crniblogkomunizma

četvrtak, 25.11.2010.

200 granata za 3. svjetski rat?

Dana 22. 11. 2010. čuli smo vijest da je sjevernokorejska vojska ispalila na jedan mali južnokorejski otok 200 topovskih granata (u tom napadu poginula su dva južnokorejska vojnika i dva civila).

MVP, vlada RH i predsjednik Republike nisu imali nikakav komentar na taj događaj koji može izgledati banalan za ljude koji nisu dovoljno informirani o Dalekoistočnoj politici u vezi korejskoga poluotoka, ali službeni predstavnici Republike Hrvatske kao da su mutavi, međutim, nisu mutavi nego su se odrekli nacionalnog i u velikosrpskoj agresiji krvlju stečenog suvereniteta i bilo kakve vanjske politike ako ista nije vezana za Europsku uniju, ili za Srbiju s kojom je Hrvatska u ove dane kao na mjedenom mjesecu, sve ide kao po loju, Beograd je zadovoljan, bolje suradnike od vremena Franje Tuđmana nije imao u Josipoviću i njegovoj predsjedničkoj savjetničkoj momčadi, i Jadranki Kosor i njezinoj vladi. Pantovačk i Banski dvori postali su ispostave Dedinja, a srbijanski predsjednik Boris Tadić došao je u Zagreb kao da je došao posjetiti neku srpsku koloniju – kao da je došao na svoje, na svoj teritorij i na svoj posjed.

Memoricid u vladajućih političara u Hrvatskoj doživljava svoj vrhunac. Zaborav je glavno geslo kojim se rukovode “naši“ vladari bez mozga i morala. Memoricid treba ojačati zajedničkim povijesnim udžbenicima Srbije i Hrvatske, što je Tadićev lukavi prijedlog koji podsjeća na povijesnu bizantsku licemjernu politiku, a to je politika zabijanja noža u leđa, naime, Prvi križarski rat izbio je povodom molbe grčkog pravoslavnog Bizanta, upućena Zapadu, da kršćanska braća pomognu u borbi protiv islamskih osvajača u Maloj Aziji; kad je križarska vojska krenula u pomoć, Bizant se nagodio s muslimanima, i zabio zapadnoj vojsci nož u leđa. “Naši“ vladajući političari, bez obzira koliko su pokvareni, nemoralni i licemjerni prema vlastitom narodu, koji je sam kriv što nad njim vladaju korumpirani zločinci, nisu ni do koljena svim mastima premazanim srbijanskim političarima koji znaju kako hrvatske bedake preveslati žedne preko vode – to je pokazala druga polovica 19. i cijelo 20. stoljeće; rijetki hrvatski političari poput Ante Starčevića, Eugena Kvaternika, Josipa Franka i Dobroslava Parage se nisu dali nasanjkati, dok se primjerice Franjo Tuđman poskliznuo na kori od banane koju je Slobodan Milošević bacio pred njega u Karađorđevu i Tikvešu 1991. godine, a ceh toga plaćamo mi, Hrvati. Srbi bi Franji Tuđmanu inače trebali lizati pete iz zahvalnosti što je sve za njih učinio:

- Lišio ih pred svijetom odgovornosti za agresiju jer je sa Slobodanom Miloševićem podijelio odgovornost u Bosni i Hercegovini, što je najveći Miloševićev vanjsko-politički uspjeh.
- Abolirao je sve pobunjene Srbe, što je neviđeni poklon u povijesti.
- Dozvolio pobunjenim „kninskim“ Srbima da nakon Oluje nasele izdani Vukovar.
- Likvidirao hrvatsku pravašku oporbu što je omogućilo nekadašnjim pobunjenim Srbima da dođu u Hrvatskoj na vlast.

Dok je bio predsjednik izdane Hrvatske, Franjo Tuđman nije rekao ružnu riječ o Slobodanu Miloševiću, niti je Slobodan Milošević rekao ružnu riječ o Franji Tuđmanu; nema tog papira niti te izjave u kojoj bi jedan drugoga kritizirali. Rat je počeo Slobodan Milošević, Miloševićeva Srbija je ratovala u Hrvatskoj i BiH, izvršila agresiju uz pomoć JNA, i pobunjene Srbe ostavila u Oluji na cjedilu kao što je Franji Tuđmanu i obećao Slobodan Milošević u Karađorđevu 1991. godine da ga prekodrinski Srbi u RH ne zanimaju, i nakon što je Franjo Tuđman ispoštovao dogovor sa srpskim “voždom“, pobunjeni Srbi ostali su na brisanom prostoru, izloženi “olujnom“ nevremenu. Srbi su u Hrvatskoj i pobunjeni sa ciljem da se Hrvatsku drži u šahu, i da s njom Beograd podijeli odgovornost za rat u Bosni i Hercegovini. Srbi iz Hrvatske koji su sudjelovali u pobuni nisu ništa naučili od Svetozara Pribićevića (na početku karijere velikosrpski agent) koji je na koncu svoje krvave političke karijere kritizirao velikosrpsku politiku Beograda, i to tako da ni ustaše nisu bolje saželi poantu beogradske čaršijske politike. (Vidi Pribićevićevo pismo Srbima, u knjizi Darka Sagraka “Nezavisna Država Hrvatska – Prijepori i mitovi“, str. 555 – 559.)

Predsjednik Josipović (SDP) i premijerka Jadranka Kosor (HDZ) vode istu politiku koju je vodio predsjednik Tuđman koji nikada nije bio protiv ulaska RH u EU, protiv ulaska RH u NATO, i protiv dobrih odnosa sa Srbijom i Slovenijom, bez obzira na zahtjeve iz Ljubljane i Beograda. Ne bi Slovenci držali hrvatski teritorij Svetu Geru pod okupacijom da to nije dogovoreno s Franjom Tuđmanom, da navedem samo jedna primjer, a mi danas se ljutimo na ovo ili ono u vezi politike nekog prema Hrvatskoj, a sve su to “naši“ amenovali, i sad očekujemo, što?

Kada se i kojim aktom, kojom politikom, kojim potpisom, kojom riječju i kojim djelom se Franjo Tuđman ikada zalagao za hrvatsku državnu nezavisnost, i za hrvatski souverainitet? Kad bih imao 7 milijuna kuna, poklonio bi ih onome tko mi dokaže da je Franjo Tuđman stvorio hrvatsku državu. Tko ne bi mogao dokazati, meni bi dao 21 milijun kuna.

Rugali su se jugo-komunisti Anti Paveliću što je bio marioneta stranih sila, što podsjeća na poslovicu da se sova rugala vlastitoj sjeni, jer aktualni vladajući ex-komunisti u Republici Hrvatskoj nisu ništa drugo nego marionete stranih sila, ali s manje digniteta i s većom zločinačkom energijom. Republika Hrvatska je najobičniji balun za šutiranje, to je zemlja bez svoga “ja“, bez identiteta, a njezino društvo kao lobotomirani idijot. U biti, Hrvati se ne možemo više ni zvati jer to više nismo, naime, Hrvati su nekoć bili ponosni ratnički narod koji se borio za slobodu, a mi slobodu gazimo opankama koje smo obukli jer smo se pretvorili u balkanske seljačine.

Hrvatska je u biti umrla u Vukovaru 1991. godine, to se danas zorno vidi i primjećuje! Ne bih više o Hrvatskoj, jer to je završena priča. Ne bih više ni o komunizmu i zločinima jer to u Hrvatskoj svakog drugog živcira i ljuti (u nekima to čak i strah izaziva), tako da je bolje da društvo RH uživa u valjanju u svome svinjcu koje je stvorilo, i da si tepa da je antifašističko i da je antifašizam jednak drugu Titu. (Naravno, svuda oko nas danas ima fašista tako da moramo biti antifašisti – logično.)

Dan 22. studeni 2010. bio je loš, jer je došlo do teškog incidenta, takoreći na demarkacijskoj liniji između komunističkog Sjevera i kapitalističkog Juga na korejskom poluotoku.

Naime, nakon velikog rata u prvoj polovici pedesetih godina 20. stoljeća, kojeg su na korejskome poluotoku započeli komunisti, i koji je završio neriješeno, i s miljunima izginulih Koreanaca, nikada nije potpisan mirovni sporazum nego je samo nastao prestanak ratnog djelovanja, tako da je to područje savršeno za tako zvani casus belli odnosno za bilo koji povod, kao što je ovaj sa 200 sjevernokorejskih granata, ispaljenih na Južnu Koreju, što može biti povod novog rata, ovaj puta još žešći nego prije nešto više od pola stoljeća, jer komunistička Sjeverna Koreja ima atomsko oružje. Dakle, može doć i do 3. svjetskog rata!

Komunistička protunarodna Narodna Republika Kina, ili Carstvo sredine kako se Kina tradicionalno naziva, a koja je najveći saveznik Sjeverne Koreje, jedva čeka atomski rat protiv kapitalističkih Sjedinjenih Američkih Država odnosno protiv Sjevernoatlantskog saveza NATO (već vidim kako se hrvatski vojnici bore i ginu negdje u Koreji za interese stranih sila). Taj zaključak slijedi iz tajnog govora čelnika kineskih oružanih snaga otprije nekoliko godina kada je u Pekingu naglašeno, da je Kina spremna za rat protiv Amerikanaca, i da će u budućem termonuklearnom ratnom sukobu Kina izdržati atomski rat jer ima više stanovnika od SAD i njenih saveznika, odnosno da će Kina lakše prebroditi atomske udare, i brže se od njih oporaviti.Naravno, takav zaključak zvuči kao zaključak luđaka, ali tko kaže da to nisu luđaci, hazarderi, mangupi? Takav je bio i tako zvani Tito i njegovi zaštitnici, od Staljina do zapadnih vladara.

Možda Kinezi odnosno kineski komunisti misle da je sada došlo vrijeme da Kina postane vodeća svjetska sila, i da na tome mjestu zamijeni SAD? Za položaj Hrvata to ne bi ništa promijenilo jer Hrvati se trebaju sami promijeniti pošto svijet ne mogu mijenjati, dakle, moraju sami sebe mijenjati da bi mogli bilo što bolje očekivati u svom narodnom životu.

U biti, otkad je ubijen predsjednik Kennedy, SAD su neka sasvim druga zemlja, više nalik na neki SSSR i 3. Reich u jednom, prava pravcata policijska država koju je opisao George Orwell u svom futurističkom romanu “1984“ (kada je pisao roman, Orwell je sa policijskom državom koju je opisao mislio na komunistički SSSR, jer je bio anti-komunist, ili po mjerilu titoista iz RH bio je ekstremni desničar jer se zalagao za demokraciju i pravni poredak). Otkad se dogodio “11. rujan“, i izmišljeni izgovor za “rat protiv terorizma“, u Sjedinjenim Američkim Državama postoji po svim mjerilima totalitarni imperijalistički sustav, te ni Obama to nije uspio promijeniti, iako sam se nadao da će uspjeti zaustaviti to ludilo.

John F. Kennedy ubijen je 22. 11. 1963. godine. Dokje bio živ, spriječio je atomski rat između Zapada i Sovjetskog Saveza. Ubili su ga Amerikanci, koji isto kao i Hrvati ne mare za svoje veličine i vitezove nego ih hvata zaborav, tako da danas porez (harač) plaćaju onim mračnim snagama koje su Kennedya, i poslije i njegova brata Roberta Francisa, ubili! (Uz to su te iste snage ubile i Martina Luthera Kinga Jr., jer su te snage, pored ostalog, i rasističke.)

Može biti da u naše dane Kinezi rade ono, što Amerikanci inače rade posljednjih desetljeća – provociraju ratove diljem svijeta kako bi izrabljivali prirodne resurse različitih naroda, i podjarmljivali cijeli niz naroda, pod zadnje u Iraku gdje danas vlada takav kaos koji je opisan u Apokalipsi u Bibliji. Naravno, i vojno-industrijski kompleks profitira od svega toga.

Inače, SAD (predsjednik Roosevelt i poslije Truman) su na koncu Drugog svjetskog rata zabile nož u leđa kineskim nacionalnim snagama, i podržali kineske komuniste, i tako na taj način izbacili Kinu kao konkurenta iz igre, međutim, u međuvremenu se Kina vratila natrag u “igru“, a slično su Amerikanci i Englezi postupili u Rusiji nakon Oktobarske revolucije, koju su London i Berlin organizirali, kada su ruskim nacionalnim snagama zabili nož u leđa, i podržali Lenjinove boljševike. Govorimo, dakle, o dokazanim povijesnim činjenicama.

Sjedinjenim Američkim Državam može se dogoditi da upadnu u jamu koju su drugima kopali. I na našem području, u Hrvatskoj, su Amerikanci podržali najgore od najgorih – Titove nasljednike – bivše komuniste, zvani komunjare i udbaši.

Tek sada s teškim incidentom na korejskome poluotoku je predsjednik Barack Obama na kušnji, hoće li opravdati Nobelovu nagradu za mir koju je dobio unaprijed, ili će se pokazati marionetom onih koji su ubili predsjednika Kennedya, dakle, marioneta ratnih huškača i ratnih profitera, tako zvanih globalista ili parazita.

Možda će kroz predstojeće globalne krize, uključujući i ratove, američki narod shvatiti koliko je njihova zemlja iznutra porobljena, a možda će i hrvatski narod shvatiti, ili će i jedni i drugi proć kao kršćanski narodi u Prvom svjetskom ratu koji su iskrvalili odnosno kada je uništen cvijet kršćanskih naroda, a ratni pobjednici bili oni koje bismo danas nazvali globalnim igračima, uska elita od 4 posto stanovnika Zemlje koja drži 96 posto profita na Zemlji. To je odnos sličan kao u starom Egiptu za vrijeme totalitarizma faraona, razdoblje neslobode koje je trajalo 3,5 tisuće godina. Današnji svijet se upravo nalazi na početku takvog jednog razdoblja, ukoliko se svijest u naroda svijeta ne promijeni naviše, da nacije zbace tirane s Olympa. SAD, Velika Britanija, EU i NATO su instrumenti tirana.Tko ne vjeruje i ne djeluje, doživjet će!

Za sada toliko. CBK

25.11.2010. u 00:53 • 37 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 18.11.2010.

STOJI GRAD ...

Danas, 18. 11. 2010. posebno mi je dragi post, i čast mi je, da pišem o Vukovaru koji je na 19. obljetnicu pada i pirove pobjede neprijatelja, simbol hrvatskog otpora velikosrpskoj agresiji i osvajanjima hrvatskog teritorija, kao i europske ravnodušnosti!

Hrvatske žrtve Vukovara svjedoče o patnji i muci, ali i o borbi za slobodu i nezavisnost. Hrvati mogu i trebaju biti ponosni na Vukovar. Neprijatelj je zapamtio Vukovar, kao što su ga zapamtile i žrtve napada, opsade i okupacije Vukovara, izvršena od strane neprijatelja civilizacije čovječanstva!

Vukovar je hrvatski Siget, Staljingrad i Alamo u jednom, grad-heroj Vukovar i njegovi heroji branitelji različta etnička porijekla i vjere, politički Hrvati, branili su u Vukovaru hrvatsku državu, i spašavali obraz nominalnom hrvatskom vrhovništvu koje ga je ostavilo na cjedilu, kao i Europi (Europskoj zajednici, Bruxellesu i zapadnim centrima moći), koja je ovaj grad u srcu Europe prepustila sudbini razaranja i uništenja.

Vukovar je prvi grad u Europi koji je nakon Drugog svjetskog rata uništen i razoren do temelja, pretvoren doslovno u prah i pepeo. Njegovi srpski osvajači nisu se usrećili, preko 10 tisuća (10 000) njih se svojim domovima vratilo u mrtvačkim sanducima.

Neljudski je žrtvu agresora izjednačavati s hrvatskom žrtvom, kao što to sustavno, svjesno i namjerno čini nominalni aktualni predsjednik Republike Hrvatske, u zajedništvu s licemjernim srbijanskim predsjednikom, po volji velikosrpskih apologeta i njihovih zaštitnika u zapadnim centrima moći, u Europskoj uniji, koja do danas nije vrednovala žrtvu Vukovara, jer se Vukovar nalazi na savjesti ove umjetne tvorevine kojoj su profiteri promijenili svrhu njezina postojanja koju su na načelima utemeljili demokrati na čelu sa Robertom Schumanom. Europska unija postala je jedna prosta babilonska kula koja će se srušiti kao i povijesna babilonska kula jer Europom i svijetom širi nepravdu.

Vukovar ne bi stradao da Europa nije okrenula glavu na drugu stranu dok su novovijeki barbari, fašisti i komunisti iz Srbije, razarali zajedno s petom kolonom ovaj hrvatski grad na lijepom plavom Dunavu. Međutim, vukovarska golubica mira pobijedila je kruti čelik koji se valjao prema Vukovaru iz Beograda, i gazio njegovim ulicama iznad kojega je na čas zašutio čak i cvrkut ptica.

Najveći broj hrvatskih žrtava Vukovara nije nastao za vrijeme opsade i bombardementa, nego nakon okupacije u ratnom zarobljeništvu kada su velikosrpske bande ubijale hrvatske civile na ulicama Vukovara, i odvodili ljude u srpske koncentracijske logore na području Srbije gdje su također mučeni i ubijani.

Hrvatska vojska, stvorena u Vukovaru gdje je nikla kao ptica Phoenix iz pepela, slomila je kičmu zločinačkoj protunarodnoj tzv. Jugoslavenskoj narodnoj armiji i njezinim fašističkim akindžijama (četnicima). Srce Hrvatske vojske, dragovoljci - bojovnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), bili su onaj ključni čimbenik koji je omogućio produljenu obranu Vukovara, a time i hrvatske države, što je bilo dovoljno da svijet, kakav god da jeste, prizna hrvatsku nezavisnost. Nemožemo promijeniti svijet, koji jeste takav kakav jeste - nikakav i jadan - ali možemo sebe promijeniti, i ne zaboraviti hrvatsku žrtvu u Vukovaru, ljudsku žrtvu, žrtvu, položenu na oltar domovine i čovječanstva radi povijesne pouke da se zlo ne ponovi, i da je narod bez vlastite države - rob!

Veliki Mahatma Ghandi je rekao: "Nemožemo promijeniti svijet oko sebe, ali možemo sebe promijeniti". Vječni uskrsli Isus Krist je pak rekao: "Istina oslobađa!"

Istina o Vukovaru, tko ga je napadao i razarao, tko ga je izdao, i tko ga je branio, ne smije radi povijesne istine i mirne budućnosti hrvatskih generacija, kao i radi mrlje na europskoj savjesti, ikada biti zaboravljena! Oprost zločinci, koji su razarali, i izdali Vukovar, mogu dobiti samo ako se pokaju, zaboraviti se pak ne smije kako se prošlost ne bi ponovila – zapamtite Vukovar!

Uz žrtve hrvatskih branitelja i civila iz središnje bitke za Vukovar u ratu za hrvatsku nezavisnost od Srbije, (nametnuti) rat koji se 1991. - 1995. nije vodio u Jugoslaviji nego u Hrvatskoj, sjećamo se na današnji dan i mučki ubijenih žrtava – hrvatskih civila iz Škabrnje, mjesta u Ravnim kotarima podno Velebita i pokraj hrvatskog povijesnog grada Nina u Dalmaciji, kolijevke hrvatske moderne civilizacije u Europi. U Škabrnji je JNA sa svojim pomoćnim akindžijskim četničkim jedinicama i srpskim pobunjenicima izvršila pokolj nad zarobljenim hrvatskim civilima, nad djecom i ženama i starcima.

Sve hrvatske žrtve, i žrtve agresora idu na račun ratnog huškača i ratnog zločinca Slobodana Miloševića i njegova totalitarnog beogradskog režima u Srbiji, koji je imao svoje zaštitnike i podupiratelje u glavnim centrima moći na Zapadu, inače ne bi nikada mogao počiniti genocid za Veliku Srbiju koja je razbijena u hrvatskoj Oluji 1995. godine, što je dovelo u konačnici i do kraja srpske okupacije, i reintegracije Vukovara u Republiku Hrvatsku.

Stoji grad – vječan kao narod ponosno stoji, i posljednje dane dušmanu broji – Vukovar, iz majčina krika sloboda se rađa, nikada narod zaboravit neće – Vukovar – stoji grad, stoji grad, pod kišom čelika, ognja i smrti, gdje paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad, vječan k'o narod ponosno stoji – Vukovar, iz krvi i boli niknut će cvijeće, i nikada narod zaboravit neće – Vukovar – stoji grad!

CBK

18.11.2010. u 14:31 • 27 Komentara • Print • # • ^

utorak, 02.11.2010.

Dr. Slobodan Lang: Otvoreno pismo predsjednicima Josipoviću i Tadiću

Hrvatski narod je u velikosrpskoj agresiji branio hrvatsku državu, a ne država narod!

Ni jedan od vas nije samostalno u dosadašnjem životu stekao moralno pravo da rješava terete prošlosti. Gospodine Josipoviću, vi niste ni branitelj, ni žrtva, pa zato i olako a nedopustivo predlažete odustajanje od hrvatske tužbe protiv Srbije. Gospodine Tadiću, vi niste ustali protiv srpske agresije kad je provođena, a danas do najveće dubine vrijeđate sve Hrvate i cijelu Hrvatsku nazivajući vojno-redarstvenu akciju Oluja zločinom. Ovakvo pravo nijedan niste stekli niti svojim radovima kao stručnjaci.

Otvoreno pismo

predsjedniku Republike Hrvatske, g. Ivi Josipoviću i predsjedniku Republike Srbije g. Borisu Tadiću

Velikosrpski tandem Tadić - Jugosipović

Što vam nedostaje za susret u Vukovaru?

"Vjerujem u politiku koja doprinosi dobru, a ona se može ostvariti samo ako se temelji na potpunoj istini.
Dobrosusjedske odnose treba razvijati među svim državama, rješavajući današnja pitanja i tako ih poboljšavati. Ovo trebaju činiti i Hrvatska i Srbija. Nažalost, gospodo Predsjednici, Vašem planiranom susretu u Vukovaru nedostaje istina i nećete postići dobro.

Nezaposlenost, dugovi i ekonomska kriza su najvažnija istina o stanju u današnjoj Hrvatskoj, Srbiji, Europi i svijetu. Socijalni teret nosi narod (posebno nezaposleni, mladi i umirovljenici), a ne uski krug bogatih, niti politička elita. Mnogi štrajkovi i protesti kako u Europi tako i u Hrvatskoj su reakcija i izraz prezira prema ovakvoj eliti. Gospodo Josipoviću i Tadiću, kao Predsjednici vi ste vrh te elite. Izabrani ste za rješavanje teških problema današnjice i otvaranja puta budućnosti. Svoju suradnju trebate u potpunosti posvetiti tim ciljevima.

Ako u tome uspijete, i obje zemlje, uz vlastito zalaganje i međusobnu ekonomsku suradnju, postignu značajne rezultate te za deset i više godina izađemo iz krize i omogućimo stanovništvu rađanje djece, kvalitetno školovanje i zdravstvenu zaštitu, zaposlenost, socijalnu sigurnost, međusobnu solidarnost, slobodu od straha i vlastito dostojanstvo, tada će neki budući predsjednik, poput Willy Brandta 1970., steći pravo da u tišini klekne na Ovčari, zaplače i bude toliko ispunjen emocijama, da uz svo nastojanje neće ni moći izgovoriti: „Oprostite“.

Naši su odnosi još daleko od toga i ne uzimajte sebi prava koja nemate, kako bi izbjegli obaveze za čije izvršenje ste izabrani.

Ni jedan od vas nije samostalno u dosadašnjem životu stekao moralno pravo da rješava terete prošlosti. Gospodine Josipoviću, vi niste ni branitelj, ni žrtva, pa zato i olako a nedopustivo predlažete odustajanje od hrvatske tužbe protiv Srbije. Gospodine Tadiću, vi niste ustali protiv srpske agresije kad je provođena, a danas do najveće dubine vrijeđate sve Hrvate i cijelu Hrvatsku nazivajući vojno-redarstvenu akciju Oluja zločinom. Ovakvo pravo nijedan niste stekli niti svojim radovima kao stručnjaci.

Ne prozivam vas zato što niste imali dovoljno hrabrosti da činite dobro u ključnim vremenima stradanja, nego ne želim da prisvajate što vam ne pripada i radite ono za što niste ovlašteni, a izbjegavate rješavati danas toliko važna pitanja izlaska iz ekonomske krize.

Na tragu rijeći Hanne Atendt, molim da ne budete banalni, površni i neodgovorni, jer si više „ne možemo priuštiti da iz prošlosti izvadimo što je bilo dobro i to nazovemo svojim nasljeđem, odbacimo zlo i naprosto mislimo o tome kao nevrijednom opterećenju koje će samo vrijeme sahraniti u zaborav“. To je potrebno ne samo da bismo razumjeli nedavnu prošlost nego da bismo i našli nove političke garancije za ljudsko dostojanstvo u budućnosti. Događaji, prošli i sadašnji, su istina i jedini pouzdani učitelji, najpouzdaniji izvor informacija za one koji se bave politikom.

Nagovještene teme razgovora: o povratku izbjeglica, zaštiti njihove imovine, rješavanju stambenih pitanja i očuvanju pisma i jezika Srba u Hrvatskoj, nisu teme predsjednika, a od odustajanja od tužbe Međunarodnome sudu pravde u Haagu – odustanite.

Ako se sastanete u Vukovaru, nemojte odlaziti na Ovčaru, na groblje branitelja niti u Bolnicu, bez poziva svih branitelja i žrtava, a uz osobno vođenje mladog Jastreba i doktorice Bosanac. Nemojte izazivati podjele i sukobe među obiteljima žrtava, logorašima srpskih koncentacijskih logora, invalidima rata, braniteljima i stanovnicima Vukovara. Nemojte posjetiti hrvatska sveta mjesta, snagom sile naoružane policije.

Ako održite sastanak u Vukovaru, koncentrirajte se na danas najvažnija pitanja – radno i učinkovito. U uredu Gradonačelnika usvojite, potpišite i pošaljite izjavu Međunarodnom sudu za zločine u bivšoj Jugoslaviji, Europskoj Uniji i Ujedinjenim Narodima: da je Srbija 1991. godine izvršila zločin protiv mira i agresije na Hrvatsku, da je vojno-redarstvena akcija „Oluja“ bila legitimna obrana i da je spriječila genocid (nakon Srebrenice) u Bihaću, a ne zločinačka akcija i tražite oslobađanje generala Gotovine i drugih optuženih za ovu akciju.

Potpišite i dokument o potpunom priznavanju međusobnih granica i rješavanju u budućnosti svih odnosa među državama nenasilnim metodama, a uz međusobno poštovanje, suradnju i na dobro građana obje države.

U vrijeme obrane Hrvatske, mi koji smo je branili, gubili živote, gubili članove obitelji i izlagali vlastite živote, znali smo poput „Kapetana Alekasandra“ francuskoga pjesnika Rene Chara, jednoga od vođa francuskog Pokreta otpora, da ćemo, ako preživimo, morati prekinuti s aromom tih presudnih godina, i u tišini odbaciti (ne potisnuti) moje (naše) blago.“

Danas živimo u vremenu kad se neistinito prikazuje stvaranje i obranu Hrvatske, ne rješavaju pitanja današnjice i mladima krade budućnost. Gnjev prema lopovima je opravdan. Srdžba na elitu je opravdana i ako ne bude promjena, bit će sve veća.

Susret predsjednika Republike Hrvatske i Srbije treba otvoriti vrata tamnice nepravedno suđenima u Haagu, potaknuti ekonomsku i drugu suradnju dviju država, ispričati se Hrvatskoj za agresiju u prošlosti i pozvati na međusobno poštovanje i mir u budućnosti.

Gospodo Predsjednici, možda će se neke moje riječi činiti grubima, a prijedlozi radikalnima. Riječi su početak i grube su jer je istina o našoj prošlosti gruba, a potrebne su jer samo radikalnim zahvatima možemo rješiti današnje probleme i graditi budućnost.

Ovo pismo napisao sam razumom i vjerom. Želio sam potaknuti vašu unutrašnju vjeru, u pravdu i dobro i tako vas ponukati da izvršite svoju odgovornost.

U svom odlučivanju niste nastupili kao predsjednici demokratskih država i slobodnih ljudi. Time ste vjerski povrijedili Prvu Božju zapovijed, kojom je čovjek postao slobodan i odgovoran i trajno oslobođen lažnih bogova koji žele vladati nad njim. Niste poštovali ni demokraciju komuniciranja i ravnopravnosti.
Duboko zabrinajava i boli što vašem činu već danas nedostaje moral. Prošlost je nepromjenjiva, u Vukovaru je izvršen zločin protiv mira i agresija. Izvršena je nepravda nad nedužnim narodom, koji je ubijan, progonjen, odvođen u logore – provedeni su svi poznati oblici zlostavljanja i zločina. Hrvatski ljudi, branitelji i svi u Vukovaru u tom su beznadnom trenutku izrasli u divove hrvatskoga dostojanstva, vjere i slobode. Njihovo djelo daleko nadilazi vaš doprinos, ugled i moć da zatvorite neriješena pitanja prošlosti.
U Hrvatskoj je hrvatski narod branio državu, a nije država branila narod. U Hrvatskoj, demokratski i duhovno, narod a ne vlast je nositelj suverenosti i slobode. Vaš čin je djelo nedostatka poštovanja stradanja, nepravedno je i toliko isprazno od morala. Teba poštivati i zalagati se za život svakog čovjeka. Iznesite kad ste izložili vlastite živote za spašavanje ljudi. Polaganjem vijenaca na obje strane pokazujete konačnu banalnost.

Na vaše djelo će biti više ili manje reagiranja, prosvjeda i istupa. Tužni pojedinci će vas i pozdraviti, ali bitno je što ste ranili hrvatsku dušu, i što će trebati toliko truda i nastojanja da uvjerimo naše ljude da su svi ljudi ipak braća. Ovo je međutim jači poziv hrvatskim ljudima, da nakon 20 godina stvaranja vlastite države ne odustanu od slobode. Počela je nova bitka za Vukovar. Ovaj put pobjeda je u rješavanju vodećih problema današnjice i vlasti koja se temelji na narodu i vlada sa narodom, a ne nad narodom.
Međunarodno vaš čin neće nitko niti zapaziti, ponegdje će biti opaska – Balkanci malo ratuju, malo se ispričavaju.

Mnogo vam nedostaje za prvi susret Predsjednika Republika Hrvatske i Srbije u Vukovaru. Nedostaje vam vjera i razum.

S poštovanjem, u Zagrebu 26. listopada 2010.

Dr. Slobodan Lang

Savjetnik za Dobro prvoga hrvatskog Predsjednika dr. Franje Tuđmana,

P.S. Pismo predsjednicima Republike Hrvatske i Republike Srbije, povodom njihova najavljenoga susreta u Vukovaru dostavljeno je e-mailom 26. listopada 2010. na ured@predsjednik.hr i ambasada@ambasada-srbije.hr.

Ovim pismom nastojao sam izraziti osjećaje i razmišljanja stradalih i branitelja Hrvatske; svih dobrih ljudi (iz obje zemlje i svijeta) koji su ustali protiv totalitarne politike i zločinačke politike protiv mira i agresije u Srbiji i nadasve mladih ljudi Hrvatske i Srbije koje žele živjeti svoj život i spriječiti da im se ukrade budućnost.

Vršio sam i svoju dužnost i ljubav u zaštiti „Ranjenog Krista“."

Odgovor predsjednika Josipovića dru. Slobodanu Langu:

Izvor: Dragovoljac Copyright Dragovoljac

"Poštovani gospodine dr.Lang,

Ne prihvaćam Vašu tezu kako išta prisvajam. Mene je hrvatski narod izabrao za predsjednika velikom većinom, a trenutno moja politika uživa mjesecima konstantnu podršku od oko 80% građana. To mi daje i legalitet i legitimitet da vodim politiku za koju sam uvjeren da je u najboljem interesu Hrvatske.

Naravno, Vaše je pravo da me kritizirate i s dužnim poštovanjem ću poslušati (pročitati) svaku Vašu riječ. Ali, odricanje legitimiteta za vođenje politike apsolutno ne prihvaćam.

Što se tiče tužbe pred MSP, osobno sam je pisao. Dozvolit ćete da kao doktor prava o tome znam više od Vas, uključivši i to kako je i zašto nastala.

Usput, svi gotovo stručnjaci (domaći i međunarodni) dijele moje mišljenje o tome. I u toj stvari (neovisno hoće li Vlada naći mogućnost nagodbe ili će ustrajati na tužbi) radit ću u najboljem interesu Hrvatske.

S poštovanjem,

Ivo Josipović"

Wed, October 27,

Ivo Josipović ivo@josipovic.net

Izvor: Dragovoljac.com, 02. 11. 2010.

Komentar CBK: Premijerka Jadranka Kosor (HDZ) je pak Tadićev privatni posjet Vukovaru i Ovčari nazvala "darom" za sve hrvatske branitelje i žrtve, koji po njenoj logici mogu biti sretni što će srbijanski predsjednik privatno izraziti žaljenje za hrvatske žrtve, ali neće se ispričati za velikosrpsku agresiju, razaranje, etničko čišćenje i genocid koji je JNA zajedno sa četničkim paravojnim jedinicama počinila u Vukovaru. Ona će također dočekat Tadića jer to je "dar" i za nju kao što je dar kad papa posjeti neku zemlju. (Nekad je cinizam dobar kao i sol u bljutavoj juhi.)

Predsjednik Josipović u svojoj maniri ne odriče pravo dru. Langu na kritiku, ali da On, visočanstvo ima izborni legitimitet, i smije voditi politiku što i kakvu hoće, a to je pravo imao i Hitler jer i njega je većina naroda izabrala da vodi politiku u ime naroda. Dr. Lang nije neuk da ne bi znao da Ivo Josipović ima izborni legimitet koji mu u Otvorenom pismu i ne osporava, ali mu osporava nešto sasvim drugo, a što je našeg dragog vođu zasmetalo, naime, osporio je njemu i njegovom savezniku iz beogradskog pašaluka moralni legitimitet da vode navodnu pomirbu između dvije zemlje i dva naroda, a da se ista ne temelji na istini, jer Tadić će položiti vijenac na Ovčari u čast hrvatskim žrtvama, i poslije u Paulin dvoru u čast srpskim žrtvama, te će se tako izjednačiti žrtve agresije sa žrtvom agresora, što je perfidna politika, i takvu vrstu politike dr. Lang kritizira. Josipovićev odgovor je, istine radi, vrlo odmjeren, jer je Slobodan Lang porijeklom Židov, a inače, da nije, bio bi gospodin Lang već odavno proglašen "ustašom" s kojim bi se Ivo Josipović "obračunao". U svome odgovoru je predsj. Josipović zaboravio naglasiti da je svoje pisanje tužbe protiv Srbije jako dobro naplatio od hrv. poreznih obveznika, i nakon toga promijenio svoje mišljenje, te se sada zalaže za povlačenje tužbe protiv Srbije radi genocida pred međunarodnim sudom, što je dokaz da je naš predsjednik oportunist, da ga se može "kupiti". Nema razlike između Jadranke Kosor i Ive Josipovića, jer oboje oportunističkih političara su već dokazali da nema tog nacionalnog interesesa koji nisu spremni izdati, prodati, odreći se u korist neke strane sile! Predsjednik Josipović nastavlja svoju borbu - protiv svoje zemlje!

CBK

02.11.2010. u 17:30 • 26 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.