Pregled posta

VRIJEME VISOKOG SLOJA I ZLOČINA BEZ KAZNE

Karikatura Gospodara prstenova

Događaji se odvijaju brzim tempom, globalizirani svijet prolazi kroz dramatičnu fazu, suprotstavljeni tabori su se pozicionirali za nove obračune iza kojih uvijek stoji želja za konačnim obračunom, čeka se raspetljaj, i “End-Sieg“, a konačni pobjednik proglasit će poraženog tamnom stranom, a sebe svijetlom. Tako je to uvijek bilo u povijesti jer povijest pišu pobjednici, iako, kako je konstatirao g. Darko Sagrak u svojoj knjizi “NDH – Prijepori i mitovi“ (Zagreb, 2010.), „ne dovijeka“.

Nuklearna sila Izrael je nedavno u Sjedinjenim Američkim Državama kupio 100 borbenih zrakoplova. Na Bliskom istoku se i inače u posljednje vrijeme događa velika koncentracija oružja, kupuju oružje u velikim količinama i naftom bogati Arapi, čeka se rasplet u vezi “iranske krize“, napad na Islamsku Republiku Iran dok NATO u Afganistanu i u Pakistanu gubi rat protiv talibana koji polako preuzimaju inicijativu, teritorij, a sutra možda i vlast u Pakistanu (ne samo u Afganistanu) koji ima atomsku bombu ali je američki saveznik, što znači da se prema toj zemlji, niti prema Izraelu, ne primjenjuju ekonomske sankcije kao prema Iranu koji teži biti nuklearnom silom.

U Sjedinjenim Američkim Državama poznati lobby uskog visokog sloja bogataša krenuo je u rušenje predsjednika Obame pošto nije ispunio očekivanja tog borbeno-ateističkog anglo-američkog komiteta, naime, Barack Obama nije pristao biti njihova marioneta, pošto je donio odluku o povlačenju američkih postrojbi iz Iraka do 2012. godine, i radi na izlaznoj strategiji iz Afganistana, a to moćnom vojno-industrijskom kompleksu u Sjedinjenim Američkim Državama nikako ne odgovara jer može opstati, slično kao i nekadašnja JNA, samo na ratovima i prodajom oružja. Obamina socijalna reforma u kojoj 30 milijuna Amerikanaca dobiva besplatno zdravstveno osiguranje što do sada nisu imali ne odgovara krupnim kapitalistima iako im je Obama iz novca državnog proračuna nadoknadio bankarske gubitke koje su ostvarili na Wall Streetu (daš mali prst, ode cijela ruka) kada je 2008. pukao mjehur od sapunice zvan mjenice za hipotekarne kredite, ali kriza nije slučajno izbila nego ciljano, dirigirana od naftno-bankarskog kruga, kao i 1929. godine. Naime, ako je jednom jedan scenarij uspio, zašto ne bi i drugi, treći, četvrti ili ne znamo koji sve puta ne?

Izazove se svjetska financijska kriza (na Zapadu), radikalizira se politička scena, na vlast dođu ekstremisti, i na kraju ulijeće Sheriff, dijeli packe svima i preuzima kontrolu nad svima. Tako je bilo uoči Drugog svjetskog rata kada je taj anglo-američki krug financirao i propagandno podupro Mussolinija i Hitlera da bi ih kasnije rušio, i zaradio ogromni profit na ratu.

Nedavno je opet u Njemačkoj pokrenuta radikalizacija političke scene kao i dvadesetih godina 20. stoljeća, samo što ovaj puta nije u pitanju “Mein Kampf“ nego jedna druga knjiga, znakovita naslova “Njemačka sama sebe demontira“, a autor joj je nekadašnji član uprave njemačke narodne banke, dakle, član elite, visokog sloja koji ima podršku anglo-američkog neoliberalnog kruga krupnog kapitala jer su ga revni ljevičarski mediji u Njemačkoj mislili samljeti u jednom dahu, nalijepiti mu etiketu neofašista, i čao đaci, ali kao da se umiješala tajna neka sila koja je nad gospodinom Sarrazinom, kako se autor knjige zove, prostrla svoju zaštitničku ruku, i u međuvremenu diljem Njemačke se drže predavanja pred prepunim dvoranama u kojoj autor priča o opasnostima od islamizacije Njemačke. Svi oni njemački političari koji su u posljednjih 30 godina dobronamjerno kritizirali politiku prema velikom uvozu strane radne snage i neasimiliranja različitih etničkih i vjerskih skupina u njemačkom društvu, bili su od liberalnih i ljevičarskih mas-medija u Njemačkoj nemilice pregaženi. Dakle, opet se pojavila ideologija koja tvrdi da je Njemačka u opasnosti, slično kao i dvadesetih godina 20. st. kada se pojavio jedan čovjek sa brčićima, s tim da je sada situacija dijametralno suprotna, Njemačkoj gospodarski sjajno ide, nakon pada Berlinskog zida i ujedinjenja Njemačke je njemačkog društvo postalo još bogatije i jače, surađuje odlično s Francuskom i Rusijom, i zato smeta nekome.

Tajne sile radikaliziraju političku scenu i u Hrvatskoj, a što se vidi po ekspanziji velikosrpskog lobbya u vladi Republike Hrvatske, naime, srbijanskoj tajnoj službi uspjelo je u sam vrh hrvatske vlasti postaviti svoje “igrače“, što smo posljednjih godina najavljivali kao realnu opciju, citirajući iz djela S.M. Štedimlije “Zavjere protiv svjetskog mira“.

Tada je sve počelo s osnivanjem Srpske samostalne stranke, SSS, godine 1887. koja 18 godina nije prelazila izborni prag jer tada u “Hrvatskoj“ (hrvatske zemlje u sklopu Austro-Ugarske) i nije bilo Srba nego hrvatskih pravoslavaca vlaškog etničkog podrijetla koji su glasovali za nacionalističku prosvjetiteljsku Stranku prava od Oca domovine Ante Starčevća, međutim, u kratkom roku je Srbiji uspjelo srbizirati hrvatske pravoslavce, i nakon što su hrvatske budaletine na čelu s Franom Supilom ušle 1905. u koaliciju sa Srpskom samostalnom strankom, tzv. Hrvatsko-srpska koalicija protiv pravaša od Josipa Franka, ta ekspozitura Beograda je u Zagrebu odjednom počela prelaziti izborni prag, i od tada je počela teči srbizacija hrvatskih pravoslavaca. Svoj politički nastup je Srpska samostalna stranka u Zagrebu otvorila 1902. godine objavom pretiska veliksorpskog šovinističkog protuhrvatskog članka od srpskog ideologa Nikole Stojanovića, u svome glasilu “Srbobran“ sa sjedištem u Zagrebu, pod naslovom “Hrvati i Srbi“ (“Do istrage naše ili vaše“). Povijest se ponavlja:

Bivši premijer Ivo Sanader je u koalicijsku vladu Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) pozvao srpsku stranku SDSS od Milorada Pupovca, i odmah je Ivo Sanader bio dobio za taj potez pohvalu od State Departmenta odnosno ondašnje Bushove vlade (bila je to jedina pohvala koju je Sanaderova vlada bila dobila). Za potpredsjednika vlade Republike Hrvatske instaliran je srpski bivši komunist i aktualni titoist, Slobodan Uzelac, inače, sudionik rušenja reformskog i prosvjetiteljskog Hrvatskog proljeća 1971. godine.

Na djelu 2010. godine je velikosrpska medijska kampanja protiv Hrvatske kao i osamdesetih godina u vrijeme Slobodana Miloševića, i 1902. godine, samo što je medij drukčiji, više ne treba “TV Beograd“ i beogradska novina “Politika-ekspres“ širiti protuhrvatsku histeriju već to čini medij Srpske demokratske samostalne stranke, SDSSS, od Milorada Pupovca, tjednik “Novosti“, tako da se na naslovnicu zagrebačkih srpskih “Novosti“ (financirana sa 4 milijuna kuna iz hrvatskog državnog proračuna) stavljaju ilustracije, primjerice, kako hrvatski branitelj kolje srpsku nejač u Oluji, i cinično se ismijava nedavno rušenje dvaju hrvatskih MIG-ova s naslovom „Obadva, obadva su pala“, jer je jedan hrvatski branitelj godine 1991. u šibenskom akvatoriju s raketom zemlja-zrak srušio dva borbena zrakoplova JNA koji su napadali Hrvatsku, i pri rušenju uskliknuo „oba dva, oba dva su pala“ (navedeni hrvatski branitelj koji je srušio dva borbena zrakoplova JNA poslije je poginuo u čišćenju mina, na poslu na koji ga je natjerala socijalna bijeda kojoj ga je izložila anti-humanistička vlast Račanove koalicije i HDZ-ove koalicijske vlade u Zagrebu dok je uski sloj bivših komunista (titoistia) koji su izvršili privatizaciju i pretvorbu hrvatskog narodnog gospodarstva, za sebe zadržao sva materijalna bogatstva, opljačkana od hrvatskog naroda.)

Cijelo vrijeme većina birača iz hrvatskog naroda bira na vlast svoje krvnike i pljačkaše, tako da će narod na koncu završiti opljačkan, silovan i ubijen!

Preneseno na domaće prilike, globalizacija je u Hrvatskoj na svome vrhuncu, vlast je u cijelosti u rukama visokog (balkanskog) eks-komunističkog sloja, nositelja nekadašnjeg totalitarnog poretka bivše komunističke Jugoslavije i njene tajne službe i oficira protunarodne Ozne i Udbe.

Tako se događa da prilikom službenog posjeta predsjednika Republike Hrvatske, Ive Josipovića, Svetoj Stolici (Vatikanu), ruku papi Benediktu XVI pruža nekadašnji oficir Ozne Budimir Lončar, predsjednikov savjetnik koji je savjetovao i bivšeg predsjednika Mesića. Usput rečeno, Titova Ozna je likvidirala pokojnog kardinala Stepinca.


Kako Katolička crkva u Hrvata niječe povijesnu istinu o svom nadbiskupu, kardinalu, mučeniku, blaženom Alojziju Stepincu:

U isto vrijeme u Zagrebu na Kaptolu vrh Crkve cenzurira predsjednika Vijeća europskih biskupskih konferencija koji je u zagrebačkoj katedrali izgovorio za Kaptol strašne riječi, naime, da je jugo-komunistički režim ubio kardinala Stepinca, a što se u određenim crkvenim krugovima u Hrvatskoj godinama pokušava zataškati, očito oznaši drže crkvene očeve u šaci. Na kraju, Crkveni oci na Kaptolu odbili su zahtjev pape Benedikta XVI o lustraciji udbaških doušnika unutar Crkve, a što smo na ovom blogu nekoliko puta spomenuli i dobronamjerno upozoravali na čudne događaje unutar Katoličke crkve u Hrvatskoj.

Nedavno je svećenik Adalbert Rebić, nekadašnji ministar bez lisnice u hrvatskoj vladi, ustvrdio da on ništa ne zna o trovanju kardinala Stepinca, a bivši glavni urednik Glasa Koncila, i nekadašnji rimo-katolik, koji je zbog braka s jednom Srpkinjom za vrijeme služenja vojnog roka u JNA prešao na grko-katoličku vjeru, također se nije mogao sjetiti da je blaženik Stepinac otrovan, iako je znanstveno dokazana povijesna činjenica da je Titov režim ubio zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Stepinca. U knjizi o kardinalu Stepincu, koju je napisao svećenik dr. pater Vladimir Horvat, pod naslovom “Kardinal Alojzije Stepinac – mučenik za ljudska prava“, objavljena u Zagrebu – Krašiću – Samoboru, 2008. godine, također se prešućuje trovanje i ubijanje kardinala Stepinca, tako da neki svećenici sustavno potvrđuju tezu Josipa Manolića da Alojzije Stepinac nije ubijen, i sve one koji tvrde suprotno, taj nekadašnji oficir Ozne i de facto partizanski ratni zločinac proglašava lažljivcima. Evo što je predsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija, mađarski kardinal i nadbiskup Peter Erdoe izjavio izjavio 2010. godine u zagrebačkoj katedrali sv. Stjepana prvomučenika u svezi blaženog Stepinca:

„Uspio se oduperijeti pokušajima da ga se udalji od zajedništva sa Svetom stolicom, zbog toga je trpio u zatvoru i zbog toga je bio podvrgnut višegodišnjem progonstvu, i na kraju cinički trovan, čiji je primjer uzor svim biskupima i svećenicima iz cijele Europe.“


Izvor: Hrvatsko pravo online, a cenzurirano od Informativne katoličke agencije, IKA, i Glasa Koncila.



Predsjednik Josipović nastavlja svoju turneju pružanja ruke svima i ispričavanja svima za “hrvatske zločine“ u ime hrvatskog naroda, jer potrebno je rehabilitirati tzv. “Republiku Srpsku“ koja je nastala na genocidu, i zaboraviti na velikosrpsku agresiju. Kreče i novi val “Latinice“ na instrumentaliziranoj Hrvatskoj televiziji tako da se opet prikazuje serijal pojedinačnih zločina nad Srbima u Republici Hrvatskoj iz devedesetih, slučaj Lora, obitelji Zec i slično, dok se o tisućama zaklanih Hrvata od strane oficira JNA i četnika šuti, kao što se šuti i o udbaškim ubojstvima, kao na pr. o ubojstvu hrvatske obitelji Ševo i likvidaciji dvanaestogodišnje Rosemarie Ševo, vršnjakinje od Aleksandre Zec. Naime, u percepciji javnosti treba ispasti da su Srbi žrtve, a Hrvati krvnici; čeka se presuda generalu Gotovini i plan udbaškog doušnika i četnika Save Štrbca za podjelom Hrvatske na hrvatski i sprski dio, na uskrsnuće tzv. “Republike Srpske Krajine“, čija “vlada u sjeni“ postoji već godinama u Beogradu i “prijateljskoj“ Republici Srbiji. Ne spominje se tisuću hrvatskih građana koje je JNA ubila u bombardiranjima Osijeka 1991. godine, 3,5 tisuće Hrvata koje je srpski okupacijski četnički režim ubio u tzv. zaštićenim zonama UNPROFOR u Hrvatskoj za vrijeme rata, 3000 Hrvata koji su pogubljeni u ratnom zarobljeništvu nakon pada Vukovara, uz 264 zaklanih ratnih ranjenika iz vukovarske bolnice na Ovčari, i ne spominje se desetke tisuća etnički očišćenih Hrvata, naprotiv, jedini koji su navodno etnički očišćeni su hrvatski Srbi u Oluji 1995. godine kada je srpski ratni zločinac Mile Martić ispunio i posljednju zapovjed svog vožda Slobe Miloševića, i svoj “tor ovaca“ uoči hrvatske vojno-redarstvene oslobodilačke akcije Oluje natjerao preko granice na okupirana područja u Bosni, i u Vukovar i dalje prema Beogradu i Kosovu. Izmišljeno etničko čišćenje u Oluji treba postati ravnoteža istinitom povijesnom etničkom čišćenju Hrvata s početka velikosrpske pobune i agresije, a da ne kažemo kako su srpske fašističke vlasti etnički očistile ostatke Hrvata u Banjaluci za vrijeme Oluje, i iz istočnog Srijema, Zemuna, Beograda, Subotice itd., dakle, na područjima gdje uopće nije bilo ratnih djelovanja.

Paralelno sa četničkom propagandom teče i neokomunistička propaganda. Umre neki visoki nekadašnji komunistički funkcioner, titoist-staljinist, u Zagrebu, i odmah se javlja predsjednik Republike Hrvatske i hvali zasluge pokojnika za Hrvatsku, iako se na pr. radi o osumnjičenoj osobi, kazneno prijavljena za ratne zločine koja je imala zaštitu državnog vrha od kaznenog progona, poput nedavno preminule Milke Planinc, nekadašnja polit-komesarka partizanske 11. brigade 26. divizije Jugoslavenske armije čiji su pripadnici ubijali antifašiste u Širokom Brijegu u Drugom svjetskom ratu, i ratne zarobljenike i zarobljene hrvatske civile na Kočevskom rogu u lipnju 1945. godine, dakle, nakon završetka Drugog svjetskog rata. Najgori koljači na Kočevskom rogu bile su partizanke.

Izokretanjem jezika u boljševičkom stilu se krvnike nad hrvatskim narodom pretvara u zaslužnike za Hrvatsku iz doba bivše Jugoslavije, iako je sam zločinac Tito rekao 1971. pred okupljenim zborom oficira JNA da će prije Sava poteči uzvodno nego što će Hrvati imati vlastitu državu. Procjena hohštaplera pokazala se sasvim pogrešnom, kao što nas povijest poučava, ali titoistički lobby u nezavisnoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj, poduprt od lobija ratnih veterana iz partizanske koljačke 11. brigade iz Drugog svjetskog rata, i oznaško-udbaškog lobija, drži sve konce u svojim rukama i nastoji poništiti hrvatski souverainitet stvaranjem neke nove zajednice, zvana “jugo-sfera“ (u službenim krugovima Bruxellesa se ta sfera naziva “Zapadni Balkan“).

Gordijski čvor na našim prostorima će se, dakle, također raspetljati u slijedećem razdoblju ili će ga neki novi Aleksandar Veliki presječi mačem, to će vrijeme pokazati, uglavnom, velikosrpska zvijer koja crkava digla je svoju dvostruku glavu sa rašljastim jezikom i sikće na sve strane, dok joj titoisti tepaju i ližu joj pete, upravo onako kako veleizdajice (kvislinzi) služe stranim gospodarima protiv vlastite zemlje, domovine i naroda.

Ako u međuvremenu niste znali, svi ste u Republici Hrvatskoj, vi koji niste četnici i partizani, postali “ustaše“ (“zločinci“), i krenula je nova četničko-partizanska ofenziva i etničko čišćenje Hrvata, kao i 27. srpnja 1941. godine u Srbu, pod geslom “PravDa“.
Birali ste, gledajte, i slušajte kako vam vaš predsjednik na glasoviru svira rekvijem, a Jaca ponavlja refren „Druže Tito mi ti se kuneeeemo da sa tvoga puta ne skreneeeemo“!


CBK

Uvod u obljetnicu bitke za Vukovar:



Bojovnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) u Vukovaru 1991. kraj uništenog tenka JNA koji je napadao Hrvatsku, a koji je HOS pretvorio u prah i pepeo, slomivši JNA kičmu u Vukovaru

Izvor: internetski portal Hrvatskih branitelja Dragovoljac.com



Četnici iz rezervnog sastava JNA, s mrtvačkom glavom (emblemom četničkog pokreta koji je u Republici Srbiji dobio antifašistički status) u osvojenom Vukovaru, 18. 11. 1991. nakon pirove pobjede



Zapovjednik srpskih četnika u Hrvatskoj, i član srpskog tzv. pokreta otpora u Drugom svjetskom ratu od "đenerala" Draže Mihailovića, vojvoda Pavle Đurišić, drži govor u nazočnosti talijanskih fašista.

Post je objavljen 10.10.2010. u 13:25 sati.