Pregled posta

Liberalni svjetovni sekularizam, ili Uskrs?

Torinsko platno iz Isusovog doba s otiskom lica, da li Isusa Krista?

Uskrs je najveći kršćanski blagdan, jer obilježava uskrsnuće raspetog Isusa Krista od mrtvih, i pronosi radosnu vijest o postojanju vječnog života.

Uskrs, međutim, nije samo najstariji i najveći odnosno najvažniji kršćanski blagdan kojega slave Istočna i Zapadna Crkva, katolici i pravoslavci, nego je to i radostan blagdan kojim se slavi vjeru u uskrsnuće koja ljudima donosi nadu, i pomaže im da se nose s nedaćama svijeta, prvenstveno sa strahovima i prijeporima u životu.

Ako vjerujemo, oslobađamo se straha koji je čovjekov najveći neprijatelj, koji čovjeka koči da napreduje u životu, i da živi život slobodno, ali i odgovorno, štiteći život od začeća do naravne biološke smrti.

Vjera nam pomaže i da budemo sretni, slaveći Božju ljubav s kojom nas blagosljivlja, i koja nam daje životnu snagu da volimo druge i sebe, ali bez da budemo sebični i oholo, i da zemaljsko ne pretpostavimo Bogu, da stvaramo, pa i da stvaramo nov život, i da živimo u miru sami sa sobom, svojom savješću, i s drugim ljudima. Ljubimo čak svoje neprijatelje da ne postanemo neprijatelji sami sebi. Tko se maća laća, od mača i pogiba – reče Isus. Vjera nam, međutim, pomaže i da razlikujemo istinu od laži. Isus u tom smislu reče:

„Đavo [sotona] je bio ubojica od samoga početka…, jer on jest lažov, i Otac je laži.“ (Evanđelje po Ivanu, 8,44, Biblija)

Isus iz Nazareta bio je vrlo jednostavan, i njegove poruke su razumljive svakome.

Sin Božji nije govorio tajno nego javno, i nije imao tajni.

Isus je navijestio dolazak Kraljevstva Božijeg. Bio je čist kao ljubav koja je čista i iskrena, i bio je pravedan, zatim, liječio je ljude od bolesti i opsjednutosti, vraćao ih natrag u život iz smrti, i zaštitio i griješnike kojima je dao novu šansu. Družio se s diskriminiranim manjinama, među ostalima i sa ženama koje je ravnopravno pozvao da budu dio društva, i u svoje društvo za stol, kao i etničke manjine u Judeji. Prelazio je i rasne granice. Gdje god se pojavio, plijenio je pažnju mnoštva ljudi. Vijest o njemu proširila se svjetlosnom brzinom u kratkom vremenu, što objašnjava i veličanstveni doček koji mu je narod priredio prilikom njegovog dolaska i ulaska u Jeruzalem, dan koji zovemo Cvjetnicom; oduševljeno okupljeno mnoštvo stanovnika Jeruzalema, i hodočasnika koji su dolazili na proslavu pashe, odnosno oslobođenja Judejaca iz babilonskog ropstva, dočekivalo ga je maslinovim grančicama koje su pred njega bacali na tlo.

Ako je vjerovati rezultatima znanstveno-stručne analize Torinskog platna, taj muškarac koji je oko sebe okupljao mnoštvo sljedbenika i simpatizera, i znatiželjnika, nevjernika i vjernika, bio je visok oko 1,80 metara, odnosno u prosjeku 20 cm je bio viši od prosjeka muške populacije u to vrijeme, te je kao takav bio uočljiv, a još više je bio uočljiv svojom karizmom. Po izgledu, o kojem imamo prikaz na spomenutom Torinskom platnu, bio je po rasi tipičan Semit, dakle, tamnoput, s karakterističnim crtama lica, i bademastim tamnim očima. Taj trideset i trogodišnjak bio je fizički lijep, ili markantan, te produhovljen, i obrazovan, i u svezi toga je imao licenciju učitelja, te su ga tako i zvali na aramejskom jeziku kojim je govorio, „rabi“; zvali su ga i „mesija“, „Isus Nazarećanin“ i „sin Davidov“ [iz loze kralja Davida, pomazan u Hebronu, vladara ujedinjene Judeje i Izraela nakon osvajanja grada Jeruzalema koji postaje glavni grad Judeje, od 1006. do 966. god. prije Krista]. Rimski namjesnik Poncije Pilat mu je iznad križa stavio natpis „Isus Nazarećanin, kralj Judejski“, na što su farizeji prosvjedovali, jer su zahtijevali da na natpisu stoji kao je samoproglašeni „kralj“. Po nacionalnosti je bio Judejac, rođen u Galileji. On je sebe zvao „sin Božji“, i objašnjavao je ljudima da ga je poslao Bog, i da im je došao udijeliti Njegovo milosrđe, i prenijeti Njegovu ljubav, kao i donijeti spasenje. Mnogi Judejci, posebno domoljubni i ratoborni Zeloti mislili su da je On mesija kojega su najavljivali proroci, i da je došao osloboditi ih od rimske okupacije, da će se staviti na čelo ustanka. No, On je došao da sve ljude oslobodi iz ropstva materijalizma, i da spasi ljudske duše, kako bi u svemiru mogla postojati ravnoteža koju ljudski grijesi na Zemlji dovode u opasnost, jer ubojstva s predumišljajem, mržnja, zatim ubojstvo ljubavi, prevara, laž i licemjerje predstavljaju jaku količinu negativne energije koja se prenosi na daljinu.

Jednom riječju rečeno, Isus Krist došao je na ovaj naš svijet da pobijedi đavola, i pobijedio ga je.

Đavo je bivši anđeo koji si je umislio da je veći od Boga, i da Boga ne treba, da Bog nije potreban.

Tko komplicira Isusa, udaljava Ga od nas. Tko Ga negira, ugrožava svoju dušu, a svoju dušu ugrožava i svatko onaj tko živi oholo, pohlepno, tko mrzi, prezire, daje lažna svjedočanstva, ubija ili zapovijeda ubojstva, i dr., i tko nije spreman na totalno pokajanje i da zatraži oprost za svoje grijehe Tko traži utočište u Njemu, nalazi utočište, i spas za svoju dušu.

Mi ljudi smo djeca Božja, lice i naličje Božje (muško i žensko u kombinaciji predstavljaju božansku cjelinu, i ljubav), i svaki narod na svijetu je Božji izabrani i blagoslovljeni narod.

Bog, Tvorac svega svijeta i svemira, i života, dao nam je slobodu izbora.

Naš planet Zemlja jest zaista planet na kojemu uz kolektivnu postoji i individualna svijest, i sloboda djelovanja, jer ljudi imaju pravo i slobodu izbora da rade što hoće, što znači da mogu slijediti Deset Božjih zapovjedi, ili slijediti vlastita filozofska uvjerenja.

Nažalost, slijedeći vlastita filozofska uvjerenja, ljudi zlouporabljuju slobodu izbora, i materijaliziraju smisao svog postojanja, dok je istina samo jedna, a glasi, da sve što kao ljudi lijepoga i pozitivnoga postižemo u životu možemo zahvaliti jedino i isključivo Bogu, jer bez Božje ljubavi svijet bi bio isključivo isprazan, nepravedan i zao.

Ako danas osjećamo da je svijet isprazan, nepravedan i zao, da proizvodi ljudsku nesreću, siromaštvo, kako socijalno tako i duhovno, onda je krajnje vrijeme da se zabrinemo, i pronađemo uzroke takvoga jadnoga stanja u kojemu nismo u konačnici sretni, čak i ako ne umiremo od gladi, i čak ako i imamo sve što u našem modernom svijetu napredne tehnologije možemo poželjeti, ali nedostaje nam to nešto što se zove ljudska sreća, a sretni možemo biti samo u ljubavi, da volimo, i budemo voljeni. Zašto nismo sretni? Možda zato što smo se udaljili od Boga, zaboravili ljubav koju nam je darovao, te zato i ne cijenimo život, pa ni vlastiti koji upropaštavamo, i koji prvenstveno upropaštavaju sotonisti – materijalisti iz svjetske financijske elite.

Da bi život mogao biti upropašten, prvo je Država odvojena od Crkve; bilo je to u Francuskoj revoluciji, 1789. godine, kad je stvorena sekularna država na koju se nadovezao liberalizam koji je kao ideologija zamijenio kršćanstvo.

Međutim, odvajanjem Države od Crkve nije nastala šteta, već je šteta nastala odvajanjem ljudi od vjere, a to je postigla oteta država, država koju su od naroda oteli sekularisti - liberali, komunisti i socijalisti, fašisti i nacisti.

Financijeri Francuske revolucije bili su mjenjači novca, bankari. To je znanstveno ustanovila bavarska krim-policija u svojoj istrazi o tajnoj organizaciji IIuminati koja se poziva na sotonizam/lucifersto, a njezini urotnički članovi smatraju se „prosvijetljenima“, oni koji su progledali kao što je navodno sotona/đavo progledao.

„Sin Božji se pojavio da uništi djela sotonova“ (Iv 3,8)

Zaista, gdje god se Isus pojavio, narod ga je volio, a elita prezirala; elita, bez savjesti, počela je strahovati od Isusa koji ju je prokazivao kao licemjernu, i korumpiranu, a osim toga je počeo oko sebe okupljati istomišljenike, i to u velikome broju, tako da je npr. farizejskom svećeničkom vrhovništvu postao opasna konkurencija, koja je k tome razotkrivala političku korupciju farizejske elite u Judeji. (Farizeji su religijska skupina u judejskom korpusu i antičkoj izraelskoj državi, čuvari “Zakona“, uz druge skupine poput Zelota, Samarićana, Saduceja, Esena, i dr.) Stoga su Ga lažno optužili da je navodno bogohulnik, i da je pozivao na neplaćanje poreza, i kao pravi domaći izdajnici klevetali su ga pred Rimljanima koji, međutim u Njemu ne nalaziše krivnju. Svejedno ga smaknuše, misleći krivo da će tako zadovoljiti farizejsku oholu i uzburkanu svjetinu, te da ova, na taj način potkupljena, neće onda pozvati narod na ustanak.

O životu Isusa Krista pisao je rimski povjesničar Flavije, Judejac koji je postao politički Rimljanin; farizeji su ga zbog njegovog obraćenja zamrzili, kao što su i Isusa zamrzili, i u svojim knjižnim svescima Talmud izvrgli ruglu, i govorom mržnje protiv kršćana ukazivali na navodnog zločinca Isusa; farizejski svećenički glavari su Isusa lažno optužili za bogohuljenje, nepravedno mu sudili, i osudili na smrt; kako nisu imali ovlasti da izvrše smrtnu presudu, obratili su se kao kvislinzi za pomoć rimskim okupacijskim vlastima u Judeji, tako da je rimski namjesnik Poncije Pilat iz straha od proturimskog ustanka dao Isusa, prvo divljački išibati i bičevati, kako bi zadovoljio porive mržnje i prezira farizejske rulje, a kada ni to nije bilo dovoljno da se smire strasti (mržnja i prezir), dao je Isusa nevinog raspeti do smrti. (Stručnjaci koji su analizirali Torinsko platno tvrde, na osnovi dokaza, da su ustanovili kako je osoba čiji je otisak lica i tijela na platnu, bila prije smrti išibana i bičevana, odnosno mučena, što dokazuje nalaz o velikoj količini prolivene krvi, te su naglasili kako je to za njih bilo šokantno otkriće; također je sada utvrđeno da platno nije srednjovjekovna krivotvorina nego da potječe iz Isusovog doba.)

Isus nije na kraju, kao pravednik, izbjegao nepravdu, ali smrt jest, i uskrsnuo je od mrtvih. Bio je prvi na svijetu koji je uskrsnuo, i pobijedio smrt. Poslan je od Boga na Zemlju da ljudima dokaže da je to moguće, i da vječni život postoji, te da potvrdi sve tvrdnje proroka koji su prije njega propovijedali o Bogu, i najavljivali dolazak mesije. Duh sveti pri Kraljevstvu Božjem opskrbio Ga je najboljim krepostima i vrlinama; zato je i mogao liječiti smrtne bolesti, a da bi mu ljudi povjerovali, jer su po svojoj prirodi nepovjerljivi, opskrbljen je i sposobnostima i vještinama da vino pretvara u vodu, i da s jednom ribom nahrani cijelo mnoštvo, da hoda (levitira) po vodi itd.

U svojemu djetinjstvu je Isus proputovao cijeli kontinent, od Europe do Azije, i bio je i na Tibetu, i u Japanu, promatrao je stare civilizacijske stečevine, egipatske piramide i Stonehange na britanskom otočju, i studirao stare spise kod učenjaka Esena na Crvenom moru. U svojoj 30. godini počeo je javno djelovati, i govoriti ljudima istinu. Utjelovio se na svijetu, na našem planetu Zemlji, došavši iz Božje civilizacije Huve iz dubokog svemira (i nakon uskrsnuća se vratio natrag na svoj matični planet na kojemu živi pet milijuna duhovno visoko-naprednih pripadnika Božje civilizacije), a rodila ga je djevica Marija, prethodno podvrgnuta umjetnoj oplodnji naprednom tehnologijom. Odrastao je u svojoj obitelji, sa svojom zemaljskom majkom Marijom, i ocem (očuhom) Josipom, u Nazaretu, i sa svoje desetero braće i sestara, odnosno polubraćom. Kako bi razumio čovjeka, vezanog za materijalizam Zemlje, prošao je sve što u pravilu prolazi svaki čovjek, jedino nije imao djecu. Možda je bio oženjen Marijom Magdalenom, možda nije, ali to nije bitno. Bitno je da je Sin Božji koji je uskrsnuo od mrtvih, i svijetu podario nadu u vječni život, i spas naših duša. (Masoni tvrde da je Isus bio oženjen Marijom Magdalenom, i da je s njom imao djecu, što im služi nečasnoj namjeri da nekoga odaberu koji navodno predstavlja Isusovu krvnu lozu kako bi istoga nametnuli za autoritarnog vođu svijeta, međutim, istina jest da je Marija Magdalena imala svoju djecu, ali iz prijašnje bračne veze; nepravedni muž ju je prognao iz doma, i preživljavala je prodajom svog vlastitog tijela, a iz te mizerije izbavio ju je Isus Krist.)

Poanta jest, da je Isus došao na svijet da na spasi od nas samih. Došao je na svijet da nas spasi od materijalnog, i okrene duhovnom, vjeri u Boga, u ljubav, a ljubav jest pozitivna energija, vrlo razumljiva svakom čovjeku po lijepim i dobrim osjećajima iz kojih proizlaze pozitivna, lijepa i dobra djela, i zato što je fizikalno mjerljiva, dakle, jest, postoji. I opet će doći. Tako piše u Bibliji, ali Isus ne bude došao sam, nego nekoliko njih će doći, opskrbljeni s istim krepostima kao i On, a prepoznat ćemo ih po njihovim dobrim djelima koja će donijeti dobre i lijepe plodove, za razliku od šarlatana i manipulatora čija djela donose zle plodove. Također i političare i državnike prepoznajemo po dobrim i zlim plodovima njihovih djela, čak i ako se pozivaju na Boga, znamo da lažu.

Invazija na Irak, i 1,4 milijuna mrtvih radi navodnog uvođenja demokracije i slobode u toj zemlji, znamo svi da je zao plod, i sotonističko djelo sekularnih vlasti koje pri tome u isto vrijeme uništavaju slobodu i demokraciju u Sjedinjenim Američkim Državama pretvarajući ih u policijsku državu, a sve pod navodnom brigom za borbu protiv terorizma, povodom terorističkih napada od „11. rujna“ (9/11). Predsjednik Bush mlađi koji je zapovijedio invaziju na Irak, pozivao se na Boga; u stvarnosti je bogohulnik. Stvoreno Ministarstvo za domovinsku sigurnost u vrijeme predsjednika Busha mlađeg nedavno je za borbu protiv terorizma nabavilo 1,6 milijardi komada naboja (streljivo) za puške i pištolje, dakle, milijardi a ne milijuna, i to navodno za borbu protiv terorizma, dok mi znamo da se sotonistička sekularna vlast priprema za građanski rat u Sjedinjenim Američkim Državama, i to za rat protiv vlastitog naroda koji će se dići na ustanak protiv nepravde.



Grad New York, otok Manhattan, Ground Zero-zona 11. rujna 2001. godine - rezultat liberalnog sekularnog svijeta - to je budućnost naša kao u Apokalipsi?

Sotonističku vlast prepoznajemo, dakle, po velikim nepravdama. Prenijeto na domaće prilike, znamo da je nepravda kada vlast uvodi srpsku ćirilicu u Vukovar, grad razoren u velikosrpskoj agresiji, a njegovi stanovnici poubijani i raseljeni, i kad vlast laže da su hrvatski branitelji protiv ćirilice, te da su „barbari“, dakle, to nije istina da su barbari nego su barbari oni koji su protiv Hrvatske digli oružani ustanak za stvaranje velike Srbije, 17. kolovoza 1990. godine, i godinu dana poslije uz pomoć svojih stvoritelja i upravitelja u Beogradu pokrenuli velikosrpsku agresiju koju odnarođena vlast u Zagrebu zove „građanskim ratom“, što je također nepravda prema povijesnoj istini i Hrvatima. Branitelji nisu protiv ćirilice nego su protiv srpske ćirilice koja je simbol diktature kralja Aleksandra Karađorđevića još u Prvoj Jugoslaviji. U oslobodilačkim antifašističkim operacijama Bljesak i Oluja su hrvatski branitelji oslobodili okupirana područja, između ostalog i od dvojezičnih natpisa na srpskoj ćirilici.



STOP dvojezičnim natpisima sa srpskom ćirilicom u RH!

Sotonistička je vlast ona koja u školsko-obrazovni sustav uvodi neznanstvene metode, i djecu izlaže utjecaju pornografije, i pedofilije, i ranoj seksualizaciji, što dovodi do bolesti, psihičkih poremećaja, i nasilja, te gubitka morala.

Sotonistička je ona vlast koja zataškava partizanske ratne zločine i zločine komunizma, i koja želi izbrisati pamćenje na “Bleiburg i Križni put“. Sotonistički je kada domaći licemjeri sude hrvatskim braniteljima, ali niti jedan partizansko-komunistički jugoslavenski zločinac, i udbaš, nije u Republici Hrvatskoj izveden pred sud pravde.

Sotonistička je naša sekularna vlast kada pljačka vlastitu zemlju, i tolerira i generira političku korupciju, i svjesno uništava tisuće radnih mjesta, i pogoduje stranom kapitalu na račun domaćeg, i prirodnih resursa zemlje koje stavlja na bubanj, te ona koja je postavila sustav pravosuđa tako da je ono nepravedno za građane iako bi im trebalo služiti u postizanju pravde.



U medijima u RH cenzurirani milijunski prosvjed u Parizu, iz ožujka 2013., protiv gay-brakova i posvajanje djece od članova istospolne zajednice, što se drži kršenjem ljudskih prava djece

Kao što su sotonisti oni koji javno govore da vjeruju u Boga, a prepoznaje ih se po čestom spominjanju Boga i pozivanju na Bibliju, ali uništavaju sudbinu čovjeka, tako su sotonisti i oni predstavnici tako zvane sekularne države, dakle, neproduhovljene države, koji se pozivaju na pravdu, a čine nepravdu, i lažu i manipuliraju, te optužuju nevine. Manipulacija jest, kada u Hrvatskoj mas-mediji prešute preko milijun prosvjednika u Parizu protiv gay-brakova koji su se drugi puta u roku od dva mjeseca okupili da spriječe legalizaciju istospolnih tako zvanih brakova, i posvajanje djece od istih, jer se time krše ljudska prava djece.

Uskrs je simbol borbe između dobra i zla – to je važno znati!

Svijet u kojemu živimo postao je jedna velika laž, i sve je u njemu izokrenuto. Rat se zove mirom, a mir se zove ratom. Zločesto se naziva dobrim, a dobro se proglašava zlim, kao u komunizmu kada su boljševici izvitoperili jezik, iako smo u navodnoj demokraciji, i k tome još u liberalnoj demokraciji, što bi trebao navodno biti još koji stupanj više civilizacijsko dostignuće, a u stvarnosti nas vraća u vrijeme barbara kada brat ubija brata, a na ulicama vlada kaos zbog ekonomske krize koja je umjetno izazvana od strane međunarodnih bankara, dakle, dijela sotonističke sekularne svjetske financijske elite. Novi moral je perverzija.

Uskrs je pobjeda nad zlom, nad đavlom.

Isus je doduše otkupio naše grijehe, ali nismo automatski spašeni od sotonističkog utjecaja, nego samo ako dragovoljno priznamo Boga, i okrenemo se vjeri u Svevišnjeg i Stvaratelja, onda i samo onda se možemo oduprijeti protivniku Boga - đavlu i njegovim nedjelima.

Sva nasilna smrt, patnja, siromaštvo i nasilje koje vidimo, doživljavamo i promatramo na svijetu, ne događa se slučajno, nego jest sotonsko djelo.

Globalna svjetska elita sastoji se pretežito od sotonista. To objašnjava i razaranje i perverziju na svim razinama društva, tako da imamo zdravstveni sustav koji ne liječi nego uništava čovjekovo zdravlje (raznoraznim tabletama, tzv. anti-depresivima, i dr., a nerijetko i ubija, zatim imamo industriju prehrambenih proizvoda koja uništava hranu (GMO i dr.); nedavno je naša sotonistička vlast prihvatila EU-normu o plasmanu genetski modificirane hrane u Republici Hrvatskoj; zbog toga će ljudi masovno umirati od zloćudne bolesti raka, a poljoprivredne površine će biti kontaminirane slijedećih 100 godina, te će preživjeli Hrvati potom umirati od gladi. .

Nadalje, znak prepoznavanja sotonizma u upravljanju državom jest kada se u ustavu ne spominje Boga, kao što Ga se prešućuje u EU i u RH. Naprotiv, u hrvatskom ustavu spominje se komunističko zlodjelo ZAVNOH koje se ističe kao pozitivan primjer, i tako pervertira stvarnost, dakle, zlo se proglašava dobrim i obratno. Sekularni sotonizam prepoznaje se i po mas-medijima koji uništavaju informaciju odnosno vijest koju cenzuriraju ili izokreću; u Hrvatskoj, ali i na liberalnom Zapadu je to masovna pojava. Vlast je sotonistička kada narodna banka uništava kupovnu moć građana, a u svijetu prepoznajemo sotonizam kada financijska elita uništava gospodarstvo, i tako prelijeva kapital s dna prema vrhu, t.j. u svoje džepove. Također prepoznajemo sotonizam i kada religije i Crkve uništavaju vjeru. (Upravo novi papa Franjo nastoji tom uništavanju vjere u Katoličkoj crkvi stati na kraj, i okrenuti se vjernicima.)

Ako smo primijetili, sve institucije u Hrvatskoj, ali i u svijetu Zapada, rade sve suprotno od očekivanog, i zbog čega postoje, a postoje da bi služile ljudima, međutim, one su otete, i služe sotonistima, te su okrenute protiv ljudi. Počela je vladati globalna nepravda. Zato u EU imamo na tisuće štrajkova i prosvjeda, ulične borbe radnika s policijom, milijunske prosvjede čak protiv uvođenja protubožjih zakona, odredba i normi. Kada čelni čovjek države brani bivšeg četnika, onda znamo koliko je sati, naime, đavo je zaplesao svoje kolo smrti, kao što su svojedobno hrvatski partizani i komunisti u Korenici 1942. zaplesali (srpsko) Kozaračko kolo. („Po njihovim djelima će te ih prepoznati!“ Evanđelje po Ivanu, 2,1-6).

Ako je Država već odvojena od Crkve, Država, kao kolektivni identitet naroda, ne bi trebala biti odvojena od duhovnosti (spiritualnosti), dakle, od Boga i s Bogom povezanom težnjom za ljubavlju, istinom, pravednošću, mirom, i prepoznavanjem ljepote stvaranja.

Učili su nas da je dobro što je Država odvojena od Crkve, i što imamo sekularnu državu, ali državu kao manifestaciju narodnog kolektivnog identiteta ne možemo i ne bismo smjeli odvojiti od duhovnosti, od vjere u Boga, jer to je onda neprirodno, i protivi se i logici. Stoga su zahtjevi za uklanjanjem, npr. križeva iz javnih ustanova u Hrvatskoj, i bilo gdje drugdje, zahtjevi upravljani u korist nečastivog, odnosno to jesu nepravedni zahtjevi; uz to križ nikoga ne ugrožava niti vrijeđa; tko ne vjeruje, nije obavezan vjerovati; većina vjeruje, zato i križevi u ustanovama; titoisti su 1945. uklonili sve križeve po zagrebačkim uredima i državnim ustanovama, i mučili i pobili mnoštvo svećenika, i zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Stepinca, su ubili. Ideologija marksizma je tumačila da je „religija opijum za narod“, dok je istovremeno marksizam bio otrov i obmana za narod. Komunisti nisu bili vjerodostojni tumači onoga što je dobro, a što nije dobro, naprotiv, oni su licemjeri.

U Hrvatskoj je na djelu prevara u kojoj se javno ističe proglas vlastodržaca da se bore za pravdu, a u stvarnosti stvaraju nepravdu.

Prije su Europljani svoju kulturu nazivali kršćanskom, i Zapad se nazivao „kršćanskim Zapadom“ (Okcident), dok se danas kulturu naziva pojmovima poput „liberalizam“, „humanizam“, „sekularizam“, i „pluralizam“. U toj kulturi smrti je kršćanstvo nepoželjno, Nakon što je ono na Zapadu izloženo uništenju, na red je došao islam i uništenje slijedeće monoteističke religije, i vjere u Alaha odnosno Boga.

Ratove, tako i svjetske ratove, ne izazivaju narodi, niti su narodi uzrok ratova, niti nacionalisti, nego elite, svjetska financijska elita koja, stvarajući globalne uvjete, postaje ratni profiter, i nameće svoju autokratsku svjetsku vladu. To je vlada svjetske mafije ili bjelosvjetska mafija. Preneseno na domaće prilike mi u Hrvatskoj imamo udbo-mafiju.)

Trenutno je najveće djelo sotonista u svijetu podupiranje terorista u Siriji koji kolju sirijski narod, uništavaju i miniraju džamije, progone kršćane u toj zemlji, i ubijaju ratne zarobljenike. Teroriste se podupire na liberalnom Zapadu, nazivajući ih u propagandi „oslobodilačkom sirijskom vojskom“ (sjećamo se tzv. Narodnooslobodilačke vojske, u Drugom svjetskom ratu na području Hrvatske) pod izgovorom uvođenja „demokracije“ u toj zemlji. Uvođenje „demokracije“ u Siriji je u godinu dana stajalo živote 70 tisuća ljudi, a spirala nasilja se nastavlja, i ne vidi joj se kraj, pred očima cijelog svijeta. Sotonistički je bilo i kada je svijet podupirao Slobodana Miloševića, JNA, i velikosrpsku agresiju i genocid za veliku Srbiju 1991./1992. – 1995., i „etničko čišćenje“, koje se provodilo pred uključenim TV-kamerama. Sotonistički jest, kada danas sekularne vlasti Srbije tvrde, da je u Oluji počinjen genocid nad Srbima – to je totalno izokretanje stvarnosti, jer genocid je počinjen nad Hrvatima.

Kršćanske Crkve kao svjetovne ustanove često podupiru sotonizam sekularne države, suprotno Evanđelju i Isusovim riječima koje manipulatore u biti posramljuju:

„Okrenuti drugi obraz“, „Nadilaženje zločestog dobrim“, „Ljubi svoje neprijatelje“.

Stoga Isus u sekularnoj i otetoj državi mora nestati iz javne uporabe, i kolektivne svijesti vjernika. Treba samo pogledati koliko mladih Hrvata, hrvatska mladež i studenti, govori da im se gadi hrvatska država; oni pri tome ne govore neistinu, jer im se stvarno gadi, ali u biti gadi im se sekularna neproduhovljena država, a kako im se ne bi gadila kod tolike nepravde koje institucije RH proizvode, i stvaraju perspektivu očaja. Stvar je u tome što je država oteta; sami su hrvatski branitelji priznali da su državu, koju su stvorili i obranili, dali u ruke onima koji su je opljačkali gore nego što su četnici radili za vrijeme velikosrpske agresije. Bijeg Hrvata iz Hrvatske, u situaciji kad postoji država Hrvata, znači da je na djelu sotonizam sekularizma kojeg predstavljaju vladajući bivši komunisti i udbaši od hrvatske nezavisnosti naovamo, u kontinuitetu. Stoga i režimski mediji u Hrvatskoj vuku kroz blato sve ono što Isus predstavlja, te ignoriraju, ili vulgariziraju radosnu vijest Isusa Krista, i kradu nam i Božić i Uskrs, dok trgovci koriste i Božić i Uskrs za komercijalu, i stjecanje profita; to s duhovnošću nema veze; Isus je mjenjače novca i trgovce tjerao šibom iz Božjeg hrama u Jeruzalemu, i najavio je da će srušit hram, i za tri dana ga ponovo podići; to je imalo slikovitu poruku, da će umrijet na križu, i za tri dana uskrsnuti od mrtvih. To je nagovještaj vječnog života nakon zemaljskog života na svijetu.

Sekularizam, i sekularna država, služe isključivo tome da se iz kolektivne memorije ljudi izbriše sjećanje na Isusa, i da se pokoleba vjernike.

Imamo liberalizam isključivo zato da ispunjavamo sotonske zapovijedi, i kako više ne bismo imali savjest. Zar bi svijet mirno promatrao klanje četnika i etničko čišćenje nad Hrvatima i drugima tijekom velikosrpske agresije, da ima savjest? Upravo zato što je svijet liberalan, nema savjesti. Zato se bez ikakve grižnje savjesti izjednačava žrtvu s velikosrpskim agresorom, a žrtve komunizma se pretvara u zločince kako bi se opravdalo njihovo masovno ubojstvo.

U sekularnom svijetu su nas udaljili od našeg smisla života.

Uvjeravaju nas da je vjerovanje da postoji Bog smiješno, jer Bog navodno ne postoji, tako ni đavo ne postoji. Važno je naše tijelo, i užitak, i to se proglašava najvišim životnim ciljem. Naš mozak uz pomoć znanosti sve zna, i može sve objasniti logikom i bez duhovne dimenzije. Sve se vrti oko materijalizma, bogatstva, sebičnosti i pohlepe. Tko najviše ima, taj je bogat, i pobjednik je, eto, jedino mora prodat svoju dušu vragu; o tome je u svojemu djelu Faust pisao Wolfgang von Goethe, opisavši metaforom što se dogodilo u Francuskoj revoluciji. I to treba biti smisao života?

Smisao života je Bog na prvome mjestu, jer stvoreni smo da bismo mogli posvjedočiti Njegovu veličanstvenu kreaciju – život, Zemlju, Sunce, druge zvijezde, i svemir. Tek nakon toga slijedi obitelj, i domovina i sve ostalo. Idoliziranje nas udaljava od Boga. Materijalizam pretpostavlja profiterstvo, užitak i pohlepu Bogu. Smisao života jest ljubav, i ravnoteža između materijalnog i duhovnog.

Uskršnji blagdani nam služe, da dođemo k svijesti, i da prepoznamo što se to u svijetu i u domovini događa, o čemu se radi, zašto se nešto u politici događa što se događa, zašto nas se slatkorječivo zavodi i obmanjuje. Ne radi se o tome da smo gubitnici jer doživljavamo neuspjeh za neuspjehom u našem životu, isto tako se ne radi o slučajnosti niti o nesreći, nego o borbi zla protiv dobroga. Ako promatramo lijepi cvijet koji procvjeta i najavljuje proljeće i buđenje prirode, onda znamo da iza toga mora stajati nešto više, i znamo kako je lijep taj Postanak i Stvaranje. Pogledom u zvjezdano nebo, vidimo prekrasan rezultat Stvoritelja. Ništa nije nastalo bez veze niti slučajno, jer sve ima svoj smisao u životu. Uskrs nam o tome govori, i prenosi nam tu poruku.

Bog nam je ostavio slobodu izbora - liberalni, svjetovni sekularizam, ili Uskrs.

CBK




Post je objavljen 31.03.2013. u 10:27 sati.