Pregled posta

ZA ili PROTIV

Poštovani, približava se trenutak istine: Nakon 11 godina, otkad je koalicijska vlada Račan-Budiša (SDP-HSLS) 2000. godine otpočela proces kandidature Republike Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji - bez da je hrvatske državljane (birače) pitala za mišljenje o tome (već je tada trebao biti održan referendum s pitanjem, da li smo ZA ili PROTIV kandidature RH za članstvo u EU), stojimo pred konačnim pitanjem, da li pristupiti, ili ne pristupiti Europskoj uniji.

Dana 22. 1. 2012. održava se referendum s pitanjem, jesmo li za članstvo RH u EU.

Pitanje na referendumskom listiću je sugestivno, jer vas predstavnici vlasti pitaju, jeste li ZA punopravno članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji, te će te zaokružiti, ili DA ili NE.

Naime, pokvarena vlast zna, da su Hrvati specijalisti kad se trebaju odlučiti za ili protiv nečega i nekoga, i da u većini slučajeva uvijek biraju više PROTIV nego ZA, a i osobno sam 100 puta čuo ljude kako govore, da nisu svoj glas na izborima dali za SDP iz uvjerenja, nego jer su bili protiv loše prakse vladanja HDZ-a zbog korupcije i gubitka radnih mjesta, visoke nezaposlenosti, pada životnog standarda i sl.

Zato je referendumsko pitanje jako sugestivno, jer u rečenici kojom se birače na referendumskom listiću pita, nema riječi 'PROTIV', jer nas se samo pita: 'Jeste li ZA članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji', a mi ćemo zaokružiti riječi, ili ZA, ili PROTIV, ili DA ili NE.

Ispravno i pošteno referendumsko pitanje trebalo bi glasiti: 'Jeste li ZA ili PROTIV punopravnog članstva RH u EU?'

Usput rečeno, ako referendum nebude ispao pozitivno za članstvo u EU, Vesna Pusić već je unaprijed najavila njegovo ponavljanje u roku od šest mjeseci, što je nedemokratski, i nepošteno, da se u tako kratkom roku ponovo održi referendum u slučaju da većina onih koji će izać na njega, glasuje PROTIV. (Obično se referendum ponavlja, ili nakon godinu dana, ili tek nakon pet, ili deset godina.)

Pošteno bi bilo, da nas se na referendumu pita, jesmo li ZA ili PROTIV članstva RH u EU, i da, u slučaju ishoda referenduma protiv članstva u EU, vlada kukuriku-koalicije podnese ostavku u Banskim dvorima, predsjednik Josipović na Pnatovčaku na položaju predsjednika republike, a HDZ u Hrvatskom saboru, i da vlast prepuste novim političkim opcijama. (Naravno, oni to neće učiniti, neće dati ostavke u slučaju negativnog ishoda referenduma, jer nisu moralni. Naprotiv, čak i kad nekada izgube, kao HDZ na parlamentarnim izborima 2011. godine, ne priznaju poraz nego kao Sadam Husein buncaju, da su pobijedili u 'majci svih bitaka'.)

Međutim, što je uopće pošteno bilo od strane bilo koje koalicijske vlade od 3. siječnja 2000. godine naovamo?

Kandidaturu za članstvo smo dobili tek nakon što je Sanaderova vlada žrtvovala ZERP u korist Italije i Slovenije, a pregovori oko članstva započeli su tek 2005. godine žrtvovanjem generala Gotovine. Nakon toga krenuo je briselski monolog s korumpiranim predstavnicima vlasti RH o članstvu u Uniji, koji je vođen ucjenama, a najviše smo ucijenjeni od strane Republike Slovenije u vezi Savudrijske vale, i posebno naše pomorske granice s Republikom Italijom koja nakon ulaska Hrvatske u EU može, nakon arbitražnog političkog postupka, biti odstupljena Sloveniji, tako da bismo mogli izgubiti izravnu granicu s Italijom koju imamo na moru.

HDZ nas je doveo do okončanja tih i takvih pregovora, ali je prije toga Šeks dao promijeniti Ustav RH u dijelu koji se odnosi na broj birača koji pristupaju referendumu, odnosno ukinuta je odredba o tome, da je referendum pravovaljan samo onda ako na njega izađe natpolovična većina birača od 50 posto plus jedan upisani birač, te je sada referendum pravovaljan i ako izađe ispodpolovična većina birača. Birača ima oko 4 milijuna (u što je uključeno i oko pola milijuna mrtvih 'birača', jer birački spiskovi nisu pročišćeni, što je namjerni propust koji je do sada služio krivotvorenju izbora), i ako izađe manje od 2 milijuna birača, i od toga npr. 60 posto glasuje ZA ulazak u Europsku uniju, onda o sudbini cijele Hrvatske odlučuje npr. 1,200.000 birača, odnosno samo nešto preko četvrtine hrvatskih državljanja, odnosno manjina svih hrvatskih državljana odlučuje o većini, što znači da je referendum više nego manipulativan, odnosno, nedemokratski, odnosno oktroiran (nametnut). U tome neće biti sreće za hrvatske građane.

Međutim, kako su si hrvatski građani u pravilu ionako dopustili da s njima manipuliraju bivši komunisti/titoisti koji obnašaju vlast nakon što je srušen komunizam nakon pada Berlinskog zida, tako mazohistički prelaze i preko posljednjih manipulacija, jer ih nije briga, iako licemjerno znaju kukati.

Ostaje otvoreno kako će hrvatski državljani glasovati na referendumu od 22. siječnja. Prepustimo da dođe taj trenutak, te ćemo na koncu dana 22. 1. 2012. biti pametniji, jer će rezultat referenduma tada biti poznat. Po anketama mas-medija, većina onih koji će se odazvati referendumu, glasovati će ZA ulazak RH u EU, ali te ankete su manipulativne, i nereprezentativne. (Anketa je valjana i poštena samo ako se provodi anonimno, odnosno da anketirana osoba ostane anonimna, međutim, čim vas radi anketnog pitanja zovu telefonom, anekta više nije anonimna. To tvrdi znanost psihologije.)

Ovdje ćemo opovrgnuti jednu veliku laž predsjednika Jospovića, tek toliko da nebudemo mogli tvrditi da nismo znali: Laž je, da će Hrvatska ulaskom u EU sačuvati svoj suverenitet - kako tvrdi predsjednik Josipović, koji se predstavlja kao jamac suvereniteta, što on po Ustavu jeste, ali u političkoj praksi ne brani hrvatsku nezavisnost.

Istina jest, da je nezavisnost ili suverenitet naroda neprenosiv, međutim, vladajuća ideologija Zapada, liberalizam (liberalna demokracija) prelazi preko ove odredbe Ujedinjenih naroda, jer se ulaskom neke zemlje u članstvo Europske unije narod zemlja dragovoljno odriče svog suvereniteta u korist Europske unije koja nije država nego nad-država. Dakle, iako suverenitet ne leži u rukama države ili nad-države, nego u rukama naroda, u slučaju EU se suverenitet nalazi u rukama nad-države, što je orwellovski tip lažnog, hinjenog 'suverenitata', odnosno to je policijski tip kvazi-države. Prava istina jest, da se suverenitet Sjedinjenih Američkih Država, i naroda zemalja-članica EU, danas nalazi u rukama vlasnika korporacija, dakle, tajkuna i oligarha, milijunera, bankara, naftaša i krupnih dioničara. Te snage su na Zapadu protuustavno prigrabile narodni suverenitet koji je ostao samo na papiru, a i taj papir, Ustav, se od strane lobby-a krupnih kapitalista u politici gazi fašističkim i komunističkim metodama. Kominterna ili Bilderberg - jedno te isto - teroristi!

U Europskoj uniji Hrvatska nema mehanizma da brani svoje nacionalne interese (gospodarske, socijalne, političke, narodne, građanske i druge interese), jer ne postoji pravo veta naroda na razini Europskog parlamenta, dok se veto zemalja-članica u Europskoj komisiji ukida 2014. godine na osnovi Dogovora iz Nice, te će uslijediti preglasavanje, odnosno Hrvatska će UVIJEK biti PREGLASANA, čak i kad bi naši predstavnici u Uniji branili nacionalne interese, što neće, jer ih ne brane niti sada, niti su ih branili do sada. (Umjesto toga, 'naši' će predstavnivnici u EU, u mogućem budućem članstvu, braniti isključivo svoje enormne visoke plaće od 10 tisuća eura koje će kao funkcioneri-aparatčici [muhe bez glave] imati u Bruxellesu ili Strasbourgu.)

Bilo kako bilo, pregovori su okončani, i tako je koalicijska vlada bivše premijerke Jadranke Kosor 'dogovorila' s Europskom komisijom, primjerice, daljnju zabranu sadnje novih sadnica vinove loze, jer je to u interesu onih vinarskih zemalja u EU koje su vodeće u proizvodnji vina, poput Francuske i Italije koje ne trpe novu konkurenciju. Hrvatskim vinogradarima dozvoljene su samo dosadašnje posađene loze, a ako će netko htjet nakon 1. srpnja 2013. godine, odnosno ulaska RH u EU, saditi novi vingrad, biti će nemilosrdno novčano kažnjen, odnosno uništen. I tako redom kroz sve gospodarske grane, od ribarstva pa sve do brodogradilišta i pšenice, mlijeka i kukuruza, metalurgije, tekstilne industrije itd. Zato vlada RH i nije nikada objavila rezultate 'pregovora' (formalno na internetu ih je jedva jedvice objavila, ali, tko to čita?), jer je rezultat ispregovaranog porazan za hrvatsku stranu. Međutim, iskreno, zar ste od glavnog pregovarača RH, Vladimira Drobnjaka, bivšeg komunista, mogli nešto bolje očekivati? Vladimir Drobnjak je u ondašnjem komunističkom zagrebačkom Vjesniku osamdesetih godina najoštrije napao Dobroslava Paragu nakon što se ovaj vratio s robije iz logora na Golom otoku kada ga je rezolucijom od 2. kolovoza 1989. Senat Sjedinjenih Američkih Država imenovao borcem za ljudska prava, i osudio komunističku Jugoslaviju. Vladimir Drobnjak je tada u ime Saveza komunista Hrvatske (CK SKH) izvršio brutalni obračun s bivšim logorašem Paragom, žrtvom titoizma, odnosno komunizma, jer titoizam je isto što i komunizam, samo što su bivši komunisti, radi domaće uporabe, titoizam preimenovali u 'antifašizam', što je idijotski, ali kod kuće prolazi, jer vlast u RH i dan-danas drže (narcisoidni) titoisti.

Međutim, ovdje nema potrebe nagovarati bilo koga da na referendumu glasuje PROTIV, jer odluku ZA ili PROTIV prepuštam vama, i s moje strane, onaj tko bude glasovao ZA, po mojemu mišljenju, nije izdajnik. Izdajnici su oni u vlastima koji su narod plašili da neizborom Europske unije izabiru 'Balkan', što je također brutalna manipulacija. Osobno ću glasovati PROTIV članstva jer imam svoje razloge i svoja uvjerenja o nužnosti očuvanja hrvatske nezavisnosti, jer se u povijesti nikada nismo kao narod dobro proveli u bilo kojoj zajednici, a to što smo si u ovih 20 godina hrvatske samostalnosti i nezavisnosti dopustili da nas domaći vlastodršci pljačkaju sami smo si krivi, te to govori puno o nama jer smo sami birali i izabirali ili HDZ ili SDP. U biti, baš smo i zaslužili i SDP i HDZ, i shodno tome smo zaslužili članstvo u EU.

Iskoristit ću mogućnost na na svom blogu kažem demantiram jednu veliku laž, i kažem jednu najobičniju istinu: Laž je, da ne postoji alternativa članstvu Europske unije, naime, istina jest, da je alternativa članstvu u Europskoj uniji samostalna i nezavisna hrvatska, demokratska i pravna država. No, za to treba postojati ipak jedna preduvjet, a taj je zbacivanje s vlasti bivših komunista/titoista, na način da titoisti konačno, prvi puta nakon 1945. godine, siđu s vlasti, i završe na smetlištu povijesti gdje ih čeka njihov Karl Marx.

Pošto u mas-medijima vlada teror oko pristupanja RH u EU, odnosno svi mas-mediji godinama pritišću u korist članstva u EU, te UOPĆE nije bilo RAVNOPRAVNE razmjene mišljenja u korist članstva ili protiv tog članstva, sigurno da ovdje i sada ovaj blog ne utječe na većinu, ali prezentirat ću jedno, po mojemu mišljenju, pametno mišljenje jednog kolumnista o tome, zašto nebismo na referendumu trebali glasovati ZA članstvo u Europskoj uniji. Mislim da je slijedeće mišljenje meni najbliže:

„Za razvoj demokracije vam treba generacija koja se rodila nevina. Ovu rečenicu kolumnist New York Timesa Bill Keller uputio je Rusima, ali kao da je namijenjena nama Hrvatima. Nevina generacija, kako to Keller tumači, su ljudi koji su dovoljno stari da su sami iskusili više toga što svijet nudi, premladi da bi im nedostajao utješni konformizam sovjetskog (ili u našem slučaju jugoslavenskog) razdoblja te premladi da bi se bojali. Nevina generacija se slobode ne boji bez obzira na svu nesigurnost koju ta sloboda neizbježno nosi

Ali Hrvatska, iako je već 20 godina formalno demokracija, ne dopušta svojoj djeci da razvije tu nevinost o kojoj Keller govori. U Hrvatskoj slobodu i demokraciju tumače i provode bivši komunisti. Drugim riječima, totalitaristi. A totalitaristi teže sigurnom i jednostavnom svijetu. U njihovom svijetu istina je samo jedna i uvijek je samo jedan ispravan put. Nekada su vjerovali da nema drugog puta do socijalističkog, a danas vjeruju da nema drugog puta do unionističkog. Jedna ekonomska asocijacija je u nas dignuta na razinu božanstva. A božanstva se ne propitkuju i u njih se ne sumnja. Kao što ni stanovnici Sjeverne Koreje zaista ne sumnjaju da je i sunce plakalo kada im je od silne brige umro voljeni vođa. Komunističke dogme su naši bivši drugovi zamijenili eurodogmama i postali gospoda.
I sada naša vladajuća gospoda koja misli da je demokratska samo zato što im se Partija razdijelila na nekoliko stranaka uvjerava Hrvate da ćemo bez Europske unije završiti u mraku. Mraku istog onog Balkana koji im je sve donedavno 'bio divan i dobro je stajao'. Generacije koje su se na 50 godina odrekle slobode u zamjenu za konformizam totalirarnih društava traže da budemo poput njih. Da izbore shvatimo kao proces u kojem je samo jedna odluka ispravna. Naša sloboda njih plaši. I u tom strahu oni su na talogu jednog zlatnog teleta sebi izgradili drugo. I traže da mu se svi nekritički poklonimo. I traže da slobodu opet odbacimo i sve one koji su nam je izborili zaboravimo ili pozatvaramo. Kao žrtvu zlatnom teletu.

Hrvatsku u Europsku uniju gura generacija koja nije navikla biti slobodna i koja nije odgajana da bude slobodna. Jer, sloboda nije samo pravna kategorija. Sloboda se uči, živi i čuva iz dana u dan. Nikakav ustav i zakoni nam je ne mogu podariti ako je mi nismo spremni prihvatiti. A bez slobode nema pravog izbora. I zato je nevažno kakva je Europska unija kao acocijacija. Hrvatska nije dovoljno odrasla u demokraciji da bi znala slobodno odlučivati. Hrvatka još uvijek nema dovoljno birača koji su slobodni i koji su rođeni nevini. Hrvatska, nažalost, još nije demokratski punoljetna.

I kao što se maloljetnim ljudima ne dopušta da sklope brak jer nisu dovoljno odrasli da shvate sve posljedice svoje odluke, tako se ni demokracijama ne bi smjelo dopuštati da se maloljetne odriču i malenog dijela svoje slobode. I dok hrvatska demokracija ne postane punoljetna, svi ljudi koji štuju slobodu trebali bi glasati protiv njenog bračnog združivanja s drugim europskim državama. Jer, mi bi u takvom braku danas bili neravnopravni. Većina europskih država je ipak demokratski punoljetna. U njima se Unija smije drukčije promatrati, o njoj se različito govori i nitko zbog toga nije bolji ili lošiji. U drugim europskim državama Uniji se trezveno pristupa. Svaka europska država je s Unijom pregovarala. Jedino je Hrvatska molila. Da Hrvatska pregovara s Europskom unijom jedna je od najvećih obmana naših političara. Pa kakvi su to pregovori u kojima smo sve davali, a nismo ništa zauzvrat tražili? Što smo od Unije dobili osim obične dozvole ulaska? I to na kraj tuluma.
I zato, glasajte protiv ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Dopustite Vi Stariji da Hrvatska ostane samostalna barem do onog dana dok hrvatska nevina generacija ne postane punoljetna. Dopustite da postanu punoljetna barem sva djeca poginulih hrvatskih branitelja. Dopustite da o sudbini Hrvatske odluče mladi ljudi koji su platili najveću cijenu za njenu slobodu. Mi tu djecu nismo nikada pitali jesu li spremni za samostalnost Hrvatske platiti životima svojih očeva i majki. I zato se mi te samostalnosti ne smijemo odreći dok to ne pitamo i najmlađeg od njih. Toliko im barem dugujemo. O ulasku Hrvatske u Europsku uniju treba odlučivat naša budućnost, a ne prošlost.“ (Autor: Tomsilav Galović, objavljeno 02. 1. 2012. na portalu Dalje.com)

Inače, nevjerojatna je podudarnost sugestivnog referendumskog pitanja 2012. i 1991. godine. Dana 19. svibnja 1991. je referendumsko pitanje, koje su formirali i odobrili predsjednik Tuđman (HDZ), i Josip Manolić i Stjepan Mesić, glasilo ovako:

„Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije)“

Vrhovništvo Republike Hrvatske je hrvatskim građanima dalo 1991. mogućnost da biraju između jugoslavenske konfederacije, i jugoslavenske federacije. Većina se odlučila za jugoslavensku konfederaciju, ali je potom došlo do preokreta, i Sabor Republike Hrvatske je 25. lipnja 1991. ipak proglasio hrvatsku nezavisnost, što je bilo pravovaljano kao i da je na referendumu narod izglasao nezavisnost, što nije jer mu to pokvareno Vrhovništvo (čiji su mozgovi isprani u titoizmu) nije dopustilo.

Referendumsko pitanje u Crnoj Gori, 2006. godine, glasilo je pošteno, i jasno: „Jeste li ZA ili PROTIV toga, da Republika Crna Gora postane samostalna i nezavisna država“.

O Europskoj uniji ovdje treba reći jednu ISTINU, a ta jest, da su načela, na kojima je 1957. osnovana prethodnica EU, Europska zajednica, s vremenom pogažena, i da je današnja EU skrojena točno po uputama i željama anglo-američkih vlasnika krupnog kapitala s Wall Street-a, i londonskog City-a, na čelu s Rockefellerom, te su i u Aziji i Americi predviđene identične 'Unije' koje se, politikom mrkve i batine, već stvaraju. Nacionalne države su oligarsima iz Wall Street-a najveći 'neprijatelji', te stoga i uništavaju, i poništavaju, suverenitet naroda, i narodima otimaju njihovu slobodu. Također, hrvatski branitelji se u Domovinskom ratu nisu borili za članstvo RH u EU, nego protiv velikosrpske agresije za očuvanje hrvatske nezavisnosti i slobode. tada je EU (EZ) podržavala velikosrpska osvajanja, ili je u najmanju ruku bila neutralna sve do priznanja Hrvatske od 15. siječnja 1991. nakon što je razoren Vukovar i pola Hrvatske.

Poštovani, odluka je na vama, što (22. siječnja 2012.) želite, to će te i dobiti!

Vaš CBK

PS: Čujemo se 23. siječnja 2012.





Post je objavljen 17.01.2012. u 12:01 sati.