crniblogkomunizma

srijeda, 27.10.2010.

"HEBRANG"

Ratni sekretar CK KPH i vođa partizanskog pokreta u Hrvatskoj, Andrija Hebrang, Titova žrtva.

U ovome postu komentirati ću filmsko-dokumentaristički uradak od Branka Hebranga o Andriji Hebrangu, pokojnom, ubijenom bivšem ratnom sekretaru CK KPH i glavnog zapovjednika partizanskog Glavnog štaba za Hrvatsku u Drugom svjetskom ratu, i jugoslavenskom ministru u Titovoj vladi i članu politbiroa CK KPJ, koji je posljednja tri tjedna prikazan na 1. programu Hrvatske televizije.

Hebrang je bio drugi čovjek iza Tita u jugoslavenskom partizanskom pokretu u Drugom svjetskom ratu. (Koliki su licemjeri današnji preostali živi partizanski ratni veterani iz Hrvatske koji Andriju Hebranga uopće nikada ne spominju, nego i dalje uzvisuju Tita i partiju.)

Ocjenjujem dokumentarac pozitivnim, puno boljim nego Vrdoljakov uradak o Titu. Hebrangov dokumentarac je jednostavno zanimljiv, iako nije obuhvatio sve povijesne činjenice vezane uz povijesnog Hebranga, ali sadrži one bitne činjenice koje su vezane uz Tita, jugoslavenski komunistički partizanski pokret i rezoluciju Informbiroa koja je dovela do razlaza Staljina s Titom kada je prva zemlja socijalizma iz svojega članstva izbacila, ispljunula Titovu Jugoslaviju. S obzirom kako su se jugoslavenski partizani dičili svojom borbom za socijalizam, na idejama Karla Marxa i Friedricha Engelsa, i Lenjina i Staljina, postali su otpadnici socijalizma, i svoju umjetnu tvorevinu i tamnicu naroda (Jugoslavija) prodali kapitalističkom Zapadu. Titovi partizani izvršili su izdaju socijalističke ideje, i to je povijesna istina. Titoisti su izdajnici!

Hebrangov dokumentarac taj dio o Informbirou nije dotakao, ali možemo ovdje ustvrditi da je do razlaza Staljina s Titom, a ne Tita sa Staljinom, kako je to desetljećima tvrdila jugoslavenska titoistička historiografija i tumačila službena politika SKJ, došlo zato što je Tito bio hardliner ili jastreb u politici, slon koji je sve lomio oko sebe u porculanskoj dvorani, koji je bio veći staljinist od samoga Staljina, koji je htio stvoriti veliku Jugoslaviju, koju je Andrija Hebrang zahtijevao na zapovjed Tita od Staljina u Moskvi prilikom službenog posjeta jugoslavenske delegacije sovjetskoj, i koju je također htio i Staljin odnosno SSSR, ali ne pod uvjetom ratnog sukoba sa Zapadom.

Činjenica što je SSSR prvu atomsku bombu testirao tek 1949. godine, mjesecima nakon rezolucije Informbiroa protiv Tita iz 1948. godine, znači da se Staljin bojao da ga njegov aparatčik Tito ne gurne u ratni sukob sa Zapadom koji je raspolagao atomskim oružjem, za razliku od Sovjetskog Saveza u to vrijeme.

Tito je htio velikoj Jugoslaviji pripojiti Bugarsku i Albaniju, ali i austrijski dio Koruške i talijanski Trst, te se miješao u građanski rat u Grčkoj gdje je pomagao grčke komuniste u ratu protiv grčke zapadne vlade. To su sve bili opasni tenutci koji su prijetili eskalacijom sukoba između Istoka i Zapada, a Tito je bio savršen casus belli za Zapad da Sovjetski Savez izbriše u atomskom napadu; u to vrijeme već je zapadno zrakoplovstvo završilo kartografiranje Sovjetskog Saveza i Jugoslavije, i određene su mete u obje zemlje, i da je Zapad htio, napao bi i Titovu Jugoslaviju i SSSR, i pobijedio bi u tom sukobu jer je raspolagao atomskim oružjem, a komunistička koalicija nije imala to novo čudesno oružje, tako da je pobjednik u slučaju sukoba bio unaprijed određen.

Međutim, Zapad nije htio taj sukob s Istokom, osim ako bi bio prisiljen, i stoga je Staljin poslao signal da smjenjuje svog aparatčika (rez. Informbiroa), i doušnika sovjetske tajne službe “Valtera“ (Josipa Broza - Tita) kako ne bi Zapadu dao alibi da raspusti Sovjetski Savez.

Tito pak, kako bi se obranio od Staljinove ubitačne kritike, izmislio je navodne tajne agente Sovjetskog Saveza, jednog Srbina, i jednog Hrvata, a taj Hrvat koji je izabran da bude žrtveno janje bio je Andrija Hebrang koji je optužen da je staljinist, iako je Tito među staljinistima bio najveći staljinist. (Titov motiv da “Sremca“ odnosno Hebranga izabere za žrtveno janje leži u činjenici da je Hebrang među komunistima u Hrvatskoj bio jako popularan, a srpski komunisti su imali strahopoštovanje prema njemu, te je Hebrang bio opasan Titov oponent u Jugoslaviji.)

Brat od Slavka Goldsteina, Danijel Ivin, je u Hebrangovu dokumentarcu bio pošten i rekao ono što je rekao i (pokojni) akademik Ivan Supek, da je, naime, nekadašnji ratni sekretar i partizanski vođa iz Hrvatske, Andrija Hebrang, bio reformirani i liberalni komunist za razliku od drugih članova politbiroa CK KPJ, na čelu s Titom koji su bili staljinisti odnosno boljševici.

U dokumentarcu je njegov autor odlično raskrinkao Titov lažni antifašizam, jer nevinu zatvoriti, i mučiti osobu koja je bila žrtva holocausta, kao što je to bila Hebrangova žena Olga Hebrang, sve govori o Titovu totalitarnom režimu. Drugi dokaz da Titova vlast nije bila antifašistička nego komunistička i ne treba osim povijesni primjer postupanja s Olgom Hebrang kojoj je 54 člana obitelji ubijeno od ustaškog režima u jasenovačkom logoru, a jugo-komunistički režim ju nakon toga držao sedam godina u zatvoru, mučio je tjelesno i duševno, oduzeo joj njenu djecu, i zahtijevao da protiv svoje savjesti izda svog supruga, što je ona odbila učiniti, i za razliku od komunističkih beskičmenjaka pokazala da ima kičmu. Također primjer Ivice Skomraka, koji je bio u Drugom svjetskom ratu zatočen u ustaškom logoru, a nakon Drugog svjetskog rata u jugo-komunističkom logoru na Golom otoku sve govori protiv Titova jugoslavenskog režima.

Na koncu, iako je robijala u socijalističkoj republici Hrvatskoj, hrvatski sudovi nisu htjeli rehabilitirati Olgu Hebrang kao što je srbijanski sud 2008. rehabilitirao njenog supruga, što je pošteno od srpskog pravosuđa, dok se “hrvatsko“ (čitaj: jugoslavensko-eks-komunističko) pokazalo nepoštenim, naime, u srpnju 1991. godine, kada su HDZ i Franjo Tuđman držali čvrsto vlast u tzv. SRH, i u srpnju 1991. godine Socijalističkoj Republici Hrvatskoj ustavnim amandmanima promijenili ime u Republiku Hrvatsku, nadležni sud u Zagrebu pismeno je odbio zahtjev Olge Hebrang za njezinom rehabilitacijom; to sve govori o Tuđmanovoj vlasti.

Također je zanimljivo kako za dokumentarac nisu htjeli govoriti Ivo Sanader, Ivica Račan, kvazi-povjesničar Dušan Bilandžić (intimus Franje Tuđmana) i neki drugi, očito nešto imaju na savjesti ili su imali na savjesti kad je u pitanju pokojni Račan, jer za vrijeem njegove strahovlade i diktature SKH osamdesetih godina i dalje je trajalo maltretiranje Olge Hebrang koja je na koncu umrla, a da Republika Hrvatska nju i njena supruga nije sudski rehabilitirala, umrla je s presudom da je navodno zločinka, dok su pravi zločinci bili oni koji su je osudili, koji su naredili njezinu osudu, i koji su tu osudu desetljećima branili, te brane i dan danas, vjerojatno pod prozirnim izgovorom da je sudstvo neovisno i da se oni kao političari ne žele i ne smiju miješati u sudsku vlast! (To se zove pranje ruku kao Pilat.) Josip Manolić je pak priznao u dokumentarcu svoje sudjelovanje u mučenju Andrije Hebranga i njegove supruge, ali, kao što vidimo, niti jedno nadležno tijelo u Republici Hrvatskoj ga ne privodi pravdi, jer se kao visokopozicionirani udbaš nalazi pod državnom zaštitom.

Ono što dokumentarcu nedostaje je, dakle, osim točnog objašnjenja uzroka rezolucije Informbiroa iz 1948. i razlaza Staljina s Titom, i period kada je Andrija Hebrang vodio partizanski pokret u u dijelu Nezavisne Države Hrvatskoj (u bosanskom dijelu NDH je Tito vodio partizanski pokret od 1942. – 1944.) jer to razdoblje je kompromitirajuće za ratnog sekretara CK KPH pošto su mnogobrojni hrvatski civili poginuli u partizanskim terorističkim napadima, te je Hebrang rušio NDH kako bi umjesto nje bila etablirana komunistička Hrvatska, ali s podijeljenim suverenitetom s hrvatskim Srbima, što je također kompromitirajuće za Hebranga, jer Srbi iz Hrvatske su nacionalna manjina, a ne nacija, tako da hrvatski Srbi nemaju pravo na suverenitet, i k tome je Hebrang ZAVNOH priključio Avnoju, odnosno komunističku Hrvatsku priključio komunističkoj Jugoslaviji, očito ne gledajući naprijed i ne videći niti velikosrpsku komponentu u Titovu jugoslavenskom pokretu, niti misleći da boljševička revolucija ždere vlastitu djecu. Na koncu je postao žrtva Titova (totalitarnog) boljševizma.

Dokumentarac odlično završava prizorom križanja odnosno tangente Trga maršala Tita u Zagrebu, s ulicom Andrije Hebranga. Komentar je tu zaista suvišan, a ta činjenica je sramota i za Zagrebačku skupštinu, i za Hrvatski sabor, i za hrvatsku vladu i predsjednika Republike Hrvatske, kao i za hrvatsko biračko tijelo koje bira titoiste (HDZ i SDP i njihove satelite).

Ostaje za zapamtiti da su u krivu svi oni u hrvatskoj politici, koji su u posljednjih 10 godina, i u posljednjih 20 godina branili Tita, hvalili Tita, uzvisila Titov lik i djelo u nebesa, spominjali Titov navodni antifašizam odnosno partizanski Titov antifašizam i slično, od Stjepana Mesića, preko Ivice Račana, Zorana Milanovića, Vesne Pusić, Vladimira Šeksa, Luke Bebića, Milana Bandića, Milorada Pupovca, Ive Sanadera, Ive Josipovića i drugi. Zato je ovaj dokumentarac odličan jer skida krinku s maske vladajuće balkanske elite u Republici Hrvatskoj, osim što je kroz mnogobrojne izvore, uključujući bivše sovjetske izvore iz arhiva u Moskvi, kao i kroz objašnjenja hrvatskih, te srpskih (beogradskih) i drugih stranih povjesničara, publicista i istraživača rasvijetljena i tragična sudbina umorenog hrvatskog antifašista Andrije Hebranga kojeg su ubili jugoslavenski “antifašisti“, te su povjesničari na svjetlo dana stavili sve povijesne dokaze o lažnom optuživanju Hebranga kojemu je Tito smjestio udbašku sačekušu odnosno namještaljku koju je montirao i Josip Manolić, nekadašnji visoki državni dužnosnik Republike Hrvatske. Sad se postavlja samo pitanje, u kakvoj to zemlji živimo?

CBK

27.10.2010. u 14:14 • 47 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 20.10.2010.

Predsjednik Ivo Josipović - vitez katoličkog Malteškog reda

Konačno nam opet u službeni posjet stiže gospodin predsjednik Srbije, Boris Tadić. Već smo se malo zabrinuli i pomalo razočarali jer nas je srbijanski predsjednik počeo častiti posjetama u tjednim taktovima, i odjednom je sve stalo, naime, nismo ga kao našeg dragoga gosta vidjeli od ljeta još - u Hrvatskoj - posljednji Tadići koji su viđeni u Hrvatskoj bili su Tadićeva djeca i supruga na Brijunima gdje su ljetovali o trošak hrvatskog državnog proračuna, kako i treba, a na poziv našeg predsjednika Ive Josipovića, stvaratelja PravDe za Hrvatsku koju imamo čast osjećati svaki dan u svakom pogledu sve više, iako nismo zaslužili.

No, Boris Tadić ovaj puta ne dolazi bilo kome u posjet nego nositelju Nezavisnog viteškog odličja svetog Ivana Jeruzalemskog, Rodosa i Malte koje je Ivi Josipoviću dodijelio katolički viteški Malteški red prilikom njegova nedavna posjeta Vatikanu i svetom Ocu papi.

Malteško viteško odličje dobilo je ime po Ivanu Krstitelju, a cilj odličja je pomagati bolesne, invalide i izbjeglice, bez obzira na religiju i porijeklo. Pošto se Ivo Josipović zalagao za srpske izbjeglice iz Republike Srpske Krajine koje su hrvatski ratni zločinci protjerali u akciji etničkog čišćenja Oluji, za vrijeme jugoslavenskih građanskih ratova, pretpostavlja se da je Malteški red, koji je blizak sa Katoličkom Crkvom, zbog toga dodijelio odličje bivšem komunistu Ivi Josipoviću, agnostiku i štovatelju masona i komunista, i nadasve humanista Josipa Broza – Tita.

Vitez Ivo Josipović izjavio je da „zločini moraju biti rasvijetljeni i počinitelji kažnjeni, ali da isto tako treba pružiti zadovoljštinu žrtvama. To su dvije strane novčića i bez toga nema pomirenja.“

Konzekventni Josipovićev stav manifestirao se uzastopnim prozivanjem Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Mladena Bajića, zbog neprocesuiranja ustaških zločinaca. Mladen Bajić još nije vitez Malteškog reda, ali nikada se ne zna, možda i ovaj nekadašnji komunist postane preboraćenik kojeg će Sveta Katolička Crkva prigrliti objeručke, kao i Franju Tuđmana, Josipa Manolića i druge komunističke humaniste, a i pravoslavna braća četnički humanisti mogli bi dobiti koje odličje, makar i od predsjednika Josipovića, zbog hrabre borbe protiv ustaških zločinaca i njihovih pomagača, kolaboratera, klero-fašista i kontra-revolucionarnih izdajnika Socijalističke revolucije i antifašističke borbe partizana u Drugom svjetskom ratu koja je svima nama donijela slobodu i demokraciju. Na koncu, troroge partizanske kape su lijepe u pravom smislu te riječi, upravo onako kako je predsjednik Ivo Josipović naglasio 27. srpnja 2010. u Srbu.

Tek sada se vidi kako je Sveta Stolica pogriješila što je zločinca Alojzija Stepinca proglasila blaženikom, ali vitez Ivo Josipović ima već načina kako da paraobavještajnom ološu, koji dezinformira papu, koji je zbog toga donio pogrešnu procjenu o kontroverznom Stepincu, stane na kraj, a i papa ima pravo pogriješiti i ispričati se svim žrtvama izdajnika Stepinca.

Vukovarci drhtajućim usnama od sreće očekuju posjet predsjednika Srbije, Borisa Tadića, i njegova prijatelja Ive Josipovića, da se poklone ustaškom teroru nad Srbima u Vukovaru za vrijeme ustaškog režima iz 1991. godine i progonu kojemu je razoružani srpski narod bio u to strašno vrijeme izložen od Zengi i drugih ustaša iz ustaške bande. U međuvremenu je prokazana ustaška propaganda o navodnom streljanju ratnih ranjenika iz vukovarske bolnice na Ovčari od 20. studenog 1991. godine, tako da je time konačno razbijena ustaška medijska propaganda, te sada nema prepreke da prava istina o tome vremenu dođe na svjetlo dana, a osim toga će se diljem Hrvatske izvršiti ekshumacije zaklanog srpskog naroda iz 1001 jame, od Konavala do Krapine, od Belog Manastira do Umaga. U svakom slučaju, ustaški ološ će konačno platiti za sva zla koja je nanio čovječanstvu, napose nebeskom narodu Srba. Strani povjesničari već su na tragu povijesnoj istini da su ustaše prevarili čak i Adolfa Hitlera i njemačke naciste koji su pali na njihovu propagandu. Jedini koji se od ustaša nije dao zavarati je veliki učitelj i humanist čovječanstva, drug Staljin, i njegov učenik koji ga je čak i nadmašio , drug Josip Broz – Tito, najveći sin jugoslavenskih naroda i narodnosti, pa i šire! Ruku na srce, predsjednik Josipović je čovjek velikih djela, veliki državnik, ali djela pokojnog predsjednika Tita su nenadmašiva, što je, je! Prvi predsjednik RH, Franjo Tuđman, je ispravno rekao kad je rekao da „je Tito najveći državnik Europe“. Oprostit ćemo Franceku što je hvalospjeve našem dragom vođi ograničio samo na Europu, jer Titoje bio čelnik pokreta Nesvrstanih, i bio je najveći državnik svijeta!!

Konačno se situacija u trusnoj Republici Hrvatskoj i njenoj, nadajmo se uskoro, nakon osude ratnog zločinca Ante Gotovine, konfederalnoj jedinici Republici Srpskoj Krajini smiruje, i stvari dolaze na svoje mjesto. Zato se već ljetos predsjednik Josipović poklonio žrtvama ustaškog terora u Srbu, i u Republici Srpskoj, i time pridonio razbijanju ustaške propagande, tzv. promičbe, o tome da su četnici u Srbu i šire poklali hrvatske civile. Hrvati se u međuvremenu ispričavaju braći Srbima zbog ove gnjusne laži, i srećom, velikodušna srpska braća, koja imaju veliko srce, prihvatila su ispriku i oprostila griješnim Hrvatima koji sada žele se riješiti i ustaškog jezika i opet prigrliti srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski jezik. Sad se tek vide proročanske riječi velikog srpskog književnika Jovana Dučića koji za tzv. Hrvate reče da su Hrvati besramni, ne zato što su zločinci, nego zato što su pokvareni jer ne strahuju zbog svojih zločina.

Također je u međuvremenu demaskirana laž da premijerka Republike Hrvatske, Jadranka Kosor, podupire svog koalicijskog partnera Milorada Pupovca iz HDZ-u bratske Srpske demokratske samostalne stranke zbog njegova i glasova njegove subraće u Hrvatskom saboru, jer to je zaista laž, naime, vlada Republike Hrvatske odnosno HDZ-ova koalicijska vlada podupire cijenjenog gospodina Pupovca i najdemokratičniju hrvatsku stranku SDSS iz uvjerenja i vis a vis povijesne nužnosti da hrvatska politika ne ostane samo hrvatska nego postane politika sviju nas, dakle, jugoslavenska. Stoga će vlada Republike Hrvatske pod snažnim vodstvom gospođe Kosor i njena potpredsjednika Slobodana Uzelca, koji je znao kako se disciplinira ustaše nakon zločinačkog Hrvatskog proljeća, i nadalje podupirati humanističke projekte dizanja komunističkih spomenika diljem Lijepe Naše, u spomen na hrvatsku agresiju na srpski narod u Republici Hrvatskoj i Republici Srpskoj Krajini. Konačno je pravda pobijedila!

Hvala Katoličkoj Crkvi što nas je prosvijetlila, i otklonila i posljednju sumnju u inače velikoga humanista, odnedavno, hvala Bogu, i viteza Ive Josipovića, i što ćemo uskoro prestati štovati lažne vitezove poput Blage Zadre (velikog zločinca iz Borova Naselja i Vukovara u cjelini), ili tzv. viteza Siniše Glavaševića, šovinista s ustaškog Hrvatskog radija Vukovara koji je za vrijeme oslobađanja Vukovara od strane slavne Jugoslavenske narodne armije govorom mržnje trovao srpsko-hrvatske odnose koji su, srećom, sada opet u uzlaznoj putanji, jer se najveći dio hrvatskog naroda, koji u biti nije narod u punom smislu te riječi, što su Hrvati, dakle, ljudi bez nacionalnosti i prošlosti, u međuvremenu uvidjeli, tako da Srbi katoličke vjere, upravo onako kako je veliki srpski književnik Vuk Stefanović Karadžić i rekao u svom genijalnome djelu “Srbi svi i svuda“ iz 1834. godine, da su svi Južni Slaveni Srbi različitih vjera, prihvaćaju primat svoje pravoslavne braće iz Srbije i ostataka zaklanog srpskog naroda iz svih srpskih krajina od Triglava do Vardara. Ono što su ustaše previdjeli je da je Vuk Stefanovič Karadžić cijelo vrijeme, za vrijeme jugoslavenskih građanskih ratova, bio i nadalje počasni građanin ustaškog Zagreba. Znakovi takove slabosti, koja proizlazi iz hrvatske nacionalističke mržnje prema Srbima, daju nadu da svijetlo pobijedi tamu, upravo onako kako je veliki vizionar Ivo Josipović najavio u svojoj predizbornoj kampanji, i već u roku od tri mjeseca ispunio sva predizborna obećanja. Ima nade da će se svi tzv. Hrvati pokajati, prvi među njima je Stjepan Mesić koji se pokajao zbog pjevanja ustaških pjesama devedesetih.

Sve u svemu, hrvatski građani, nemojte iznevjeriti velikog prijatelja od našega viteza Ive Josipovića, Borisa Tadića, i uklonite i posljednje ustaške natruhe iz svoga života, ustašku šahovnicu iz zastave Republike Hrvatske, izrežite svaku šahovnicu iz zastave u znak protesta zbog ustaškog terora i pokušaja neofašizacije ove antifašističke zavnohovske zemlje, i prigrlite znak slobode i demokracije, crvenu zvijezdu petokraku, uostalom, ugledajte se u svoga predsjednika Republike, a ni njegov kolega iz izbjegličke vlade Republike Srpske Krajine u Beogradu, cijenjeni gospodin i humanist Savo Štrbac, cijenio bi napore u tome smislu, na koncu, čovjek koji ima pohvalnicu haaškog suda ICTY, zavrijedio je poštovanje Srba katoličke vjere u susjednoj i prijateljskoj Republici Hrvatskoj.

Na kraju, zaista je zločesta Vesna Pusić što je u Hrvatskom saboru zahtijevala da se iz hitne procedure povuče prijedlog Hrvatske demokratske zajednice o proglašenju ustavnog Vijeća srpskih opština. No, ne sumnjamo da predsjednik i vitez Ivo Josipović neće stati na kraj i takovoj zločestoj kroatizaciji koja ima za cilj uništiti i ono malo povjerenja što su braća Srbi pravoslavne vjere uložili u oprost iako su pretrpjela silna klanja kojima su u prošlosti bili izloženi u genocidu u NDH i u RH. Srećom, u Bruxellesu stvoreni Zapadni Balkan ima mehanizama da jugoslavenskom predsjedniku Josipoviću pomogne u svim nastojanjima za suzbijanjem neofašizma u Hrvatskoj, ako treba i nekomunizmom da se stane na kraj pokušajima fašizacije (čitaj: kroatizaciji) Jugo-sfere!

Tzv. Hrvati, probudite se, i stanite na kraj svim ustašlucima, jer takovima je zaista mjesto u jamama, a ne da svojim rašljastim jezicima truju bratstvo i jedinstvo!

Lijepi predsjednik i vitez, profesor Ivo Josipović u vrijeme služenja vojnog roka kao pripadnik vojne policije JNA, na Topčideru u Beogradu u Titovom gardijskom korpusu, s lijepom crvenom petokrakom

CBK

20.10.2010. u 11:48 • 22 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 10.10.2010.

VRIJEME VISOKOG SLOJA I ZLOČINA BEZ KAZNE

Karikatura Gospodara prstenova

Događaji se odvijaju brzim tempom, globalizirani svijet prolazi kroz dramatičnu fazu, suprotstavljeni tabori su se pozicionirali za nove obračune iza kojih uvijek stoji želja za konačnim obračunom, čeka se raspetljaj, i “End-Sieg“, a konačni pobjednik proglasit će poraženog tamnom stranom, a sebe svijetlom. Tako je to uvijek bilo u povijesti jer povijest pišu pobjednici, iako, kako je konstatirao g. Darko Sagrak u svojoj knjizi “NDH – Prijepori i mitovi“ (Zagreb, 2010.), „ne dovijeka“.

Nuklearna sila Izrael je nedavno u Sjedinjenim Američkim Državama kupio 100 borbenih zrakoplova. Na Bliskom istoku se i inače u posljednje vrijeme događa velika koncentracija oružja, kupuju oružje u velikim količinama i naftom bogati Arapi, čeka se rasplet u vezi “iranske krize“, napad na Islamsku Republiku Iran dok NATO u Afganistanu i u Pakistanu gubi rat protiv talibana koji polako preuzimaju inicijativu, teritorij, a sutra možda i vlast u Pakistanu (ne samo u Afganistanu) koji ima atomsku bombu ali je američki saveznik, što znači da se prema toj zemlji, niti prema Izraelu, ne primjenjuju ekonomske sankcije kao prema Iranu koji teži biti nuklearnom silom.

U Sjedinjenim Američkim Državama poznati lobby uskog visokog sloja bogataša krenuo je u rušenje predsjednika Obame pošto nije ispunio očekivanja tog borbeno-ateističkog anglo-američkog komiteta, naime, Barack Obama nije pristao biti njihova marioneta, pošto je donio odluku o povlačenju američkih postrojbi iz Iraka do 2012. godine, i radi na izlaznoj strategiji iz Afganistana, a to moćnom vojno-industrijskom kompleksu u Sjedinjenim Američkim Državama nikako ne odgovara jer može opstati, slično kao i nekadašnja JNA, samo na ratovima i prodajom oružja. Obamina socijalna reforma u kojoj 30 milijuna Amerikanaca dobiva besplatno zdravstveno osiguranje što do sada nisu imali ne odgovara krupnim kapitalistima iako im je Obama iz novca državnog proračuna nadoknadio bankarske gubitke koje su ostvarili na Wall Streetu (daš mali prst, ode cijela ruka) kada je 2008. pukao mjehur od sapunice zvan mjenice za hipotekarne kredite, ali kriza nije slučajno izbila nego ciljano, dirigirana od naftno-bankarskog kruga, kao i 1929. godine. Naime, ako je jednom jedan scenarij uspio, zašto ne bi i drugi, treći, četvrti ili ne znamo koji sve puta ne?

Izazove se svjetska financijska kriza (na Zapadu), radikalizira se politička scena, na vlast dođu ekstremisti, i na kraju ulijeće Sheriff, dijeli packe svima i preuzima kontrolu nad svima. Tako je bilo uoči Drugog svjetskog rata kada je taj anglo-američki krug financirao i propagandno podupro Mussolinija i Hitlera da bi ih kasnije rušio, i zaradio ogromni profit na ratu.

Nedavno je opet u Njemačkoj pokrenuta radikalizacija političke scene kao i dvadesetih godina 20. stoljeća, samo što ovaj puta nije u pitanju “Mein Kampf“ nego jedna druga knjiga, znakovita naslova “Njemačka sama sebe demontira“, a autor joj je nekadašnji član uprave njemačke narodne banke, dakle, član elite, visokog sloja koji ima podršku anglo-američkog neoliberalnog kruga krupnog kapitala jer su ga revni ljevičarski mediji u Njemačkoj mislili samljeti u jednom dahu, nalijepiti mu etiketu neofašista, i čao đaci, ali kao da se umiješala tajna neka sila koja je nad gospodinom Sarrazinom, kako se autor knjige zove, prostrla svoju zaštitničku ruku, i u međuvremenu diljem Njemačke se drže predavanja pred prepunim dvoranama u kojoj autor priča o opasnostima od islamizacije Njemačke. Svi oni njemački političari koji su u posljednjih 30 godina dobronamjerno kritizirali politiku prema velikom uvozu strane radne snage i neasimiliranja različitih etničkih i vjerskih skupina u njemačkom društvu, bili su od liberalnih i ljevičarskih mas-medija u Njemačkoj nemilice pregaženi. Dakle, opet se pojavila ideologija koja tvrdi da je Njemačka u opasnosti, slično kao i dvadesetih godina 20. st. kada se pojavio jedan čovjek sa brčićima, s tim da je sada situacija dijametralno suprotna, Njemačkoj gospodarski sjajno ide, nakon pada Berlinskog zida i ujedinjenja Njemačke je njemačkog društvo postalo još bogatije i jače, surađuje odlično s Francuskom i Rusijom, i zato smeta nekome.

Tajne sile radikaliziraju političku scenu i u Hrvatskoj, a što se vidi po ekspanziji velikosrpskog lobbya u vladi Republike Hrvatske, naime, srbijanskoj tajnoj službi uspjelo je u sam vrh hrvatske vlasti postaviti svoje “igrače“, što smo posljednjih godina najavljivali kao realnu opciju, citirajući iz djela S.M. Štedimlije “Zavjere protiv svjetskog mira“.

Tada je sve počelo s osnivanjem Srpske samostalne stranke, SSS, godine 1887. koja 18 godina nije prelazila izborni prag jer tada u “Hrvatskoj“ (hrvatske zemlje u sklopu Austro-Ugarske) i nije bilo Srba nego hrvatskih pravoslavaca vlaškog etničkog podrijetla koji su glasovali za nacionalističku prosvjetiteljsku Stranku prava od Oca domovine Ante Starčevća, međutim, u kratkom roku je Srbiji uspjelo srbizirati hrvatske pravoslavce, i nakon što su hrvatske budaletine na čelu s Franom Supilom ušle 1905. u koaliciju sa Srpskom samostalnom strankom, tzv. Hrvatsko-srpska koalicija protiv pravaša od Josipa Franka, ta ekspozitura Beograda je u Zagrebu odjednom počela prelaziti izborni prag, i od tada je počela teči srbizacija hrvatskih pravoslavaca. Svoj politički nastup je Srpska samostalna stranka u Zagrebu otvorila 1902. godine objavom pretiska veliksorpskog šovinističkog protuhrvatskog članka od srpskog ideologa Nikole Stojanovića, u svome glasilu “Srbobran“ sa sjedištem u Zagrebu, pod naslovom “Hrvati i Srbi“ (“Do istrage naše ili vaše“). Povijest se ponavlja:

Bivši premijer Ivo Sanader je u koalicijsku vladu Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) pozvao srpsku stranku SDSS od Milorada Pupovca, i odmah je Ivo Sanader bio dobio za taj potez pohvalu od State Departmenta odnosno ondašnje Bushove vlade (bila je to jedina pohvala koju je Sanaderova vlada bila dobila). Za potpredsjednika vlade Republike Hrvatske instaliran je srpski bivši komunist i aktualni titoist, Slobodan Uzelac, inače, sudionik rušenja reformskog i prosvjetiteljskog Hrvatskog proljeća 1971. godine.

Na djelu 2010. godine je velikosrpska medijska kampanja protiv Hrvatske kao i osamdesetih godina u vrijeme Slobodana Miloševića, i 1902. godine, samo što je medij drukčiji, više ne treba “TV Beograd“ i beogradska novina “Politika-ekspres“ širiti protuhrvatsku histeriju već to čini medij Srpske demokratske samostalne stranke, SDSSS, od Milorada Pupovca, tjednik “Novosti“, tako da se na naslovnicu zagrebačkih srpskih “Novosti“ (financirana sa 4 milijuna kuna iz hrvatskog državnog proračuna) stavljaju ilustracije, primjerice, kako hrvatski branitelj kolje srpsku nejač u Oluji, i cinično se ismijava nedavno rušenje dvaju hrvatskih MIG-ova s naslovom „Obadva, obadva su pala“, jer je jedan hrvatski branitelj godine 1991. u šibenskom akvatoriju s raketom zemlja-zrak srušio dva borbena zrakoplova JNA koji su napadali Hrvatsku, i pri rušenju uskliknuo „oba dva, oba dva su pala“ (navedeni hrvatski branitelj koji je srušio dva borbena zrakoplova JNA poslije je poginuo u čišćenju mina, na poslu na koji ga je natjerala socijalna bijeda kojoj ga je izložila anti-humanistička vlast Račanove koalicije i HDZ-ove koalicijske vlade u Zagrebu dok je uski sloj bivših komunista (titoistia) koji su izvršili privatizaciju i pretvorbu hrvatskog narodnog gospodarstva, za sebe zadržao sva materijalna bogatstva, opljačkana od hrvatskog naroda.)

Cijelo vrijeme većina birača iz hrvatskog naroda bira na vlast svoje krvnike i pljačkaše, tako da će narod na koncu završiti opljačkan, silovan i ubijen!

Preneseno na domaće prilike, globalizacija je u Hrvatskoj na svome vrhuncu, vlast je u cijelosti u rukama visokog (balkanskog) eks-komunističkog sloja, nositelja nekadašnjeg totalitarnog poretka bivše komunističke Jugoslavije i njene tajne službe i oficira protunarodne Ozne i Udbe.

Tako se događa da prilikom službenog posjeta predsjednika Republike Hrvatske, Ive Josipovića, Svetoj Stolici (Vatikanu), ruku papi Benediktu XVI pruža nekadašnji oficir Ozne Budimir Lončar, predsjednikov savjetnik koji je savjetovao i bivšeg predsjednika Mesića. Usput rečeno, Titova Ozna je likvidirala pokojnog kardinala Stepinca.

Kako Katolička crkva u Hrvata niječe povijesnu istinu o svom nadbiskupu, kardinalu, mučeniku, blaženom Alojziju Stepincu:

U isto vrijeme u Zagrebu na Kaptolu vrh Crkve cenzurira predsjednika Vijeća europskih biskupskih konferencija koji je u zagrebačkoj katedrali izgovorio za Kaptol strašne riječi, naime, da je jugo-komunistički režim ubio kardinala Stepinca, a što se u određenim crkvenim krugovima u Hrvatskoj godinama pokušava zataškati, očito oznaši drže crkvene očeve u šaci. Na kraju, Crkveni oci na Kaptolu odbili su zahtjev pape Benedikta XVI o lustraciji udbaških doušnika unutar Crkve, a što smo na ovom blogu nekoliko puta spomenuli i dobronamjerno upozoravali na čudne događaje unutar Katoličke crkve u Hrvatskoj.

Nedavno je svećenik Adalbert Rebić, nekadašnji ministar bez lisnice u hrvatskoj vladi, ustvrdio da on ništa ne zna o trovanju kardinala Stepinca, a bivši glavni urednik Glasa Koncila, i nekadašnji rimo-katolik, koji je zbog braka s jednom Srpkinjom za vrijeme služenja vojnog roka u JNA prešao na grko-katoličku vjeru, također se nije mogao sjetiti da je blaženik Stepinac otrovan, iako je znanstveno dokazana povijesna činjenica da je Titov režim ubio zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Stepinca. U knjizi o kardinalu Stepincu, koju je napisao svećenik dr. pater Vladimir Horvat, pod naslovom “Kardinal Alojzije Stepinac – mučenik za ljudska prava“, objavljena u Zagrebu – Krašiću – Samoboru, 2008. godine, također se prešućuje trovanje i ubijanje kardinala Stepinca, tako da neki svećenici sustavno potvrđuju tezu Josipa Manolića da Alojzije Stepinac nije ubijen, i sve one koji tvrde suprotno, taj nekadašnji oficir Ozne i de facto partizanski ratni zločinac proglašava lažljivcima. Evo što je predsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija, mađarski kardinal i nadbiskup Peter Erdoe izjavio izjavio 2010. godine u zagrebačkoj katedrali sv. Stjepana prvomučenika u svezi blaženog Stepinca:

„Uspio se oduperijeti pokušajima da ga se udalji od zajedništva sa Svetom stolicom, zbog toga je trpio u zatvoru i zbog toga je bio podvrgnut višegodišnjem progonstvu, i na kraju cinički trovan, čiji je primjer uzor svim biskupima i svećenicima iz cijele Europe.“

Izvor: Hrvatsko pravo online, a cenzurirano od Informativne katoličke agencije, IKA, i Glasa Koncila.

Predsjednik Josipović nastavlja svoju turneju pružanja ruke svima i ispričavanja svima za “hrvatske zločine“ u ime hrvatskog naroda, jer potrebno je rehabilitirati tzv. “Republiku Srpsku“ koja je nastala na genocidu, i zaboraviti na velikosrpsku agresiju. Kreče i novi val “Latinice“ na instrumentaliziranoj Hrvatskoj televiziji tako da se opet prikazuje serijal pojedinačnih zločina nad Srbima u Republici Hrvatskoj iz devedesetih, slučaj Lora, obitelji Zec i slično, dok se o tisućama zaklanih Hrvata od strane oficira JNA i četnika šuti, kao što se šuti i o udbaškim ubojstvima, kao na pr. o ubojstvu hrvatske obitelji Ševo i likvidaciji dvanaestogodišnje Rosemarie Ševo, vršnjakinje od Aleksandre Zec. Naime, u percepciji javnosti treba ispasti da su Srbi žrtve, a Hrvati krvnici; čeka se presuda generalu Gotovini i plan udbaškog doušnika i četnika Save Štrbca za podjelom Hrvatske na hrvatski i sprski dio, na uskrsnuće tzv. “Republike Srpske Krajine“, čija “vlada u sjeni“ postoji već godinama u Beogradu i “prijateljskoj“ Republici Srbiji. Ne spominje se tisuću hrvatskih građana koje je JNA ubila u bombardiranjima Osijeka 1991. godine, 3,5 tisuće Hrvata koje je srpski okupacijski četnički režim ubio u tzv. zaštićenim zonama UNPROFOR u Hrvatskoj za vrijeme rata, 3000 Hrvata koji su pogubljeni u ratnom zarobljeništvu nakon pada Vukovara, uz 264 zaklanih ratnih ranjenika iz vukovarske bolnice na Ovčari, i ne spominje se desetke tisuća etnički očišćenih Hrvata, naprotiv, jedini koji su navodno etnički očišćeni su hrvatski Srbi u Oluji 1995. godine kada je srpski ratni zločinac Mile Martić ispunio i posljednju zapovjed svog vožda Slobe Miloševića, i svoj “tor ovaca“ uoči hrvatske vojno-redarstvene oslobodilačke akcije Oluje natjerao preko granice na okupirana područja u Bosni, i u Vukovar i dalje prema Beogradu i Kosovu. Izmišljeno etničko čišćenje u Oluji treba postati ravnoteža istinitom povijesnom etničkom čišćenju Hrvata s početka velikosrpske pobune i agresije, a da ne kažemo kako su srpske fašističke vlasti etnički očistile ostatke Hrvata u Banjaluci za vrijeme Oluje, i iz istočnog Srijema, Zemuna, Beograda, Subotice itd., dakle, na područjima gdje uopće nije bilo ratnih djelovanja.

Paralelno sa četničkom propagandom teče i neokomunistička propaganda. Umre neki visoki nekadašnji komunistički funkcioner, titoist-staljinist, u Zagrebu, i odmah se javlja predsjednik Republike Hrvatske i hvali zasluge pokojnika za Hrvatsku, iako se na pr. radi o osumnjičenoj osobi, kazneno prijavljena za ratne zločine koja je imala zaštitu državnog vrha od kaznenog progona, poput nedavno preminule Milke Planinc, nekadašnja polit-komesarka partizanske 11. brigade 26. divizije Jugoslavenske armije čiji su pripadnici ubijali antifašiste u Širokom Brijegu u Drugom svjetskom ratu, i ratne zarobljenike i zarobljene hrvatske civile na Kočevskom rogu u lipnju 1945. godine, dakle, nakon završetka Drugog svjetskog rata. Najgori koljači na Kočevskom rogu bile su partizanke.

Izokretanjem jezika u boljševičkom stilu se krvnike nad hrvatskim narodom pretvara u zaslužnike za Hrvatsku iz doba bivše Jugoslavije, iako je sam zločinac Tito rekao 1971. pred okupljenim zborom oficira JNA da će prije Sava poteči uzvodno nego što će Hrvati imati vlastitu državu. Procjena hohštaplera pokazala se sasvim pogrešnom, kao što nas povijest poučava, ali titoistički lobby u nezavisnoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj, poduprt od lobija ratnih veterana iz partizanske koljačke 11. brigade iz Drugog svjetskog rata, i oznaško-udbaškog lobija, drži sve konce u svojim rukama i nastoji poništiti hrvatski souverainitet stvaranjem neke nove zajednice, zvana “jugo-sfera“ (u službenim krugovima Bruxellesa se ta sfera naziva “Zapadni Balkan“).

Gordijski čvor na našim prostorima će se, dakle, također raspetljati u slijedećem razdoblju ili će ga neki novi Aleksandar Veliki presječi mačem, to će vrijeme pokazati, uglavnom, velikosrpska zvijer koja crkava digla je svoju dvostruku glavu sa rašljastim jezikom i sikće na sve strane, dok joj titoisti tepaju i ližu joj pete, upravo onako kako veleizdajice (kvislinzi) služe stranim gospodarima protiv vlastite zemlje, domovine i naroda.

Ako u međuvremenu niste znali, svi ste u Republici Hrvatskoj, vi koji niste četnici i partizani, postali “ustaše“ (“zločinci“), i krenula je nova četničko-partizanska ofenziva i etničko čišćenje Hrvata, kao i 27. srpnja 1941. godine u Srbu, pod geslom “PravDa“.
Birali ste, gledajte, i slušajte kako vam vaš predsjednik na glasoviru svira rekvijem, a Jaca ponavlja refren „Druže Tito mi ti se kuneeeemo da sa tvoga puta ne skreneeeemo“!

CBK

Uvod u obljetnicu bitke za Vukovar:

Bojovnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) u Vukovaru 1991. kraj uništenog tenka JNA koji je napadao Hrvatsku, a koji je HOS pretvorio u prah i pepeo, slomivši JNA kičmu u Vukovaru

Izvor: internetski portal Hrvatskih branitelja Dragovoljac.com

Četnici iz rezervnog sastava JNA, s mrtvačkom glavom (emblemom četničkog pokreta koji je u Republici Srbiji dobio antifašistički status) u osvojenom Vukovaru, 18. 11. 1991. nakon pirove pobjede

Zapovjednik srpskih četnika u Hrvatskoj, i član srpskog tzv. pokreta otpora u Drugom svjetskom ratu od "đenerala" Draže Mihailovića, vojvoda Pavle Đurišić, drži govor u nazočnosti talijanskih fašista.

10.10.2010. u 13:25 • 37 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.