, a ne Jugoslavije, jer u bivšoj Titovoj Jugoslaviji je bilo jako teško da bi se žena popela na vrh vlasti, npr. na mjesto predsjednice vlade odnosno ondašnjeg Saveznog izvršnog vijeća, što je uspjelo jedino Milki Planinc, ali uz dobar pedigre, naime, krvavo je na Kočevskom rogu zasukala rukave da bi jednog dana bila podobna voditi vladu partizanske despocije od Vardara pa do Triglava.

Kako je svijet mali da se u toj istoj nekadašnjoj školi komunističke partije u Kumrovcu za vrijeme velikosrpske agresije smjestio izbjeglički val etnički očišćenih Vukovaraca, što je simbolika, jer su komunisti bili specijalisti u etničkom čišćenju, bilo kao partizani, bilo kao partijci i očeličeni marksisti u Hrvatskom proljeću. Naravno, danas se nitko toga ne sjeća, jer komunista u nas nije ni bilo nego samo i isključivo „antifašisti“, doduše tek od 1990. godine, ali nikad nije kasno. Domaći komunisti u Hrvatskoj su se po tom pitanju ugledali u četnike u Srbiji koji mijenjaju strane onako kako velikosrpskim interesima odgovara. Na koncu „sin Titova partizana“, predsjednik Josipović, i četnički vojvoda Toma Grobar odlično surađuju iza kulisa, a uskoro i javno, jer to je imperativ Bruxellesa koji upravo dijeli nezavisno Kosovo, nudeći Beogradu sjever Kosova kao što su Srbima u Daytonu ponudili sjeverozapadnu i istočnu Bosnu. Lako je dijeliti kad ne dijeliš svoje – tako su prošli i Česi u Münchenu 1938. godine kad je umišljeni Zapad proglasio svjetski mir, da bi svijet samo nakon godinu dana završio u svjetskom ratu.

Trenutak istine u Hrvata

Ovdje na Crnom blogu komunizma smo pisali o promašenosti dodjele Nobelove nagrade za mir Baracku Obami. Konačno je norveški odbor za dodjelu Nobelove nagrade neformalno pozvao Baracka Obamu da vrati Nobelovu nagradu za mir, jer nije uspostavio mir nego je nastavio s ratovima tamo gdje je njegov prethodnik Bush stao; priznali su članovi Odbora da su američkom predsjedniku dodijelili nagradu isključivo na osnovi njegove retorike u predizbornoj kampanji; stvarno, naivnosti nema granica.

CBK

12.03.2013. u 17:51 • 2 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.