CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

utorak, 31.01.2012.

ŽELIMO BITI KOLONIJA

Hrvati kažu: Želimo biti kolonija, a Madžari kažu:



Oni isti dvolični domaći političari koji su vlastitu zemlju, Republiku Hrvatsku, stavili na haaškom sudu ICTY pred optuženičku klupu, i vlastite branitelje od velikosrpske agresije proglasili zločincima, dvolični kakvi jesu šute o zločinima svojih komunističkih predaka iz Drugog svjetskog rata, i poraća, kao i totalitarne Titove Jugoslavije. K tome štite komunističke zločince iz partizanske vojske i nekadašnje komunističke tajne policije Ozne i Udbe koje proglašavaju „antifašistima“, što bi po njihovom izvrnutom moralu trebalo značiti, da je tim ubojicama bilo dozvoljeno sve, i da su zaštićeni od kaznenog progona, međutim, to znači da u Republici Hrvatskoj nisu svi jednaki pred zakonima i Ustavom, što opet pak znači da nemamo pravnu državu – još uvijek nemamo, i nećemo je ni imati!

Prvo je 1990. rečeno da su bile „prve demokratske promjene“, i da imamo, ne samo državu, nego i pravnu državu, što je laž, jer nije stvarna promjena kad komuniste zamijene bivši komunisti. Onda je rečeno da je 2000. godine došlo konačno do demokratskih promjena, što je opet laž, jer su bivši komunisti vlast predali u ruke bivšim komunistima, i tako sve do danas.

Zbog silne nepravde, posebno pljačke u privatizaciji što je stvorilo vojsku nezaposlenih, naše će najveće nacionalno bogatstvo – mladi obrazovani nezaposleni ljudi – razočarani zbog nepravde koja je očita, zauvijek napustiti svoju zemlju, što je i cilj naših pokvarenih, korumpiranih i nemoralnih vladajućih političara, jer samo u zemlji u kojoj se sustavno krivotvori istina od jučer i danas, a kamoli povijesna istina, zavjerenici mogu, uz pomoć inozemstva, ostati neprekidno na vlasti.

Nije tajna da zavodi za zapošljavanje diljem zemlje savjetuju nezaposlenima, da sreću potraže u inozemstvu, što znači da su takvu instrukciju vjerojatno dobili iz vlade Republike Hrvatske, jer zašto bi na svoju ruku savjetovali ljude da radno mjesto potraže u inozemstvu, kad je općepoznata stvar da bilo koji službenici u svijetu, a kamoli u Hrvatskoj, naviknuti još na onaj austrougarski birokratizam, ne misle vlastitom glavom.

Ljevica je moralna, ali samo dok ne dođe na vlast, a kad jednom dođe na vlast, za nju moral više ne postoji. U Hrvatskoj to je posebno izraženo, s tim da cijela politička scena u RH čini političku ljevicu, bilo da se deklariraju kao „desnica“ ili „ljevica“, jer svi su bili u SK, a poneki i tajno radili kao doušnici za Udbu, tzv. udbaški špiclovi ili udbaši, što se i te kako osjetilo u hrvatskoj politici posljednjih 20 godina, uz utjecaj udbaških oficira koji cijelo vrijeme vladaju iz sjene.

Linićev super-harač

Ako je 2009. uveden „harač“ kad je PDV povećan za jedan postotak, s 22 na 23 posto, onda 2012. imamo super-harač, PDV od 25%.

U srednjem vijeku je, inače, osnovni porez bila crkvena i feudalna desetina (10 posto) koja se smatrala guljenjem kože.

SDP je, uvjetno, bio moralan u opoziciji, a sad na vlasti, moral za „socijaldemokrate“ više ne postoji. Sad nemoralni u opoziciji glume moralnu oporbu.

Za to vrijeme zemlja i dalje klizi u recesiju, jer povećanjem poreza niti jedna zemlja na svijetu i u povijesti nije izašla iz recesije, niti jedna! Samo smanjenje porezne stope može stvoriti nova radna mjesta, i zakotrljati zamašnjak potrošnje i proizvodnje.

Sada će Milanovićevi socijaldemokrati suziti radnička prava u maniri najvećih britanskih i američkih neoliberala, slično kao Ivica Račan od 2000. – 2003., koji je od Hrvatskog proljeća do raspada Jugoslavije bio komunistički ideolog, pa mu to ne treba zamjerit što se nije razumio u tržišnu privredu, i kapitalističke odnose u društvu, ali se treba zamjerit onim naivcima u hrvatskom biračkom tijelu koji su njega i njegovu partiju ponovo doveli 2000. godine na vlast, nakon što su je ti isti birači 1992. satrli na izborima na kojima je jedva jedvice prešla ondašnji izborni prag od 3 posto glasova (poslije je izborni prag povećan na pet posto glasova).

Od starog komunista Linića kao ministra financija ne treba ništa očekivati, osim da će poslušno ispunjavati uvjete Međunarodnog monetarnog fonda. Veća korist bi bila da se na čelu Ministarstva financija RH nalazi neki pljačkaš banke, vjerujte, to je živa istina.

Međutim, da se apsurdi ne događaju samo u RH, evo za sve EU-ljubitelje jedna lijepa vijest iz EU:

Europska komisija je upravljanje nedavno utemeljenog fonda EU za pomoć posrnulim gospodarstvima zemalja-članica EU, poput Grčke, koja je dužna k'o Grčka, u visini od cca. 500 milijardi eura, povjerila bivšem predsjedniku Europske komisije kojeg je s tog mjesta najurio Europski parlament optužujući ga za korupciju. U svakom slučaju, sad je fond u sigurnim rukama.

Veseli me što idemo u EU, zaista, jer jedva čekam da naši počnu kukati kako im ovi u Bruxellesu gule kožu, i kako im ne daju disat.

Čak i kad se našim ljudima predoče najočitiji dokazi da se zemlje-članice EU pretvaraju u koloniju, čak i jedna Njemačka postaje kolonija angloameričkog krupnog kapitala s Wall Street-a, a čiju sudbinu smo ustrajanjem na nezavisnosti zemlje mogli izbjeć (Njemačka tako i tako nije bila suverena nakon 1945. godine, što je nedavno utvrdio njemački ministar financija na jednom međunarodnom skupu), naši samo odmahuju rukom, uz objašnjenje, da je bolje i to nego da nas domaći stalno kradu. Znači, logika prosječnog Hrvata je, da je bolje zemlju izručit inozemstvu, i da nas potkradaju stranci, i to inozemstvo proglasiti „domom“, da je to (EU) „naš dom u koji smo se vratili“ (sorry, kad smo mi to bili u Europskoj uniji, da bi se u nju sad vraćali, ili sam nešto propustio, i otkad to EU predstavlja europske vrijednosti, možda kršćanske vrijednosti?), dakle, bolje zemlju izručit inozemstvu nego smijenit domaće lopuže, bandu-lopovsku?!

Pred nosom Hrvata su Madžari 21. 1. 2012. poručivali u Budimpešti, da neće dozvoliti da njihova zemlja u Europskoj uniji postane kolonija, iako su činjenično već postali kolonija.

Najčešći argumenti zagovornika ulaska u EU, i onih manjinskih glasača na referendumu koji su o sudbini zemlje odlučili na referendumu od 22. siječnja 2012. godine, da su glasovali ZA ulazak RH u EU glasi, da su to učinili radi svoje djece.

Čekaj malo, ja sam mislio da roditelji trebaju svoju djecu štititi od zla u životu dok ne odrastu i sami se budu mogli brinuti o sebi. Otkud vama roditeljima pravo da ste odlučili u njihovo ime? I onda još drsko tvrdite da volite svoju djecu? Gdje vam je pamet?

Na masovnim prosvjedima u susjednoj Madžarskoj, na kojima se 21. siječnja 2012. okupilo oko pola milijuna ljudi, masa nije prosvjedovala protiv vlade, nego je time podupirala svoju narodnu vladu koja je donijela zakone kojima iz madžarskih mas-medija, koji kleveću Madžarsku pred svijetom, i iz sudstva i drugih državnih struktura, mete čeličnom metlom eks-komunistički ološ i bagru iz upravljačkih struktura madžarske države koju su izručili liberalima na Zapadu, i ograničili joj souvarainite ili državnu nezavisnost, te zapadnom krupnom kapitalu rasprodali madžarsko narodno gospodarstvo. (U zamjenu za izdaju vlastitog naroda i veleizdaju madžarske države, eks-komunisti su dobili poštedu od kaznenog progona zbog zločina iz olovnog doba komunizma/staljinizma). Pošto na Zapadu nitko ne voli one koji brane nacionalne interese očuvanja nacionalne ekonomije, naravno da je Bruxelles reforme u Madžarskoj proglasio nedemokratskim, iako ih provode demokrati birani od naroda, i ugrožavanjem slobode tiska, iako se time jača sloboda tiska umjesto slobode laganja i klevetanja. Ne bih se čudio da se u Hrvata nađe neki novi Jelačić koji bi za račun Bruxellesa ugušio narodnu pobunu u Budimpešti, jer kod nas su sluge imperatora proglašeni povijesnim narodnim junacima, a sluge naroda ratnim zločincima.

U EU će Hrvatska postati kolonijom, i svaki prosječni Hrvat radit će za minimalac u eurima, tek toliko da ne crkne, a ako se bude bunio protiv stranih gazda, taj isti će na njega poslati hrvatsku policiju koja će ga dobro ispendrečit, jer i policajcima trebaju euri, i oni su ljudi od krvi i mesa. Također, poslat će vam na grbaču naše sutkinje i suce, i sudove revne samo kad treba nepravdu presudit, a pravedne presude neki čekaju i do 30 godina. Tko je gledao film s Richardom Gereom, 'Primal Fear', zna za geslo: „Po pravdu odi u javnu kuću, a ako hoćeš biti jeben, odi na sud!“.

Kažu naši vrli ministri iz nove vlade, da nama ne treba Hrvatska poštanska banka, jedina preostala hrvatska banka. Naravno da ne treba kad nam ne treba ni Republika Hrvatska, pa ni hrvatski narod nam neće trebat jer ćemo u EU svi biti građani, kao u bivšoj Jugoslaviji, i „građani SSSR-a“. NI hrvatski jezik nam neće trebat jer kako kaže ministrica vanjskih poslova RH, u „regiji“ 20 milijuna ljudi razumiju jedni druge kad govore.

Njemačka kancelarka najavila je daljnje prenošenje ovlasti na nedemokratsko tijelo zvano Europska komisija za račun nacionalnih država-članica, upravo po ukusu Bilderberga, te tajne masonske organizacije neoliberala s velikim apetitom da proguta cijeli svijet. Na koncu, kći protestantskog pastora, i bivša članica komunističkog podmlatka bivše Istočne Njemačke, postala je kancelarkom na preporuku Bilderberga. Bez javne rasprave, i rasprave u parlamentu, Europska komisija dobit će veće ovlasti. Kako je to lijepo za čut, da će se netko o nama brinuti, kao nekoć drug Tito, jer, mi smo maloumni, pa se nemožemo sami o sebi brinut.

Kažu da je privlačnost totalitarizma u tome da se ljudi dragovoljno odriću slobode u zamjenu za socijalnu sigurnost, makar bila i bijedna socijala, ali nemoraju je sami stvorit jer vođe razmišljaju umjesto njih. I to je točno, zato su Nijemci voljeli Hitlera više nego dragog Boga, zato su partizani u Drugom svjetksom ratu ginuli sa Staljinovim i Titovim imenom na usnama, zato narod u Sjevernoj Koreji nariče za svojim umrlim dragim vođom.

Bilderberg je isto što i Kominterna – teroristička organizacija koja stvara totalitarno društvo. Zbog pritiska iz Bruxellesa, madžarski premijer sad se mora posut pepelom, i ukinut zakone koje je dvotrećinska demokratska većina prošle godine usvojila, inače neće dobiti pomoć Međunarodnog monetarnog fonda. Kakva lijepa ucjena.

Hrvati vole ucjene, jer ih je domaća vlada ucjenjivala, pa nema razloga da ne prihvate i ucjene iz Bruxellesa. To će ih doduše u svijetu slobodarskih nacija svrstati među papučare, ali bolje i papučar nego svoj na svome. Kažu naši ljudi, bolje reći, kukaju u stilu: 'Pa što smo mogli, naši su nas izdali i opljačkali, zato smo glasovali za EU'. (To je čak rekao i treći predsjednik Republike Hrvatske, treća nesreća.) Međutim, izručenjem vlastite zemlje u ralje eurobirokrata-aparatčika koji su sluge tajkuna, ne rješava se problem domaćih izdajnika i pljačkaša, jer oni će i dalje čvrsto ostat u sedlu vlasti jer su svoj posao dobro obavili – na zadovoljstvo stranih vlasnika, i strane politike. Zašto bi stranci mijenjali konja koji dobro trči, i iza kojeg se izdaja dobro praši? Rezali bi stranci vlastitu granu na kojoj sjede da se u nas riješe domaće eks-komunističke fukare.

EU uveo ekonomske sankcije Iranu. Hrvatski predstavnici, iako jadni još nemaju pravo glasa u Europskoj komisiji, sluganski su klimali glavama na to. To što je Iran za vrijeme velikosrpske agresije prokrijumčario, i to uz pomoć Sjedinjenih Američkih Država, i predsjednika Clintona i State Departmenta, oružje za obranu, naše klimavce ne muči, jer ako su izdali vlastitu zemlju, što ne bi i dobročinitelja izdali, i zabili mu nož u leđa. A „Europljani“ koji su Iranu uveli sankcije na izvoz nafte u EU, pišaju u vjetar, jer žele spasiti Grčku koja 90 posto nafte kupuje od Irana.

Čitam neke strane novine iz EU o Hrvatskoj, o referendumu. Naglašavaju zapadni kolumnisti kako je hrvatski narod izglasovao na referendumu ulazak u EU, i da je general Gotovina zločinac. Što Ante Gotovina ima s temom referenduma u zapadnom tisku ne znam, ali znam da se na bilo koju temu o Hrvatskoj naglašava kako je Republika Hrvatska nastala na zločinu, jer Oluja je zločin. Zašto bi oni drukčije pisali kada cijela svita domaćih kolumnista u domaćim medijima tako piše. Jedan srpski kolumnist nikad tako ne bi pisao o svojoj zemlji, i svojim vojnicima.

Dakle, dragi moji zločinci koji ste na referendumu izglasovali ulazak u EU, vaš status u EU bit će zločinački. Bit ćete mali prljavi hrvatski zapadnobalkanski zločinci koje velikodušna EU, eto trpi, i koja će nam velikodušno pomoć, i svima će nam u EU biti bolje. Otkad se to zločincima pomaže nije mi jasno, ili je to ona fora da jedna ruka drugu mije, i da zločinci međusobno jedni drugima pružaju pomoć i podršku?

Još malo pa smo u EU. Bit će veselo. Vesela kolonija ćemo bit. Jednom reče jedan bivši hadezeovac, da je HDZ brod luđaka. Nije bio u pravu. Cijela zemlja je brod luđaka, a iznimkama svaka čast.

Nedavno je objavljena knjiga o istinskom hrvatskom junaku iz Vukovara, hrvatskom branitelju Blagu Zadri, i kaže se u knjizi, da se Blago Zadro borio za nezavisnost i slobodu. Za nezavisnost i slobodu od SFRJ i Srbije, a ne za EU, jer u EU će i Srbija i Hrvatska biti opet zajedno, i opet će nam bit kao u bivšoj Jugoslaviji. Eto, zato smo brod luđaka, a to vam je kao da taj hrvatski brod luđaka dođe do Titanica koji tone, i kapetan hrvatske brodice moli kapetana Titanica da hrvatske putnike primi na palubu kako bi mogli biti dio „elitnog europskog kluba“. Tu zamolbu smo uputili 22. siječnja 2012. na referendumu. Već vidim razočarana lica naših kad doplivamo do Titanica koji je potonuo, jer tako rado smo se htjeli ukrcat. Istina jest, kad nas tako dugo (20 godina) vode „luđaci“, i mi više nismo „normalni“.

Naši preci su nam poručili, da ako nam je teško nositi stijeg čestitosti i slobode neka ga zataknemo u zemlju tamo gdje su oni dali život za slobodu, pa će ga oni umjesto nas držati. To je bilo jučer, ali bojim se da danas i oni kažu: Ma, odite k vragu, ne samo zato što ste nas ostavili u jamama.

CBK

ponedjeljak, 23.01.2012.

MANJINA ODLUČILA O SUDBINI VEĆINE

Nakon što je zemlja Inka u Južnoj Americi pridružena u članstvo ondašnje Europske unije, Kraljevine Španjolske. Fotografija snimljena 2010. u peruanskom gradu Cuzko u kojem živi etnička manjina nekadašnjih starih Inka koja je nekoć u Peruu, i šire, činila većinu

Na referendumu od 22. siječnja 2012. o dragovoljnom prisajedinjenju ili neprisajedinjenju Republike Hrvatske Europskoj uniji odlučila je apsolutna manjina hrvatskih birača, njih tek 1.293.247 od sveukupno 4,470.201 birača s pravom glasa.

O ulasku RH u članstvo EU nije “odlučila Hrvatska“ kako svojom manipulativnom retorikom sugerira i tvrdi predsjednik Josipović, nego je odlučila četvrtina Hrvatske, a tri četvrtine Hrvatske je gospodinu-drugu predsjedniku, i balkanskoj političkoj „eliti“ u Zagrebu, kao i Bruxellesu, opalila šamar, i okrenula leđa, odnosno, ili je većina glasovala protiv, ili na dan referenduma nije uopće izašla na glasovanje, odnosno opredjeljivanje.

Oko 3,1 milijun hrvatskih birača s pravom glasa ostalo je, ili kod kuće na dan referenduma, i nije pristupilo glasačkim kutijama, ili je glasovalo PROTIV, tako da je na koncu, kako je referendum i pripremeljen, i postavljen na manipulativan način, manjina hrvatskog društva i biračkog tijela s pravom galsa odlučila o sudbini cijele Hrvatske. Mogu cinični odgovori glasiti – tko je kriv većini što nije iskoristila pravo da izađe na referendum, ali to ne bi bio odgovor vrijedan političke kulture, nego mizeran odgovor. Imaju sreće što hrvatski narod trenutno nije revolucionarno raspoložen, inače bi svoje vladajuće političare vješali o stupove javne rasvjete, kao Madžari u Budimpešti 1956. godine kad su se digli protiv svojih komunista (boljševika), i na stupove javne rasvjete vješali zloglasne pripadnike komunističke tajne policije. U Hrvatskoj su pak pripadnici nekadašnje i zloglasne komunističke tajne policije integralni dio hrvatskog društva i politike, prisutni u javnom životu, i u vladajućoj politici.

Preko tri miljuna Hrvata okrenulo je leđa kleptomanima iz korumpirane političke kaste titoista odnosno bivših komunista u Hrvatskoj, od toga je preko pola milijuna Hrvata glasovalo PROTIV ulaska u EU.

Hrvatski referendum je rezultirao s najmanjom podrškom od svih zemalja-članica EU do sada.

Podrška Europskoj uniji je u Hrvatskoj ispala čak manja nego u Slovačkoj, jer se u Hrvatskoj samo cca. 44 posto birača s pravom glasa odazvalo referendumu, od toga je cca. 33 posto glasovalo PROTIV, i cca. 66 posto je glasovalo za, odnosno zaokružilo DA. Drugim riječima, samo je nešto manje od dvije trećine onih koji su izašli na referendum, a izašla je manje od polovice birača s pravom glasa, 43,61 posto, glasovala ZA, dok je jedna trećina izašlih glsovala PROTIV. Nikada Bruxelles nije u nekoj zemlji imao manju podršku od ove u Hrvatskoj od 22. siječnja 2012. godine, što je dokaz da milijuni Hrvata nemaju povjerenje u Bruxelles, a još manje u korumpiranu vladajuću kastu eks-komunista u Zagrebu.

Oko 25 posto Hrvata odlučilo je da ostalih 75 posto Hrvata mora živjeti u Europskoj uniji, po njezinim pravilima, i po njezinom diktatu.

Oko 25 posto Hrvata izravno se odreklo hrvatske državne nezavisnosti koja je krvlju izborena u hrvatskom ratu za nezavisnost i slobodu 1991. godine.

U grubo rečeno, oko 25 posto Hrvata podržalo je politiku Socijaldemokratske partije i Hrvatske demokratske zajednice, i njihovih prirepaka u Hrvatskom saboru. Ona ogromna i šutljiva većina hrvatskog naroda uopće nema stranku za koju bi glasovala, bez obzira na preko 130 stranaka, što je dokaz medijske cenzure i cenzure i lustracije nekomunista u hrvatskoj politici, i kako su udbaši stvorili uvjete za namjernu inflaciju političkih stranaka kako se pored šume ne bi vidjela stabla, odnosno pravu stranku ili koaliciju takvih stranaka koja vodi brigu o nacionalnim interesima.

Uopće nije postojalo ravnopravno predstavljanje u javnosti ZA i PROTIV ulaska RH u EU, kako po minutaži nastupa u mas-medijima, posebno na televizijama, tako i po novcu iz državnog proračuna.

Pazite sada: eurofili dobili su za svoju propagandu u Goebbelsovom stilu veliki novac iz državnog proračuna plaćen novcem od svih hrvatskih poreznih obveznika, dakle, od većine onih koji su na dan referenduma ostali kod kuće, dok euroskeptici nisu dobili niti jednu kunu, i niti jednu lipu! Ako to nije nedemokratski onda ništa nije nedemokratski. Ako to nije diktatura, ništa nije diktatura.

Nadalje, kampanja oko informiranja javnosti o EU nesmije u moralno-političkom smislu trajati samo mjesec dana koliko je službeno trajala, nego barem šest mjeseci do godinu dana. K tome, u zadnjih 10 godina prevladavala je u medijima samo kampanja za ulazak u EU, dok kampanje za hrvatsku neazvisnost nije bilo ni u Hrvatskom saboru niti u medijima, niti u javnosti. Unatoč tome našlo se preko 650 tisuća Hrvata koji su glasovali protiv, i to je onaj nukleus zbog kojeg Hrvati uopće još imaju ime Hrvat.

Resume:

Od 4,470.201 registriranih birača s pravom glasa, na referendum je izašlo njih nešto ispod dva milijuna, točnije, 1,959.466, a oko dvaipol milijuna, odnosno točnije 2.510.735 Hrvata nije izašlo na referendum. Referendumu se odazvalo samo 43,61 posto hrvatskih birača, dok 55,39 posto se nije odazvalo. O ulasku i prisajednjenju Hrvatske Europskoj uniji odlučila je manjina Hrvata s pravom glasa, točnije, jedna trećina, i to potpuno neinformirana manjina, što referendumskoj odluci nedaje legitimitet, jer legimitet može imati samo većina, ali referendum jest legalan jer je zakonit, kao što je i SSSR imao zakone, ili 3. Reich, ili bivša totalitarna SFRJ.

Da se razumijemo, čak i da je jučer većina od manjine koja je izašla na referendum odlučila protiv ulaska u Uniju, i odbila članstvo u EU, referendum ne bi bio legitiman. I da se razumijemo, hrvatskim referendumom naša zemlja još nije postala članicom EU, nego se pretpostavlja da će postati 1. srpnja 2013. godine, ali samo pod uvjetom da svih 27 zemalja-članica potvrdi hrvatski referendum, bilo u parlamentu, bilo na referendumu. Ako samo jedna zemlja-članica odbije hrvatsko čalanstvo u EU, onda RH neće postati članicom EU. Nada, dakle, umire posljednja, kako za europskeptike, tako i za eurofile.

Također, ako Hrvatska postane članicom Europske unije 1. 7. 2013., ubrzo će opet biti dio Balkana, te neće biti granice sa Srbijom, jer Srbija ulazi u EU 100 posto, i to vrlo brzo (osim ako se ne dogodi neko „sranje“ u vezi Kosova), naravno, osim ako se do tada EU ne raspadne uzduž i poprijeko, što je više realno nego nerealno – ako se u EU nastavi vladati na osnovi ideologije liberalizma koja pred sobom sve drugo nemilosrdno gazi, i ako o narodima budu i dalje odlučivali EU-birokrati u ime lobija vlasnika krupnog kapitala, tajkuna i ratnih profitera. „Tko se posljednji smije, najslađe se smije“.

EU jest terminator slobode i demokracije! Hrvatska jest zaslužila članstvo u EU jer je izdala samu sebe, naime, većina je ostala nemarna prema svojoj zemlji, a za manjinu (25 posto biračkog tijela ili oko 1,3 milijuna od 4,5 milijuna birača), koja je jučer odlučila u ime svih, me ionako nije briga, bez obzira što su ostali poluinformirani, ali zna se što znači nezavisnost, a što udruživanje u umjetne tvorevine. Nek ju voda nosi, i oni su zaista zaslužili članstvo da ih u “Europi“ ogule do kože. Nažalost, ogulit će nas sve do gole kože, i stavit nam brnjicu na usta, jer naša manjina odlučila je, da Hrvatska postaje kolonija. Da je to doživio veliki anti-kolonijalni miroljubivi borac protiv britanskog imperijalizma, Mahatma Ghandi, pomislio bi da su Hrvati pobjegli iz ludnice.

Na kraju, moje je mišljenje da je prava šteta što Hrvati nisu pitanje oko europskih integracija ostavili nekoj budućoj generaciji na razmišljanje i odluku, jer ne postoji način da Hrvatska kao zemlja-članica Europske unije ikada legalno i legitimno izađe iz tog članstva ako bi se ono pokazalo lošim za hrvatski politički narod. Postoje samo dva način izlaska iz EU, ili povodom njena raspada, ili puškom u ruci. Ako nije bilo alternative ulasku u EU, onda sad pogotovo neće biti alternative izlasku, osim puškom,a to, priznat ćete, i nije neka privlačna alternativa, koja se, međutim, može dogoditi!

CBK

utorak, 17.01.2012.

ZA ili PROTIV

Poštovani, približava se trenutak istine: Nakon 11 godina, otkad je koalicijska vlada Račan-Budiša (SDP-HSLS) 2000. godine otpočela proces kandidature Republike Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji - bez da je hrvatske državljane (birače) pitala za mišljenje o tome (već je tada trebao biti održan referendum s pitanjem, da li smo ZA ili PROTIV kandidature RH za članstvo u EU), stojimo pred konačnim pitanjem, da li pristupiti, ili ne pristupiti Europskoj uniji.

Dana 22. 1. 2012. održava se referendum s pitanjem, jesmo li za članstvo RH u EU.

Pitanje na referendumskom listiću je sugestivno, jer vas predstavnici vlasti pitaju, jeste li ZA punopravno članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji, te će te zaokružiti, ili DA ili NE.

Naime, pokvarena vlast zna, da su Hrvati specijalisti kad se trebaju odlučiti za ili protiv nečega i nekoga, i da u većini slučajeva uvijek biraju više PROTIV nego ZA, a i osobno sam 100 puta čuo ljude kako govore, da nisu svoj glas na izborima dali za SDP iz uvjerenja, nego jer su bili protiv loše prakse vladanja HDZ-a zbog korupcije i gubitka radnih mjesta, visoke nezaposlenosti, pada životnog standarda i sl.

Zato je referendumsko pitanje jako sugestivno, jer u rečenici kojom se birače na referendumskom listiću pita, nema riječi 'PROTIV', jer nas se samo pita: 'Jeste li ZA članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji', a mi ćemo zaokružiti riječi, ili ZA, ili PROTIV, ili DA ili NE.

Ispravno i pošteno referendumsko pitanje trebalo bi glasiti: 'Jeste li ZA ili PROTIV punopravnog članstva RH u EU?'

Usput rečeno, ako referendum nebude ispao pozitivno za članstvo u EU, Vesna Pusić već je unaprijed najavila njegovo ponavljanje u roku od šest mjeseci, što je nedemokratski, i nepošteno, da se u tako kratkom roku ponovo održi referendum u slučaju da većina onih koji će izać na njega, glasuje PROTIV. (Obično se referendum ponavlja, ili nakon godinu dana, ili tek nakon pet, ili deset godina.)

Pošteno bi bilo, da nas se na referendumu pita, jesmo li ZA ili PROTIV članstva RH u EU, i da, u slučaju ishoda referenduma protiv članstva u EU, vlada kukuriku-koalicije podnese ostavku u Banskim dvorima, predsjednik Josipović na Pnatovčaku na položaju predsjednika republike, a HDZ u Hrvatskom saboru, i da vlast prepuste novim političkim opcijama. (Naravno, oni to neće učiniti, neće dati ostavke u slučaju negativnog ishoda referenduma, jer nisu moralni. Naprotiv, čak i kad nekada izgube, kao HDZ na parlamentarnim izborima 2011. godine, ne priznaju poraz nego kao Sadam Husein buncaju, da su pobijedili u 'majci svih bitaka'.)

Međutim, što je uopće pošteno bilo od strane bilo koje koalicijske vlade od 3. siječnja 2000. godine naovamo?

Kandidaturu za članstvo smo dobili tek nakon što je Sanaderova vlada žrtvovala ZERP u korist Italije i Slovenije, a pregovori oko članstva započeli su tek 2005. godine žrtvovanjem generala Gotovine. Nakon toga krenuo je briselski monolog s korumpiranim predstavnicima vlasti RH o članstvu u Uniji, koji je vođen ucjenama, a najviše smo ucijenjeni od strane Republike Slovenije u vezi Savudrijske vale, i posebno naše pomorske granice s Republikom Italijom koja nakon ulaska Hrvatske u EU može, nakon arbitražnog političkog postupka, biti odstupljena Sloveniji, tako da bismo mogli izgubiti izravnu granicu s Italijom koju imamo na moru.

HDZ nas je doveo do okončanja tih i takvih pregovora, ali je prije toga Šeks dao promijeniti Ustav RH u dijelu koji se odnosi na broj birača koji pristupaju referendumu, odnosno ukinuta je odredba o tome, da je referendum pravovaljan samo onda ako na njega izađe natpolovična većina birača od 50 posto plus jedan upisani birač, te je sada referendum pravovaljan i ako izađe ispodpolovična većina birača. Birača ima oko 4 milijuna (u što je uključeno i oko pola milijuna mrtvih 'birača', jer birački spiskovi nisu pročišćeni, što je namjerni propust koji je do sada služio krivotvorenju izbora), i ako izađe manje od 2 milijuna birača, i od toga npr. 60 posto glasuje ZA ulazak u Europsku uniju, onda o sudbini cijele Hrvatske odlučuje npr. 1,200.000 birača, odnosno samo nešto preko četvrtine hrvatskih državljanja, odnosno manjina svih hrvatskih državljana odlučuje o većini, što znači da je referendum više nego manipulativan, odnosno, nedemokratski, odnosno oktroiran (nametnut). U tome neće biti sreće za hrvatske građane.

Međutim, kako su si hrvatski građani u pravilu ionako dopustili da s njima manipuliraju bivši komunisti/titoisti koji obnašaju vlast nakon što je srušen komunizam nakon pada Berlinskog zida, tako mazohistički prelaze i preko posljednjih manipulacija, jer ih nije briga, iako licemjerno znaju kukati.

Ostaje otvoreno kako će hrvatski državljani glasovati na referendumu od 22. siječnja. Prepustimo da dođe taj trenutak, te ćemo na koncu dana 22. 1. 2012. biti pametniji, jer će rezultat referenduma tada biti poznat. Po anketama mas-medija, većina onih koji će se odazvati referendumu, glasovati će ZA ulazak RH u EU, ali te ankete su manipulativne, i nereprezentativne. (Anketa je valjana i poštena samo ako se provodi anonimno, odnosno da anketirana osoba ostane anonimna, međutim, čim vas radi anketnog pitanja zovu telefonom, anekta više nije anonimna. To tvrdi znanost psihologije.)

Ovdje ćemo opovrgnuti jednu veliku laž predsjednika Jospovića, tek toliko da nebudemo mogli tvrditi da nismo znali: Laž je, da će Hrvatska ulaskom u EU sačuvati svoj suverenitet - kako tvrdi predsjednik Josipović, koji se predstavlja kao jamac suvereniteta, što on po Ustavu jeste, ali u političkoj praksi ne brani hrvatsku nezavisnost.

Istina jest, da je nezavisnost ili suverenitet naroda neprenosiv, međutim, vladajuća ideologija Zapada, liberalizam (liberalna demokracija) prelazi preko ove odredbe Ujedinjenih naroda, jer se ulaskom neke zemlje u članstvo Europske unije narod zemlja dragovoljno odriče svog suvereniteta u korist Europske unije koja nije država nego nad-država. Dakle, iako suverenitet ne leži u rukama države ili nad-države, nego u rukama naroda, u slučaju EU se suverenitet nalazi u rukama nad-države, što je orwellovski tip lažnog, hinjenog 'suverenitata', odnosno to je policijski tip kvazi-države. Prava istina jest, da se suverenitet Sjedinjenih Američkih Država, i naroda zemalja-članica EU, danas nalazi u rukama vlasnika korporacija, dakle, tajkuna i oligarha, milijunera, bankara, naftaša i krupnih dioničara. Te snage su na Zapadu protuustavno prigrabile narodni suverenitet koji je ostao samo na papiru, a i taj papir, Ustav, se od strane lobby-a krupnih kapitalista u politici gazi fašističkim i komunističkim metodama. Kominterna ili Bilderberg - jedno te isto - teroristi!

U Europskoj uniji Hrvatska nema mehanizma da brani svoje nacionalne interese (gospodarske, socijalne, političke, narodne, građanske i druge interese), jer ne postoji pravo veta naroda na razini Europskog parlamenta, dok se veto zemalja-članica u Europskoj komisiji ukida 2014. godine na osnovi Dogovora iz Nice, te će uslijediti preglasavanje, odnosno Hrvatska će UVIJEK biti PREGLASANA, čak i kad bi naši predstavnici u Uniji branili nacionalne interese, što neće, jer ih ne brane niti sada, niti su ih branili do sada. (Umjesto toga, 'naši' će predstavnivnici u EU, u mogućem budućem članstvu, braniti isključivo svoje enormne visoke plaće od 10 tisuća eura koje će kao funkcioneri-aparatčici [muhe bez glave] imati u Bruxellesu ili Strasbourgu.)

Bilo kako bilo, pregovori su okončani, i tako je koalicijska vlada bivše premijerke Jadranke Kosor 'dogovorila' s Europskom komisijom, primjerice, daljnju zabranu sadnje novih sadnica vinove loze, jer je to u interesu onih vinarskih zemalja u EU koje su vodeće u proizvodnji vina, poput Francuske i Italije koje ne trpe novu konkurenciju. Hrvatskim vinogradarima dozvoljene su samo dosadašnje posađene loze, a ako će netko htjet nakon 1. srpnja 2013. godine, odnosno ulaska RH u EU, saditi novi vingrad, biti će nemilosrdno novčano kažnjen, odnosno uništen. I tako redom kroz sve gospodarske grane, od ribarstva pa sve do brodogradilišta i pšenice, mlijeka i kukuruza, metalurgije, tekstilne industrije itd. Zato vlada RH i nije nikada objavila rezultate 'pregovora' (formalno na internetu ih je jedva jedvice objavila, ali, tko to čita?), jer je rezultat ispregovaranog porazan za hrvatsku stranu. Međutim, iskreno, zar ste od glavnog pregovarača RH, Vladimira Drobnjaka, bivšeg komunista, mogli nešto bolje očekivati? Vladimir Drobnjak je u ondašnjem komunističkom zagrebačkom Vjesniku osamdesetih godina najoštrije napao Dobroslava Paragu nakon što se ovaj vratio s robije iz logora na Golom otoku kada ga je rezolucijom od 2. kolovoza 1989. Senat Sjedinjenih Američkih Država imenovao borcem za ljudska prava, i osudio komunističku Jugoslaviju. Vladimir Drobnjak je tada u ime Saveza komunista Hrvatske (CK SKH) izvršio brutalni obračun s bivšim logorašem Paragom, žrtvom titoizma, odnosno komunizma, jer titoizam je isto što i komunizam, samo što su bivši komunisti, radi domaće uporabe, titoizam preimenovali u 'antifašizam', što je idijotski, ali kod kuće prolazi, jer vlast u RH i dan-danas drže (narcisoidni) titoisti.

Međutim, ovdje nema potrebe nagovarati bilo koga da na referendumu glasuje PROTIV, jer odluku ZA ili PROTIV prepuštam vama, i s moje strane, onaj tko bude glasovao ZA, po mojemu mišljenju, nije izdajnik. Izdajnici su oni u vlastima koji su narod plašili da neizborom Europske unije izabiru 'Balkan', što je također brutalna manipulacija. Osobno ću glasovati PROTIV članstva jer imam svoje razloge i svoja uvjerenja o nužnosti očuvanja hrvatske nezavisnosti, jer se u povijesti nikada nismo kao narod dobro proveli u bilo kojoj zajednici, a to što smo si u ovih 20 godina hrvatske samostalnosti i nezavisnosti dopustili da nas domaći vlastodršci pljačkaju sami smo si krivi, te to govori puno o nama jer smo sami birali i izabirali ili HDZ ili SDP. U biti, baš smo i zaslužili i SDP i HDZ, i shodno tome smo zaslužili članstvo u EU.

Iskoristit ću mogućnost na na svom blogu kažem demantiram jednu veliku laž, i kažem jednu najobičniju istinu: Laž je, da ne postoji alternativa članstvu Europske unije, naime, istina jest, da je alternativa članstvu u Europskoj uniji samostalna i nezavisna hrvatska, demokratska i pravna država. No, za to treba postojati ipak jedna preduvjet, a taj je zbacivanje s vlasti bivših komunista/titoista, na način da titoisti konačno, prvi puta nakon 1945. godine, siđu s vlasti, i završe na smetlištu povijesti gdje ih čeka njihov Karl Marx.

Pošto u mas-medijima vlada teror oko pristupanja RH u EU, odnosno svi mas-mediji godinama pritišću u korist članstva u EU, te UOPĆE nije bilo RAVNOPRAVNE razmjene mišljenja u korist članstva ili protiv tog članstva, sigurno da ovdje i sada ovaj blog ne utječe na većinu, ali prezentirat ću jedno, po mojemu mišljenju, pametno mišljenje jednog kolumnista o tome, zašto nebismo na referendumu trebali glasovati ZA članstvo u Europskoj uniji. Mislim da je slijedeće mišljenje meni najbliže:

„Za razvoj demokracije vam treba generacija koja se rodila nevina. Ovu rečenicu kolumnist New York Timesa Bill Keller uputio je Rusima, ali kao da je namijenjena nama Hrvatima. Nevina generacija, kako to Keller tumači, su ljudi koji su dovoljno stari da su sami iskusili više toga što svijet nudi, premladi da bi im nedostajao utješni konformizam sovjetskog (ili u našem slučaju jugoslavenskog) razdoblja te premladi da bi se bojali. Nevina generacija se slobode ne boji bez obzira na svu nesigurnost koju ta sloboda neizbježno nosi

Ali Hrvatska, iako je već 20 godina formalno demokracija, ne dopušta svojoj djeci da razvije tu nevinost o kojoj Keller govori. U Hrvatskoj slobodu i demokraciju tumače i provode bivši komunisti. Drugim riječima, totalitaristi. A totalitaristi teže sigurnom i jednostavnom svijetu. U njihovom svijetu istina je samo jedna i uvijek je samo jedan ispravan put. Nekada su vjerovali da nema drugog puta do socijalističkog, a danas vjeruju da nema drugog puta do unionističkog. Jedna ekonomska asocijacija je u nas dignuta na razinu božanstva. A božanstva se ne propitkuju i u njih se ne sumnja. Kao što ni stanovnici Sjeverne Koreje zaista ne sumnjaju da je i sunce plakalo kada im je od silne brige umro voljeni vođa. Komunističke dogme su naši bivši drugovi zamijenili eurodogmama i postali gospoda.
I sada naša vladajuća gospoda koja misli da je demokratska samo zato što im se Partija razdijelila na nekoliko stranaka uvjerava Hrvate da ćemo bez Europske unije završiti u mraku. Mraku istog onog Balkana koji im je sve donedavno 'bio divan i dobro je stajao'. Generacije koje su se na 50 godina odrekle slobode u zamjenu za konformizam totalirarnih društava traže da budemo poput njih. Da izbore shvatimo kao proces u kojem je samo jedna odluka ispravna. Naša sloboda njih plaši. I u tom strahu oni su na talogu jednog zlatnog teleta sebi izgradili drugo. I traže da mu se svi nekritički poklonimo. I traže da slobodu opet odbacimo i sve one koji su nam je izborili zaboravimo ili pozatvaramo. Kao žrtvu zlatnom teletu.

Hrvatsku u Europsku uniju gura generacija koja nije navikla biti slobodna i koja nije odgajana da bude slobodna. Jer, sloboda nije samo pravna kategorija. Sloboda se uči, živi i čuva iz dana u dan. Nikakav ustav i zakoni nam je ne mogu podariti ako je mi nismo spremni prihvatiti. A bez slobode nema pravog izbora. I zato je nevažno kakva je Europska unija kao acocijacija. Hrvatska nije dovoljno odrasla u demokraciji da bi znala slobodno odlučivati. Hrvatka još uvijek nema dovoljno birača koji su slobodni i koji su rođeni nevini. Hrvatska, nažalost, još nije demokratski punoljetna.

I kao što se maloljetnim ljudima ne dopušta da sklope brak jer nisu dovoljno odrasli da shvate sve posljedice svoje odluke, tako se ni demokracijama ne bi smjelo dopuštati da se maloljetne odriču i malenog dijela svoje slobode. I dok hrvatska demokracija ne postane punoljetna, svi ljudi koji štuju slobodu trebali bi glasati protiv njenog bračnog združivanja s drugim europskim državama. Jer, mi bi u takvom braku danas bili neravnopravni. Većina europskih država je ipak demokratski punoljetna. U njima se Unija smije drukčije promatrati, o njoj se različito govori i nitko zbog toga nije bolji ili lošiji. U drugim europskim državama Uniji se trezveno pristupa. Svaka europska država je s Unijom pregovarala. Jedino je Hrvatska molila. Da Hrvatska pregovara s Europskom unijom jedna je od najvećih obmana naših političara. Pa kakvi su to pregovori u kojima smo sve davali, a nismo ništa zauzvrat tražili? Što smo od Unije dobili osim obične dozvole ulaska? I to na kraj tuluma.
I zato, glasajte protiv ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Dopustite Vi Stariji da Hrvatska ostane samostalna barem do onog dana dok hrvatska nevina generacija ne postane punoljetna. Dopustite da postanu punoljetna barem sva djeca poginulih hrvatskih branitelja. Dopustite da o sudbini Hrvatske odluče mladi ljudi koji su platili najveću cijenu za njenu slobodu. Mi tu djecu nismo nikada pitali jesu li spremni za samostalnost Hrvatske platiti životima svojih očeva i majki. I zato se mi te samostalnosti ne smijemo odreći dok to ne pitamo i najmlađeg od njih. Toliko im barem dugujemo. O ulasku Hrvatske u Europsku uniju treba odlučivat naša budućnost, a ne prošlost.“ (Autor: Tomsilav Galović, objavljeno 02. 1. 2012. na portalu Dalje.com)

Inače, nevjerojatna je podudarnost sugestivnog referendumskog pitanja 2012. i 1991. godine. Dana 19. svibnja 1991. je referendumsko pitanje, koje su formirali i odobrili predsjednik Tuđman (HDZ), i Josip Manolić i Stjepan Mesić, glasilo ovako:

„Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije)“

Vrhovništvo Republike Hrvatske je hrvatskim građanima dalo 1991. mogućnost da biraju između jugoslavenske konfederacije, i jugoslavenske federacije. Većina se odlučila za jugoslavensku konfederaciju, ali je potom došlo do preokreta, i Sabor Republike Hrvatske je 25. lipnja 1991. ipak proglasio hrvatsku nezavisnost, što je bilo pravovaljano kao i da je na referendumu narod izglasao nezavisnost, što nije jer mu to pokvareno Vrhovništvo (čiji su mozgovi isprani u titoizmu) nije dopustilo.

Referendumsko pitanje u Crnoj Gori, 2006. godine, glasilo je pošteno, i jasno: „Jeste li ZA ili PROTIV toga, da Republika Crna Gora postane samostalna i nezavisna država“.

O Europskoj uniji ovdje treba reći jednu ISTINU, a ta jest, da su načela, na kojima je 1957. osnovana prethodnica EU, Europska zajednica, s vremenom pogažena, i da je današnja EU skrojena točno po uputama i željama anglo-američkih vlasnika krupnog kapitala s Wall Street-a, i londonskog City-a, na čelu s Rockefellerom, te su i u Aziji i Americi predviđene identične 'Unije' koje se, politikom mrkve i batine, već stvaraju. Nacionalne države su oligarsima iz Wall Street-a najveći 'neprijatelji', te stoga i uništavaju, i poništavaju, suverenitet naroda, i narodima otimaju njihovu slobodu. Također, hrvatski branitelji se u Domovinskom ratu nisu borili za članstvo RH u EU, nego protiv velikosrpske agresije za očuvanje hrvatske nezavisnosti i slobode. tada je EU (EZ) podržavala velikosrpska osvajanja, ili je u najmanju ruku bila neutralna sve do priznanja Hrvatske od 15. siječnja 1991. nakon što je razoren Vukovar i pola Hrvatske.

Poštovani, odluka je na vama, što (22. siječnja 2012.) želite, to će te i dobiti!

Vaš CBK

PS: Čujemo se 23. siječnja 2012.

utorak, 10.01.2012.

Borba protiv fašizma

Posljednja vijest: Yeti-partizan-ratni veteran iz borbe protiv fašizma, viđen na Sljemenu, visok oko 3,20 m

Srpski publicist iz Beograda, Pero Simić, razotkrio je vjerojatno posljednju veliku tajnu o “Titu“, koja nedostaje u Dedijerovoj biografiji „predsjednika Tita“ t.j. u “Sabranim d(j)elima“, koja je drug Tito autorizirao (čitaj: krivotvorio), a ta je, da je Josip Broz za vrijeme građanskog rata u Španjolskoj, od 1936. – 1939., stajao na čelu stožera sovjetske staljinističke tajne policije NKVD, sa zadatkom likvidacije (ubojstva s predumišljajem) marksističkih trockista u redovima antifašista.

Leo Trocki bio je marksist-boljševik, i Lenjinov suradnik, osnivač Crvene armije u vrijeme Oktobarske revolucije u Rusiji, 1917. godine, koji je za vrijeme Staljinove diktature u Sovjetskom Savezu došao u sukob sa Staljinom koji ga je stavio na crnu listu za odstrel, i putem svoje špijunske mreže ga 1940. dao likvidirati u Mexicu gdje je živio kao politički emigrant (ubijen je zabijanjem šiljka, za razbijanje leda, u glavu).

U “čistkama“ tridesetih godina (pojam koji su boljševici uveli u javnu uporabu), u Sovjetskom Savezu je Staljin dao likvidirati sve žive boljševičke revolucionare Oktobarske revolucije (vjerojatno iz razloga što je Lenjin bio njemački tajni agent, i vezan za liberalni Zapad), koje je nazvao “trockistima“).

Staljin je dao likvidirati mnoge antifašiste s marksističke ekstremne ljevice koji su se u španjolskom građanskom ratu, koji je odnio 1 milijun žrtava, borili na strani republikanske koalicije protiv fašističke falange i španjolske vojske na čelu s generalom Francom. Kao egzekutora, odnosno izvršitelja u Španjolskoj je Staljin angažirao svog pouzdanog doušnika “Valtera“, što je bilo Brozovo konspirativno ime u terorističkoj boljševičkoj Komunističkoj internacionali (Kominterni) sa sjedištem u Moskvi, gdje je Josip Broz počeo godine 1935. tajno surađivati s doušničkom špijunskom mrežom sovjetske tajne policije u Kominterni. Godine 1939. je sovjetski NKVD postavio “Valtera“ na čelo politbiroa CK KPJ, što je jedinstveni slučaj da je čelnik neke komunističke partije postavljen od strane tajne policije totalitarnog Sovjetskog Saveza, jer inače je čelnike KP postavljala Kominterna. Uglavnom, Staljin je po procjenama zapadnih povjesničara dao pobiti više antifašista-ljevičara nego Hitler. Jedan od staljinista koji je ubijao antifašiste-ljevičare bio je i Josip Broz, koji će, da bi zataškao svoju sramotnu doušničku suradnju sa sovjetskom tajnom policijom, u Drugom svjetskom ratu uzeti za javnu uporabu konspirativno ime “Tito“, s tim da ga je Kominterna i Staljin osobno i dalje zvao “Valter“ jer je i u Drugom svjetskom ratu bio ono što je bio uoči rata – doušnik sovjetske tajne policije. Partizanski pokret na čelu s jugoslavenskom komunističkom partijom vodio je staljinistički doušnik sovjetske tajne policije NKVD koja je, inače, 1940. u šumi Katyn na području ruskog grada Smolenska i ondašnjeg Sovjetskog Saveza likvidirala 30.000 poljskih ratnih zarobljenika-antifašista.

Uoči njemačkog desanta na Drvar, svibnja 1944. godine, je sovjetski NKVD osnovao jugoslavensku komunističku tajnu policiju O.Z.N. ili “Oznu“ (“Odjeljenje za zaštitu naroda“), odnosno Titovu boljševičku protunarodnu tajnu policiju koja nije likvidirala niti jednog jedinog okupatora, nego isključivo ratne zarobljenike i civile koje je proglašavala „narodnim izdajnicima“, među njima i zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca kojeg je klevetala, istraživala, optuživala, i otrovala, odnosno ubila. Iz Ozne je poslije u Titovoj Jugoslaviji nastala Udba, a iz nje SDS(B) [Služba državne sigurnosti/bezbednosti], a iz nje pak SZUP u nezavisnoj Republici Hrvatskoj na čelu s Josipom Manolićem, bivšim oficirom Titove Ozne kojoj je na čelu stajao srpski partizanskii general Aleksandar Ranković, a nakon Rankovićeve smjene je Tito težište prebacio na Kontraobavještajnu službu JNA (KOS) koju je u Beogradu kontrolirao partizanski general Gošnjak kojemu je general Franjo Tuđman bio pomoćnik, dok će poslije kontrolu nad tom tajnom službom preuzeti osamdesetih godina srpski komunisti na čelu s generalom Aleksandrom Vasiljevićem, u službi Slobodana Miloševića. U sovjetskoj republici Hrvatskoj 1945. je glavni čovjek Ozne bio Ivan Krajačić – Stevo, hrvatski komunist jugoslavenskog ideološkog svjetonazora, a njegov sin je bio tajnik u kabinetu ministra Ministarstva unutarnjih poslova RH u vrijeme premijera Sanadera. “Stevin“ najuži suradnik i neformalni nasljednik bio je Josip Manolić.

Mas-mediji u RH, u stranom vlasništvu vlasnika iz zemalja zapadnih liberalnih demokracija, EPH-glasila Jutarnji list, ili Večernji list, 24 sata i dr., uključujući i HTV koji je u javnom vlasništvu Republike Hrvatske, a ona je pak u vlasništvu Zapada, ističu i naglašavaju zasluge bivšeg oznaša Josipa Boljkovca u borbi protiv fašizma, te predsjednik Josipović, i premijer Milanović (SDP), obojica titoisti, iako nisu pravoslavni popovi, ali ipak su blagoslovili provokaciju Milorada Pupovca (SDSS) o tome da se na domjenku povodom pravoslavnog Božića odlikuje Josipa Boljkovca antifašističkom plaketom, čime državno vodstvo RH poručuje da smatra dobrodošlim sve oznaške masovne ubojice i zločine Titove Ozne nad hrvatskim narodom, jer, kao što znanost povijesti govori – Ozna u Drugom svjetskom ratu nije likvidirala niti jednog jedinog okupatorskog vojnika, niti se borila protiv okupacijske vojske nego je likvidirala ratne zarobljenike, i zarobljene civile. Samo u Sloveniji 1944./1945. je Ozna likvidirala oko 20 tisuća slovenskih civila, dok je najviše likvidirano hrvatskih civila koji su bili lojalni građani NDH. Isto su radili i četnici koji su masovno ubijali bosanske muslimane u Drugom svjetskom ratu, predbacujući im lojalnost prema NDH.

Tito i Ozna nisu u Drugom svjetskom ratu vodili borbu protiv fašizma, nego protiv antikomunista i nekomunista, uglavnom protiv civila. Kao što je rečeno, u španjolskom građanskom ratu se Tito nije borio protiv fašizma nego je ubijao antifašiste.

Premijer Milanović, i predsjednik Republike, Josipović, nude Tita i oznaše kao uzor hrvatskoj javnosti. (Među čestitarima vođama Kukuriku-koalicije među prvima našli su se bivši oznaši Budimir Lončar i Josip Manolić, koji je Zorana Milanovića čak i zagrlio od radosti.)

Svaka čast, tu se zaista nema što više za reć, stvarno prekrasno što je partizanski pokret vodio doušnik sovjetske tajne policije, a borbu protiv fašizma oficir Ozne Josip Boljkovac, prvi ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Dragi birači predsjednika Josipovića, neka vam je Smrt fašizmu – sloboda narodu, a mi napuštamo Neretvu i Sutjesku, i idemo dalje prema Hormuskom tjesnacu:

Pentagon je potvrdio da Iran, unatoč vojnim manevrima iranske ratne mornarice u Perzijskom zaljevu, ne namjerava zatvoriti Hormuski tjesnac kroz koji prolazi trećina svjetskog transporta i trgovine naftom, nego samo iz propagandističkih razloga prijeti zatvaranjem tjesnaca da bi se fundamentalističko vodstvo u Teheranu opravdalo pred svojom javnošću, prave se važni s prijetnjom o blokadi morskog tjesnaca.

Sada, nakon ove stručne ocjene ministarstva obrane (rata) Sjedinjenih Američkih Država možemo lakše pratiti daljnji tijek nuklearne krize oko Irana, jer ako dođe do rata, budite sigurni da Iran za to neće biti kriv nego SAD. Teheran je počeo prijetiti blokadom Hormuskog tjesnaca nakon što su SAD koncem 2011. godine uvele ekonomsko-politički embargo protiv Islamske Republike Iran. Sad pak napuštamo Hormuski tjesanc, i brže-bolje idemo u sjevernokorejske planine koje plaču – kako je primijetila sjevernokorejska državna televizija htv:

U međuvremenu je predsjednik Ivo Josipović izrazio sućut narodu i komunističkom vodstvu Sjeverne Koreje zbog smrti „Velikog vođe“, pri čemu se Ured predsjednika RH prozirno pozvao na postojeće diplomatske odnose između Republike Hrvatske i Narodne Republike Koreje, dok je istinski razlog taj što predsjedniku Josipoviću imponira komunistička diktatura u Sjevernoj Koreji jer je takvoj istoj služio u Titovoj Jugoslaviji gdje se cijenio veliki vođa Josip Broz – Tito, ili skraćeno, Maršal Tito, najveći sin jugoslavenskih naroda i narodnosti, makar jugoslavenski narodi i narodnosti ne postoje, niti su ikad postojali, niti će postojati, ali, koga briga.

Predsjednika Josipovića vjerojatno impresioniraju koncentracijski i radni logori u Sjevernoj Koreji, jer je isto takve imala i Titova Jugoslavija, čak i u vrijeme osamdesetih godina kada se mladi titoist Ivo Josipović učlanio u Savez komunista Hrvatske i SKJ, i to iz protesta što je umro “drug“ Tito.

S obzirom da Ured predsjednika RH savjetuje bivši oznaš Budmir Lončar, i sin udbaša Josipa Perkovića, onda je sućut novom velikom vođi Sjeverne Koreje samo logičan nastavak Titove politike u Banskim dvorima i na Pantovčaku, jer kao što znamo, u Hrvatskoj se 1990. nisu ni dogodile demokratske promjene već su bivši komunisti vlast predali bivšim komunistima, tako i 3. siječnja 2000. godine, tako 2003., i naposljetku 2011. godine.

Sad nas titoisti Vesna Pusić, Zoran Milanović, Ivo Josipović, i oporbena titoistkinja Jadranka Kosor vode u EU. Tako je Tito svojedobno vodio partizane iz pobjede u pobjedu, te legenda kaže da su partizani bili neustrašivi borci protiv fašizma, čak se u Hercegovini priča još od tada pa sve do danas, da su seljanke znale na polju uz rub šume vidjeti partizane 3 metra visoke, i nabildane kao Arnold Schwarzenegger, te da svaki od njih može zubima rastrgat najmanje trojicu njemačkih vojnika odjednom, a Tito da je poseban, s plavim očima vođa crvene revolucije, manje-više nasljednik Aleksandra Velikog, s neviđenom snagom koja je razbila fašističke okove, i sad, nakon industrijalizacije, pa deindustrijalizacije, titoisti nas vode u EU koja nudi, ne doduše toliko mogućnosti kao Titova Jugoslavija, ali tu je negdje. Na koncu, o snazi partizana Tito je u preko 1000 depeša tijekom Drugog svjetskog rata izvještavao Staljina, tako, dok u Srbiji nije 1944. bilo niti jednog partizana, drug Tito uvjerava Staljina da su hrabri partizani uništili ljetinu, tako da „Nijemci neće moći ništa izvoziti“, a dok su talijanski fašisti držali cijelu Crnu Goru, u savezništvu sa četnicima, Tito javlja u Moskvu da glavni grad Crne gore samo što nije pao u partizanske ruke, i da je likvidirano na tisuće talijanskih vojnika koji da leže po krvavim ulicama. (Mora da je Staljin, čitajući Titova izvješća, dobio kompleks manje vrijednosti, pa ga je iz ljubomore i smijenio 1948. godine.)

Dok su partizani viđali njemačke zrakoplove samo u zraku,“Valter“ javlja Staljinu 1941. godine, da su partizani uništili cijelu njemačku zračnu flotu – na području Srbije. Mora da je Staljin definitivno pocrvenio od ljubomore kad mu je Tito javio 1941. da su njegovi partizani oslobodili preko 70 gradova, iako toliko gradova cijela bivša Kraljevina Jugoslavija nije imala. Nakon što su partizani uništili jednu cisternu s gorivom njemačke vojske, generalni sekretar politbiroa CK KPJ, drug Tito, javlja u Moskvu, da su uništene sve zalihe goriva njemačke vojske, što je vjerojatno uzrokovalo Hitlerov zastoj pred Moskvom. Međutim, dok Tito u Jajcu 29. 11. 1943. osniva svoju vladu i sovjetsku komunističku Jugoslaviju, Staljin javlja “Valteru“ da se vjerojatno šali, jer SSSR održava diplomatske odnose s Kraljevinom Jugoslavijom, i četnicima. Kad Tito svoje partizanske jedinice naziva proleterskim brigadama, Staljin javlja Titu, i pita ga - je li poludio, i misli li on vodit borbu protiv fašizma ili se igrati revolucije. Kad je pak Tito boravio listopada 1944. u Moskvi, Staljin ga obavještava da je britanski Reuters javio kako se na prijestolje u Beograd vratio kralj Karađorđević, na što je Tito problijedio, a Staljin se nasmijao, i rekao mu da ga malo zajebava, ali neka uzme srpskog kralja u svoju vladu, pa neka mu poslije zabije nož u leđa, i tako je 1945. nastala nova jugoslavenska vlada Tito-Šubašić. Kad je pak Tito javio Staljinu da želi osvojit Trst i južnu Austriju u području Koruške, Staljin više nije odgovarao svom doušniku, nego ga je smijenio s položaja generalnog skeretara politbiroa CK KPJ, i to objavio kroz rezoluciju Informbirao koja je naslijedila Kominternu. Nakon toga je u jugoslavenskim udžbenicima povijesti pisalo da je Tito raskinuo sa Staljinom, ali ono što nije pisalo jest, da nije raskinuo sa staljinizmom u Jugoslaviji.

Da se vratimo na izraze sućuti predsjednika Josipovića novom Velikom vođi Sjeverne Koreje, jer to je, nakon smrti Velikog vođe, glavni događaj za Sjevernu Koreju da joj izraze sućuti upućuje zemlja na pragu ulaska u Europsku uniju.

Predsjednik je sućut izrazio diplomatskim kanalima, ali to je držao u tajnosti pred hrvatskom javnošću, jer sućut nije objavljena od strane Ureda predsjednika Republike Hrvatske, nego od strane sjevernokorejske komunističke novinske agencije.

Uz Josipovića, kao balkanskog čelnika, jedini zapadni čelnik koji je uputio izraze sućuti je španjolski kralj Juan Carlos, kojeg je na prijestolje postavio general Francisco Franco, što će reći, eks-fašisti, i eks-komunisti, rame uz rame oplakuju velikog vođu Kim Jong Ila, zbog čije smrti su čak i brda plakala, kao što je javila sjevernokorejska htv, i kao što su se tresla kad bi kroz slična takva u Bosni prolazila partizanska vojska maršala Tita, kao što ni trava više nigdje nije rasla gdje bi prošla čizma partizana, ali što je odsjaj rosne trave u odnosu na crvene petokrake? Ništa, kurac! Kažu, barem tako pričaju u Hercegovini, da je travnjak na poljudu bio natopljen kao poslije kiše nakon što su igrači beogradskog Fudbalskog kluba Crvene zvezde, i splitskog NK Hajduk, čuli vijest o smrti druga Tita. Kažu da je planina Mosor tada krvarila. Da su ptice mogle govorit, požalile bi se da od tuge više ne mogu letjeti, jer nema više crvenog maršala kojeg je domovina nama dala. Kažu, također, da je Zdravko Mamić tada na Maskimiru počeo prodavat sjedalice od stiropora, i zaradio svoj prvi milijun inflacijskih dinara. Ivo Josipović, kao što je rečeno, tada je iz protesta ušao u Partiju, koja se piše velikim slovom, kao što je i TITO bio velik, tamo negdje 1980. godine kad je nemoguće postalo moguće – kad je umro drug Tito. Zapamtili su ga svi, a vjerojatno s osmjehom na licu ga je zapamtio i radnik koji je radio u lepoglavskom zatvoru, i kojeg je Broz tamo naguzio dok je služio kaznu kao hrabri bombaš, naravno, Broz je dobro plaćao, pa i to – nitko se ne treba požalit – Broz je uvijek sve plaćao, i to na vrijeme, i nikome nije ostao dužan, a to što je kreditima zadužio narode i narodnosti nije njegov problem – to je danas problem sviju nas, pa i u Hercegovini gdje će se, u to možemo bit sigurni, nakon sramote u Čavoglavama s majicama "Za dom spremni", opet pojaviti partizani najmanje 3 metra visoki – i to s petokrakom na glavi, a neki i na konjima dvostruko veći od uobičajne ergele, i samo što s Igmana nisu poletjeli.

Druže Tito, mi ti se kunemo, da lažemo i krademo – isto kao i ti :-) Za danas toliko, pa do slijedećg posta, a do tada nam se možda i drug Tito vrati, jer nemoguće da je umro, to je sigurno neka ustaška propaganda, kao što lažu da je umro Kim Jong Il. Nije Tito umro ljudi, evo ga - na oblacima vodi borbu protiv fašizma – evo ga, upravlja MIG-om koji ruši po deset Hitlerovih štuka odjednom koje padaju s neba kao što pečurke niču poslije kiše. Režiser Lordan Zafranović prešutio je, inače, u hvalevrijednom uratku o drugu Titu, maršalova herojstva u borbi protiv fašizma. Je li to Zafranović možda prešao u ustaški tabor, majku mu njegovu ustašku!!! Ali, nema frke, pa tu je Ozna koja takve prepozna. Uz takve velike antifašiste poput Josipa Boljkovca, nikad više fašistička čizma neće kročit na tlo Jugoslavije, ... ups, pardon, ... Hrvatske.

CBK

PS: Oslobođen je na sudu u Kninu obrtnik koji je u Čavoglavama prodavao za vrijeme prošle obljetnice Oluje majice s natpisom „Za dom spremni“, što je stvarno sramota, ali stići će ruka pravde našeg neumrlog maršala i tog zaostalog ustašu. Međutim, posljednja vijest koja je pristigla u desk, pristigla je sa zagrebačke Medvednice, naime, za vrijeme održavanja Svjetskog kupa za kralja Sljemena, taman dok je Ivica kao drugi ušao u drugom laufu kroz cilj, neutralni promatrač je iza jednog grmlja podno VIP-lože primijetio jednog partizana-ratnog veterana iz borbe protiv fašizma, kojemu se vjerojatno prisralo, ali po slobodnoj procjeni bio je visok oko 3 metra i 20 centimetara, što znači da nije istinita legenda iz Hercegovine, jer tamo nema šume nego samo kamenjar, a niti su partizani tamo bili tako niski. Ako ste primijetili u stožeru SDP-a na Iblerovom trgu, gotovo svaki štok na vratima je razbijen. E, tamo su partizani najvišlji, čak višlji od sljemenskog Yeti-primjerka, ili od onih koji sjede u centrali HDZ-a na Trgu žrtava fašizma.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Link

CroSirmium
Korak od sna
Tragična misao
ZoomPolitikONjavascript:%20void(0);
Žubor vode
Borgman
ludlud
45 lines
Tinolovka
Krmeljava
Vjetar Tuge
Nova politika


Tisak i portali vijesti:

HRVATSKO PRAVO ONLINE
Tinolovka-News
Hrvatski online dnevnik SLOBODA
DRAGOVOLJAC
Dnevno.hr
Javno novinarstvo
Večernji list u Zagrebu
Zdravstveni (pre)odgoj
Anti-globalistički portal vijesti i komentara ASR
Geo-politički Europsko-Azijski Magazin
Skrivena am. povijest 20. st.
Svjetski antiglobalistički pokret ATTAC
Web-arhiva
Advance - Dnevne vijesti iz svijeta
Analiza i kritika politike Zapada
IX BOJNA HOS


www.crniblogkomunizma.blog.hr

e-Mail Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma:
hrcentar.izk@gmail.com

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma




"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)



„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com


HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga



"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)



„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)



„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.


Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)


Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!


Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:



"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.