Danas, 18. 11. 2010. posebno mi je dragi post, i čast mi je, da pišem o Vukovaru koji je na 19. obljetnicu pada i pirove pobjede neprijatelja, simbol hrvatskog otpora velikosrpskoj agresiji i osvajanjima hrvatskog teritorija, kao i europske ravnodušnosti!
Hrvatske žrtve Vukovara svjedoče o patnji i muci, ali i o borbi za slobodu i nezavisnost. Hrvati mogu i trebaju biti ponosni na Vukovar. Neprijatelj je zapamtio Vukovar, kao što su ga zapamtile i žrtve napada, opsade i okupacije Vukovara, izvršena od strane neprijatelja civilizacije čovječanstva!
Vukovar je hrvatski Siget, Staljingrad i Alamo u jednom, grad-heroj Vukovar i njegovi heroji branitelji različta etnička porijekla i vjere, politički Hrvati, branili su u Vukovaru hrvatsku državu, i spašavali obraz nominalnom hrvatskom vrhovništvu koje ga je ostavilo na cjedilu, kao i Europi (Europskoj zajednici, Bruxellesu i zapadnim centrima moći), koja je ovaj grad u srcu Europe prepustila sudbini razaranja i uništenja.
Vukovar je prvi grad u Europi koji je nakon Drugog svjetskog rata uništen i razoren do temelja, pretvoren doslovno u prah i pepeo. Njegovi srpski osvajači nisu se usrećili, preko 10 tisuća (10 000) njih se svojim domovima vratilo u mrtvačkim sanducima.
Neljudski je žrtvu agresora izjednačavati s hrvatskom žrtvom, kao što to sustavno, svjesno i namjerno čini nominalni aktualni predsjednik Republike Hrvatske, u zajedništvu s licemjernim srbijanskim predsjednikom, po volji velikosrpskih apologeta i njihovih zaštitnika u zapadnim centrima moći, u Europskoj uniji, koja do danas nije vrednovala žrtvu Vukovara, jer se Vukovar nalazi na savjesti ove umjetne tvorevine kojoj su profiteri promijenili svrhu njezina postojanja koju su na načelima utemeljili demokrati na čelu sa Robertom Schumanom. Europska unija postala je jedna prosta babilonska kula koja će se srušiti kao i povijesna babilonska kula jer Europom i svijetom širi nepravdu.
Vukovar ne bi stradao da Europa nije okrenula glavu na drugu stranu dok su novovijeki barbari, fašisti i komunisti iz Srbije, razarali zajedno s petom kolonom ovaj hrvatski grad na lijepom plavom Dunavu. Međutim, vukovarska golubica mira pobijedila je kruti čelik koji se valjao prema Vukovaru iz Beograda, i gazio njegovim ulicama iznad kojega je na čas zašutio čak i cvrkut ptica.
Najveći broj hrvatskih žrtava Vukovara nije nastao za vrijeme opsade i bombardementa, nego nakon okupacije u ratnom zarobljeništvu kada su velikosrpske bande ubijale hrvatske civile na ulicama Vukovara, i odvodili ljude u srpske koncentracijske logore na području Srbije gdje su također mučeni i ubijani.
Hrvatska vojska, stvorena u Vukovaru gdje je nikla kao ptica Phoenix iz pepela, slomila je kičmu zločinačkoj protunarodnoj tzv. Jugoslavenskoj narodnoj armiji i njezinim fašističkim akindžijama (četnicima). Srce Hrvatske vojske, dragovoljci - bojovnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), bili su onaj ključni čimbenik koji je omogućio produljenu obranu Vukovara, a time i hrvatske države, što je bilo dovoljno da svijet, kakav god da jeste, prizna hrvatsku nezavisnost. Nemožemo promijeniti svijet, koji jeste takav kakav jeste - nikakav i jadan - ali možemo sebe promijeniti, i ne zaboraviti hrvatsku žrtvu u Vukovaru, ljudsku žrtvu, žrtvu, položenu na oltar domovine i čovječanstva radi povijesne pouke da se zlo ne ponovi, i da je narod bez vlastite države - rob!
Veliki Mahatma Ghandi je rekao: "Nemožemo promijeniti svijet oko sebe, ali možemo sebe promijeniti". Vječni uskrsli Isus Krist je pak rekao: "Istina oslobađa!"
Istina o Vukovaru, tko ga je napadao i razarao, tko ga je izdao, i tko ga je branio, ne smije radi povijesne istine i mirne budućnosti hrvatskih generacija, kao i radi mrlje na europskoj savjesti, ikada biti zaboravljena! Oprost zločinci, koji su razarali, i izdali Vukovar, mogu dobiti samo ako se pokaju, zaboraviti se pak ne smije kako se prošlost ne bi ponovila – zapamtite Vukovar!
Uz žrtve hrvatskih branitelja i civila iz središnje bitke za Vukovar u ratu za hrvatsku nezavisnost od Srbije, (nametnuti) rat koji se 1991. - 1995. nije vodio u Jugoslaviji nego u Hrvatskoj, sjećamo se na današnji dan i mučki ubijenih žrtava – hrvatskih civila iz Škabrnje, mjesta u Ravnim kotarima podno Velebita i pokraj hrvatskog povijesnog grada Nina u Dalmaciji, kolijevke hrvatske moderne civilizacije u Europi. U Škabrnji je JNA sa svojim pomoćnim akindžijskim četničkim jedinicama i srpskim pobunjenicima izvršila pokolj nad zarobljenim hrvatskim civilima, nad djecom i ženama i starcima.
Sve hrvatske žrtve, i žrtve agresora idu na račun ratnog huškača i ratnog zločinca Slobodana Miloševića i njegova totalitarnog beogradskog režima u Srbiji, koji je imao svoje zaštitnike i podupiratelje u glavnim centrima moći na Zapadu, inače ne bi nikada mogao počiniti genocid za Veliku Srbiju koja je razbijena u hrvatskoj Oluji 1995. godine, što je dovelo u konačnici i do kraja srpske okupacije, i reintegracije Vukovara u Republiku Hrvatsku.
Stoji grad – vječan kao narod ponosno stoji, i posljednje dane dušmanu broji – Vukovar, iz majčina krika sloboda se rađa, nikada narod zaboravit neće – Vukovar – stoji grad, stoji grad, pod kišom čelika, ognja i smrti, gdje paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad, vječan k'o narod ponosno stoji – Vukovar, iz krvi i boli niknut će cvijeće, i nikada narod zaboravit neće – Vukovar – stoji grad!
CBK
Post je objavljen 18.11.2010. u 14:31 sati.