crniblogkomunizma

utorak, 28.09.2010.

Austrijski tisak 20. 9. 2010. o bivšem jugo-komunističkom logoru "Goli otok" o kojem u RH vlada zavjera šutnje

Der Standard – Reportage aus Kroatien [Reportaža iz Hrvatske]:

Stvar pogleda: Goli otok – Titov kazamat

“Odjednom su Rusi bili zločesti dečki“
[“Plötzlich waren die Russen böse“]

Autorica članka austrijska novinarka Maria Sterkl, objavljen u Beču, 20. 9. 2010.

Podnaslovi članka iz bečkog Der Standard o nekadašnjem jugoslavenskom komunističkom logoru:

“Na jednom malom otoku je Tito dao mučiti svoje bivše kolege: Danas na 'Goli otok' malo što podsjeća na užase od nekoć“

“Titov Alcatraz“

“Pustiti da trava prekrije istinu“

Poanta članka je, da je austrijska novinarka potegnula pitanje nekadašnjeg jugo-komunističkog logora, i pitanjem njegova današnjega stanja, te je u članku naglašeno da je “Goli otok“ prepušten zubu vremena kako bi i posljednji materijalni dokazi o zločinima titoističkog režima na Golom otoku nestali.

U članku je naglašeno da je na Goloim otoku od 1948. do 1988. vladao sustav terora prema protivnicima režima odnosno političkim zatvorenicima, uz koje je jugokomunistički režim dao internirati i klasične kriminalce kao poseban oblik ponižavanja protivnika režima, uz unutarnji logorski sustav u kojemu su titoisti prisiljavali logoraše da sami sebe muče, ponižavaju i ugnjetavaju, što je identično kao u njemačkim nacističkim logorima i židovskim ghettima. Iz životnog primjera nekadašnjeg logoraša Vladimira Bobinca je novinarka opisala kako je izgledala strahovlast na Golom otoku za vrijeme Tita i Partije, pod „ciničnim naslovom 'Samoupravljanje'“:

"(...) Povjesničari spominju preko 30 000 logoraša, pri čemu je polovica njih prošla kroz logor u prvih pet godina njegova postojanja. Po procjenama je ubijeno 4000 logoraša, pri čemu u taj nisu ubrojene žrtve koje su umrle od posljedica mučenja. ... Vladimir Bobinac je preživio. ... Kad je deportiran na Goli otok imao je 29 godina. Dočekao je njega i 400 novopridošlih logoraša špalir, tkz. kroz stroj: lijevo i desno od mjesta iskrcavanja logoraša i u duljini od jednog kilometra stajala je kolona logoraša koja je dobivala zapovjed da batinama tuku novopridošlice po glavi, koji su tjerani kroz taj koridor, i pri tome su se na njih derali 'Bando jedna', ponižavajući ih. Nitko ovu torturu nije preživio bez ozljeda. ... Bobinac je na Goli otok poslan jer je osuđen da odradi 'socijalnu službu', nakon što ga je prijatelj iz djetinstva prijavio tajnoj policiji kao 'sumnjivog', odnosno denuncirao ga. Sumnjivi su 1948. godine, kada je Staljin raskinuo s Titom, gotovo svi koji su bili angažirani u režimu. 'Prije toga su jugo-komunisti bili zaljubljeni u Staljina', priča Bobinac. 'Glasilo je: Rusi mogu skakati tri metra u visinu, ruske lubenice su debele tri metra, sve iz Rusije je gigantsko - a onda preko noći je Rusija /SSSR/ odjednom postala zločesta.' ... Stoji činjenica da je Titova paranoja, da bi netko mogao biti vjerniji Staljinu nego njemu, stajala mnoge ljude njihove dugogodišnje slobode i ljudskoga dostojanstva, a neke i njihovih života."

Austrijska novinarka citirala je i voditelja Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma, i opisala geo-politički i povijesni okvir ovog komunističkog Gulaga u bivšoj Jugoslaviji:

„(...) 1988 je Goli otok raspušten. S uništenjem tajnih dokumenata je znanstvena obrada povijesti logora kvazi učinjena nemogućom, dok politička obrada tako i tako nije poželjna, misli zagrebački povjesničar Goran Jurišić: 'U Hrvatskoj vlada totalna šutnja o Golom otoku.' Vlada i pravosuđe su još uvijek jako pod dominacijom bivših funkcionera komunističke partije, oni imaju jak interes da cijela priča zaraste u travu i bude prepuštena zaboravu. Svjedoci vremena poput Vladimira Bobinca daju na svjetlost dana vruć materijal, 'ali državne odvjetnike to ne tangira'. Od tisuća zatvorenika se ipak desetina usudila podnijeti kaznene prijave protiv eks-komunističkih zapovjednika – 'ali sve su one završile u ladicama', kritizira Jurišić.

" (...) I druge zemlje se malo zanimaju za Goli otok. 'Iako su sve zapadne vlade jako dobro znale da 'Goli otok' postoji, nitko to nije spominjao – 'čak ni nasuprot Titu', kaže beogradska novinarka Tamara Nikčević. 'Pitanje glasi: Zašto?'. Odgovor je spekulativan: Dok su zapadne sile u Titu gledale Staljinova oponenta, Staljin je izbjegavao upirati prstom na Goli otok kako ne bi privukao previše pozornosti na 'vlastiti' Gulag. (...)“

Ovo je prvi put u nekom zapadnom tisku koji piše o jugo-komunističkom titoističkom golootočkom logoru da se ne spominje teza bivše jugo-komunističke ideološke titoističke (marksističke) historiografije, nego se spominje teza povjesničara Gorana Jurišića, zastupnika hrvatske (znanstvene) historiografije, o tome da nije Tito raskinuo sa Staljinom nego Staljin s Titom, a objašenjenje teze je, da je Tito bio jastreb u komunističkom bloku od 1945. do 1949. godine, i htio je stvoriti Veliku Jugoslaviju, pri čemu je mislio Jugoslaviji pripojiti i austrijski dio Koruške, i talijanski Trst, gdje su se koncentrirale i postrojbe Jugoslavenske armije, zbog čega je Staljin strahovao da će preko svog aparatčika Tita doći u vojni sukob sa Zapadom, i to u situaciji dok SSSR još nije imao atomsko oružje za razliku od Sjedinjenih Američkih Država. Stoga je Staljin iz Moskve lansirao Rezoluciji Informbiroa (nasljednica Kominterne) 1948. kao uvod za Titovu smjenu kako bi se spriječio vojni sukob Istoka sa Zapadom za koji se pretpostavljalo da bi ga Crvena armija izgubila jer bi bila gađana taktičkim atomskim bombama od strane Zapadnih antifašističkih sila.

U svakom slučaju, članak iz Der Standard o bivšem logoru Goli otok je drugi članak u roku od godinu dana, nakon članka u bečkom Die Presse iz 2009. godine o “Golom otoku“, a koji je tada od svih mas-medija u Hrvatskoj bio cenzuriran, jedino su ga objavili CBK i Hrvatsko pravo online, jer istina peče, to se zna, ali isto tako se zna da istina na kraju uvijek pobjeđuje nad lažju! Tako će biti i u Republici Hrvatskoj da će vladajući bivši komunisti morati kapitulirati pred istinom!!

CBK

28.09.2010. u 13:05 • 18 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 09.09.2010.

Nova NepravDa Jugosipovića

Predsjednik Republike Hrvatske, prof. dr. Ivo Josipović na proslavi obljetnice osnivanja Antiterorističke jedinice ATJ Lučko, prve hrvatske oružane borbene skupine koja se suprotstavila srpskim pobunjenicima, dok je mjesec dana ranije u Srbu bio nazočan na obnovi komunističkog spomenika u pozitivni spomen na junačke srpske pobunjenike koji su etnički čistili hrvatske civile. (U pozadini na fotografiji lijevo vidi se predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost koji mu čuva leđa, a čiji se otac udbaš zbog ubojstva nalazi na međunarodnoj policijskoj tjeralici Interpol. Je li to Josipovićeva PravDa da udbaš kojeg traži Interpol ne bude izručen njemačkom pravosuđu, niti procesuiran u Hrvatskoj?
Foto: Igor Kralj/Pixsell

BREAKING NEWS

Nisam mogao vjerovati kad sam u zagrebačkom dnevniku Večernji list pročitao jednu vijest koja je zaista rijetka posljednjih godina: jedan državni službenik Republike Hrvatske je novinare jedne strane zemlje u njihovoj zemlji obavijestio o uzrocima rata na prostorima bivše Jugoslavije, i naglasio da je Miloševićeva Srbija bila agresor na Hrvatsku, BiH i Kosovo, odnosno izrekao je povijesnu istinu.
Ova vijest nije samo značajna po tome što je jedan hrvatski dužnosnik, koji je time zavrijedio da ga se tako zove, a ne “Dužnosnik Republike Hrvatske“, povijesnu istinu o karakteru rata na hrvatskom ratištu od 1990. – 1995. nazvao pravim imenom, nego i po tome što priču o velikosrpskoj agresiji nije ispričao pred domaćom hrvatskom javnošću da Hrvatima zamaže oči dok u inozemnim centrima moći ponavlja kao papagaj velikosrpsku propagandu, nego je povijesnu istinu izrekao u inozemstvu. Stoga ću tog dužnosnika pohvaliti iako je iz vladajuće stranke HDZ, svjestan da to nije službena politika Hrvatske demokratske zajednice i vlade Republike Hrvatske i Predsjednika, i da će ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, g. Jandroković, o kojemu se radi, trpjeti interne kritike, pranje mozga i raznorazna uvjeravanja iz inozemstva i zemlje da je pogriješio, da to nije “diplomatska“ izjava jer svijet želi čuti nešto drugo:

SVI STE PODJEDNAKO KRIVI – SVI STE ISTI!

NE, NISMO SVI ISTI NITI PODJEDNAKO KRIVI JER SMO ŽRTVE AGRESIJE, BJELOSVJETSKA BANDO, NEGO STE VI KRIVI KAO I VELIKOSRPSKA BANDA KOMUNISTIČKOG DIKTATORA SLOBODANA MILOŠEVIĆA, JER VI STE GA POTICALI U AGRESIJI I NA ETNIČKO ČIŠĆENJE, MASOVNA UBOJSTVA I GENOCID!

Stoga, pohvale Jandrokovićevoj hrabroj samoinicijativi i mali plusić za MVP, za početak.

Razotkriven velikosrpski četnički genocid

Idemo odmah in medias res: internetski portal hrvatskih branitelja i ratnih veterana hrvatske države, Dragovoljac.com izvijestio je (izvor: Dnevnik.hr) o jednom stravičnom otkriću: prilikom sanacije jedne hidroelektrane na rijeci Drini kod Višegrada otkriveno je preko 250 skeleta četničkih žrtava velikosrpskog rasizma, među njima i skelete beba, koje su bande Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića klale na drinskom mostu 1992. godine:

"Ako se sada dozvoli puštanje vode u Peručac, mi nećemo biti u mogućnosti ekshumirati svoje sugrađane. Bila sam prošlu subotu u Peručcu, na svakom koraku su kosti, a među njima i kosti beba. Od naših vlasti zahtijevamo da se izbore diplomatskim putem i omoguće nam ekshumaciju posmrtnih ostataka", kazala je predsjednica udruženja Žena žrtva rata Bakira Hasečić. S prozora sam gledala 1992. kako ljude nakon klanja na mostu bacaju u Drinu. Most je bio krvav, a Drina se crvenjela. Ako bi netko skočio s mosta u plitku Drinu, ubili bi ga metkom s mosta. Sada hoće pustiti vodu prije nego što ekshumirano svoje sugrađane", ispričala je uzrujana Hasečić, inače žrtva višestrukih silovanja u Višegradu.“

Da je sve to točno (materijalni ostatci su neumoljivi dokaz koji upire prste u zločinačke počinitelje genocida za Veliku Srbiju), svjedoči i zbornik dokumenata međunarodne organizacije Društvo za zaštitu naroda koju vodi g. Tilman Zülch, sa sjedištem u Göttingenu, koji je sakupio mnoštvo iskaza svjedoka žrtava srpskog genocida u dolini rijeke Drine iz ljeta 1992. godine.
Nepošteno je od međunarodne zajednice što je srpski genocid u Bosni sveo samo na područje Srebrenice kada se zna, jer znanstvene činjenice to potvrđuju, a i pamćenje nas služi, da su srpski osvajači počinili genocid svudgje tamo gdje su osvajali. To je inače u tradiciji zločinačkih srpskih osvajača, na što podsjećaju izvješća srpskog socijaldemokrata Tucovića o strahovitim zločinima srpske vojske u Prvom svjetsom ratu prilikom povlačenja potućene velikosrpske soldateske preko Albanije u kojoj su klali sve što im se našlo na putu, i staro i mlado, na sramotu civiliziranog svijeta!
Takva klanja bila su inače svojstvena samo osmanlijskim osvajačima i njihovim akindžijama i janjičarima od kojih su četnici naučili “zanat“, te primjerice genocid Mladoturskog režima u Osmanskom Carstvu u Prvom svjetskom ratu nad najstarijim kršćanskim narodom na svijetu; njemačka dokumentacija iz ministarstva vanjskih poslova Kaiserova Reicha nepobitno dokazuje stravičan masakr nad nedužnim ljudima koji su bili te nesreće da su Armenci; jedan njemački inženjer koji je radio na izgradnji željeznice Berlin – Bagdad posvjedočio je da je na duljini od 2 km pruge vidio odsječene ruke; kastracije bile su kazna na serijskoj traci, klanja svake vrste, uključujući dojenčadi ako bi bila muškog spola, a žene su poslali na Križni put dugačak nekoliko tisuća kilometara koji je završio u ničemu – u sirijskoj pustinji, nakon koncentracijskog logora kraj Aleppa. U tom genocidu je pobijeno preko 2 milijuna Armenaca od 1915. – 1917. Kemal-paša, Enver-Paša i Atalat-paša su odgovorni zločinci, najviši državni dužnosnici Osmanskog Carstva. Do sada je samo francuska Nacionalna skupština osudila genocid nad Armencima. Hitler je uoči napada na Poljsku rekao svom stožeru: pripremio sam napad tako da ih ne samo osvojimo nego i uništimo – gospodo moja, tko danas pita za Armence što im se dogodilo? Tako su si i velikosrpski ideolozi mislili da tko će pitati za bosanske muslimane, tko će pitati za Hrvate, za Albance kad ni Turke nitko ne pita za Armence, ali kako su se Turci prevarili, tako su se i Srbi prevarili jer pojedinci iz zločinačkog “štaba“ Ratka Mladića su već osuđeni za genocid, a slijedit će i nove osude, ali i moralno-političke osude.
Ni Japancima nije svejedno gdje će ulagati svoj kapital, u područje zahvaćeno genocidom, kao u tzv. “Republici Srpskoj“ ili u područje koje je žrtva agresije kao Hrvatska, Kosovo, Federacija BiH, a pošto nisu točpno znali, ministar vanjskih poslova RH ih je detaljno informirao, i sada više nisu u dvojbi gdje ulagat svoj kapital na području bivše Jugoslavije. Nitko ne voli genocidne dvolične kukavice, dok se žrtvu ipak cijeni kad-tad ako ne odmah, sutra, prekosutra itd.
Genocid za Veliku Srbiju

Koga više zanima o srpskom genocidu u povijesnoj Bosanskoj krajini (Banjaluka, Prijedor...) i dolini suza odnosno dolini rijeke Drine iz 1992. godine, može o tome čitati i u izvorima Ujedinjenih naroda, Glavna skupština, Vijeće sigurnosti, A/47/418-S/24516 od 3. 9. 1992., francuska verzija, a radi se o izvješću povjerenika za ljudska prava UN, poljskog demokrata i antikomunista, g. Tadeusza Mazowieckog.

Dobitnik Pulitzerove novinarske nagrade za otkrivanje mreže srpskih koncentracjiskih logora u sjeverozapadnoj Bosni, američki novinar Roy Gutman, detaljno je opisao srpski genocid koji se može svesti pod naslov: Genocid za veliku Srbiju. Osim toga, objavljen je i razgovor s njim u sarajevskom magazinu Dani, broj 66 od 4. 8. 2000. gdje se dotakao i dvoličnosti Zapada u vrijeme srpskog genocida.

S vremenom agresor i nijekatelj genocidne politike gubi na dulje staze, jer istina je konalčni pobjednik, a žrtve agresije i genocida dobiju satisfakciju, kao prvo, kažnjavanje zločinaca, i odmah nakon toga slijedi povijesna istina. Tako je primjerice i Barack Obama kao senator prije tri godine govorio o genocidu nad Armencima, a danas o tome govori cijeli svijet, tako da će se cijeli svijet vratiti i na propagandom zaboravljeni srpski genocid nad Bošnjacima, Hrvatima i Albancima.
Ono što je zabrinjavajuće je da tvorci “zaborava“ iz Beograda imaju u vrhu korumpirane vlasti u Hrvatskoj svoje jatake, ali ni oni neće biti dovijeka!

Stručna pouka za nijekatelje velikosrpske agresije i mangupe koji velikosrpsku agresiju nazivaju “jugoslavenskim građanskim ratovima“:

Povjerenik Europske zajednice za ocjenjivanje slovenske i hrvatske nezavisnosti, francuski ustavni sudac i stručnjak za ustavno pravo g. Badinter dao je svoje stručno mišljenje koje je Europska zajednica odnosno Europska unija prihvatila, a to je činjenica da se SFR Jugoslavija na dan slovenske i hrvatske nezavisnosti i otcjepljenja od SFRJ, 25. 6. 1991., naprosto raspala.
Shodno tome ne može postojati građanski rat u zemlji koja više nije postojala, to je broj 1 (velikosrpska agresija krenula je 29. 6. 1991. prelaskom tenkova JNA i srpske vojske i četniček bande iz Srbije preko mosta Batine na Dunavu kao i agresorske kolone tenkova iz pravca Šida prema Tovarniku, te napadom na policijsku postaju MUP-a u Glini od strane srpskih pobunjenika), a broj 2 je da je Sabor Republike Hrvatske 8. listopada 1991. ocijenio da je napad JNA i srpskih pobunjenika (srbijanske specijalne policije, dobrovoljaca-četnika i srpskih rezervista) velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku, tako da je JNA proglašena agresorskom soldateskom, a četnici bandom, i to je Europska unija tako prihvatila jer je 15. 1. 1992. priznala hrvatsku nezavisnost odnosno Republika Hrvatska je tog dana međunarodno priznata od zemalja-članica EU, i pojedinačno prije toga od Islanda, Vatikana i Njemačke, dakle, prva priznanja stigla su od tradicionalnih povijesnih hrvatskih saveznika.

Josipovićeva NepravDa, ali tko drugome jamu kopa sam u nju pada!

Predsjednik Josipović, podizao bi spomenik “Srbima iz Lore“. Hrvatski branitelj Fred Matić upozorava da, iako je žrtva-žrtva, nije isto mučit i pobit dvije tisuće hrvatskih ratnih zarobljenika i civila, ili 20 srpskih, da je žrtva naravno žrtva ali za agresorske žrtve se ne dižu spomenici, nema ni spomenika njemačkim žrtvama anglo-američkih bombardiranja njemačkih gradova, tako ni srpske žrtve ne mogu imati spomenike, pogotovo ne u Hrvatskoj! Hrvatske žrtve trebaju imati spomenike, spomenike velikosrpske agresije, spomenike velikosrpske agresije po cijeloj zemlji. Ne smije se povijesna istina i smisao žrtve izokretati! Nisu Srbi žrtve, nego žrtve agresije su žrtve, zato se i zovu žrtve agresije, a srpske žrtve idu na račun “vožda“ pokretača agresorskih ratova i genocida, i očito se u beogradskom pašaluku nisu opametili jer još uvijek se trećina srpskog biračkog tijela drži velikosrpskg programa, a vidi se i u Bosni da osvojeno ne žele dati dragovoljno natrag, ali sila Boga ne moli, pa će morat vratit, a osim toga kaže se i oteto – prokleto, prema tome, to vrijedi kako za obični kriminal, na pr. za mafijaške preprodavače zemljišta i pljačku javnih poduzeća, tako i za politički kriminal!

Dvoličnosti Ive Josipovića nema granica, njegova PravDa je najobičnija floskula bez ikakvog značenja i sadržaja, predizborna prevara je to.

U situaciji kada Europski parlament nalaže Ivi Josipoviću kao čelniku zemlje koja misli pristupiti Europskoj uniji da se u Hrvatskoj obilježava 23. kolovoza svake godine spomen na žrtve fašizma i komunizma, i svih autoritarnih režima, on nazoči u Srbu otvaranju obnovljena komunistička spomenika, umjesto da se zalaže za podizanje spomenika žrtvama komunizma, bez obzira što je bivši komunist – to mu je dužnost po međunarodnim konvencijama i europskim rezolucijama! (Spomenika žrtvama fašizma ima dovoljno, naprotiv, u staro željezo treba otpremit podosta lažnih spomenika antifašistima jer se u stvarnosti ne radi o antifašistima nego o komunistima.)
Isto vrijedi i za Zorana Pusića koji tvrdi da bi podizanje spomenika Srbima u Lori (splitskoj ratnoj luci, za vrijeme rata i zatvoru za srpske pobunjenike – četnike) “bio veliki civilizacijski iskorak za Hrvatsku i dobra poruka za duhovno zdravlje hrvatske nacije”. Znači, kad spominje zločine nad Srbima, onda cinično spominje u tom kontekstu hrvatsku naciju, inače spominje samo građane, na koncu je i nekakav predsjednik “Građanskog odbora za ljudska prava“, dakle ne nacionalnog odbora ili odbora hrvatske nacije nego građanskog odbora. Ipak je brat od Vesne Pusić doživio napredak od nekadašnjeg oficira JNA koji je kršio ljudska prava već samom činjenicom što je bio u Savezu komunista Jugoslavije, do predsjednika građanskog odbora koji navodno štiti ljudska prava, ali u pravilu samo Srba, ne Hrvata jer kao Jugoslaven dužnost mu je biti na strani Srba odnosno to je životna misija od vremena „bratstva i jedinstva“ koje je izgledalo tako da su hrvatska “braća“ u jamama i tamnici naroda, a Srbi su gazde. Sad se to malo promijenilo pa je to mnoge Jugoslavene i “Jugoslovene“ dezorijentiralo. Naravno, Pusiću, kakav je dvoličan kao i njegov predsjednik, ne pada na pamet da se založi da se u Srbu podigne spomenik u spomen na hrvatske žrtve srpskih pobunjenika (četnika) od 27. srpnja 1941. i/ili od 17. kolovoza 1990. Srećom, on ne odlučuje o nikakvom spomeniku Srbima u Lori, niti će takvog spomenika biti. Neka obojica odu u Višegrad i poklone se bebama koje su četnici zaklali i bacili u Drinu! Provokacijama još nitko nije daleko stigao, pa neće ni Pusić i Josipović, naprotiv, njihova je krajnja stanica smetlište povijesti gdje im je mjesto da se tamo pridruže Karlu Marxu.

CBK

09.09.2010. u 17:10 • 33 Komentara • Print • # • ^

utorak, 07.09.2010.

Stanje premijerke RH i najperspektivnijega grada u Lijepoj našoj – Svete Nedelje – raja na Zemlji

Tko drugome jamu kopa...

Foto: Tinolovka-news

Dana 7. 9. 2010. premijerka je bila u Rakitju/Novakima na području Svete Nedelje kod Samobora, i poslije u susjednom Lučkom. U Svetoj Nedelji se u mjestu Novaki uhvatila lopate i položila kamen-temeljac za novu osnovnu školu za koju dezinformirani vjeruju da se nalazi u Rakitju iako se po gruntovnici zemljište nalazi u Novakima ali i nova crkva Bl. Alojzija Stepinca se nalazi u Rakitju iako u stvarnosti (po podatcima iz gruntovnice) u Novakima. Međutim, lokalni župnik inzistira da se crkva nalazi u Rakitju, pa neka riječ Božija bude zadnja; na koncu, građevinska mafija i preprodavači zemljišta su bili darežljivi i pomogli njenu izgradnju i dogradnju tako da tamo sada stoji jedan zaista impozantni crkveno-župni kompleks koji se vidi već sa podsusedskog mosta koji izlazi na staru betonsku samoborsku cestu (cesta s betonskim kockama) koju je dao izgradit još Ante Pavelić, a danas se zove avenija dr. Franje Tuđmana, dakle, tranzicija uspjela, a nedavno je cesta i obnovljena, sada ima tri rotora, više nego Zagreb. I neki građani Svete Nedelje uspjeli u tranziciji iz socijalizma u demokraciju i kapitalizam, kao na pr. skupina ratnih izbjeglica koju su četnici protjerali iz Bosne, i koja je došla s gaćama na štapu i najlonvrećicama na područje Svete Nedelje, da bi danas uz pomoć lokalnih moćnika bili vlasnici špedicije teretnih vozila, mnoštva zemljišta, kuća (i vikendica na moru) i drmaju općinom, pardon, Gradom Svetom Nedeljom u čije poglavarstvo imaju slobodni pristup 24 hours, kao u McDonalds, samo što tamo ne dobiju pečene krumpiriće nego velike zemljišne komplekse, i pri tome nemaju nikakav kompleks.

Novaki u Svetoj Nedelji su mjesto u kojemu je partizanski politkomesar i general Vladimir Bakarić, zvan “Mrtvac“ održao za vrijeme Drugog svjetskog rata jedan ilegalni sastanak sa svojim komunistima na kojemu su se savjetovali kako dalje rušiti Hrvatsku. Od tada se mjesto u narodnom žargonu zove “Crveni Novaki“ u kojima je ostala tradicija iz bivše Jugoslavije da se na nekadašnji jugo-komunistički “Dan borca“ od 4. srpnja (komunistički ustanak u Srbiji, 1941. godine) održava nogometni turnir. Rakitje je pak susjedno mjesto kraj Novaka, na području Svete Nedelje, koje je postalo poznato po “kasarni“ bivše Teritorijalne obrane Socijalističke Republike Hrvatske koja je na početku velikosrpske pobune postala vojarna prvih hrvatskih dragovoljaca iz borbene oružane skupine Tigrovi otkud se odlazilo na krizna područja odnosno na front diljem Hrvatske. Međutim, u Rakitju nema spomenika dragovoljcima Domovinskog rata i Tigrovima iz Prve brigade ali zato postoji spomenik partizanima i simbolu Oktobarske revolucije – crvenoj zvijezdi petokraci. U susjednom Samoboru na Trgu Matice hrvatske nalazi se pak spomenik partizanu iz Svete Nedelje, Pavlu Videkoviću u pozi kako drži mitraljez i nosi Josipovićevu “lijepu kapu“ odnosno pobunjeničku kapu s tri roga i crvenom zvijezdom petokrakom. Stariji ljudi svjedoče kako je taj “narodni heroj“ bio lokalna lopuža, ono što bi se reklo mangup ili probisvijet. U Svetoj Nedelji je za vrijeme bivše Jugoslavije bilo skladište Udbe, dobro čuvano pouzdanim komunističkim kadrovima, makar imali samo četiri razreda osnovne škole, i cijelo udbaško gnijezdo bilo je ograđeno visokim zidom koji stoji i danas. Svjedoci vremena i sudionici Križnog puta, zarobljeni hrvatski domobrani, svjedočili su kako su ih lokalni hrvatski seljaci iz Svete Nedelje tukli štapovima po glavi, i psovali im “mater ustašku“ kad su prolazili kroz njihovo mjesto u četverorednoj koloni, i da je to jedino mjesto kroz koje su prolazili, a da nije naseljeno Srbima, u kojemu su hrvatski zarobljenici bili tučeni. U svim drugim hrvatskim mjestima kroz koja su prolazile kolone hrvatskih mučenika je mjesno hrvatsko stanovništvo zarobljenicima nosilo vodu za pit i kruh za jest. Za vrijeme socijalizma se Sveta Nedelja zvala “Nedjelja“. Kada su u “Nedjelji“ došli nakon 30. svibnja 1990. “sveti“ bivši komunisti na vlast odnosno HDZ, ostali su na vlasti u toj općini do danas (još jedna runda od 20 godina i sustižu staž bivšeg Saveza komunista), odnosno to nije više općina nego “Grad“ jer ima jedan semafor, naime, kad se spustite s autoputa Zagreb – Ljubljana prema Bregani kod Svete Nedelje, dočekat će vas na izlazu jedan semafor. Ako zavirite na mjesno groblje kraj crkve sv. Trojstva u Svetoj Nedelji, ugledat će te jedan omanji spomenik žrtvama komunizma, sakriven iza kapelice na groblju, da ga nitko ne vidi. Središnji trg u Svetoj Nedelji nosi državotvorni naziv Trg Ante Starčevića, ali samo zahvaljujući jednom pravaškom mjesnom zastupniku, inače bi nosio ime po zločincu Titu. Dakle, na području Svete Nedelje je predsjednica vlade Republike Hrvatske, Jadranka Kosor, položila kamen-temeljac novoj osnovnoj školi koja je nužna, s obzirom da se u toj općini, koju su bivši komunisti pretvorili u Grad kako bi mogli ubirati veći harač odnosno dodatni mjesni porez, naselilo mnoštvo ratnih izbjeglica iz Bosne, tako da sada živi preko 15 tisuća ljudi na tom području između Samobora i Zagreba odnosno Podsuseda.

Područje Samobora i Svete Nedelje je inače eldorado za kriminalce i organizirani kriminal. Tako se međunarodnom plaćeniku i trgovcu oružjem, koji je usput odrađivao i poslove za neke tajne službe, James Capiu, koji je 2001. na Cvjetnom trgu u Zagrebu usred bijela dana likvidirao mafijaškog Bossa Vjeku Sliška, i potom sam bio likvidiran od njegova tjelohranitelja, svidjela Sveta Nedelja u kojoj je neko vrijeme živio, a na rakitskim jezerima je ljetos bilo lijepo i članovima srpske mafije koji su se tamo međusobno obračunavali.

Jadranka Kosor, deklarirani borac protiv korupcije je 7. rujna 2010. kamen-temeljac za novu OŠ položila u jednoj od najkorumpiranijih općina, pardon, gradova, Svetoj Nedelji, a zajedno sa Samoborom je to područje, koje čini ulazna vrata Zagreba, postalo raj za sve vrste kriminalaca, a ako ih prijavite kojim slučajem lokalnom državnom odvjetništvu, biti će vam prijava ekspresno odbijena, a lokalni sud presudit će vam sve vrste nepravde koje postoje, i čak još možete na sudu biti i premlaćeni kao da ste u kakvoj ocvaloj birtiji, ali tako da ne bude kažnjen nasilnik nego Vi, žrtva! Na tom sudu se također pri zdravoj pameti otimaju djeca, lokalni centar za socijalnu skrb je katastrofa, mjesna vlast u Svetoj Nedelji, poglavarstvo, je katastrofa na n-tu potenciju, i bahata i nikakva. U tom poglavarstvu će vam mali referent reći da ako treba da će bageri pregaziti seljake ako se ne maknu sa svoga zemljišta koje im se oduzima, a business sa građvinnskom mafijom je narentabilniji posao u Svetoj Nedelji:

Mafia kupi uz pomoć osnovano osumnjićenih nekih podmićenih službenika Grada Svete Nedelje zemljište za 10 eura, i proda za 150 eura po četvornom metru, tako da bivši gradonačelnik, i aktualni saborski zastupnik iz toga kraja (razvikani “anti-komunist“ u Hrvatskom saboru), inače u bivšoj Jugi lokalni nastavnik u jednoj osnovnoj školi, bez ikakvog srama kaže na lokalnoj radio-stanici Svete Nedelje, da četvorni metar zemljišta u Svetoj Nedelji dođe 150 eura, čime se Sveta Nedelja približila cijenama na Manhattanu.

U tom poglavarstvu će vam bez problema referent za zemljišta u sprezi s građevinskom mafijom baciti pogled na kartu, i zabilježiti sva ona zemljišta koja su u vlasništvu Svete Nedelje, a data u zakup građanima po ugovoru o zakupu, a onda preko noći zemlju iz zakupa prodati građevinskoj mafiji za 10 eura po četvornom metru, dok se zakupnik jednog dana probudi, a u dvorište mu ulaze bageri i ruše mu njegovu privatnu imovinu jer mafija „ulazi u posjed“, iako po Zakonu o obveznim odnosima zakup traje i nakon isteka Ugovora o zakupu, i to traje na neodređeno vrijeme ako lokalna vlast izričito pismeno ne otkaže zakup. (Uz to postoji i pravo prvokupa, ali ne za zakupnika nego za mafiju.) Međutim, u Svetoj Nedelji se drže one Titove da se zakona ne treba držati kao pijani plota. I iako krim-policija i Uskok, kao i središnjica HDZ-a i premijerka osobno znaju za sve to, Sveta Nedelja ostaje crna rupa u Republici Hrvatskoj, mjesto u kojemu će vam lokalna vlast i dva puta naplatiti priključak na kanalizaciju iako se svugdje u svijetu, čak i u tunguziji, priključak na kanalizaciju naplaćuje samo jednom u životu. Sveta Nedelja to je grad-selo u kojemu je najskuplja cijena plina u Hrvatskoj, u kojemu plaćate najveći porez i u kojemu je gradsko poduzeće za poticanje proizvodnje i zapošljavanja otišlo u stječaj. Sveta Nedelja, to je Grad u kojemu je bivša gradonačelnica, nestranačka marioneta HDZ-a, ucjenjivala jednu udovicu i majku hrvatskog branitelja, zbog čega je čak bivša ministrica hrvatskih branitelja Jadranka Kosor, tada potpredsjednica vlade RH, morala osobno intervenirati da ju se smijeni, a smjenu je ekspresno obavio HDZ-ov župan zagrebački, međutim, ništa ne pomaže u Svetoj Nedelji u kojoj nepravde traju i dalje, u kojoj mjesna vlast izdaje dozvole za gradnju velikih hala i spremišta usred obiteljskih naselja, i ta nekoć navodno najbogatija općina u bivšoj Jugoslaviji danas ima ceste kao da idete kroz Afganistan. HDZ je u Svetoj Nedelji na vlasti neprekinuto 20 godina, a jedinom istinskom oporbenjaku iz stranke Dobroslava Parage su u općinskom vijeću uskratili mandat i ukrali preko 200 glasova samo na jednom izbornom mjestu kako stranka HSP 1861. ne bi slučajno dobila čak dva vijećnika. U odgovoru nesuđenom pravaškom vijećniku, čija je stranka u uvjetima državnog terorizma protiv nje, dakle, prešla izborni prag, rečeno mu je da mu se uskraćuje mandat kako ne bi bio „Paragin lutak“ u općinskom vijeću. U izbornom zakonu međutim ništa ne piše o “Paraginim lutcima“. Uglavnom, to je Sveta Nedelja u kojoj je premijerka položila kamen-temeljac za novu osnovnu školu.

Nakon polaganja kamena-temeljca, svečana povorka iz Banskih dvora uputila se u susjedno Lučko na obljetnicu osnivanja policijske Antiterorističke jedinice ATJ Lučko koja se prva suprtstavila pobunjenim četnicima i agresorskoj JNA, međutim, čemu obilježavat takve obljetnice kada su temelje hrvatskoj državi udarili partizani poput onog iz Svete Nedelje? Barem tako tvrdi bivši predsjednik dok ga sadašnja premijerka nije demantirala, a aktualni predsjednik potvrdio bivšeg, te premijerka ni ovog aktualnog nije demantirala. Zašto onda dvoličnost proslave u Lučkom kada imamo našu lijepu 11. dalmatinsku brigadu sa lijepim kapama koja se s neprijateljm obračunala na Širokom Brijegu (s fratrima) i Kočevskom rogu (s ratnim zarobljenicima) 1945. godine. Osim toga, čemu dvoličnost proslave oblejtnice ATJ Lučko koja se, dakle, 1990./1991. suprotstavila oružanim pobunjenim Srbima kada je prije nešto više od mjesec dana ista ta vlada koja obilježava ATJ Lučko podigla obnovljeni komunistički spomenik u spomen pobunjenim Srbima u Srbu 1941. godine?

Kakvo je stanje premijerke Kosor godinu dana nakon raketnog odlaska premijera Sanadera?

Sjećamo se kako je njegova nasljednica na tzv. izbornom saboru HDZ- a, koji je ličio više na kongres CK KPJ u prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata prije razlaza Staljina s Titom, plakala za dragim Ivom, i pozdravne riječi izgovarala drhtavim glasom, jer ipak se obraćala velikom vođi, dragom Ivi, čije ime se izgovaralo samo s velikim poštovanjem, drhtećim usnama kao nekoć kad se drhtalo pred Staljinom od sreće. U međuvremenu je ženski Tito izbacio Staljina, pardon, počasnog predsjednka HDZ-a Ivu Sanadera iz članstva Hrvatske demokratske zajednice, a Sanaderov fan-club u Jutarnjem listu, gdje se objavljivalo čak nepostojeće razgovore sa premijerom pod sms-naslovom „Dragi Ivo!...“, danas govori o dragom Ivi samo ružne stvari, sram ih bilo, i sram ih bilo što se okreću kao pijetao na vjetru, zajedno sa premijerkom.

No, za razliku od premijera Sanadera, Jadranka Kosor si je postavila čak i spomenik, i to u roku od godinu dana vladanja, što je rekord, jer Staljinu je trebalo dobrih šest godina da se unutar politbiroa izbori za položaj prvoga među jednakima i izgradi kakav-takav kult ličnosti. Kosoričin spomenik nalazi se u Srbu (to je malo hrvatsko mjesto u Lici gdje su četnici uz pomoć talijanskih fašista 27. 7. 1941. digili ustanak protiv Hrvatske). Na spomeniku piše: Ovaj stari komunisitčki spomenik u spomen na fantastične četničke pokolje nad hrvatskim civilima, i na velikosrpski ustanak uz pomoć braće talijanskih fašista, sa zahvalnošću je dala obnoviti koalicijska vlada Republike Hrvatske na čelu sa premijerkom Jadranom Kosor čiji ministri nose lijepe partizanske kape. Smrt fašizmu, Sloboda narodu! Živio Tito i Partija HDZ!

HDZ je Hrvatsku zadužio 25 milijardi eura ili 70 milijardi bivših njemačkih maraka ili oko 40 milijardi US$, od 1990. do 2010. plus 10 milijardi eura za koliko je Račanova koalicija (SDP plus sateliti) zadužila Hrvatsku od 2000. do 2003. godine. Otprilike u jednom četverogodišnjem legislativnom saborskom mandatu jedna koalicijska vlada zaduži unuke ovog naroda za 10 milijardi eura, a većinu tog novca požderu lihvarske kamate zapadnih banaka, i uvoznički lobby, prvenstveno uvoznički lobby za hranu koji radi za zapadne veletrgovačke lance koji su se po Hrvatskoj raširili kao kuga.

HDZ je uništio u Hrvatskoj sve što se uništititi dalo, prodao je sve što se prodati moglo (prodali bi čak i vlastite gaće i vlastitu mater ako treba jer sila ulaska u EU Boga ne moli), samo da se uvuku briselskoj birokraciji i krupnom kapitalu u središnje područje debelog i tankog crijeva.

HDZ se bori protiv korupcije kao što se Tito borio protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu – na tzv. sedeljkama s njemačkim nacistima u beogradskom stanu osnivača novine Politika, druga Ribnikara (u vrijeme Pakta Molotov-Ribbentrop), i poslije na tajnim pregovorima partizana s Wehrmachtom 1943. itd. i to sve pod simbolima antifašizma, crvenom zastavom sa srpom i čekićem. (Vjerojatno je crvena zastava sa srpom i čekićem bio u Drugom svjetskom ratu i simbol Američke vojske koja je u Normandiji jurišala na Hitlerov bedem, jer i Američka vojska je bila antifašistička.)

U svakom slučaju, konačno imamo pravog predsjednika, našeg dragog druga Ivu, ne omraženog “Smradanera“ kako ga je nazvao gospon kidnapper, nego dr. Josipovića koji kao i Tito zna svirati klavir, i to je važno! Konačno pravog gospodina za predsjednika imamo koji cijeni lijepe kape, dakle, čovjek ima i visoku svijest o modi, te ga cijene čak i u Beogradu gdje mu uručuju srpsku ikonu koju su četnici iz vremena “jugoslavenskih građanskih ratova“ ukrali iz jedne crkve od “duhovne JNA“ odnosno od Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, te ju sada vraćaju Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Republici Hrvatskoj.

Jadranka je pak, kako joj i ime govori, dio Jadrana poklonila Slovencima (dobro, dobro, prvo ide na arbitražu, onda Slovencima), jer zašto i oni ne bi imali malo izlaza na otvoreno more, na koncu, nije fora da Republika Hrvatska u svom morskom akvatoriju ima državnu granicu s Republikom Italijom kad može imati sa svojim dragim susjedom Slovenijom.

I na koncu, bečki Der Standard postaje dosadan kao i bečki Die Presse, jer najavljuje članak o Titovom logoru na Golom otoku, zaista, taj Beč je de mode i dosadan s tim Golim otokom, ajmo malo o Jasenovcu brate, nismo već dva dana najmanje, a predsjednik nije već tri tjedna imao sastanak s prijateljem Borisom Tadićem, zaista zabrinjavajuće, pa zar oni misle da Balkansku uniju gradimo vječno? Rim je izgrađen za 7 dana, prema tome, drugovi, požurite se, majčicu vam vašu, evo, i u Šumadiji već ljuti na oba dva, oba dva predsjednika koje treba srušit – jer spori su s tom obnovom 3. jugoslavenskog Rajha kao puž, toliko ljuti da se već tu i tamo čuje da će ih na kurac nabit ako se ne požure, jer tek su zajedničku SHS-željeznicu formirali, a nema još ni zajedničkih sjednica vlade i predsjednika te Sabora i Skupštine. Naravno, nećemo sad više o prošlom ratu pričat, što nam je to uopće trebalo? Vukovar, Škabrnja, Ovčara itd. Bre, tko nas to zavadi, majku mu njegovu!! Sad je vrijeme drugo, sad je moderno ić u Europu, pa ajmo! Hop... evo nas. Hm, a gdje smo to?? Kako nas je zajeb'o, okrenuo putokaz i evo nas sad u pički materini, pardon, u balkanskoj uniji, na Zapadnom Balkanu. Eto, mi Hrvati uvijek htjeli ić na Zapad, i evo nas na Zapadnom Balkanu. Misle oni u Briselu na nas, svaka im čast, i svaka Balkanka im dala!

CBK

07.09.2010. u 19:15 • 26 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.