crniblogkomunizma

četvrtak, 29.12.2011.

Nova 2012. godina? Strah ili ljubav, pitanje je sad

Birajmo ljubav, umjesto

strah

Iako svima vama čitateljicama i čitateljima bloga CBK želim sretnu Novu godinu, pitanje je, kakva će zaista nova 2012. godina biti, ali, ako ste pomislili da će biti loša, mukotrpna, beznadna i neizvjesna – zbog ekonomske krize u zemlji, i Europskoj uniji, i zbog političke krize u svijetu – prevarili ste se, i odmah vas podsjećam da se optimizam nalazi jedino u vašim glavama, a ne u Banskim dvorima, na Pantovčaku ili u Saboru na Trgu svetog Marka, niti u crkvenim palačama, ali u vašim glavama – Da! Ljubav se pak nalazi u vašim srcima, u vašoj duši.

Pozitivne promjene, i promjene svijeta, počinju u našim glavama – to je utvrdio veliki borac za slobodu i nezavisnost, Mahatma Ghandi, ali i Isus Krist Nazarećanin, što posebno treba naglasiti u vrijeme slavljenja Božića, vrijeme koje je za katolike iza nas, a za pravoslavce ispred nas.

Isus je svom narodu, i strancima, prelazeći etničke, vjerske, spolne, rasne i druge granice ljudske karakteristike, ulijevao nadu, i optimizam u teška vremena kada su njegova Galileja i Judeja stenjale pod čizmom tada tek ustrojenog Rimskog Carstva, i imperatora Tiberija. Moguće je pobijediti izrabljivačko, parazitsko, carstvo ako promjene krenu od nas, iz našeg unutarnjeg Ja, iz naše podsvijesti ako je osvijestimo. Osvijestit se možemo pozitivnim razmišljanjem, odnosno prihvaćanjem ljubavi nasuprot kuknjave, i širenja straha. Strah nas koči. Laž nas koči, dok nas ljubav jača i gura naprijed, i tako svaki dan može donijet nešto novo i lijepo u našim životima.

Oni ljudi koji lažu i šire strah, koji su notorni lažljivci, a vidimo ih svaki dan na televizijama, i čitamo njihova “mudrovanja“ u tisku i na internetskim online web-stranicama, pa i na blogovima, slušamo njihove manipulacije na radio-stanicama, oduzimaju nam našu energiju, jer ako ništa drugo, podsvjesno znamo da nas vladajući političari lažu, ne svi ali većina, pa čak ako ne većina onda ona esktremna manjina lažljivaca stvara nered u našim glavama, i iscrpljuje nas svojim lažima. Sjetite se svog djetinjstva i školovanja – dovoljan je samo jedan učenik da stvori nered u razredu. Kriva je izreka, da je za svađu potrebno dvoje. Ne, za svađu je potreban samo jedan - koji stvara kaos oko sebe, i u svađu uvlači sve druge. Tako je i s lažljivcima u politici i javnom životu, pa i u našim privatnim životima.

Pošto svaki čovjek sam proizvodi energiju, što se u religijama naziva aura, a u fizici ljudsko energetsko polje, mi, Božija bića, sami poništavamo negativnu energiju kojom nas hrane putem medija, ali i negativno ozračje, negativnu energiju koju emitiraju neki naši bližnji u našem okruženju – okruženju obitelji, prijatelja, kolegica i kolega, rodbine, supružnika, majke, oca, djeda i bake itd.

Uvijek postoji neki član obitelji koji maltretira druge, koji stalno nadzire, kritizira, laže, manipulira, izmišlja i prešućuje, dijeli lekcije svima drugima oko sebe, i širi strah, pod izgovorom "brige i ljubavi" (dobre namjere - popločani put u pakao), ali lažna je to briga, i lažna ljubav, a s vremenom takvo ponašanje prelazi i na druge članove obitelji, i negativna energija se širi i na najmlađe – one za koje tvrdimo da ih jako volimo – našu djecu. Rezultat takvog destruktivnog ponašanja su raznorazne tegobe, poput bezvoljnosti i depresije, i druge bolesti koje se s vremenom javljaju u onih osoba kojima neka druga krade energiju kroz gore opisane pojave ponašanja, pa do onih najtežih – karcinoma ili zločudnih tumora koji ne nastaju zbog nekakve genetske predodređenosti, jer to ne postoji, već postoje samo genetska nasljedna svojstva, ali je okidač za raznorazne bolesti u sekiranju, i višku negativne energije koju primamo u sebe. Nje se možemo riješiti pozitivnim razmišljanjem, i molitvom, zatim, vjerom u sebe, počnimo od sebe, počnimo sebe voljeti kako bismo mogli i druge voljeti. Prestanimo maltretirat sve oko nas, ili se maknimo od onih koji maltretiraju.

U tibetanskoj religiji postoje fizičke vježbe (tzv. Tibetanci) za pokretanje proizvodnje energije u takozvanim čakrama (energetski centri) ljudskog tijela, kojih ima sedam glavnih, pa do vizualizacije pokretanja vlastitih energetskih centara u tijelu, i to u smjeru vrtnje kazaljke na satu, pošto se Zemlja okreće oko sebe i Sunca u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, tako da se pokretanjem energetskih centara u ljudskom tijelu poništava zemljino energetsko polje, i mi smo onda na pozitivnoj nuli. Bitno je da sami odlučimo da želimo pozitivne promjene, i da vjerujemo u to, dakle, da stvorimo samopouzdanje. Maknite se od ljudi koji vam ruše samopouzdanje! U drugim religijama se to postiže također ljubavlju prema sebi i drugima, tako i u kršćanstvu, islamu, judaizmu. Nevjernici također postižu isti pozitivan efeket ako misle pozitivno, i ako se tako ponašaju u društvu, dakle, bez mržnje, srdžbe i ljutnje, jer te pojave nas žderu iznutra, i jačaju one prema kojima to tako osjećamo, pošto je energija prenosiva, ona je, kao što su fizičari utvrdili, neuništiva, ali i prenosiva čak i na velike daljine. O tome je pričao i Nikola Tesla. Kad ga je u hotelu New Yorker u Drugom svjetskom ratu posjetila delegacija velikosrpskih političara, koji su ga za svoje prizemne ciljeve htjeli pridobiti za sebe, nije im rekao da je on srpskog roda, a Hrvatska da je njegova domovina, nego im je poručio da, kad bi njihova negativna energija bila pozitivno usmjerena prema Hrvatima, da bi njome mogli obasjati cijeli svijet. Ako nam se u glavi mota osoba prema kojoj gajimo nesimpatiju, jačamo ju svojom pozitivnom energijom koju nam ona u biti krade. Stoga treba takvu osobu "izbacit iz glave", ostavit svoju tešku prošlost za sobom. Što će nam teški teret prošlosti u sadašnjosti i budućnosti? Stoga, otpustimo srdžbu, ljutnju i strahove, i prihvatimo ljubav jer ona „liječi“ sve!
Poželimo u sebi, da otpuštamo srdžbu, strahove, mržnju, ljutnju, jer nam netrebaju, i prihvatimo ljubav, jer ona nam treba, ona je poželjna, i u ljubavi se dobro, jako dobro osjećamo.

U novoj godini nas čeka referendum o ulasku RH u EU. Preživjet će Hrvati i to, preživjet će ako izglasuju priključenje svoje zemlje Europskoj uniji, ostaje jedino pitanje - hoće li biti zadovoljni u novoj umjetnoj tvorevini nakon dvije protekle protuhrvatske tvorevine Austro-Ugarske Monarhije, i dvije jugoslavenske tamnice naroda. Ovisi o Hrvatima kako se postave. Nemojmo mislit, i sami sebe uvjeravat i obmanjivat, da volimo našu zemlju, Lijepu našu, od nezavisnosti do danas, na način kako smo je “voljeli“, trpeći lopovluk i obmane domaće vlasti. Na sadašnji način, laganjem, obmanjivanjem, pljačkanjem, samoobmanom, autocenzurom, i izdajom vlastite zemlje, negativni trend će se nastaviti i u EU. Međutim, pozitivni trend će nastati samo ako počnemo cijeniti svoju zemlju i sebe i svoj narod hrvatski, i ako ćemo „agresora“ (korumpirane lopuže, lažljivce i ohole, i ideološki opterećene bitange) odlučno odbaciti, kao što su agresora odbacili hrvatski branitelji u ratu za hrvatsku nezavisnost i slobodu od 1991. - 1995.

I u privatnom životu kad žena odbaci nasilnog partnera ili muža, i nasilniku postavi granice, žrtva dobije svoj mir, i nastavlja bez problema dalje u životu, i to još bolje nego prije, jer ono što nas ne ubije - ojača nas, dakle, sve je u našim rukama, odnosno u našim glavama.
Kod djece je to drukčije, ona ne mogu samo tako odbaciti roditelja jer od svog hranitelja izravno ovise, ali kad dijete iskazuje neposluh prema roditelju, onda nije problem u djetetu nego u roditelju koji ga „maltretira“, i to pod izlikom da ga navodno voli. Lažna je to ljubav. Prava ljubav je kad pustimo dijete da slobodno živi, a ne da mu se stalno govori da nešto krivo radi, da je lijeno, glupo, niškoristi i sl. Ma ne radi dijete krivo nego kopira nas, preuzima obrasce našeg ponašanja, samo što mi imamo visoko mišljenje o sebi, imamo veliki ego pa to ne priznamo. Dijete zna najbolje što mu treba ako ga se pusti na miru, jer sluša svoje unutarnje Ja. Prozivke tipa – nećeš položit test u školi ako se tako ponašaš, ili, lijen/-a si - nećeš uspjet u životu i slično, dijete usmjerava prema negativnom jer mu takve kritike ruše samopuzdanje, i zaista onda neće uspjet, ali krivci za to su roditelji, ne dijete. Ista je situacija u školi ili na fakultetu kad nastavnici znaju maltretirat učenike i studente, pa se učenici i studenti bune na raznorazne načine, pa i nedolaskom na nastavu. Veliki zločini predstavljaju kršenja ljudskih prava, pa i djetetova, a ne samo atomske bombe, etnička čišćenja, ratne agresije i slično. Pedofilija je najveći zločin ovog svijeta, jer je taj zločin usmjeren prema onima koji se ne mogu branit, a kao što vidimo, u naše vrijeme se taj zločin silno povećava, što je dokaz koliko negativne energije u nekima prevladava, i koliko je društvo zatrovano. Kad dijete počne cmizdrit, plakat, i negodovat zbog bilo čega, „čudno“ se ponašat, pa i u pubertetu, onda nisu hormoni jedini „krivac“, i to znači da protestira, i da je uzrok u roditelju, a ne u djetetu koje na način “protesta“ odbacuje svog „agresora“ od sebe. Vikat na dijete koje plače, sa zahtjevom da prestane, najgori je oblik odgoja. Kažnjavanje djeteta ili teenagera - najgori je oblik odgoja. Utjeha, ljubav i dizanje samopouzdanja djetetu – najbolji je odgoj – najveća je ljubav.

Odlučno NE agresoru znači automatsko zaustavljanje agresije – na naše dostojanstvo, na naš integritet, na Lijepu našu, ili pak na uništenje okoliša. Ako izglasamo ulazak u EU, ne samo da ćemo preživjet kao narod s vlastitom državom, nego ćemo i prosperirat ako ćemo se postaviti prema inozemstvu, pa i „inozemstvu“ zvana EU, odlučno i dostojanstveno, s vlastitom nacionalnom politikom i nacionalnim interesima i zahtjevima kad smo mi u pitanju. Ako ne izglasamo ulazak u EU, opet ćemo preživjet, čak i prosperirat, napredovat, zašto ne, samo udaljimo korumpirane lopuže, i ideološke ljevičarske ekstremiste iz hrvatske politike, i odmah sve kreće nabolje. To je već u svijetu iskušani recept kako se društvo vrlo brzo oporavi, čim počne pozitivno djelovati, a to znači kradljivce, lažove i mangupe protjerati iz javnog života, pa ako treba i izbaciti izvan gradskih zidina kao u staroj Grčkoj. Arapsko proljeće 2011. godine pokazalo i dokazalo je kako se ruše diktatori koji su na vlasti bili i do 40 godina dugo i predugo, kao npr. Mubarak u Egiptu, ili Gadafi u Libiji - vlast, ako se ne može drukčije smijenit, i ako radi protiv interesa naroda, ruši se na trgovima i na ulicama. Rušenjem takve loše vlasti, ukinut je i strah u ljudima koji je režim desetljećima podgrijavao i širio. Narod se oslobodio straha i s vlasti srušio korumpirane diktatore.

Jedno je upozoravati na realne opasnosti, a drugo je sustavno širiti strah putem laži kako bi se ostvarila nekontrolirana i dugogodišnja vladavina neke političke opcije. Stoga je skidanje krinke s vladajućih lažova prva i osnovna zadaća svakog slobodljubivog čovjeka. Ne piše u Bibliji bez veze: „Samo istina će vas osloboditi!“ Osloboditi čega? Straha, i „ropstva“. Jer, strah zarobljava čovjeka u nevidljive lance. Isus je rekao: „Nebojte se!“

Svjetska geo-politika, i vladajuća politika u svijetu je takva kakva jest. Kolektivnom molitvom može se što šta pozitivno promijeniti. Već i molitva 12 ljudi na jednome mjestu stvara pozitivno jako ozračje – energiju koja putuje do onih koji se trebaju pozitivno promijeniti. To je sve već isprobano i pokazalo se pozitivnim. Ne poziva npr. papa bez veze da se ljudi mole, barem u krizna vremena, npr. za čelništva vodećih super-sila da ne počine kakvu glupost i nove masovne zločine s pogledom na arsenal atomskih bombi i druga uništavajuća oružja kojih su mnogi spremni se latiti bez pardona, jer su „slijepi“, slijepi svojom ohološću, i svojim velikim egom.

Ego se ruši pozitivnim primjerom, kroz molitvu, kroz ljubaznost, naravno, ako smo izloženi agresiji branit ćemo se, nećemo okrenut drugi obraz da nas udare, i nećemo se dat uništit, jer želimo živjet, kao što je rečeno, bilo na razini nacije, ili na razini svakog pojedinca u svom društvu i odnosu prema drugima, zaustavljamo agresiju time što se mičemo od agresivnih ljudi, i ne dozvoljavamo da nas svojom negativnom energijom zarobe, i da sami postanemo negativni. (Nisu slučajno Hrvati 1991. izabrali put nezavisnosti, i otcjepljenja od Jugoslavije i Srbije, jer su podsvjesno znali da će bit uništeni ako se ne maknu od agresivne politike Slobodana Miloševića i vrha tzv. JNA.)

Stoga je važno da i narod s vlasti sruši svaku onu vlast koja ga laže, koja mu prešućuje bitno. Zagrebački nadbiskup nije bez veze poželio uspjeh novoj vlasti u Hrvatskoj, tzv. crvenoj vlasti (iako je i prethodna bila „crvena“, samo što se licemjerno skrivala, brišući svoj stvari identitet kroz medijsku propagandu), potičući je na pozitivna djelovanja.

Isus nije fizički rušio Rimsko Carstvo nego mentalne blokade u ljudima, i kad su one srušene, srušeno je i zemaljsko carstvo nepravde. To što se ljudi uvijek vraćaju na staro, njihov je problem – oslobođenje je uvijek nadomak njih – polazimo od sebe, i promijenimo sebe, pa ćemo i svijet promijenit. Ako sami mijenjamo svijet, kao pojedinci, ili čak kao narodna zajednica – izgorjet ćemo, i nastradat ćemo, ali ako sebe promijenimo, lako ćemo onda promijenit vlast tako kvalitetno da to neće biti samo puka promjena stranaka i koalicije na vlasti, i pojedinaca u Uredu predsjednika Republike, nego stvarna promjena, jer ona počinje u našim glavama. Stoga je vrlo važno i prevažno ukazivati na laž, i na lažljivce, skinuti masku obmane s njih, jer samo tako se otvara prostor za nove ljude koji nemoraju biti pokvareni kao njihovi prethodnici, jer nitko nije pretplaćen na pokvarenost, nego je na nama koju stranu želimo izabrati – imamo slobodu izbora, iskoristimo tu uvijek nazočnu slobodu u nama!

Nisu Nostradamusova proročanstva, i proročanstva sličnih proroka, odnosno prenositelja informacija, zato da plaše ljude, nego da ljudi izvuku pouku iz mogućih budućih negativnih događaja, odnosno da utječu na svoju sudbinu. Ne glasi bez veze narodna poslovica da je „svatko kovač svoje vlastite nesreće, ili sreće“. Ništa nemora biti onako kako je rečeno – ali sve može biti onako kako odlučimo, i izaberemo, jer imamo slobodu izbora – svatko od nas tu slobodu izbora nosi u sebi, u svom umu, i u svom srcu.

Ako samo kukamo, i kritiziramo, ako samo pesimistično gledamo na sadašnjost i budućnost, dogodit će nam se negativno, jer tako privlačimo negativno koje se za nas zalijepi kao katran pa ga se naoko ne možeš riješit. Ali, čim okrenemo ploču, i razmišljamo pozitivno, pokrećemo val pozitivnih promjena.

Ako zračimo pozitivnom energijom rješavamo se čak i bolesti. Koliko je ljudi preživjelo rak samo zato što su vjerovali u sebe i svoje ozdravljenje. Jako puno. Nije sve gotovo kad nam netko kaže da je gotovo. Gotovo je onda kad mi pomislimo da je gotovo, i beznadno.

Depresija, glavna bolest ovog svijeta u moderno doba, je isključivo rezultat negativne energije koja nas okružuje. Pokrenimo se, i bez ikakvih tabletica i tableta ćemo ozdravit, samo se treba maknuti od negativnih ljudi koji nas živciraju, i kradu nam našu energiju. Promijenimo posao ako smo izloženi od pretpostavljenih i naših kolega nekom mobbingu ili stalnom kritizerstvu, ili ako nam ruše samopouzdanje, iako smo svjesni da baš dobro i radišno radimo. Promijenimo bračnog partnera/partnericu ako vidimo da kraj njega venemo dok on/ona kao da nema briga, jer zaista i nema, sekirate se vi, a ne on/ona. On/ona živi super – na račun vaše pozitivne energije koju pretvara u negativnu, i njome se također „hrani“.

Ako kao narod kukamo zbog vlasti koja sve poskupljuje, koja krade i potkrada državu, i ugrožava je kroz korupciju jer time uništava nacionalnu sigurnost – promijenimo vlast! Mi smo gospodari, ne oni, oni su samo formalni gospodari naših sudbina, a gospodari naših sudbina smo mi sami. Nemamo pravo se izgovarati na okolnosti. Okolnost jest u nama. Mi smo „okolnost“.

Ovom prilikom ću izostavit klasičnu Novogodišnju čestiku, i umjesto nje vam poručujem: Pokrenite se! Počnite misliti vlastitom glavom. Izbjegavajte savjete oholih lažljivaca i budala, idijota u odijelima, jer čovjeka se po odijelu ne poznaje, nego se nasjeda na manipulacije. Bitna su djela, ne riječi, i to pozitivna djela, i onda nije bitno tko je kakve boje kože, kojim jezikom govori, kojeg je spola, kojeg etničkog podrijetla, u koju klasu spada, koje je vjere ili je nevjernik, i koje je nacionalne pripadnosti, već su bitna pozitivna djela!

Što će nam naš veličanstveni i genijalni um ako ga ne iskoristimo pozitivno? Um bez duše je nula, samo materijalni privid koji nestaje kao što je i proizveden. Oteto – prokleto! To je to, što se tiče materijalnog, a ljepota naše duše je iznad materijalnog, i samo ona stvara mir u nama, i samo tako napredujemo, jer sreća nije po tome koliko zarađujemo, koliko materijalnog bogatstva gomilamo, jer sve to nestaje u jednom jedinom času, u hipu sve nestane, dok duša ostaje i traje, i traje.

Egzistencija svakog od nas ima svoj razlog postojanja. Nitko nije predodređen da bude patnik, jadnik i pehist, niti da bude sam i usamljen. Nismo slučajno na ovom svijetu. Trgnimo se, pokrenimo se, zbližimo se pozitivnom energijom, i tako ćemo se osloboditi svega što nas opterećuje, i postajemo slobodni, i sretni! Sve ovisi o nama, i jedino i samo o nama. Čitamo se u Novoj godini.

CBK

29.12.2011. u 11:21 • 10 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 21.12.2011.

'Crveni' Božić?

Takozvani liberalni Jutarnji list, u kojem vedre i oblače simpatizeri komunista i sovjetskog doušnika 'Tita', sa dozom cinizma najavili su nakon ovogodišnjih (jadnih) izbora formiranje nove, „crvene vlade, već za Božić“.

Naoko tipičan primitivizam koji hara žutim tiskom Republike Hrvatske koji je potisnuo bilo kakvo objektivno i istraživačko novinarstvo, dok cenzura u medijima poprima razmjere cenzure totalitarnih društava kao u bivšem Sovjetskom Savezu i Trećem Reichu, ili u Sjedinjenim Američkim Državama (nakon usvajanja tzv. anti-terorističkih zakona), Europskoj uniji, Ruskoj Federaciji i komunističkoj Kini.

Čemu služi cenzura? Prešućivanje nekih vijesti, prešućivanje nekih osoba i njihovih ideja, i iskrivljavanje istine, uključujući iskrivljavanje povijesne istine, te krivotvorenje činjeničnog stanja čini cenzuru koja, pomiješana s poluistinama, i tu i tamo s istinom, predstavlja agitacijsku propagandu (agitprop) kakvu su utemeljili boljševici na čelu s njemačkim agentom 'Lenjinom' u Oktobarskoj revoluciji, i usavršili njemački nacisti na čelu s Hitlerom koji je osobno vodio agitprop, dok je Goebbels poslije postao ministrom propagande.

Partizanska agitacijska propaganda u Drugom svjetskom ratu osjeća se i danas u medijima Republike Hrvatske, i vladajućoj politici bivših komunista, i ona služi etiketiranju političkih protivnika sa ciljem njihove eliminacije s političke scene, odnosno rješavanju konkurencije u politici. Na taj način smo dobili monopol vladavine isključivo bivših komunista u Republici Hrvatskoj. Na taj način je kroz propagandu oklevetan Dobroslav Paraga koji se borio upravo protiv monolita bivših komunista. Kako je izgledala agitacijska propaganda osjetila je Republika Hrvatska u vrijeme svoje borbe za nezavisnost i slobodu kada je u ratu na dva fronta iz Beograda vođena propaganda protiv Hrvatske koja je iskrivljenim informacijama bombardirana izvana, odnosno iz Beograda, i iznutra od strane pete kolone (pobunjeni Srbi). Međutim, ista takva propaganda vođena je i unutar Hrvatske protiv razvoja demokracije i pravne države.

Tipičan primjer propagande je stvaranje lažnih mitova od nekih dužnosnika, primjerice, od ratnog ministra obrane Gojka Šuška kojeg dio hrvatske javnosti drži hrvatskim junakom. U stvarnosti je njegov pomoćnik bio šef vojne tajne službe SIS, Josip Perković, bivši šef zagrebačke Udbe kojeg se osnovano sumnjići da je odgovoran za likvidaciju hrvatskih političkih emigranata (boraca za slobodu i demokraciju protiv totalitarnog komunizma) na Zapadu u doba Titove Jugoslavije. Danas je jedan od petorice udbaša koji se nalaze na tjeralici Interpola po nalogu njemačkog glavnog državnog odvjetništva i bavarske krim-policije. Gdje se krije? Ne krije se, slobodno živi u Zagrebu pod zaštitom državnog vrha Republike Hrvatske, i potpuno je svejedno tko vladao u Banskim dovrima i na Pantovčaku, rezultat je uvijek isti – udbaši uživaju zaštitu hrvatske države koju su pretvorili u svoj service. (To se vidjelo i na primjeru brzog oslobađanja Josipa Boljkovca iz pritvora.) Mediji licemjerno prozivaju hrvatske branitelje za ratne zločine dok o srpskim ratnim zločinima, i zločinima državnog terora bivše SFRJ, šute, odnosno vode agitacijsku propagandu.

'Crveni i crni' (naziv za crvene)

Od prvog predsjednika Franje Tuđmana stvoren je također mit, dok je on postavio vodeće udbaše na čelo države, Josipa Manolića, Josipa Perkovića, Josipa Boljkovca, Zdravka Mustača i druge. Udbaši su preživjeli sve režime, i griju se na vatrici vlasti iz razloga što je to normalno pošto vlast od 30. svibnja 1990. do danas obnašaju bivši komunisti, a udbaši su također bivši komunisti. Tako nije neočekivano kad Josip Manolić u izbornoj noći grli Zorana Milanovića, novog premijera Republike Hrvatske.

Međutim, mit je tzv. 'crveni Božić', ili vlast 'crvenih' u liku Kukuriku-koalicije, jer crvena vlast postoji od 30. 5. 1990. u kontinuitetu, bilo kroz HDZ, bilo kroz SDP, danas Kukuriku-koaliciju. Sve je isto, samo što su monopolisti međusobno podijelili uloge, te su jedni „crni“ i „desni“, dok su drugi „crveni“ i „lijevi“, a u stvarnosti su svi titoisti, t.j. svi su „crveni i lijevi“, samo što neki naglašenije koriste nacionalnu frazeologiju, a drugi manje upadljivo ali dovoljno učinkovito. Dok se Hrvati daju vuč za emocije simbolizirane nekim simboličnim gestama tipa polaganja vijenaca na grobu predsjednika Tuđmana i slično, gube svoj suverenitet, svoje dostojanstvo (dignitet), i gube svoju slobodu stečenu krvlju u Domovinskom ratu. (Naime, čim je predsjednik Josipović položio vijenac na grobu prvog predsjednika Tuđmana, čak i u Bleiburgu pred spomenik bleiburškim žrtvama komunizma, odmah su neki mislili da je pravi predsjednik, ali gube iz vida da je položio vijenac i na grobu velikosrpskog agresora i srpskih pobunjenika u genocidnoj tzv. Republici Srpskoj u Bosni.)

Bivši komunisti su lukavo komunizam preimenovali za domaću uporabu u 'antifašizam“, i ustrajno brane lik i djelo diktatora Tita, i (autoritarnog) predsjednika Tuđmana, a istovremeno idu ruku pod ruku s neoliberalima sa Zapada, s krupnim kapitalistima kojima su prodali, i inozemstvu izručili, gotovo svo gospodarstvo ili privredu Hrvatske od koje su stvorili samoposlugu, i tajkunizirali Lijepu našu, tako da smo postali mini Sjedinjene Američke Države s ništa manjom policijskom državom nego preko 'velike bare'.

Hitlerova politika u Washingtonu

U Sjedinjenim Američkim Državama je 15. 12. 2011. donijet novi zakon pod nazivom NDAA – Nacionalni obrambeni zakon o ovlastima, koji vrijedi kao tzv. anti-teroristički zakon, i omogućava uhićenje bilo kojeg državljanina Sjedinjenih Američkih Država, njegovo neograničeno pritvaranje, i eliminaciju nepoćudnih građana. To je zakon koji je vrlo sličan uredbi sa zakonskom snagom koju je donio Hitlerov režim odmah nakon preuzimanja vlasti od 30. siječnja 1933. godine, i koji je omogućio obračun sa svim politički nepodobnim osobama u Njemačkoj, odnosno omogućio je 'čistku'. U Hrvatskoj je čistka davno provedena, još devedesetih godina, a s vremena na vrijeme se čelična metla uvijek iznova zamaše prema politički nepodobnima, uključujući i prema pripadnicima bivše vlasti koji imalo odskaču od službene linije, a to je titoizam u službi krupnog kapitala, i paktiranje s Beogradom!

Paradoks je da jedan bivši komunist i eks-komunistički novinar Josip Jović postaje simbol 'hrvatskog otpora' na Hrvatskoj televiziji, dok je devedesetih u stilu agitacijske propagande u Novom listu i Slobodnoj Dalmaciji obračunavao s Paraginim pravašima. Njegova 'obrana' istine u stvarnosti je obrana mita, jer telefonski razgovori između Mile Dedakovića – Jastreba, i predsjednika Tuđmana, njegovog ministra obrane Gojka Šuška, i predsjednikova savjetnika Hrvoja Šarinića, su autentični, odnosno ne predstavljaju montažu jugoslavenske prosrpske vojne tajne službe KOS JNA. 'Oporuka Vukovara' Siniše Glavaševića nije manipulirana nego autentičan povijesni dokument koji svjedoči o veleizdaji koje je vrhovništvo RH na čelu s predsjednikom Tuđmanom, i Josipom Manolićem, počinilo. Međutim, mit se brani svim sredstvima, dok je tragedija da istinu brane jugo-nostalgičarski novinari bliski Kukuriku-koaliciji, ali njihov motiv je jasan, ali ne iz brige za istinu kao takovu, i iz brige za Hrvatsku, nego jer zamjeraju bivšem partizanu Franji Tuđmanu što je odstupio od tvrde titoističke anti-hrvatske linije nakon Hrvatskog proljeća 1971. godine. Njima je bilo kakva hrvatska država nepojmljiva, zato se i zalažu za što brži ulazak RH u EU kako bi se hrvatska državnost poništila.

Nakon što je predsjednik Tuđman smijenio Josipa Perkovića sa čela vojne tajne službe SIS, ministar obrane Gojko Šušak ga je imenovao svojim zamjenikom u MORH, međutim, od Šuška se pravi mit, a vidi se njegova mizerija kad je Vukovar u pitanju. (Dokaz da su lažne priče o tome da se Vukovaru nije mogla dostaviti vojna pomoć je, što je u isto vrijeme Dobroslav Paraga dostavljao Vukovaru vojnu pomoć, i što je jedna satnija Hrvatskih obrambenih snaga ušla u Vukovar u rujnu 1991. kad je obruč oko Vukovara već bio stegnut, a početkom studenog 1991. su Tuđmanove snage u Osijeku prisilno zadržale još jednu satniju Hrvatskih obrambenih snaga koja je upućena u Vukovar.) Taj mit još i jača, jer Gojka Šuška napada brat Vesne Pusić koji je zahtijevao ukidanje ulice u Zagrebu nazvane po Gojku Šušku, tako da su bivši komunisti stvorili totalnu zbrku koja im odgovara, jer sada cinično 'argumentiraju' ovako:

Evo, Hrvati, nismo ukinuli aveniju Gojka Šuška u zagrebačkoj Dubravi (kod bivše nove vojne bolnice), ali zauzvrat ne ukidamo Trg maršala Tita. (Tako glasi službeni stav sramotne Zagrebačke skupštine.)

Zaista, zaista lukavo, zapravo, perfidno. Sjećamo se kako je Josip Manolić stalno vodio propagandu o navodnom ustaškom krilu u HDZ-u, o „desnom krilu“, koje da simbolizira Gojko Šušak. Sve je to bila magla koja je služila bacanju hrvatskoj javnosti pijesak u oči. Gojko Šušak sigurno nije bio 'ustaša', niti je personificirao „desno krilo“ u HDZ-u, jer onaj tko sebi za zamjenika uzima udbaša Josipa Perkovića nije 'ustaša' niti 'desničar'.

Bivši komunist Drago Frančišković, koji je po nalogu generala Martina Špegelja ustrojio hrvatsku vojnu tajnu službu, i bio njezinim prvim ravnateljem, sve dok ga Josip Perković nije 1991. izbacio i preuzeo službu, nazvavši je SIS, veže njegovo ime uz cijeli niz politički motiviranih atentata i ubojstava devedesetih godina. Perkovićev sin je savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Josipovića. Možete si misliti kakvog predsjednika imamo, odnosno, kakvog ste i kojeg to kandidata za predsjednika Republike izabrali. (Da se razumijemo, da je Milan Bandić postao predsjednik Republike, sve bi ostalo isto, jer i on je bivši komunist koji se, kao i svi bivši komunisti, znalački koristi nacionalističkom retorikom.)

Ron Paul?

U Sjedinjenim Američkim Državama u tijeku su predizbori u oporbenoj Republikanskoj stranci SAD za predsjedničkog kandidata. Najviše glasova dobiva kandidat Ron Paul koji se zalaže za smanjenje moći bankarsko-burzovnog Wall Streeta, i narodne banke Fed (Federalne rezerve) koja nije su službi javnosti nego privatnih naftno-bankarskih tajkuna. Također se zalaže za trenutno zaustavljanje ratova, i povratak američkih postrojbi sa svih svjetskih kriznih žarišta natrag u Sjedinjene Američke Države. Zahtijeva ukidanje tzv. anti-terorističkih zakona, i povratak poštivanju Ustava Sjedinjenih Američkih Država. Njegov politički program sadrži tri točke: Ustav, slobodarska prava, i pitanje – Možemo li si nešto priuštiti. Iako je sijed i star, te nije ljepotan i šminker, Ron Paul izuzetno je postao popularan među mladim ljudima i mlađim biračima, i njegova popularnost raste iz dana u dan, slično kao Obamina prije posljednjih predsjedničkih izbora, samo što obojica imaju različite političke programe, odnosno Obama nije imao konkretne zahtjeve, osim povlačenja američkih postrojbi iz Iraka i zatvaranje sramotnog logora Sjedinjenih Američkih Država u vojnoj bazi Guantanamo na Kubi. 'Guantanamo' nije zatvoren i rasformiran, postrojbe iz Iraka su povučene, dok se rat u Afganistanu rasplamsao, te je predsjednik Obama ojačao američke snage i snage NATO-pakta u toj regiji svijeta. Anti-terorističke zakone nije ukinuo, naprotiv, pod njegovim predsjedništvom je Kongres donio novi tzv. anti-teroristički zakon što predstavlja potpuni slom njegove politike. Njegova kritičarka Naomi Klein s pravom ga je nazvala marionetom Wall Street-a, jer je naglasila da su njegovi glavni savjetnici ujedno predstavnici krupnog kapitala. U biti, on je izbor Rockefellera, dok je američkom narodu podmetnut kao neka velika navodna nada u stilu John F. Kennedya koji je bio istinska nada mlade generacije, koju je opravdao, za razliku od Baracka Obame. Zato je JFK ubijen. Koliko je Obamina politika destruktivna vidi se i po tome što njegova administracija, posebno State Department na čelu sa Hillary Clinton, podupire u Republici Hrvatskoj najdestruktivnije političke snage, vladajuće titoističke ekstremiste, jučer HDZ, danas SDP i Kukuriku-koaliciju! Dok State Department licemjerno kritizira ruskog predsjednika Putina da krivotvori izbore i guši prosvjede ruske oporbe (sigurno da Putinov režim nije demokratski, daleko od toga), u isto vrijeme u policijskoj državi SAD sila vlasti gazi prosvjednike iz pokreta 'Occupy Wall Street' [Okupiraj Wall Street].

Svemoćni tajni Bliderberg otvoreno izlazi iz sjene na javnu političku scenu

Tajna para-parlamentarna organizacija krupnog kapitala i naftno-bankarsko-medijskog carstva, 'Bilderberg', postavlja svoje ljude na vodeće položaje u insititucije EU, čak i na čelo vlada pojedinih zemalja-članica Europske unije, kao u Italiji, što nije bilo teško nakon što se tajkun Silvio Berlusconi zamjerio i zgadio većini talijanske javnosti svojim ženskarenjem i raskalašenim tulumima, izigravanjem pravne države, korupcijom, i spin-doktorskim ponašanjem. I nova čelnica Međunarodnog monetarnog fonda, koja je zamijenila osramoćenog Strauss-Kahna, je Bilderberg-kadar, kao i šef Vijeća Europske unije, i mnogi drugi u Bruxellesu. (Bivši 'komesar' za proširenje EU, koji je pregovarao s RH, također je željeni kandidat Bilderberga.)

'Bilderberg' je jedna od vodećih izvršnih masonskih borbeno-ateističkih anti-nacionalnih tajnih organizacija, i provoditeljica ideologije liberalizma, odnosno udarna šaka bankarsko-naftnog lobbya s Wall Street-a i londonskog City-a.

To što je predsjednica njemačke vlade, Angela Merkel, koja je inače bila željena kandidatkinja Bilderberga za njemačku kancelarku, izbacila u eri krize euro-zone Veliku Britaniju iz sustava glavnog odlučivanja Europske unije trajati će samo privremeno, jer to nije u interesu Bilderberga, tako da će njemačka kancelarka uskoro doživjeti političku katastrofu, a već je njemački mas-mediji pod utjecajem Wall Street-a drmaju neizravno napadima na njemačkog predsjednika Wulffa koji predstavlja njen izbor. Također, činjenica što je kancelarka Merkel zabranila Srbiji, zbog krize koju Beograd izaziva na Kosovu, kandidaturu za EU, također ne odgovara Bilderberg-organizaciji, tako da je Angela Merkel praktički na odlasku iz politike, osim ako ju ne podupre Putinova Rusija, što nije isključeno. Iako se Francuska (i predsjednik Sarkozy) pokazala u euro-krizi kao saveznik Njemačke protiv Velike Britanije, uskoro će se Francuska okrenuti protiv Njemačke, naime, Bilderberg i Henry Kissinger znaju kako se preko noći stvaraju i raskidaju savezništva. A kad se to dogodi, onda njemačka oporba ima 'argument' s vlasti skinuti Angelu Merkel i njene kršćanske demokrate, umjesto kojih dolaze socijaldemokrati, zeleni, i bivši komunisti diktatora Ericha Honeckera. Ne smije se zaboraviti da je Socijalistička internacionala bila uvijek vjerna krupnom kapitalu, a Manifest komunističke partije Karla Marxa je 1848. objavljen u Londonu, a ne u Berlinu ili Moskvi! Naprotiv, njemačka krim-policija je u to doba za Karlom Marxom raspisala tjeralicu zbog njegovog političkog ekstremizma, tako da je ovaj pobjegao iz njemačkih zemalja u Veliku Britaniju gdje je uživao politički azil.

Masovna histerija i naricanje u Pjongjangu 2011. kao u Zagrebu i Beogradu, 1980.

Umro je sjevernokorejski komunistički diktator. Mas-mediji u RH ismijavaju histeriju masovne žalosti u toj zarobljenoj zemlji, ali zaboravljaju da je takva identična histerija vladala u SFRJ kad je umro 'drug Tito'. Olako se zaboravlja naricanje utučenih igrača Hajduka i Crvene zvezde na splitskom stadionu Poljudu, i poruke jugoslavenskih građana u tv-kamere da zaista ne znaju kako će se sada nastaviti život bez 'druga Tita'.

Takvo ponašanje je u totalitarizmu normalno, jer komunistička partija čini ljude ovisnima o vlasti, posebno od diktatora koji je i 'otac i majka' narodima i građanima. Staljin je, primjerice, nosio titutulu 'Otac naroda'. Na njegovom sprovodu bilo je pet milijuna sovjetskih građana. Tito je također bio voljeni vođa, veliki partizanski komandant, veliki antifašist, još veći komunist, veliki borac za radnička prava, veliki državnik, veliki vođa 'nesvrstanih' itd., uglavnom, bio je nezaboravni Magnum TITO, crveni firer bez presedana na balkanskom poluotoku, kao što je sjevernokorejski diktator na korejskom poluotoku. (Najveći doček u nekoj posjeti inozemstvu Tito je imao u Sjevernoj Koreji gdje mu je bratski režim priredio nezaboravni masovni miting na stadionu.) Masovna histerija u Pjongjangu 2011. podsjeća na onu u Zagrebu i Beogradu, 1980. godine.

'Crveni Božić' neće 2011. biti ništa manje 'crven' nego prethodnih godina, i posljednja dva desetljeća, ali, to će biti posljednji Božić sa božićnicama u javnom sektoru, jer 'socijaldemokrati' Zorana Milanovića, i 'narodnjaci' Vesne Pusić i Radimira Čačića, moraju se dokazati pred europskim i američkim neoliberalima, i Međunarodnim monetarnim fondom.

Stegnite svoj remen – bando lopovska?

Od Božića 2011. počinje inverzija poklika 'Stegnite vi svoj remen, bando lopovska', jer 'banda' je u ovom slučaju sada hrvatski narod koji će vladavinom Kukuriku-koalicije morati stegnut remen, ali Hrvati su si sami krivi, jer kad su neki pozivali na generalni štrajk i masovne prosvjede protiv ove užasne političke korupcije i pljačke industrije i gospodarstva, i rasprodaje zemlje, narod je sjedio doma na kauču, i gledao glupu televiziju koja ga je učinila još glupljim, i još nemarnijim. Za utjehu, onaj pravi 'crveni' Božić bio je 1945. godine kada je Titova vlast od tzv. oslobođenja do Božića likvidirala svakog šestog Hrvata.

Sretan Božić svima – zvuči u ovom kontekstu sarkastično, ali svejedno Sretan, radostan i čestit Božić! Pa što bude, i, nedajte si ukrast Božić!

Pozitivne promjene se mogu dogoditi tek promjenama u vašim glavama, prema tome – pamet u glavu!

CBK

21.12.2011. u 17:15 • 4 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 11.12.2011.

NOVA KNJIGA: POVIJEST DRUGOG SVJETSKOG RATA

Sretan rođendan idejnoj kreatorici bloga želi CBK! :-)

Iz tiska je izašla nova knjiga na temu političke povijesti, autora profesora Gorana Jurišića, iz trilogije PRAVO NA BORBU, pod naslovom:

"Pravo na borbu: Povijesna istina o Drugom svjetskom ratu - Uzročno-posljedične veze"

ili skraćeni naslov:

WWII: POVIJESNA ISTINA BEZ CENZURE

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice, u Zagrebu, pod brojem 781393.

ISBN: 978-953-979-04 (za cjelinu)
ISBN: 978-953-97922-1-1 (za prvi svezak)

Knjiga ima 1004 stranice, i napisana je na temelju 293 pojedinačna povijesna izvora, uključujući dokumente i faksimile, uz brojne druge izvore koji su navedeni u samim tekstovima na licu mjesta. Djelo se temelji i na najnovijim izvorima s kojih su u raznim arhivima svijeta posljednjih godina, pogotovo nakon pada Berlinskog zida, skinute oznake tajnosti, ali i na dokumentima s kojih nije skinuta oznaka tajnosti (sadrže dokaze o ratnim zločinima), ali su radi interesa hrvatske javnosti objavljeni u ovom djelu o svjetskoj i hrvatskoj političkoj povijesti.

Djelo "WWII: POVIJESNA ISTINA BEZ CENZURE" sadrži neke do sada u hrvatskoj javnosti i publicistici neobjavljene originalne fotografije (u crno-bijeloj tehnici) s Istočnog bojišta u nekadašnjem Sovjetskom Savezu, 1941./1942. godine.

Knjiga se bavi povijesnim uzrocima prošlih događa koji su doveli do Drugog svjetskog rata, ondašnjom geo-politikom različitih vlada, država i tajnih organizacija, i objašnjava zašto se nešto u prošlosti dogodilo.

Knjiga služi edukaciji, odnosno, obrazovanju, i razvoju demokracije u Republici Hrvatskoj, jer se bavi osnovnim ljudskim pravom - pravom na povijesnu istinu!

U knjizi su određene povijesne ličnosti stavljene pred zid, odnosno strojnicu povijesti - sudila im je povijest!

Knjiga s povijesnom tematikom Drugog svjetskog rata ne predstavlja službenu povijest nego povijesnu istinu bez cenzure, i u tom smislu je autor na početku svoje knjige citirao Voltairea:

"Službena povijest predstavlja laž o kooj su se moćnici dogovorili"

Knjiga "WWII: POVIJESNA ISTINA BEZ CENZURE" nije u skladu s očekivanjima vladajuće politike u Hrvatskoj, te stoga neće biti popularna na "dvoru", ali može postati popularna među pukom - recipijentima, čitateljicama i čitateljima, čija će kritika biti jedino mjerilo vrijednosti djela.

Knjiga sadrži i sažetak pregleda svjetskih bojišta, i hrvatskog ratišta, ali je naglasak na ustanovljavanju, i objašnjavanju UZROKA povijesnih događaja - zašto se nešto dogodilo, i kako je zaista bilo. Posljedice prošlih događaja imaju svoje povijesne uzroke koji se često u hrvatskoj javnosti metu pod tepih, a autor ih je izvadio ispod tepiha, i objasnio.

Knjiga je pisana na načelu sine ira et studio, i prvo je takvo sveobuhvatno djelo na temu povijesti Drugog svjetskog rata u povijesti hrvatske publicistike koje nije prošlo autocenzuru ili postalo žrtvom cenzorske škare režima vlasti, ali ne zato što je vlast demokratska, nego zato što ne može kontrolirati sav protok informacija.

Knjiga može bit zanimljiva, jer autor nije dvorski povjesničar nego nezavisni intelektualac koji nije ničiji plaćenik. Jedini dug ima prema čitalaćkoj publici, i javnosti.

Knjiga je podijeljena u mnoštvo malih poglavlja što olakšava njezino čitanje, s obzirom na mnoštvo stranica, sveukupno 1004 stranice. Novost u hrvatskoj publicistici, a koju je uveo autor knjige, jesu komentari uz interpretaciju povijesti koji su zasebno izdvojeni, i predstavljaju pravo na autorovo mišljenje koje se ne mora slagati s mišljenjem pojedinih čitatelja. Knjiga je, međutim, tako koncipirana da čitateljstvu ostavlja prostor na stvaranje vlastitog zaključka, i mišljenja o temi. Uglavnom, u knjizi se skidaju krinke s određene povijesne laži, te se povijesna istina izdiže iz pepela kao ptica Phoenix.

Oni koji su stvarno završili na smetlištu povijesti su u knjizi imenovani kao takvi, a poseban pijetet je u knjizi dat žrtvama rata, bez obzira na vjeru i nacionalnost.

Knjiga služi izvlačenju pouke u sadašnjosti i za budućnost, jer povijest je učiteljica života. Stoga je ona prilog i miru. U svakom slučaju, onaj tko voli, nek' izvoli - nabavit i pročitat knjigu koju je vrijedno uvijek iznova tijekom života otvorit i pročitat, jer obično se tek nakon drugog, ili trećeg čitanja shvaća bit, i poruku koja knjiga pronosi kroz vrijeme.

Ugodno čitanje želi CBK!

11.12.2011. u 22:15 • 10 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 01.12.2011.

Svijet na rubu

Počelo je! Bubnjevi rata udaraju svom silinom. O tome je bilo riječi na ovom blogu koncem prošle godine, da se može dogodit. Sad smo na rubu, a Hrvatska se nalazi na rubu tog ruba, jer nismo kao društvo ništa učinili da se zaštitimo, i osiguramo, barem kako-tako. Samo čudo može svijet spasit da ne bude gurnut preko ruba!

Umjesto harmonije, svijet upada u kaos. Čovječanstvo iz Prvog svjetskog rata, i Drugog svjetskog rata, nije izvuklo nikakvu pouku – i osuđeno je na ponavljanje prošlosti! To je zakon povijesti!

Osnivanje Organizacije ujedinjenih naroda, i najvažnijeg tijela ove središnje međunarodne organizacije – Vijeće sigurnosti UN – trebalo je služiti očuvanju mira među narodima u svijetu, i nezavisnosti naroda. Umjesto toga je sam UN postao instrument različitih silnica, i sila, pomoću kojeg se krši suverenitet (nezavisnost) naroda, i svjetski mir! Pomoću OUN provodi se nasilje diljem svijeta, i krše ljudska prava – ovisno o sili koja vuče konce na svjetskoj političkoj sceni.

Povelja OUN jamči nemiješanje u unutarnje stvari zemalja-članica Ujedinjenih naroda. Dvije svjetske super-sile, (bivši) SSSR, i SAD, (uvjetno) su se držale nakon Drugog svjetskog rata načela nemiješanja, međutim, obje sile znale su ga i flagrantno prekršiti. Tako npr. SSSR prilikom vojne intervencije u Afganistanu, 1979. godine, ili SAD kad su si uzele pravo nadziranja stanja ljudskih prava u ondašnjem Istočnom bloku, i izricanja opomena i sankcija, odnosno primjenom politike 'mrkve i batine', što je specijalitet State Departmenta. Izvana je jednostrano proširanje tumačenja Helsinških zaključaka, iz vremena Hladnog rata, dovelo doduše do urušavanja socijalističkih zemalja s diktaturom komunističke partije, okupljene ideološki oko Moskve, i ideologije marksizma, ali nakon pada Berlinskog zida postala je vidljivo da je briga za ljudska prava od strane liberalnog Zapada bila hinjena, jer su bivše socijalističke zemlje u Europi zamijenile svoj narušeni suverenitet novim narušenim suverenitetom, i novim gazdom – liberalnim Zapadom i krupnim kapitalom, upravljan od oligarhije pet posto bogatih na svijetu koji drže 95 posto svjetskog bogatstva. Nije čudo da se u nekim zemljama, popu Venecuele, i Bolivije, u Južnoj Americi, javio novi socijalistički pokret koji je tamo došao na vlast demokratskim putem, iako za narode tih zemalja nije nastupila pravda, jer je jedna nepravda zamijenjena drugom – krupni kapitalizam zamijenjen socijalizmom koji krši ljudska prava, slobodu medija, i građanska prava i slobodu javne riječi, te urušava pravni poredak. U biti, urušava se nešto što nije postojalo. Jer, živimo u iluziji da imamo demokraciju i pravni poredak. U biti, što imamo? Imamo 'liberalnu demokraciju', a ne demokraciju ili vladavinu naroda. 'Power to the people' (John Lenon) To je demokracija!

Ideologija liberalizma, koja je ideologija krupnog kapitala, (i koja je Republici Hrvatskoj nametnuta protuustavno), glavni je povijesni uzrok pojavi Karla Marxa, i diktature komunističke partije, odnosno socijalizma, iz kojeg se poslije razvio fašizam, i nacional-socijalizam ili nacizam, odnosno također diktatura koja je u Hitlerovoj Njemačkoj, kao i u Sovjetskom Savezu, dovela do stvaranja totalitarnih država orwellovskog tipa (policijska država sveobuhvatnog nadzora građana putem tajnih službi, i progoni politički nepodobnih osoba pod palicom političke policije, te montiranje sudskih procesa, i uništavanje osobnosti i privatnosti za račun kolektiva upravljan iz jednog centra itd.) Pod komunističkom diktaturom razvijen je sustav koncentracijskih logora koji je preuzet sa Zapada, odnosno od britanskog imperijalizma koji je prve logore otvorio koncem 19. i početkom 20. st. u Južnoj Africi, i koji su kao takav (sovjetski) model poslije nastali i u nacističkoj Njemačkoj. Totalitarizam je doveo do državnog terorizma, i genocida! Međutim, i liberalni Zapad je metodu genocida uzeo kao model za širenje svoje interesne sfere u svijetu. Prvi, i za sada jedini atomski napad na civile izvršio, i zločin genocida počinio je liberalni Zapad, odnosno zapadni dio antifašističke Savezničke koalicije, uništenjem japanskih gradova Hirošime i Nagasakija. Ideologia liberalizma, koja je uništila Sovjetski Savez, naoko je s lica zemlje izbrisala lenjinovu totalitarnu staljinističku državu, ali stvorila novi, iako sofisticirani, 'Gulag', odnosno sustav ropskog ovisništva cijelih naroda i njihovih nacionalnih država, posebno u istočnoj, Srednjoj i Jugo-istočnoj Europi, dok se komunizam, ta ranjena zvijer, ponovo budi u Rusiji. I da šteta ne bi ostala samo na tome, krupni kapitalisti su oduvijek dobro surađivali s komunistima, tako i nakon pada komunističkog Berlinskog zida kada je sklopljen novi đavolski pakt s bivšim komunistima, a što se zorno vidi i u Hrvatskoj, i na primjeru Hrvatske.

Komunistički zločini u Europi su deklarativno osuđeni, ali u svakodnevnom životu u tzv. tranzicijskim zemljama, kao Hrvatskoj, caruju bivši pripadnici komunističke tajne službe koji upravljaju političkim životom Republike Hrvatske. Višestranački sustav, formalna demokracija, i deklarativni pravni poredak predstavljaju smokvin list, odnosno pseudodemokraciju (lažnu demokraciju). Poput lopova se na mala vrata uvukao liberalizam, kao ideologija, i potkopao tek stvoreni demokratski i pravni poredak u bivšim komunističkim zemljama tzv realnog socijalizma. Lustracija bivših komunista praktički nije provedena, i bivši komunisti vladaju neprekidno, i vladati će koliko liberalni Zapad (SAD i EU) bude htio i želio – sve do narodnog ustanka, i revolucije protiv starog poretka nepravde zvan liberalna demokracija, i moguće kontra-revolucije, te građanskog rata u Europi, ili Trećeg svjetskog rata. Kako se to primijeti? Vrlo jednostavno, na primjerima iz svakodnevnog političkog života, kao npr. u Hrvatskoj. Policija konačno, i jedva jedvice, uhiti nekog osnovano osumnjičenog komunističkog zločinca, i strpa ga iza brave, a svi mediji, poput papagaja ponavljaju propagandu da je uhićen antifašist. Zaista, nekadašnji pripadnik jugoslavenske, komunističke tajne policije Ozne, jest antifašist, jer i Ozna jest antifašistička, zar ne? Inače, Ozna je po svojim metodama bila ekvivalent sovjetske Staljninove tajne policije NKVD, i nacističke tajne službe GESTAPO.

Slom komunizma pratio je i slom ideala o slobodi, što se zorno vidjelo na primjeru krvavog raspada Titove Jugoslavije, koja se raspala u ratu zbog velikosrpske agresije, i udbaške politike preživljavanja bivših komunista-titoista (totalitarista). Taj rat i velikosrpska agresija i genocid za stvaranje velike Srbije bio je želja liberalnog Zapada da zavlada prostorom bivše Jugoslavije, jer nastupa kao 'spasitelj', kao onaj koji miri, i koji stvara novo 'bratstvo i jedinstvo', a u biti stvara mržnju, i raskol. Nepravedni Daytonski mir nova je klica za novi rat, posijan od liberalnog Zapada kako bi na dulje vrijeme vladao prostorom koji je sam nazvao 'Zapadni Balkan'. Pošto ne želi priznat svoje pogreške, i promašaje koji su u dijametralnoj suprotnosti s njegovim načelima, liberalni Zapad kažnjava Srbiju oduzimanjem Kosova, ali prihvaća beogradsku propagandu o „jugoslavenskim građanskim ratovima“, jer kad su građanski ratovi, onda nema kaznene odgovornosti Zapada ni njegovih izlasanika i „međunarodnih posrednika“ i vodećih političara iz onog doba. Sve ostale, dakle, žrtve, udara po prstima, i politikom divide et impera zahajao je cijelim prostorom, čineći ga ovisnim kroz kredite s lihvarskim kamatama. I onda se 'čudi' kad se u povijesti javljaju raznorazni Hitleri, i Bin Ladeni, njegovi nekadašnji saveznici.

Radikalni islamisti izbacili su britansko veleposlanstvo iz Irana. Simbolično (iako i doslovno) su razbili sliku britanske kraljice, i time su, 'pametni' kakvi jesu, stvorili casus belli za rat, koji u Londonu žarko iščekuju i žele, jer se Englezi opet nalaze u bankrotu, stanovništvo izlazi na ulice zbog mirovinske reforme, kao da gledamo 1914. godinu u odličnom opisu knjige Stoljeće rata autora F. Williama Engdahla. Zapad će opet dobit svoj svjetski rat. Treći po redu. A sve je počelo u Sarajevu, 1914., i 1992. Danas trzavice na sve strane.

Koncem prošle godine ovdje je na ovom blogu dat geo-strateški pregled stanja u svijetu, s naglaskom na događaje u Pakistanu (smjene pakistanskih čelnika u državnim udarima čiji trag vodi do Zapada, odnosno njegovih masonskih organizacija, i političko ubojstvo oporbene čelnice Benazir Buto), i teški incident granatiranja Južne Koreje od strane komunističkog Sjevera.

Iran ne smije imati atomsku bombu, jer ona je rezervirana samo za bogove na Zemlji. Stoga je Iran slijedeća meta, jer ima nafte da ti pamet stane, imao ili ne imao atomsku bombu, kao Irak Sadama Huseina, također bivši saveznik Zapada, imao ili ne imao biološko i kemijsko oružje – na koncu se pokazalo da nije imao takvo oružje. I izravnu granicu prema Rusiji – strateški značajno za liberale koji geo-strateški okružuju Rusku Federaciju polumjesečnim prstenom vazalnih-država (bivših azijskih sovjetskih republika), koje, gle slučaja, sve su manje, više, bogate naftom, plinom, zlatom, pitkom vodom, i drugim prirodnim resursima.

Prvi napad na Iran dogodio se u Drugom svjetskom ratu kada su ovu veliku zemlju s drevnom povijesnom tradicijom i civilizacijom 1942. okupirale britanske i sovjetske postrojbe, te je nakon toga održana Saveznička konferencija u Teheranu, sastanak Rossevelta, Staljina i Churchilla, na kojoj je Zapad žrtvovao Poljsku totalitarnom Sovjetskom Savezu, a zbog Poljske je ušao u rat protiv Hitlera. Nakon Drugog svjetskog rata je prva demokratska iranska vlada raskinula vazalni ugovor o koncesiji za naftu koju su britanske tvrtke stekle prijevarom prije Drugog svjetskog rata, a liberalni Zapad je na to reagirao državnim udarom u kojem je s vlasti smijenjen, i ubijen, iranski premijer Muhamed Musadek, tako da su angloameričke tajne službe u Teheranu instalirale diktatora, šaha Reza Pahlevija. Kad je i on došao na onu razinu, kao njegov prethodnik Musadek, na kojoj je shvatio u čijim raljama se njegova zemlja nalazi, i povećao britanskim naftnim tvrtkama cijenu za koncesiju crpljenja nafte, Zapad ga je hitno smijenio u državnom udaru, odnosno revoluciji koju je poveo islamistički fanatik kojeg je Zapad poslao u Teheran, ukrcavši ga na zrakoplov u Parizu gdje je živio u političkoj emigraciji. Bio je to Homeini čiji je prvi potez nakon dolaska na vlast bio zaustavljanje iranskog mirnodopskog nuklearnog programa šaha Pahlevija, kojeg je iransko vodstvo prije nekoliko godina obnovilo, i 2011. u probni pogon stavilo svoju prvu nuklearnu elektranu. U Francuskoj postoji oko 40 nuklearki, u cijeloj Europi vjerojatno preko 100, Iran ne smije imati niti jednu, jer ako ima nuklearku, proizvodi atomsku bombu!? Pa da i radi na njoj, atomsko oružje ima i Pakistan koji je također islamska zemlja. Izrael, Indija i Sjeverna Koreja imaju atomsko oružje, Brazil ima širok spektar nuklearnog programa, čak i Njemačka ima nadzor nad nekoliko atomskih bombi iz sklopa saveza NATO.

Do sada su Zapad i Rusija funkcionirale toplo-hladno nakon Hladnog rata, ali ne smije se zaboraviti da je toplu suradnju s komunistima obnovio Henry Kissinger sedamdesetih godina 20. stoljeća – siva eminencija koja je dobila Nobelovu nagradu za mir iako je potaknuo naftnu krizu i izraelsko-arapski rat sedamdesetih godina, i vodi Zapad iz rata u rat, iz jednog osvajanja nafte u drugo – jučer Irak, danas Libija, sutra Iran. (Sirija, ruski saveznik, već je na putu pada.) Zapad otcijepi Kosovo, a Rusija otcijepi kavkasko 'Kosovo' u Gruziji. Gentlemanski agreement je to. Kao između Hitlera i Zapada u Münchenu 1938. I onda je došao Drugi svjetski rat, a rekli su 1938. da je nastupio definitivni svjetski mir, mir u Europi, i u svijetu.

Europska unija, ta super tvorevina koja nema mana, jer kako može imati mana kad je savršena, onako 'liberalna'? Jer jedino su liberali savršeni. Ali da ne bi netko pomislio da su liberali političari tipa Genscher, ili netko tko zastupa politički liberalizam ili ima političku stranku koja se zove liberalnom ili se takvom smatra, nego liberali su Rockefeller, Kissinger, Soros, i slični – 'mangupi', jer njihovim krupnim kapitalom i političkim akcijama financira se ideologija liberalizma. U hrvatskom jeziku imenica mangup ima simpatično značenje, ali sve su samo ne simpatični takvi likovi, jer takvi liberali su stvorili svjetsku financijsku krizu 2008. godine koja se razvija, i ne prestaje, jer oni ne žele da prestane, jer oni žele kaos i rat!

Predsjednik Obama - nula bodova. Iako je vukao neke poteze koji su suprotni liberalnom establishmentu s Wall Streeta, kao što povlači am. vojsku iz Iraka, kao što je „ubijen“ Bin Laden 2011. po nalogu Bijele kuće, pa više nema razloga za vojnu intervenciju u Afganistanu, kao socijalna reforma u USA, koju će Senat tek propustit kroz svoje prste, ili neće, i vratit Obamin mandat na početak, kao i Obamin prijedlog o denuklearizaciji svijeta i dr., ali sve to je nedovoljno da zaustavi ratne huškače u svojim redovima, i još više u redovima iza kulise američke politike. I oni su sigurni, da će dobit rat, jer s takvim samopuzdanjem krenuli su i u Prvi svjetski rat. Onda ih je Hitler iznenadio u Drugom svjetskom ratu, pa okrenuo ploču, te su imali sreću da su pobijedili, jer su za dlaku izbjegli povijesni poraz. Međutim, tko ne riskira – taj ne profitira! To je geslo Zapada. Milijuni ubijenih u ratu, ma nema veze – krivnju za to prebacujemo na sve na one koji izgube rat, a tko izgubi rat, počinio je grijeh!

U takvom svijetu živimo. Tko se tome ne prilagodi, bit će zgažen, izbombardiran, na njega će navući fanatike koji će nad njim počinit genocid, i eutanazirat ga, uostalom, pogledajmo Bosnu, pa ni Republika Hrvatska nije daleko od toga. Tko se suprotstavi takvom poretku, bit će pregažen kao što je 3. Reich gazio pred sobom. Kao što je, uostalom, SSSR gutao sve oko sebe kao crna rupa u svemiru. Tako i Zapad. Pravda, ona se nalazi na nebu, ovdje je 'pravda' kad ostaneš živ, ali u nevidljivim lancima. Tko poželi pravdu biva sotoniziran, i poslan u 'out'. A kad bude prilike, usput će biti likvidiran, jer 'big brother' sve pamti.

I Sad, dragi Hrvati, nakon što izaberete i na vlast dovedete kukuriku koaliciju, izađite na referendum, i izglasajte svoj voljeni 'big brother', jer su vas tako naučili na pametnoj televiziji da taj 'big brother' jednostavno volite i obožavate – to vam je drugi otac, nova domovina puno bolja od ove koju imate. Zar ne?

Oni koji imaju snagu molitve, meditacije, kolektivne, nek se mole Bogu! Jer, jedino nas još On može spasiti od ovih 'luđaka'. Mi, obični ljudi, zakazali smo. Nula bodova. Toliko i vrijedimo, pogotovo u očima oligarhije, kako one svjetske, tako i ove naše domaće – koja je vodonaša svjetske oligarhije. Nema svoje Ja, ali ima svoju cijenu, iako malu. Prodaje se za siću. Toliko su i 'poštovani' od svijeta, a preko njih zarobljena Hrvatska.

CBK

01.12.2011. u 11:26 • 8 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.