crniblogkomunizma

utorak, 12.03.2013.

PIJPL MASTTT TRASTTT ASSS

Zoran Milanović: Moja bajka

Komunistička Sjeverna Koreja (tzv. Narodna Republika Koreja) jednostrano se povukla iz sporazuma o primirju s demokratskom Južnom Korejom (Republikom Korejom), i najavila moguća ratna djelovanja protiv Juga, i prijeti termo-nuklearno-raketnim napadom na Sjedinjene Američke Države nakon što su na poticaj Washingtona pooštrene sankcije protiv Sjeverne Koreje povodom posljednjeg pokusa atomske bombe o strane režima u Pjongjangu. Kao što smo već pisali na ovom blogu, korejski poluotok je uvijek mogući izgovor za rat (casus belli), tako i za III svjetski rat. Ozbiljan nedavni incident potapanja južnokorejskog ratnog broda, i granatiranje jednog pograničnog južnokorejskog otoka, s mnoštvo poginulih (oko 200 stradalih), o čemu smo pisali na ovome blogu, svjedoči o prijetnji novog svjetskog sukoba. (Po strani činjenica da neki umišljeni u svijetu misle da nitko osim njih ne smije posjedovati atomsko oružje, ali jedino kad je Izrael u pitanju, onda se to pitanje ne postavlja.)

Ako uskoro dođe do III svjetskog rata, tko će biti uzrok tom strašnom ratu?

Pustimo po strani deranje sjevernokorejskih komunista i njihove prijetnje koje sliče na cirkus Sadama Husseina koji je prijetio praznom puškom, ili Gadafija koji je imao dugački jezik, i usredotočimo se na uzroke umjesto na posljedice.

Učili su nas da su zločesti Japanci iz čista mira napali Pearl Harbor, 1941. godine, a pošto je Japan izgubio rat, nitko ne govori o tome da je predsjednik Roosevelt stavio Japan početkom tridesetih godina pod čelične ekonomske sankcije, posebno na uvoz nafte, što bi dovelo do programirane propasti japanskog naroda koji na svojim otocima nema vlastitih resursa poput nafte kao vitalnog dijela industrije, sličan krvotoku u čovjekovoj anatomiji. Po tom modelu je lako moguće da režim u Pjongjangu, koji je ionako na kratkom fitilju, lansira balističku raketu prema zapadnoj obali Sjedinjenih Američkih Država.

Kad postoji konstantno višedesetljetno žarište u svijetu, kao npr. bliskoistični sukob židovskih naseljenika i Izraela s Arapima i obratno, ili napetosti na korejskom poluotoku, onda možemo biti sigurni da svjetska politika takve „regije“ drži s namjerom na žeravici koja se svaki čas može razbuktati, jer povod ratu se može uvijek izmisliti; sjetimo se samo kako je glasio casus belli koji je Hitler obrazložio prilikom napada na Poljsku, da su navodno poljski graničari napali njemačke graničare, dok je povijesna istina da su njemački specijalci, preobučeni u odore poljske vojske, napali njemačke graničare i pograničnu njemačku radio-stanicu, ili npr. casus belli Vijetnamskog rata koji je glasio da su komunističke postrojbe napale američku ratnu mornaricu ispred sjeverno-vijetnamske obale, dok je povijesna istina da je američko ratno zrakoplovstvo raketiralo vlastiti ratni brod kako bi S.A.D. dobile povod za intervenciju u Južnom Vijetnamu.

Uvijek se postavlja pitanje, koji je motiv nekome za rat, i tko od rata profitira, npr. tko bi ubrao plodove od ratnog sukoba sa Sjevernom Korejom?

Kad se pronađe motiv za rat, isto kao u kriminalističkom istraživanju kad se pronalazi motiv za ubojstvo s predumišljajem, dolazi se do traga ubojice, odnosno do ratnog profitera.

U slučaju sukoba na korejskom poluotoku, motiv za rat ima s jedne strane Sjeverna Koreja koja se nalazi pod ubitačnim sankcijama Zapada, s propalim gospodarstvom, i u velikoj izolaciji nakon pada Berlinskog zida, a s druge strane je komunistička Kina već dulje vrijeme nabrijana da odmjeri snagu sa Sjedinjenim Američkim Državama koje doživljava kao uljeza u svojoj interesnoj sferi na Dalekom istoku.

Pitanje glasi, je li Kini ovog trenutka, kada u svjetskoj gospodarskoj krizi bilježi gospodarski rast, odgovara krvavi sukob s Amerikancima, dok je američka politika, i posebno gazda koji vuče konce iza kulisa, a to je privatni trust mozgova i financijera iz svijeta tzv. međunarodnog bankarstva s Wall Streeta, i te kako zainteresiran za rat u situaciji kada su S.A.D. otišle praktički u stečaj, s ogromnom nezaposlenošću i rekordnim državnim dugom po glavi stanovnika, s velikim padom kupovne moći prosječnog Amerikanca, i ogromnom vojnom industrijom koja zapošljava i hrani 40 milijuna američkih radnika, a može presušiti ako dulje vrijeme ostane bez ratnih narudžbi. Osim toga je Kina gospodar američkog državnog duga, jer ima najviše kupljenih državnih obveznica Sjedinjenih Američkih Država tako da su Amerikanci postali ovisnici od Kine, što odgovara narodnoj poslovici „Sve se vraća, sve se plaća“, s obzirom kako su vlasnici američkih privatnih banaka u 19. st. uvezli iz Kine 100 tisuća radnika za rad na željezničkoj pruzi od Atlantika do Pacifika, i kinesku radnu snagu učinili ovisnicima o opijumu i svim drugim vrstama droga koje su na toj populaciji testirali, da bi je nakon Drugog svjetskog rata primijenili na vlastitom stanovništvu sa ciljem da što više mladih ljudi postane ovisno o vlastima i krupnom kapitalu. Kineske radnike su tada posprdno zvali „Coolies“ ili „izjedlice“, i od toga je nastao pridjev „cool“ koji hrvatska mladež i mladež i mediji diljem Europe danas masovno koristi u svojoj jezičnoj šatrovačkoj uporabi.

Povijesna analogija nam govori da su Englezi (elita u Velikoj Britaniji) bili najviše zainteresirani da dođe do Prvog svjetskog rata, jer je britanska ekonomija bila 1914. godine u stečaju, i samo ju je rat mogao izvući iz krize, a ujedno se u tom ratu igralo na hazardersku kartu da se porazi najvećeg britanskog konkurenta – njemački 'Wirtschaftswunder'. Nijemci su iz oholosti nasjeli na stupicu koju su im Englezi postavili preko balkanske Srbije. U sličnom položaju danas su Kinezi.

Amerikanci (financijska elita) u svakom slučaju imaju veliki interes da Kineze opale po nosu u jednom mogućem munjevitom ratu, čak i uz uporabu termo-nuklearnog oružja odnosno atomskih bombi, jer je računica da nijedna kineska bomba neće dostić američki kontinent dok obratno Kinu može i hoće pogodit atomski napad u svako doba, s tim da kineski vojni stručnjaci s tim i računaju, ali računaju i sa svojih 1,2 milijarde stanovnika da će dobar dio preživjet, dok za 300 milijuna Amerikanaca je pitanje koliko će ih nakon ipak mogućeg kineskog atomskog napada ostati živih, ali u konačnici atomski rat ide na ruku zapadnoj masoneriji i tajnoj organizaciji Iluminati odnosno međunarodnim bankarima koji u svom programu ionako imaju odrednicu o nužnom smanjenju svjetskog stanovništva sa šest milijardi na jednu milijardu stanovnika, naravno, ta jedna preostala milijarda bila bi onda čipirana.

Američkoj visokoj politici ide na ruku mogući sukob s Kinom preko Sjeverne Koreje i stoga što je Narodna Republika Kina zaštitnik Irana i Sirije u Vijeću sigurnosti Ujedinjeniih nacija od ekonomskih sankcija. Činjenica što je pak Kina u Vijeću sigurnosti dozvolila sankcije svom savezniku Narodnoj Republici Koreji govori sve o ratnoj strategiji, jer Sjeverna Koreja ima fizičku granicu s Kinom preko koje se uvijek može najnužnije opskrbljivati režim u Pjongjangu.

Kao promatrači svjetskih zbivanja ne možemo se oteti dojmu, da u zapadnim medijima postoji tendencija osuđivanja komunističke Sjeverne Koreje, npr. stalnim izvještavanjem zapadnog tiska i zapadnih mas-medija općenito o navodnim užasnim koncentracijskim logorima na sjeveru korejskoga poluotoka, iako o tome nema konkretnih dokaza osim rijetkih prebjega sa Sjevera koji svjedoče o logorima, s tim da se takve vijesti trebaju uzeti s rezervom, i razlikovati radne logore od logora smrti kao što je bio onaj u Auschwitzu; uglavnom, zapadni mediji u našemu mozgu nastoje stvoriti anti-komunstički misaoni sklop kad je u pitanju Sjeverna Koreja, i mi bi sada trebali navijati za zapadnu demokraciju i slobodu protiv komunističkog totalitarizma u Sjevernoj Koreji, kao da Kina nije komunistička i totalitarna, ili kao da je liberalni Zapad baš demokratski i slobodarski.

Zašto bismo navijali za Zapad koji ima dugu povijesnu tradiciju suradnje s komunizmom?

Spisak zapadne suradnje s komunističkim ubojicama je podugačak: Sjetimo se samo toleriranje logora u bivšoj Titovoj Jugoslaviji, posebno koncentracijski logor na Golom otoku koji je „radio“ sve do 1987. godine, dakle, sve do dvije godine pred pad komunističkog Berlinskog zida koji su istočnonjemački komunisti zvali „antifašističkim zaštitnim zidom“, i sjetimo se udbaških ubojstava hrvatskih emigranata na Zapadu koji je taj isti Zapad demokracije i slobode tolerirao. Onda imamo suradnju američkih kapitalista (Rockefeller and Co) sa boljševicima nakon Prvog svjetskog rata, i diplomatsko priznanje Sovjetskog Saveza od strane Sjedinjenih Američkih Država usred komunističkog staljinističkog genocida (Holodomor) u Ukraini 1934. godine, ili suradnja Britanaca sa boljševicima za vrijeme Oktobarske revolucije i građanskog rata u Rusiji kada je London zabio nož u leđa svom vlastitom ratnom savezniku, Carskoj Rusiji, i podržao krvoločnu bandu Lenjinovih boljševika koji su imali podršku i od Nijemaca koji su u cijelosti za 100 milijuna njemačkih Reichsmaraka u zlatu financirali svog tajnog agenta Lenjina i Oktobarsku revoluciju. Ili, sjetimo se suradnje Zapada sa Staljinom u Drugom svjetskom ratu iako je bilo poznato već tada da je staljinistički režim tridesetih godina 20. st. pobio preko 10 milijuna ljudi u Sovjetskom Savezu. Onda imamo politiku detantea s komunističkom Kinom početkom sedamdesetih godina kada je predsjednik Nixon uspostavio diplomatske odnose s Pekingom, i kada su S.A.D. iz Vijeća sigurnosti UN izbacili svog saveznika, kapitalistički Tajvan koji je zamijenjen Narodnom Republikom Kinom, u zamjenu za otvaranje ogromnog kineskog tržišta za anglo-američke tvrtke, i za Zapad općenito. Iza tog poteza stajao je izvršni politički čelnik masonerije, Henry Kissinger. Ljudska prava u komunističkoj Kini nikad nisu Zapadu bila istinski važna, važan je jedino profit – preko leđa išibane poslušne robovske radne snage u komunističkoj Kini, i okupiranih i tlačenih Tibetanaca.

Povijest izdaje Zapada je podugačka, možemo se prisjetiti kako su Amerikanci ostavili na cjedilu snage nacionalističke Kine u građanskom ratu (maršala Čang Kaj Šeka), kada su im u ključnom trenutku nakon Drugog svjetskog rata uskratili vojnu pomoć (iako su im bili službeni ratni saveznici u borbi protiv Japana), i iza njihovih leđa naoružali komunističke pobunjenike Mao Ce Tunga; ista uspješna operacija izdaje saveznika iskušana je odmah nakon Prvog svjetskog rata za vrijeme građanskog rata u Rusiji kada je zapadna vojna koalicija izvršila desant u Rusiji, pod izgovorom suzbijanja Crvene armije, ali nikada se istinski nije sukobila sa crvenoarmejcima (samo je umirila savjest svoje javnosti), nego naprotiv, na sjeveru Rusije u području Murmanska je pod stražu stavila veliko tajno vojno skladište bivše Carske Rusije, i oružje podijelila boljševicima odnosno Lenjinovoj bandi. Cijenu za ovu uslugu je Lenjinov režim vratio u koncesiji za crpljenje nafte na Kavkazu, dakle, u Sovjetskom Savezu, koju su dobile naftne tvrtke John D. Rockefellera i britanske naftne tvrtke. Poslije će Staljin za vrijeme diktature likvidirat sve žive vodeće pripadnike Oktobarske revolucije da prekine bilo kakav kontakt masonerije s njegovim crvenim carstvom koje je naoružao do zuba, ali zbog stalnih čistki oficirskoga kadra gotovo izgubio rat s Hitlerom da mu Zapad nije pomogao ogromnim isporukama u ratnome materijalu, što je jedini razlog da je Staljinova vojska na koncu umarširala u glavni grad Trećeg Reicha, i silovala 100 tisuća Berlinčanki, i sveukupno dva milijuna Njemica na području pod okupacijom Crvene armije.

Uglavnom, zapadna propaganda nas uvjerava da je komunizam zao, što taj sustav i jeste, ali istovremeno ispod stola, a nekada i javno i besramno Zapad surađuje s komunistima, kao npr. nakon pada Berlinskog zida s komunistima iz bivše istočne i jugo-istočne Europe odnosno bivše Jugoslavije, a i dan-danas Washington radije podupire u Republici Hrvatskoj bivše komuniste, čak i udbaše (Budmir Lončar, osnovano osumnjičeni višestruki udbaški ubojica nedavno bio na tzv. Molitvenom doručku u Washingtonu), nego demokrate i konzervativnu nacionalnu desnicu, što je i logično, jer iz pakta sa đavlom Zapad uvijek izlazi kao pobjednik i profiter, s tim da je na koncu pitanje, tko je u cijeloj priči onaj glavni đavo, jer možda to ipak nije komunizam nego neoliberalni kapitalizam? S tim da moramo biti na čisto, velika nesreća za slobodne ljude ili one ljude koji teže slobodama, je i jedno i drugo, i (krupni) kapitalizam, i socijalizam/komunizam.

Napuštamo korejski poluotok, jer tu su stvari jasne, i idemo hitno u Europski parlament u Strasbourg, jer tamo još uvijek u valovima odzvanja govor esdepeovke s njezinom porukom da im ljudi trebaju vjerovati - njima, političarima, narodnim zastupnicima - kako si elita umišljeno tepa, a istovremeno narodima zabija nož u leđa, jer EU nije država naroda, nego 'građana', među kojima najveća prava imaju homoseksualci i krupni kapitalisti. Pametnome dosta!

„Pipl mast trust as“, apelirala je, ne možda hrvatska zastupnica, ali zastupnica RH u EU-parlamentu, na engleskom jeziku, jer hrvatskog jezika se vjerojatno srami, iako su EU-parlamentarni zastupnici očekivali govor na hrvatskom jeziku, da čuju kako taj jezik zvuči, pošto još nikada u povijesti nitko nije u tom parlamentu govorio na hrvatskom jeziku, a kada se pokazala konačno prilika, snishodljivi delegat SDP-a je opalila na engleskom, pa kud pukne da pukne… I puklo je na sve strane, pukli su od smijeha i Englezi, i Nijemci, i Talijani, i Nizozemci, i Poljaci, i Slovenci, što je, je, i mnogi drugi u EU-parlamentu. Međutim, ipak se dotičnoj reprezentativki Republike Hrvatske mora odati priznanje, jer je svoj govor precizno pročitala sa šalabahtera. No, krivo je uputila kritiku na račun autora priloga koji je na Youtube od njenog govora napravio Show, jer nije on sprdačinu napravio, nego ona, samo što toga nije svjesna, ili možda i jeste, pa glumi uvrijeđenu frajlu. Vjerojatno bi njen muž-udbaš bolje govorio engleski od nje.

Predstoji izbor novog pape koji, ako će bit sreće, neće odmah ukinuti Katoličku Crkvu po volji masonerije, ili je privesti liberalizmu, nego čeličnom metlom pospremiti prvo u vlastitom dvorištu, kao što je Isus šibom tjerao iz hrama u Jeruzalemu mjenjače novca i trgovce, a zatim uzeti mjeru Wall Streetu, ali to je samo lijep san dok ćemo vjerojatnije gledati propast i posljednjih moralnih ostataka Kristove crkve na Zemlji koju je Benedikt XVI nastojao spasiti, ali nije imao voljnih suradnika za svoj plemeniti cilj. Nevjerojatno jest, koliko je osnivač prevratničke tajne organizacije Iluminati, i aškenazi-židovski konvertit Adama Weishaupt, kojega je financirao vlasnik mjenjčanice iz Frankfurta na Maini, također aškenazi-židov, Mayer Amschel Bauer – Rothschild, bio u pravu kad je rekao da si čovjek ne može zamisliti koliko ljudi mogu biti naivni, i u kojoj mjeri ih se može kupiti papirnatim novcem čiju je vrijednost njegov financijer stvarao iz ničega.

Predstoje i lokalni izbori u opljačkanoj RH. Tu stvari stoje puno bolje nego u Vatikanu, jer tko god da pobijedi, nastavlja tamo gdje je prethodnik stao, što znači da SDP Titovu štafetu predaje Karamarku, ili Karamarko mora još malo čekati da postane Titov pionir pa da i on malo zasjedne u premijersku fotelju kao Jadranka Kosor koja valjda osamdesetih godina 20. st., kad je kao mlada članica komunističke partije SKH/SKJ boravila u kumrovečkoj partijskoj školi, nije ni u snu mislila da će jednog dana postati prva dama, i to još Lijepe naše, a ne Jugoslavije, jer u bivšoj Titovoj Jugoslaviji je bilo jako teško da bi se žena popela na vrh vlasti, npr. na mjesto predsjednice vlade odnosno ondašnjeg Saveznog izvršnog vijeća, što je uspjelo jedino Milki Planinc, ali uz dobar pedigre, naime, krvavo je na Kočevskom rogu zasukala rukave da bi jednog dana bila podobna voditi vladu partizanske despocije od Vardara pa do Triglava.

Kako je svijet mali da se u toj istoj nekadašnjoj školi komunističke partije u Kumrovcu za vrijeme velikosrpske agresije smjestio izbjeglički val etnički očišćenih Vukovaraca, što je simbolika, jer su komunisti bili specijalisti u etničkom čišćenju, bilo kao partizani, bilo kao partijci i očeličeni marksisti u Hrvatskom proljeću. Naravno, danas se nitko toga ne sjeća, jer komunista u nas nije ni bilo nego samo i isključivo „antifašisti“, doduše tek od 1990. godine, ali nikad nije kasno. Domaći komunisti u Hrvatskoj su se po tom pitanju ugledali u četnike u Srbiji koji mijenjaju strane onako kako velikosrpskim interesima odgovara. Na koncu „sin Titova partizana“, predsjednik Josipović, i četnički vojvoda Toma Grobar odlično surađuju iza kulisa, a uskoro i javno, jer to je imperativ Bruxellesa koji upravo dijeli nezavisno Kosovo, nudeći Beogradu sjever Kosova kao što su Srbima u Daytonu ponudili sjeverozapadnu i istočnu Bosnu. Lako je dijeliti kad ne dijeliš svoje – tako su prošli i Česi u Münchenu 1938. godine kad je umišljeni Zapad proglasio svjetski mir, da bi svijet samo nakon godinu dana završio u svjetskom ratu.

Trenutak istine u Hrvata

Ovdje na Crnom blogu komunizma smo pisali o promašenosti dodjele Nobelove nagrade za mir Baracku Obami. Konačno je norveški odbor za dodjelu Nobelove nagrade neformalno pozvao Baracka Obamu da vrati Nobelovu nagradu za mir, jer nije uspostavio mir nego je nastavio s ratovima tamo gdje je njegov prethodnik Bush stao; priznali su članovi Odbora da su američkom predsjedniku dodijelili nagradu isključivo na osnovi njegove retorike u predizbornoj kampanji; stvarno, naivnosti nema granica.

CBK

12.03.2013. u 17:51 • 2 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

utorak, 12.03.2013.

PIJPL MASTTT TRASTTT ASSS

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link