Dana 22. 11. 2010. čuli smo vijest da je sjevernokorejska vojska ispalila na jedan mali južnokorejski otok 200 topovskih granata (u tom napadu poginula su dva južnokorejska vojnika i dva civila).
MVP, vlada RH i predsjednik Republike nisu imali nikakav komentar na taj događaj koji može izgledati banalan za ljude koji nisu dovoljno informirani o Dalekoistočnoj politici u vezi korejskoga poluotoka, ali službeni predstavnici Republike Hrvatske kao da su mutavi, međutim, nisu mutavi nego su se odrekli nacionalnog i u velikosrpskoj agresiji krvlju stečenog suvereniteta i bilo kakve vanjske politike ako ista nije vezana za Europsku uniju, ili za Srbiju s kojom je Hrvatska u ove dane kao na mjedenom mjesecu, sve ide kao po loju, Beograd je zadovoljan, bolje suradnike od vremena Franje Tuđmana nije imao u Josipoviću i njegovoj predsjedničkoj savjetničkoj momčadi, i Jadranki Kosor i njezinoj vladi. Pantovačk i Banski dvori postali su ispostave Dedinja, a srbijanski predsjednik Boris Tadić došao je u Zagreb kao da je došao posjetiti neku srpsku koloniju – kao da je došao na svoje, na svoj teritorij i na svoj posjed.
Memoricid u vladajućih političara u Hrvatskoj doživljava svoj vrhunac. Zaborav je glavno geslo kojim se rukovode “naši“ vladari bez mozga i morala. Memoricid treba ojačati zajedničkim povijesnim udžbenicima Srbije i Hrvatske, što je Tadićev lukavi prijedlog koji podsjeća na povijesnu bizantsku licemjernu politiku, a to je politika zabijanja noža u leđa, naime, Prvi križarski rat izbio je povodom molbe grčkog pravoslavnog Bizanta, upućena Zapadu, da kršćanska braća pomognu u borbi protiv islamskih osvajača u Maloj Aziji; kad je križarska vojska krenula u pomoć, Bizant se nagodio s muslimanima, i zabio zapadnoj vojsci nož u leđa. “Naši“ vladajući političari, bez obzira koliko su pokvareni, nemoralni i licemjerni prema vlastitom narodu, koji je sam kriv što nad njim vladaju korumpirani zločinci, nisu ni do koljena svim mastima premazanim srbijanskim političarima koji znaju kako hrvatske bedake preveslati žedne preko vode – to je pokazala druga polovica 19. i cijelo 20. stoljeće; rijetki hrvatski političari poput Ante Starčevića, Eugena Kvaternika, Josipa Franka i Dobroslava Parage se nisu dali nasanjkati, dok se primjerice Franjo Tuđman poskliznuo na kori od banane koju je Slobodan Milošević bacio pred njega u Karađorđevu i Tikvešu 1991. godine, a ceh toga plaćamo mi, Hrvati. Srbi bi Franji Tuđmanu inače trebali lizati pete iz zahvalnosti što je sve za njih učinio:
- Lišio ih pred svijetom odgovornosti za agresiju jer je sa Slobodanom Miloševićem podijelio odgovornost u Bosni i Hercegovini, što je najveći Miloševićev vanjsko-politički uspjeh.
- Abolirao je sve pobunjene Srbe, što je neviđeni poklon u povijesti.
- Dozvolio pobunjenim „kninskim“ Srbima da nakon Oluje nasele izdani Vukovar.
- Likvidirao hrvatsku pravašku oporbu što je omogućilo nekadašnjim pobunjenim Srbima da dođu u Hrvatskoj na vlast.
Dok je bio predsjednik izdane Hrvatske, Franjo Tuđman nije rekao ružnu riječ o Slobodanu Miloševiću, niti je Slobodan Milošević rekao ružnu riječ o Franji Tuđmanu; nema tog papira niti te izjave u kojoj bi jedan drugoga kritizirali. Rat je počeo Slobodan Milošević, Miloševićeva Srbija je ratovala u Hrvatskoj i BiH, izvršila agresiju uz pomoć JNA, i pobunjene Srbe ostavila u Oluji na cjedilu kao što je Franji Tuđmanu i obećao Slobodan Milošević u Karađorđevu 1991. godine da ga prekodrinski Srbi u RH ne zanimaju, i nakon što je Franjo Tuđman ispoštovao dogovor sa srpskim “voždom“, pobunjeni Srbi ostali su na brisanom prostoru, izloženi “olujnom“ nevremenu. Srbi su u Hrvatskoj i pobunjeni sa ciljem da se Hrvatsku drži u šahu, i da s njom Beograd podijeli odgovornost za rat u Bosni i Hercegovini. Srbi iz Hrvatske koji su sudjelovali u pobuni nisu ništa naučili od Svetozara Pribićevića (na početku karijere velikosrpski agent) koji je na koncu svoje krvave političke karijere kritizirao velikosrpsku politiku Beograda, i to tako da ni ustaše nisu bolje saželi poantu beogradske čaršijske politike. (Vidi Pribićevićevo pismo Srbima, u knjizi Darka Sagraka “Nezavisna Država Hrvatska – Prijepori i mitovi“, str. 555 – 559.)
Predsjednik Josipović (SDP) i premijerka Jadranka Kosor (HDZ) vode istu politiku koju je vodio predsjednik Tuđman koji nikada nije bio protiv ulaska RH u EU, protiv ulaska RH u NATO, i protiv dobrih odnosa sa Srbijom i Slovenijom, bez obzira na zahtjeve iz Ljubljane i Beograda. Ne bi Slovenci držali hrvatski teritorij Svetu Geru pod okupacijom da to nije dogovoreno s Franjom Tuđmanom, da navedem samo jedna primjer, a mi danas se ljutimo na ovo ili ono u vezi politike nekog prema Hrvatskoj, a sve su to “naši“ amenovali, i sad očekujemo, što?
Kada se i kojim aktom, kojom politikom, kojim potpisom, kojom riječju i kojim djelom se Franjo Tuđman ikada zalagao za hrvatsku državnu nezavisnost, i za hrvatski souverainitet? Kad bih imao 7 milijuna kuna, poklonio bi ih onome tko mi dokaže da je Franjo Tuđman stvorio hrvatsku državu. Tko ne bi mogao dokazati, meni bi dao 21 milijun kuna.
Rugali su se jugo-komunisti Anti Paveliću što je bio marioneta stranih sila, što podsjeća na poslovicu da se sova rugala vlastitoj sjeni, jer aktualni vladajući ex-komunisti u Republici Hrvatskoj nisu ništa drugo nego marionete stranih sila, ali s manje digniteta i s većom zločinačkom energijom. Republika Hrvatska je najobičniji balun za šutiranje, to je zemlja bez svoga “ja“, bez identiteta, a njezino društvo kao lobotomirani idijot. U biti, Hrvati se ne možemo više ni zvati jer to više nismo, naime, Hrvati su nekoć bili ponosni ratnički narod koji se borio za slobodu, a mi slobodu gazimo opankama koje smo obukli jer smo se pretvorili u balkanske seljačine.
Hrvatska je u biti umrla u Vukovaru 1991. godine, to se danas zorno vidi i primjećuje! Ne bih više o Hrvatskoj, jer to je završena priča. Ne bih više ni o komunizmu i zločinima jer to u Hrvatskoj svakog drugog živcira i ljuti (u nekima to čak i strah izaziva), tako da je bolje da društvo RH uživa u valjanju u svome svinjcu koje je stvorilo, i da si tepa da je antifašističko i da je antifašizam jednak drugu Titu. (Naravno, svuda oko nas danas ima fašista tako da moramo biti antifašisti – logično.)
Dan 22. studeni 2010. bio je loš, jer je došlo do teškog incidenta, takoreći na demarkacijskoj liniji između komunističkog Sjevera i kapitalističkog Juga na korejskom poluotoku.
Naime, nakon velikog rata u prvoj polovici pedesetih godina 20. stoljeća, kojeg su na korejskome poluotoku započeli komunisti, i koji je završio neriješeno, i s miljunima izginulih Koreanaca, nikada nije potpisan mirovni sporazum nego je samo nastao prestanak ratnog djelovanja, tako da je to područje savršeno za tako zvani casus belli odnosno za bilo koji povod, kao što je ovaj sa 200 sjevernokorejskih granata, ispaljenih na Južnu Koreju, što može biti povod novog rata, ovaj puta još žešći nego prije nešto više od pola stoljeća, jer komunistička Sjeverna Koreja ima atomsko oružje. Dakle, može doć i do 3. svjetskog rata!
Komunistička protunarodna Narodna Republika Kina, ili Carstvo sredine kako se Kina tradicionalno naziva, a koja je najveći saveznik Sjeverne Koreje, jedva čeka atomski rat protiv kapitalističkih Sjedinjenih Američkih Država odnosno protiv Sjevernoatlantskog saveza NATO (već vidim kako se hrvatski vojnici bore i ginu negdje u Koreji za interese stranih sila). Taj zaključak slijedi iz tajnog govora čelnika kineskih oružanih snaga otprije nekoliko godina kada je u Pekingu naglašeno, da je Kina spremna za rat protiv Amerikanaca, i da će u budućem termonuklearnom ratnom sukobu Kina izdržati atomski rat jer ima više stanovnika od SAD i njenih saveznika, odnosno da će Kina lakše prebroditi atomske udare, i brže se od njih oporaviti.Naravno, takav zaključak zvuči kao zaključak luđaka, ali tko kaže da to nisu luđaci, hazarderi, mangupi? Takav je bio i tako zvani Tito i njegovi zaštitnici, od Staljina do zapadnih vladara.
Možda Kinezi odnosno kineski komunisti misle da je sada došlo vrijeme da Kina postane vodeća svjetska sila, i da na tome mjestu zamijeni SAD? Za položaj Hrvata to ne bi ništa promijenilo jer Hrvati se trebaju sami promijeniti pošto svijet ne mogu mijenjati, dakle, moraju sami sebe mijenjati da bi mogli bilo što bolje očekivati u svom narodnom životu.
U biti, otkad je ubijen predsjednik Kennedy, SAD su neka sasvim druga zemlja, više nalik na neki SSSR i 3. Reich u jednom, prava pravcata policijska država koju je opisao George Orwell u svom futurističkom romanu “1984“ (kada je pisao roman, Orwell je sa policijskom državom koju je opisao mislio na komunistički SSSR, jer je bio anti-komunist, ili po mjerilu titoista iz RH bio je ekstremni desničar jer se zalagao za demokraciju i pravni poredak). Otkad se dogodio “11. rujan“, i izmišljeni izgovor za “rat protiv terorizma“, u Sjedinjenim Američkim Državama postoji po svim mjerilima totalitarni imperijalistički sustav, te ni Obama to nije uspio promijeniti, iako sam se nadao da će uspjeti zaustaviti to ludilo.
John F. Kennedy ubijen je 22. 11. 1963. godine. Dokje bio živ, spriječio je atomski rat između Zapada i Sovjetskog Saveza. Ubili su ga Amerikanci, koji isto kao i Hrvati ne mare za svoje veličine i vitezove nego ih hvata zaborav, tako da danas porez (harač) plaćaju onim mračnim snagama koje su Kennedya, i poslije i njegova brata Roberta Francisa, ubili! (Uz to su te iste snage ubile i Martina Luthera Kinga Jr., jer su te snage, pored ostalog, i rasističke.)
Može biti da u naše dane Kinezi rade ono, što Amerikanci inače rade posljednjih desetljeća – provociraju ratove diljem svijeta kako bi izrabljivali prirodne resurse različitih naroda, i podjarmljivali cijeli niz naroda, pod zadnje u Iraku gdje danas vlada takav kaos koji je opisan u Apokalipsi u Bibliji. Naravno, i vojno-industrijski kompleks profitira od svega toga.
Inače, SAD (predsjednik Roosevelt i poslije Truman) su na koncu Drugog svjetskog rata zabile nož u leđa kineskim nacionalnim snagama, i podržali kineske komuniste, i tako na taj način izbacili Kinu kao konkurenta iz igre, međutim, u međuvremenu se Kina vratila natrag u “igru“, a slično su Amerikanci i Englezi postupili u Rusiji nakon Oktobarske revolucije, koju su London i Berlin organizirali, kada su ruskim nacionalnim snagama zabili nož u leđa, i podržali Lenjinove boljševike. Govorimo, dakle, o dokazanim povijesnim činjenicama.
Sjedinjenim Američkim Državam može se dogoditi da upadnu u jamu koju su drugima kopali. I na našem području, u Hrvatskoj, su Amerikanci podržali najgore od najgorih – Titove nasljednike – bivše komuniste, zvani komunjare i udbaši.
Tek sada s teškim incidentom na korejskome poluotoku je predsjednik Barack Obama na kušnji, hoće li opravdati Nobelovu nagradu za mir koju je dobio unaprijed, ili će se pokazati marionetom onih koji su ubili predsjednika Kennedya, dakle, marioneta ratnih huškača i ratnih profitera, tako zvanih globalista ili parazita.
Možda će kroz predstojeće globalne krize, uključujući i ratove, američki narod shvatiti koliko je njihova zemlja iznutra porobljena, a možda će i hrvatski narod shvatiti, ili će i jedni i drugi proć kao kršćanski narodi u Prvom svjetskom ratu koji su iskrvalili odnosno kada je uništen cvijet kršćanskih naroda, a ratni pobjednici bili oni koje bismo danas nazvali globalnim igračima, uska elita od 4 posto stanovnika Zemlje koja drži 96 posto profita na Zemlji. To je odnos sličan kao u starom Egiptu za vrijeme totalitarizma faraona, razdoblje neslobode koje je trajalo 3,5 tisuće godina. Današnji svijet se upravo nalazi na početku takvog jednog razdoblja, ukoliko se svijest u naroda svijeta ne promijeni naviše, da nacije zbace tirane s Olympa. SAD, Velika Britanija, EU i NATO su instrumenti tirana.Tko ne vjeruje i ne djeluje, doživjet će!
Za sada toliko. CBK
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:
Samo nas istina može spasiti!
Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)


“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”
CroSirmium
Korak od sna
Tragična misao
ZoomPolitikONjavascript:%20void(0);
Žubor vode
Borgman
ludlud
45 lines
Tinolovka
Krmeljava
Vjetar Tuge
Nova politika
Tisak i portali vijesti:
HRVATSKO PRAVO ONLINE
Tinolovka-News
Hrvatski online dnevnik SLOBODA
DRAGOVOLJAC
Dnevno.hr
Javno novinarstvo
Večernji list u Zagrebu
Zdravstveni (pre)odgoj
Anti-globalistički portal vijesti i komentara ASR
Geo-politički Europsko-Azijski Magazin
Skrivena am. povijest 20. st.
Svjetski antiglobalistički pokret ATTAC
Web-arhiva
Advance - Dnevne vijesti iz svijeta
Analiza i kritika politike Zapada
IX BOJNA HOS
www.crniblogkomunizma.blog.hr
e-Mail Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma:
hrcentar.izk@gmail.com

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)
John Lennon je rekao:
"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."
PS: ubio ga je luđak.
“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)
Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:
“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”
(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)
Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:
“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”
(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“
(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)
„Ich bin ein Berliner“
(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)
CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"
„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica
Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!
TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)
Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)
"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)
Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")
<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"
Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.
Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:
„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“
Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.
Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!
"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”
Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića
George Orwell:
U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.
Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4
Predsjednik Ab Lincoln:
Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.
Mathias Richling:
Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!
Slobodan čovjek kaže:
Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.
Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.
Predsjednik Thomas Jefferson:
Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.
Filozof Voltair:
Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.
Jean de la Bruyere:
Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.
George Bernard Shaw:
Sve velike istine počinju kao blasfemija.
Mark Twain:
Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.
H.G. Wells:
Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.
Njemački novinar Peter Scholl-Latour:
Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.
Burkhard Hirsch:
Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.
Halo robovi:
U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"
Evolucija svjesnog čovjeka:
Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!
Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!
Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!
Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.
Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!
Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.
Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.
Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.
Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!
CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.
Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.