Pregled posta

Nova NepravDa Jugosipovića

Predsjednik Republike Hrvatske, prof. dr. Ivo Josipović na proslavi obljetnice osnivanja Antiterorističke jedinice ATJ Lučko, prve hrvatske oružane borbene skupine koja se suprotstavila srpskim pobunjenicima, dok je mjesec dana ranije u Srbu bio nazočan na obnovi komunističkog spomenika u pozitivni spomen na junačke srpske pobunjenike koji su etnički čistili hrvatske civile. (U pozadini na fotografiji lijevo vidi se predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost koji mu čuva leđa, a čiji se otac udbaš zbog ubojstva nalazi na međunarodnoj policijskoj tjeralici Interpol. Je li to Josipovićeva PravDa da udbaš kojeg traži Interpol ne bude izručen njemačkom pravosuđu, niti procesuiran u Hrvatskoj?
Foto: Igor Kralj/Pixsell

BREAKING NEWS

Nisam mogao vjerovati kad sam u zagrebačkom dnevniku Večernji list pročitao jednu vijest koja je zaista rijetka posljednjih godina: jedan državni službenik Republike Hrvatske je novinare jedne strane zemlje u njihovoj zemlji obavijestio o uzrocima rata na prostorima bivše Jugoslavije, i naglasio da je Miloševićeva Srbija bila agresor na Hrvatsku, BiH i Kosovo, odnosno izrekao je povijesnu istinu.
Ova vijest nije samo značajna po tome što je jedan hrvatski dužnosnik, koji je time zavrijedio da ga se tako zove, a ne “Dužnosnik Republike Hrvatske“, povijesnu istinu o karakteru rata na hrvatskom ratištu od 1990. – 1995. nazvao pravim imenom, nego i po tome što priču o velikosrpskoj agresiji nije ispričao pred domaćom hrvatskom javnošću da Hrvatima zamaže oči dok u inozemnim centrima moći ponavlja kao papagaj velikosrpsku propagandu, nego je povijesnu istinu izrekao u inozemstvu. Stoga ću tog dužnosnika pohvaliti iako je iz vladajuće stranke HDZ, svjestan da to nije službena politika Hrvatske demokratske zajednice i vlade Republike Hrvatske i Predsjednika, i da će ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, g. Jandroković, o kojemu se radi, trpjeti interne kritike, pranje mozga i raznorazna uvjeravanja iz inozemstva i zemlje da je pogriješio, da to nije “diplomatska“ izjava jer svijet želi čuti nešto drugo:

SVI STE PODJEDNAKO KRIVI – SVI STE ISTI!

NE, NISMO SVI ISTI NITI PODJEDNAKO KRIVI JER SMO ŽRTVE AGRESIJE, BJELOSVJETSKA BANDO, NEGO STE VI KRIVI KAO I VELIKOSRPSKA BANDA KOMUNISTIČKOG DIKTATORA SLOBODANA MILOŠEVIĆA, JER VI STE GA POTICALI U AGRESIJI I NA ETNIČKO ČIŠĆENJE, MASOVNA UBOJSTVA I GENOCID!

Stoga, pohvale Jandrokovićevoj hrabroj samoinicijativi i mali plusić za MVP, za početak.

Razotkriven velikosrpski četnički genocid

Idemo odmah in medias res: internetski portal hrvatskih branitelja i ratnih veterana hrvatske države, Dragovoljac.com izvijestio je (izvor: Dnevnik.hr) o jednom stravičnom otkriću: prilikom sanacije jedne hidroelektrane na rijeci Drini kod Višegrada otkriveno je preko 250 skeleta četničkih žrtava velikosrpskog rasizma, među njima i skelete beba, koje su bande Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića klale na drinskom mostu 1992. godine:

"Ako se sada dozvoli puštanje vode u Peručac, mi nećemo biti u mogućnosti ekshumirati svoje sugrađane. Bila sam prošlu subotu u Peručcu, na svakom koraku su kosti, a među njima i kosti beba. Od naših vlasti zahtijevamo da se izbore diplomatskim putem i omoguće nam ekshumaciju posmrtnih ostataka", kazala je predsjednica udruženja Žena žrtva rata Bakira Hasečić. S prozora sam gledala 1992. kako ljude nakon klanja na mostu bacaju u Drinu. Most je bio krvav, a Drina se crvenjela. Ako bi netko skočio s mosta u plitku Drinu, ubili bi ga metkom s mosta. Sada hoće pustiti vodu prije nego što ekshumirano svoje sugrađane", ispričala je uzrujana Hasečić, inače žrtva višestrukih silovanja u Višegradu.“

Da je sve to točno (materijalni ostatci su neumoljivi dokaz koji upire prste u zločinačke počinitelje genocida za Veliku Srbiju), svjedoči i zbornik dokumenata međunarodne organizacije Društvo za zaštitu naroda koju vodi g. Tilman Zülch, sa sjedištem u Göttingenu, koji je sakupio mnoštvo iskaza svjedoka žrtava srpskog genocida u dolini rijeke Drine iz ljeta 1992. godine.
Nepošteno je od međunarodne zajednice što je srpski genocid u Bosni sveo samo na područje Srebrenice kada se zna, jer znanstvene činjenice to potvrđuju, a i pamćenje nas služi, da su srpski osvajači počinili genocid svudgje tamo gdje su osvajali. To je inače u tradiciji zločinačkih srpskih osvajača, na što podsjećaju izvješća srpskog socijaldemokrata Tucovića o strahovitim zločinima srpske vojske u Prvom svjetsom ratu prilikom povlačenja potućene velikosrpske soldateske preko Albanije u kojoj su klali sve što im se našlo na putu, i staro i mlado, na sramotu civiliziranog svijeta!
Takva klanja bila su inače svojstvena samo osmanlijskim osvajačima i njihovim akindžijama i janjičarima od kojih su četnici naučili “zanat“, te primjerice genocid Mladoturskog režima u Osmanskom Carstvu u Prvom svjetskom ratu nad najstarijim kršćanskim narodom na svijetu; njemačka dokumentacija iz ministarstva vanjskih poslova Kaiserova Reicha nepobitno dokazuje stravičan masakr nad nedužnim ljudima koji su bili te nesreće da su Armenci; jedan njemački inženjer koji je radio na izgradnji željeznice Berlin – Bagdad posvjedočio je da je na duljini od 2 km pruge vidio odsječene ruke; kastracije bile su kazna na serijskoj traci, klanja svake vrste, uključujući dojenčadi ako bi bila muškog spola, a žene su poslali na Križni put dugačak nekoliko tisuća kilometara koji je završio u ničemu – u sirijskoj pustinji, nakon koncentracijskog logora kraj Aleppa. U tom genocidu je pobijeno preko 2 milijuna Armenaca od 1915. – 1917. Kemal-paša, Enver-Paša i Atalat-paša su odgovorni zločinci, najviši državni dužnosnici Osmanskog Carstva. Do sada je samo francuska Nacionalna skupština osudila genocid nad Armencima. Hitler je uoči napada na Poljsku rekao svom stožeru: pripremio sam napad tako da ih ne samo osvojimo nego i uništimo – gospodo moja, tko danas pita za Armence što im se dogodilo? Tako su si i velikosrpski ideolozi mislili da tko će pitati za bosanske muslimane, tko će pitati za Hrvate, za Albance kad ni Turke nitko ne pita za Armence, ali kako su se Turci prevarili, tako su se i Srbi prevarili jer pojedinci iz zločinačkog “štaba“ Ratka Mladića su već osuđeni za genocid, a slijedit će i nove osude, ali i moralno-političke osude.
Ni Japancima nije svejedno gdje će ulagati svoj kapital, u područje zahvaćeno genocidom, kao u tzv. “Republici Srpskoj“ ili u područje koje je žrtva agresije kao Hrvatska, Kosovo, Federacija BiH, a pošto nisu točpno znali, ministar vanjskih poslova RH ih je detaljno informirao, i sada više nisu u dvojbi gdje ulagat svoj kapital na području bivše Jugoslavije. Nitko ne voli genocidne dvolične kukavice, dok se žrtvu ipak cijeni kad-tad ako ne odmah, sutra, prekosutra itd.
Genocid za Veliku Srbiju

Koga više zanima o srpskom genocidu u povijesnoj Bosanskoj krajini (Banjaluka, Prijedor...) i dolini suza odnosno dolini rijeke Drine iz 1992. godine, može o tome čitati i u izvorima Ujedinjenih naroda, Glavna skupština, Vijeće sigurnosti, A/47/418-S/24516 od 3. 9. 1992., francuska verzija, a radi se o izvješću povjerenika za ljudska prava UN, poljskog demokrata i antikomunista, g. Tadeusza Mazowieckog.

Dobitnik Pulitzerove novinarske nagrade za otkrivanje mreže srpskih koncentracjiskih logora u sjeverozapadnoj Bosni, američki novinar Roy Gutman, detaljno je opisao srpski genocid koji se može svesti pod naslov: Genocid za veliku Srbiju. Osim toga, objavljen je i razgovor s njim u sarajevskom magazinu Dani, broj 66 od 4. 8. 2000. gdje se dotakao i dvoličnosti Zapada u vrijeme srpskog genocida.

S vremenom agresor i nijekatelj genocidne politike gubi na dulje staze, jer istina je konalčni pobjednik, a žrtve agresije i genocida dobiju satisfakciju, kao prvo, kažnjavanje zločinaca, i odmah nakon toga slijedi povijesna istina. Tako je primjerice i Barack Obama kao senator prije tri godine govorio o genocidu nad Armencima, a danas o tome govori cijeli svijet, tako da će se cijeli svijet vratiti i na propagandom zaboravljeni srpski genocid nad Bošnjacima, Hrvatima i Albancima.
Ono što je zabrinjavajuće je da tvorci “zaborava“ iz Beograda imaju u vrhu korumpirane vlasti u Hrvatskoj svoje jatake, ali ni oni neće biti dovijeka!

Stručna pouka za nijekatelje velikosrpske agresije i mangupe koji velikosrpsku agresiju nazivaju “jugoslavenskim građanskim ratovima“:

Povjerenik Europske zajednice za ocjenjivanje slovenske i hrvatske nezavisnosti, francuski ustavni sudac i stručnjak za ustavno pravo g. Badinter dao je svoje stručno mišljenje koje je Europska zajednica odnosno Europska unija prihvatila, a to je činjenica da se SFR Jugoslavija na dan slovenske i hrvatske nezavisnosti i otcjepljenja od SFRJ, 25. 6. 1991., naprosto raspala.
Shodno tome ne može postojati građanski rat u zemlji koja više nije postojala, to je broj 1 (velikosrpska agresija krenula je 29. 6. 1991. prelaskom tenkova JNA i srpske vojske i četniček bande iz Srbije preko mosta Batine na Dunavu kao i agresorske kolone tenkova iz pravca Šida prema Tovarniku, te napadom na policijsku postaju MUP-a u Glini od strane srpskih pobunjenika), a broj 2 je da je Sabor Republike Hrvatske 8. listopada 1991. ocijenio da je napad JNA i srpskih pobunjenika (srbijanske specijalne policije, dobrovoljaca-četnika i srpskih rezervista) velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku, tako da je JNA proglašena agresorskom soldateskom, a četnici bandom, i to je Europska unija tako prihvatila jer je 15. 1. 1992. priznala hrvatsku nezavisnost odnosno Republika Hrvatska je tog dana međunarodno priznata od zemalja-članica EU, i pojedinačno prije toga od Islanda, Vatikana i Njemačke, dakle, prva priznanja stigla su od tradicionalnih povijesnih hrvatskih saveznika.

Josipovićeva NepravDa, ali tko drugome jamu kopa sam u nju pada!

Predsjednik Josipović, podizao bi spomenik “Srbima iz Lore“. Hrvatski branitelj Fred Matić upozorava da, iako je žrtva-žrtva, nije isto mučit i pobit dvije tisuće hrvatskih ratnih zarobljenika i civila, ili 20 srpskih, da je žrtva naravno žrtva ali za agresorske žrtve se ne dižu spomenici, nema ni spomenika njemačkim žrtvama anglo-američkih bombardiranja njemačkih gradova, tako ni srpske žrtve ne mogu imati spomenike, pogotovo ne u Hrvatskoj! Hrvatske žrtve trebaju imati spomenike, spomenike velikosrpske agresije, spomenike velikosrpske agresije po cijeloj zemlji. Ne smije se povijesna istina i smisao žrtve izokretati! Nisu Srbi žrtve, nego žrtve agresije su žrtve, zato se i zovu žrtve agresije, a srpske žrtve idu na račun “vožda“ pokretača agresorskih ratova i genocida, i očito se u beogradskom pašaluku nisu opametili jer još uvijek se trećina srpskog biračkog tijela drži velikosrpskg programa, a vidi se i u Bosni da osvojeno ne žele dati dragovoljno natrag, ali sila Boga ne moli, pa će morat vratit, a osim toga kaže se i oteto – prokleto, prema tome, to vrijedi kako za obični kriminal, na pr. za mafijaške preprodavače zemljišta i pljačku javnih poduzeća, tako i za politički kriminal!

Dvoličnosti Ive Josipovića nema granica, njegova PravDa je najobičnija floskula bez ikakvog značenja i sadržaja, predizborna prevara je to.

U situaciji kada Europski parlament nalaže Ivi Josipoviću kao čelniku zemlje koja misli pristupiti Europskoj uniji da se u Hrvatskoj obilježava 23. kolovoza svake godine spomen na žrtve fašizma i komunizma, i svih autoritarnih režima, on nazoči u Srbu otvaranju obnovljena komunistička spomenika, umjesto da se zalaže za podizanje spomenika žrtvama komunizma, bez obzira što je bivši komunist – to mu je dužnost po međunarodnim konvencijama i europskim rezolucijama! (Spomenika žrtvama fašizma ima dovoljno, naprotiv, u staro željezo treba otpremit podosta lažnih spomenika antifašistima jer se u stvarnosti ne radi o antifašistima nego o komunistima.)
Isto vrijedi i za Zorana Pusića koji tvrdi da bi podizanje spomenika Srbima u Lori (splitskoj ratnoj luci, za vrijeme rata i zatvoru za srpske pobunjenike – četnike) “bio veliki civilizacijski iskorak za Hrvatsku i dobra poruka za duhovno zdravlje hrvatske nacije”. Znači, kad spominje zločine nad Srbima, onda cinično spominje u tom kontekstu hrvatsku naciju, inače spominje samo građane, na koncu je i nekakav predsjednik “Građanskog odbora za ljudska prava“, dakle ne nacionalnog odbora ili odbora hrvatske nacije nego građanskog odbora. Ipak je brat od Vesne Pusić doživio napredak od nekadašnjeg oficira JNA koji je kršio ljudska prava već samom činjenicom što je bio u Savezu komunista Jugoslavije, do predsjednika građanskog odbora koji navodno štiti ljudska prava, ali u pravilu samo Srba, ne Hrvata jer kao Jugoslaven dužnost mu je biti na strani Srba odnosno to je životna misija od vremena „bratstva i jedinstva“ koje je izgledalo tako da su hrvatska “braća“ u jamama i tamnici naroda, a Srbi su gazde. Sad se to malo promijenilo pa je to mnoge Jugoslavene i “Jugoslovene“ dezorijentiralo. Naravno, Pusiću, kakav je dvoličan kao i njegov predsjednik, ne pada na pamet da se založi da se u Srbu podigne spomenik u spomen na hrvatske žrtve srpskih pobunjenika (četnika) od 27. srpnja 1941. i/ili od 17. kolovoza 1990. Srećom, on ne odlučuje o nikakvom spomeniku Srbima u Lori, niti će takvog spomenika biti. Neka obojica odu u Višegrad i poklone se bebama koje su četnici zaklali i bacili u Drinu! Provokacijama još nitko nije daleko stigao, pa neće ni Pusić i Josipović, naprotiv, njihova je krajnja stanica smetlište povijesti gdje im je mjesto da se tamo pridruže Karlu Marxu.

CBK


Post je objavljen 09.09.2010. u 17:10 sati.