Pregled posta

'Crveni' Božić?

Takozvani liberalni Jutarnji list, u kojem vedre i oblače simpatizeri komunista i sovjetskog doušnika 'Tita', sa dozom cinizma najavili su nakon ovogodišnjih (jadnih) izbora formiranje nove, „crvene vlade, već za Božić“.

Naoko tipičan primitivizam koji hara žutim tiskom Republike Hrvatske koji je potisnuo bilo kakvo objektivno i istraživačko novinarstvo, dok cenzura u medijima poprima razmjere cenzure totalitarnih društava kao u bivšem Sovjetskom Savezu i Trećem Reichu, ili u Sjedinjenim Američkim Državama (nakon usvajanja tzv. anti-terorističkih zakona), Europskoj uniji, Ruskoj Federaciji i komunističkoj Kini.

Čemu služi cenzura? Prešućivanje nekih vijesti, prešućivanje nekih osoba i njihovih ideja, i iskrivljavanje istine, uključujući iskrivljavanje povijesne istine, te krivotvorenje činjeničnog stanja čini cenzuru koja, pomiješana s poluistinama, i tu i tamo s istinom, predstavlja agitacijsku propagandu (agitprop) kakvu su utemeljili boljševici na čelu s njemačkim agentom 'Lenjinom' u Oktobarskoj revoluciji, i usavršili njemački nacisti na čelu s Hitlerom koji je osobno vodio agitprop, dok je Goebbels poslije postao ministrom propagande.

Partizanska agitacijska propaganda u Drugom svjetskom ratu osjeća se i danas u medijima Republike Hrvatske, i vladajućoj politici bivših komunista, i ona služi etiketiranju političkih protivnika sa ciljem njihove eliminacije s političke scene, odnosno rješavanju konkurencije u politici. Na taj način smo dobili monopol vladavine isključivo bivših komunista u Republici Hrvatskoj. Na taj način je kroz propagandu oklevetan Dobroslav Paraga koji se borio upravo protiv monolita bivših komunista. Kako je izgledala agitacijska propaganda osjetila je Republika Hrvatska u vrijeme svoje borbe za nezavisnost i slobodu kada je u ratu na dva fronta iz Beograda vođena propaganda protiv Hrvatske koja je iskrivljenim informacijama bombardirana izvana, odnosno iz Beograda, i iznutra od strane pete kolone (pobunjeni Srbi). Međutim, ista takva propaganda vođena je i unutar Hrvatske protiv razvoja demokracije i pravne države.

Tipičan primjer propagande je stvaranje lažnih mitova od nekih dužnosnika, primjerice, od ratnog ministra obrane Gojka Šuška kojeg dio hrvatske javnosti drži hrvatskim junakom. U stvarnosti je njegov pomoćnik bio šef vojne tajne službe SIS, Josip Perković, bivši šef zagrebačke Udbe kojeg se osnovano sumnjići da je odgovoran za likvidaciju hrvatskih političkih emigranata (boraca za slobodu i demokraciju protiv totalitarnog komunizma) na Zapadu u doba Titove Jugoslavije. Danas je jedan od petorice udbaša koji se nalaze na tjeralici Interpola po nalogu njemačkog glavnog državnog odvjetništva i bavarske krim-policije. Gdje se krije? Ne krije se, slobodno živi u Zagrebu pod zaštitom državnog vrha Republike Hrvatske, i potpuno je svejedno tko vladao u Banskim dovrima i na Pantovčaku, rezultat je uvijek isti – udbaši uživaju zaštitu hrvatske države koju su pretvorili u svoj service. (To se vidjelo i na primjeru brzog oslobađanja Josipa Boljkovca iz pritvora.) Mediji licemjerno prozivaju hrvatske branitelje za ratne zločine dok o srpskim ratnim zločinima, i zločinima državnog terora bivše SFRJ, šute, odnosno vode agitacijsku propagandu.




'Crveni i crni' (naziv za crvene)



Od prvog predsjednika Franje Tuđmana stvoren je također mit, dok je on postavio vodeće udbaše na čelo države, Josipa Manolića, Josipa Perkovića, Josipa Boljkovca, Zdravka Mustača i druge. Udbaši su preživjeli sve režime, i griju se na vatrici vlasti iz razloga što je to normalno pošto vlast od 30. svibnja 1990. do danas obnašaju bivši komunisti, a udbaši su također bivši komunisti. Tako nije neočekivano kad Josip Manolić u izbornoj noći grli Zorana Milanovića, novog premijera Republike Hrvatske.



Međutim, mit je tzv. 'crveni Božić', ili vlast 'crvenih' u liku Kukuriku-koalicije, jer crvena vlast postoji od 30. 5. 1990. u kontinuitetu, bilo kroz HDZ, bilo kroz SDP, danas Kukuriku-koaliciju. Sve je isto, samo što su monopolisti međusobno podijelili uloge, te su jedni „crni“ i „desni“, dok su drugi „crveni“ i „lijevi“, a u stvarnosti su svi titoisti, t.j. svi su „crveni i lijevi“, samo što neki naglašenije koriste nacionalnu frazeologiju, a drugi manje upadljivo ali dovoljno učinkovito. Dok se Hrvati daju vuč za emocije simbolizirane nekim simboličnim gestama tipa polaganja vijenaca na grobu predsjednika Tuđmana i slično, gube svoj suverenitet, svoje dostojanstvo (dignitet), i gube svoju slobodu stečenu krvlju u Domovinskom ratu. (Naime, čim je predsjednik Josipović položio vijenac na grobu prvog predsjednika Tuđmana, čak i u Bleiburgu pred spomenik bleiburškim žrtvama komunizma, odmah su neki mislili da je pravi predsjednik, ali gube iz vida da je položio vijenac i na grobu velikosrpskog agresora i srpskih pobunjenika u genocidnoj tzv. Republici Srpskoj u Bosni.)

Bivši komunisti su lukavo komunizam preimenovali za domaću uporabu u 'antifašizam“, i ustrajno brane lik i djelo diktatora Tita, i (autoritarnog) predsjednika Tuđmana, a istovremeno idu ruku pod ruku s neoliberalima sa Zapada, s krupnim kapitalistima kojima su prodali, i inozemstvu izručili, gotovo svo gospodarstvo ili privredu Hrvatske od koje su stvorili samoposlugu, i tajkunizirali Lijepu našu, tako da smo postali mini Sjedinjene Američke Države s ništa manjom policijskom državom nego preko 'velike bare'.


Hitlerova politika u Washingtonu

U Sjedinjenim Američkim Državama je 15. 12. 2011. donijet novi zakon pod nazivom NDAA – Nacionalni obrambeni zakon o ovlastima, koji vrijedi kao tzv. anti-teroristički zakon, i omogućava uhićenje bilo kojeg državljanina Sjedinjenih Američkih Država, njegovo neograničeno pritvaranje, i eliminaciju nepoćudnih građana. To je zakon koji je vrlo sličan uredbi sa zakonskom snagom koju je donio Hitlerov režim odmah nakon preuzimanja vlasti od 30. siječnja 1933. godine, i koji je omogućio obračun sa svim politički nepodobnim osobama u Njemačkoj, odnosno omogućio je 'čistku'. U Hrvatskoj je čistka davno provedena, još devedesetih godina, a s vremena na vrijeme se čelična metla uvijek iznova zamaše prema politički nepodobnima, uključujući i prema pripadnicima bivše vlasti koji imalo odskaču od službene linije, a to je titoizam u službi krupnog kapitala, i paktiranje s Beogradom!

Paradoks je da jedan bivši komunist i eks-komunistički novinar Josip Jović postaje simbol 'hrvatskog otpora' na Hrvatskoj televiziji, dok je devedesetih u stilu agitacijske propagande u Novom listu i Slobodnoj Dalmaciji obračunavao s Paraginim pravašima. Njegova 'obrana' istine u stvarnosti je obrana mita, jer telefonski razgovori između Mile Dedakovića – Jastreba, i predsjednika Tuđmana, njegovog ministra obrane Gojka Šuška, i predsjednikova savjetnika Hrvoja Šarinića, su autentični, odnosno ne predstavljaju montažu jugoslavenske prosrpske vojne tajne službe KOS JNA. 'Oporuka Vukovara' Siniše Glavaševića nije manipulirana nego autentičan povijesni dokument koji svjedoči o veleizdaji koje je vrhovništvo RH na čelu s predsjednikom Tuđmanom, i Josipom Manolićem, počinilo. Međutim, mit se brani svim sredstvima, dok je tragedija da istinu brane jugo-nostalgičarski novinari bliski Kukuriku-koaliciji, ali njihov motiv je jasan, ali ne iz brige za istinu kao takovu, i iz brige za Hrvatsku, nego jer zamjeraju bivšem partizanu Franji Tuđmanu što je odstupio od tvrde titoističke anti-hrvatske linije nakon Hrvatskog proljeća 1971. godine. Njima je bilo kakva hrvatska država nepojmljiva, zato se i zalažu za što brži ulazak RH u EU kako bi se hrvatska državnost poništila.

Nakon što je predsjednik Tuđman smijenio Josipa Perkovića sa čela vojne tajne službe SIS, ministar obrane Gojko Šušak ga je imenovao svojim zamjenikom u MORH, međutim, od Šuška se pravi mit, a vidi se njegova mizerija kad je Vukovar u pitanju. (Dokaz da su lažne priče o tome da se Vukovaru nije mogla dostaviti vojna pomoć je, što je u isto vrijeme Dobroslav Paraga dostavljao Vukovaru vojnu pomoć, i što je jedna satnija Hrvatskih obrambenih snaga ušla u Vukovar u rujnu 1991. kad je obruč oko Vukovara već bio stegnut, a početkom studenog 1991. su Tuđmanove snage u Osijeku prisilno zadržale još jednu satniju Hrvatskih obrambenih snaga koja je upućena u Vukovar.) Taj mit još i jača, jer Gojka Šuška napada brat Vesne Pusić koji je zahtijevao ukidanje ulice u Zagrebu nazvane po Gojku Šušku, tako da su bivši komunisti stvorili totalnu zbrku koja im odgovara, jer sada cinično 'argumentiraju' ovako:

Evo, Hrvati, nismo ukinuli aveniju Gojka Šuška u zagrebačkoj Dubravi (kod bivše nove vojne bolnice), ali zauzvrat ne ukidamo Trg maršala Tita. (Tako glasi službeni stav sramotne Zagrebačke skupštine.)



Zaista, zaista lukavo, zapravo, perfidno. Sjećamo se kako je Josip Manolić stalno vodio propagandu o navodnom ustaškom krilu u HDZ-u, o „desnom krilu“, koje da simbolizira Gojko Šušak. Sve je to bila magla koja je služila bacanju hrvatskoj javnosti pijesak u oči. Gojko Šušak sigurno nije bio 'ustaša', niti je personificirao „desno krilo“ u HDZ-u, jer onaj tko sebi za zamjenika uzima udbaša Josipa Perkovića nije 'ustaša' niti 'desničar'.

Bivši komunist Drago Frančišković, koji je po nalogu generala Martina Špegelja ustrojio hrvatsku vojnu tajnu službu, i bio njezinim prvim ravnateljem, sve dok ga Josip Perković nije 1991. izbacio i preuzeo službu, nazvavši je SIS, veže njegovo ime uz cijeli niz politički motiviranih atentata i ubojstava devedesetih godina. Perkovićev sin je savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Josipovića. Možete si misliti kakvog predsjednika imamo, odnosno, kakvog ste i kojeg to kandidata za predsjednika Republike izabrali. (Da se razumijemo, da je Milan Bandić postao predsjednik Republike, sve bi ostalo isto, jer i on je bivši komunist koji se, kao i svi bivši komunisti, znalački koristi nacionalističkom retorikom.)



Ron Paul?

U Sjedinjenim Američkim Državama u tijeku su predizbori u oporbenoj Republikanskoj stranci SAD za predsjedničkog kandidata. Najviše glasova dobiva kandidat Ron Paul koji se zalaže za smanjenje moći bankarsko-burzovnog Wall Streeta, i narodne banke Fed (Federalne rezerve) koja nije su službi javnosti nego privatnih naftno-bankarskih tajkuna. Također se zalaže za trenutno zaustavljanje ratova, i povratak američkih postrojbi sa svih svjetskih kriznih žarišta natrag u Sjedinjene Američke Države. Zahtijeva ukidanje tzv. anti-terorističkih zakona, i povratak poštivanju Ustava Sjedinjenih Američkih Država. Njegov politički program sadrži tri točke: Ustav, slobodarska prava, i pitanje – Možemo li si nešto priuštiti. Iako je sijed i star, te nije ljepotan i šminker, Ron Paul izuzetno je postao popularan među mladim ljudima i mlađim biračima, i njegova popularnost raste iz dana u dan, slično kao Obamina prije posljednjih predsjedničkih izbora, samo što obojica imaju različite političke programe, odnosno Obama nije imao konkretne zahtjeve, osim povlačenja američkih postrojbi iz Iraka i zatvaranje sramotnog logora Sjedinjenih Američkih Država u vojnoj bazi Guantanamo na Kubi. 'Guantanamo' nije zatvoren i rasformiran, postrojbe iz Iraka su povučene, dok se rat u Afganistanu rasplamsao, te je predsjednik Obama ojačao američke snage i snage NATO-pakta u toj regiji svijeta. Anti-terorističke zakone nije ukinuo, naprotiv, pod njegovim predsjedništvom je Kongres donio novi tzv. anti-teroristički zakon što predstavlja potpuni slom njegove politike. Njegova kritičarka Naomi Klein s pravom ga je nazvala marionetom Wall Street-a, jer je naglasila da su njegovi glavni savjetnici ujedno predstavnici krupnog kapitala. U biti, on je izbor Rockefellera, dok je američkom narodu podmetnut kao neka velika navodna nada u stilu John F. Kennedya koji je bio istinska nada mlade generacije, koju je opravdao, za razliku od Baracka Obame. Zato je JFK ubijen. Koliko je Obamina politika destruktivna vidi se i po tome što njegova administracija, posebno State Department na čelu sa Hillary Clinton, podupire u Republici Hrvatskoj najdestruktivnije političke snage, vladajuće titoističke ekstremiste, jučer HDZ, danas SDP i Kukuriku-koaliciju! Dok State Department licemjerno kritizira ruskog predsjednika Putina da krivotvori izbore i guši prosvjede ruske oporbe (sigurno da Putinov režim nije demokratski, daleko od toga), u isto vrijeme u policijskoj državi SAD sila vlasti gazi prosvjednike iz pokreta 'Occupy Wall Street' [Okupiraj Wall Street].


Svemoćni tajni Bliderberg otvoreno izlazi iz sjene na javnu političku scenu

Tajna para-parlamentarna organizacija krupnog kapitala i naftno-bankarsko-medijskog carstva, 'Bilderberg', postavlja svoje ljude na vodeće položaje u insititucije EU, čak i na čelo vlada pojedinih zemalja-članica Europske unije, kao u Italiji, što nije bilo teško nakon što se tajkun Silvio Berlusconi zamjerio i zgadio većini talijanske javnosti svojim ženskarenjem i raskalašenim tulumima, izigravanjem pravne države, korupcijom, i spin-doktorskim ponašanjem. I nova čelnica Međunarodnog monetarnog fonda, koja je zamijenila osramoćenog Strauss-Kahna, je Bilderberg-kadar, kao i šef Vijeća Europske unije, i mnogi drugi u Bruxellesu. (Bivši 'komesar' za proširenje EU, koji je pregovarao s RH, također je željeni kandidat Bilderberga.)

'Bilderberg' je jedna od vodećih izvršnih masonskih borbeno-ateističkih anti-nacionalnih tajnih organizacija, i provoditeljica ideologije liberalizma, odnosno udarna šaka bankarsko-naftnog lobbya s Wall Street-a i londonskog City-a.

To što je predsjednica njemačke vlade, Angela Merkel, koja je inače bila željena kandidatkinja Bilderberga za njemačku kancelarku, izbacila u eri krize euro-zone Veliku Britaniju iz sustava glavnog odlučivanja Europske unije trajati će samo privremeno, jer to nije u interesu Bilderberga, tako da će njemačka kancelarka uskoro doživjeti političku katastrofu, a već je njemački mas-mediji pod utjecajem Wall Street-a drmaju neizravno napadima na njemačkog predsjednika Wulffa koji predstavlja njen izbor. Također, činjenica što je kancelarka Merkel zabranila Srbiji, zbog krize koju Beograd izaziva na Kosovu, kandidaturu za EU, također ne odgovara Bilderberg-organizaciji, tako da je Angela Merkel praktički na odlasku iz politike, osim ako ju ne podupre Putinova Rusija, što nije isključeno. Iako se Francuska (i predsjednik Sarkozy) pokazala u euro-krizi kao saveznik Njemačke protiv Velike Britanije, uskoro će se Francuska okrenuti protiv Njemačke, naime, Bilderberg i Henry Kissinger znaju kako se preko noći stvaraju i raskidaju savezništva. A kad se to dogodi, onda njemačka oporba ima 'argument' s vlasti skinuti Angelu Merkel i njene kršćanske demokrate, umjesto kojih dolaze socijaldemokrati, zeleni, i bivši komunisti diktatora Ericha Honeckera. Ne smije se zaboraviti da je Socijalistička internacionala bila uvijek vjerna krupnom kapitalu, a Manifest komunističke partije Karla Marxa je 1848. objavljen u Londonu, a ne u Berlinu ili Moskvi! Naprotiv, njemačka krim-policija je u to doba za Karlom Marxom raspisala tjeralicu zbog njegovog političkog ekstremizma, tako da je ovaj pobjegao iz njemačkih zemalja u Veliku Britaniju gdje je uživao politički azil.



Masovna histerija i naricanje u Pjongjangu 2011. kao u Zagrebu i Beogradu, 1980.

Umro je sjevernokorejski komunistički diktator. Mas-mediji u RH ismijavaju histeriju masovne žalosti u toj zarobljenoj zemlji, ali zaboravljaju da je takva identična histerija vladala u SFRJ kad je umro 'drug Tito'. Olako se zaboravlja naricanje utučenih igrača Hajduka i Crvene zvezde na splitskom stadionu Poljudu, i poruke jugoslavenskih građana u tv-kamere da zaista ne znaju kako će se sada nastaviti život bez 'druga Tita'.

Takvo ponašanje je u totalitarizmu normalno, jer komunistička partija čini ljude ovisnima o vlasti, posebno od diktatora koji je i 'otac i majka' narodima i građanima. Staljin je, primjerice, nosio titutulu 'Otac naroda'. Na njegovom sprovodu bilo je pet milijuna sovjetskih građana. Tito je također bio voljeni vođa, veliki partizanski komandant, veliki antifašist, još veći komunist, veliki borac za radnička prava, veliki državnik, veliki vođa 'nesvrstanih' itd., uglavnom, bio je nezaboravni Magnum TITO, crveni firer bez presedana na balkanskom poluotoku, kao što je sjevernokorejski diktator na korejskom poluotoku. (Najveći doček u nekoj posjeti inozemstvu Tito je imao u Sjevernoj Koreji gdje mu je bratski režim priredio nezaboravni masovni miting na stadionu.) Masovna histerija u Pjongjangu 2011. podsjeća na onu u Zagrebu i Beogradu, 1980. godine.

'Crveni Božić' neće 2011. biti ništa manje 'crven' nego prethodnih godina, i posljednja dva desetljeća, ali, to će biti posljednji Božić sa božićnicama u javnom sektoru, jer 'socijaldemokrati' Zorana Milanovića, i 'narodnjaci' Vesne Pusić i Radimira Čačića, moraju se dokazati pred europskim i američkim neoliberalima, i Međunarodnim monetarnim fondom.


Stegnite svoj remen – bando lopovska?

Od Božića 2011. počinje inverzija poklika 'Stegnite vi svoj remen, bando lopovska', jer 'banda' je u ovom slučaju sada hrvatski narod koji će vladavinom Kukuriku-koalicije morati stegnut remen, ali Hrvati su si sami krivi, jer kad su neki pozivali na generalni štrajk i masovne prosvjede protiv ove užasne političke korupcije i pljačke industrije i gospodarstva, i rasprodaje zemlje, narod je sjedio doma na kauču, i gledao glupu televiziju koja ga je učinila još glupljim, i još nemarnijim. Za utjehu, onaj pravi 'crveni' Božić bio je 1945. godine kada je Titova vlast od tzv. oslobođenja do Božića likvidirala svakog šestog Hrvata.

Sretan Božić svima – zvuči u ovom kontekstu sarkastično, ali svejedno Sretan, radostan i čestit Božić! Pa što bude, i, nedajte si ukrast Božić!

Pozitivne promjene se mogu dogoditi tek promjenama u vašim glavama, prema tome – pamet u glavu!

CBK



Post je objavljen 21.12.2011. u 17:15 sati.