crniblogkomunizma

nedjelja, 24.02.2008.

ZAVJERE PROTIV SVJETSKOGA MIRA II.

Black Hand Gang

KOSOVSKA KRIZA 2008. – BOSANSKA KRIZA 1908.

Na početku, najnovije vijesti iz beogradskog pašaluka: oporbena i istinski demokratska Liberalno-demokratska partija iz Srbije (čelnik stranke LDP je Đinđićev duhovni nasljednik, mladi, Čedomir Jovanović) obavijestila je na tiskovnoj konferencije nakon srpskog tornada zvan beogradski prosvjedi, kako postoje dokazi da je napad na diplomatska predstavništva i uništavanje američkog veleposlanstva u Beogradu (i napad na hrvatsko veleposlanstvo i veleposlanstva drugih zemalja) „politička odluka srpske vlade da beogradska policija ne spriječi prosvjednike i huligane“ koji su stajali pod kontrolom Ministarstva unutarnjih poslova Srbije. Diplomatski predstavnici veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država u Republici Srbiji evakuirani su u Hrvatsku, a State Department je oštro upozorio vladu Srbije da se takva provokacija ne smije više ponoviti, te traži od nadležnih organa u Srbiji istragu i kažnjavanje počinitelja. Svakako da će kriminalistička istraga srpske policije završiti na nižim razinama jer inače bi trebao biti kažnjen predsjednik vlade Vojislav Koštunica-Kalašnjikov koji je i zakuhao cijelu priču. Toliko, za sada iz „komšiluka“.

U ovom postu nastavljam sa prezentacijom Štedimlijeva djela „Zavjere protiv svjetskoga mira“ koji je ovaj crnogorski patriot i protivnik velikosrpske ideologije napisao na osnovi srpskih, britanskih austrougarskih i hrvatskih izvora koji uključuju analizu tiska s početka 20. stoljeća i sudskih spisa kao i dokumenata tajne srpske zavjereničke organizacije „Crne ruke“ i njezinih ogranaka u Bosni i Hercegovini poput srpske terorističke organizacije „Mlada Bosna“ koja je godine 1914. službeno stajala iz Sarajevskog atentata koji je bio povodom Prvog svjetskog rata, dok je u pozadini stajala „Crna ruka“ i vlada Kraljevine Srbije. Prilikom najnovijih događaja u vezi s kosovskom krizom - proglašenje i međunarodno priznanje državne nezavisnosti Republike Kosovo i srpske reakcije - javila se do sada nepoznata organizacija „Mlada Bosna“ koja je priznala nekoliko terorističkih bombaških napada u kojima je izazvana materijalna šteta, i kako su njeni anonimni predstavnici izjavili, „nije im cilj izazvati ljudske žrtve“ (možemo si misliti, poštovani blogeri). Suvremena „Mlada Bosna“ vjerojatno je nastala u laboratoriju izvrsne srpske tajne službe koja je nastala na osnovi nekadašnje izvrsne, profesionalne, stručne i ideološke Kontraobavještajne službe JNA i jugoslavenske Udbe koje u očima hrvatske javnosti (iako ne u vlastima) nose pečat zločinačke organizacije, što je činjenično točno iz hrvatskog kuta gledano s obzirom na ulogu KOS-a u velikosrpskoj agresiji 1991. na Hrvatsku i velikosrpsku pobunu koja joj je prethodila, ali to ne znači da ta služba nije bila dobra. I te kako je bila dobra, naravno, u korist Srba – KOS je za vrijeme velikosrpske agresije uspio razvrgnuti hrvatsko-bosansku koaliciju i izigrati Hrvate protiv Muslimana (Bošnjaka) i obratno što je u konačnici dovelo do toga da su Srbi izbjegli neminovni totalni ratni poraz koji donosi jedna takva vrsta anti-velikosrpske koalicije. (Srpski „End-Sieg“ ili konačni poraz, odgođen je tako za buduće vrijeme koje dolazi, ili koje je sada došlo.)

S.M. Štedimlija u svome djelu obrađuje razdoblje koje je prethodilo Prvom svjetskom ratu u Jugoistočnoj Europi gdje su događaji utjecali na svjetska zbivanja toga doba (bolje rečeno, gdje su svjetski čimbenici izazvali svjetska zbivanja), dakle, početak 20. stoljeća, a utječu kako danas vidimo i početkom 21. stoljeća. Ne zato što bi Srbi bili neka civilizacijska, industrijska, intelektualno-tehnološka ili ekonomsko-financijska i naftno-bankarska sila nego zato što su određeni svjetski čimbenici zainteresirani za Jugoistočnu Europu gdje zapadni Balkan (područje zapadno od Bugarske, Grče i Rumunjske) igra ključnu ulogu. Knjiga „Zavjere protiv svjetskoga mira“ („Verschwörungen gegen den Frieden“, kako glasi naslov njemačkog prijevoda koji je objavljen za njemačko govorno područje) vrlo je važna za razumijevanje razvoja događaja u poslijeratnoj Jugoistočnoj Europi, dakle, nakon 1999. godine, osobito za aktualne političke procese u kojima se taj prostor nalazi i danas. To također vrijedi i za aktualni politički i povijesni proces u kojemu se nalazi i Hrvatska. Štedimlija otvara cijeli niz zabrinjavajućih pitanja na koja svjetske sile nisu do danas dale odgovor, ne zato što ne znaju nego ne žele dati odgovor jer bi inače područje Jugoistočne Europe postalo oaza mira i prosperiteta (balkanska Skandinavija), a to nije u interesu moćnika ovoga svijeta jer u tom slučaju gube geopolitičku kontrolu nad nama. Nisu svi u svijetu zločesti, postoje i dobri „dečki“ ali oni su politički slijepi, ne znaju učiti od učiteljice života – povijesti, i podcjenjuju znanje brojčano malih naroda, kao što i inače „velike“ nacije podcjenjuju brojčano male, a iskustveno superiorne nacije kao što je hrvatska, češka, mađarska, slovenska, albanska itd. Francuzi, Englezi, Turci, Rusi, Amerikanci, Kinezi i t.d. tipični su primjeri nepopravljivih ponavljača grešaka koje stoje njihove populacije, a preko njih i zbog njih i svjetske populacije. Štedmilija je u poglavlju pod naslovom „Bosanska kriza i Zagrebački veleizdajnički proces“ detaljno opisao događaje koji su prethodili Prvom svjetskom ratu i bili izravni uzroci svjetskog sukoba.

Atentat 1903. – 2003.

Neki povijesni događaji kao da se ponavljalju, a to znači da iz povijesti nismo ništa naučili, ili, ako imamo pravo postaviti teoriju zavjere, onda netko vuče točno takve obavještajne i političke vanjsko-političke poteze koji dovode do ponavljanja jednom već iskušanog scenarija, jer, ako je jedan scenarij uspio i bio uspješan, zašto ga ne ponoviti? Zašto ne staviti na konja koji pobjeđuje na utrkama? A koji je to scenarij?

Britanski scenarij destabilizacije Njemačke preko Srbije, i osiguranje naftnih putova iz Mezopotamije i s Kavkaza kao i samih naftnih bogatstava u navedenim područjima (to je bio scenarij s početka 20. stoljeća). Koji su se povijesni događaji već ponovili? Pa, na primjer atentat na srpske državnike se ponovio, čak datumski i poklopio, što slučajno ili ne ali ima psihološku težinu: godine 1903. je klika srpskih zavjereničkih oficira izvršila atentat na prozapadnog srpskog kralja Aleksandra Obrenovića, i ubila njega i suprugu, te likvidirala gotovo sve članove tadašnje vlade, uključujući i predsjednika srpske vlade u Beogradu.

Godine 2003. je klika srpskih oficira ubila prozapadnog premijera Srbije, Zorana Đinđića (izručio Miloševića međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine), s tim da je srpska vlada upjela tada spriječiti daljnji scenarij, a to je likvidacija članova vlade Srbije. Dogodio se kontra-scenarij što je noćna mora za svakog urotnika – vlada Srbije se naime snašla, nije pala u totalni šok, već je proglasila izvanredno stanje i počela uhićivati urotnike koji su povezani s politikom i mafijom odnosno koji jesu mafija pod zaštitom politike, i to Miloševićevog totalitarnog aparata. Na žalost demokracije i ljudskih prava u Srbiji, Europska Unija je post-Đinđićevoj demokratskoj vladi zabranila da izvanredno stanje traje dulje od tri mjeseca, i to „demokracije radi“, kako je glasilo objašenjenje Bruxellesa. Ne znam jesu li u Europskoj Uniji toliko glupi, birokatski tupi i slijepi, ili netko stoji iza navedene odluke EU (možda srpski saveznici Englezi), praktične zapovijedi Bruxellesa koja je 2003. upućena Beogradu, iako je produljeno trajanje izvanrednog stanja moglo dovesti do totalnog poraza svih nedemokratskih snaga u Srbiji, što bi u konačnici vodilo stabilizaciji i miru Srbije kao i zapadnobalkanske regije. Ovako su se u posljednjih pet godina oporavile anti-demokratske snage u Srbiji, kao i mafija, i sada prijeti obratna situacija: anti-demokratske snage prijete uništenjem demokratskih snaga što se zorno može primijetiti praćenjem zbivanja na „mitingu istine“ pod naslovom „Kosovo je Srbija“, od 20. veljače 2008. u Beogradu na kojemu se putem transparenata zahtijevalo uhićenje predsjednika Srbije Borisa Tadića i predlagalo ubojstvo Čedomira Jovanovića, kao tobože srpskih izdajica iako su jedini srpski izdajice četnici i velikosrpski ideolozi koji su svojim suludim projektima upropastili generacije srpskih naraštaja i generacije drugih naroda izvan Srbije. Pored toga je odvjetnik obitelji Đinđić na suđenju atentatorima na čelu s oficirom iz specijalne srpske policije, i Miloševićevim egzekutorom i pasom rata i ratnim zločincem Miloradom Ulemekom „Legijom, izjavio nakon završetka procesa kako je „Europska Unija zabranila srpskim istražnim organima da rasvijetle političku pozadinu premijerova ubojstva“.

Pošto 1999. godine Zapad nije išao do kraja u uništenju velikosrpske politike nego je postupio slično kao 1991. u Iraku kada nije do kraja uništio Sadamov režim, sada netko u Srbiji i u svijetu koristi velikosrpsku infrastrukturu i ponavlja scenarij destabilizacije Europe i praktički svijeta, a tko se sve iza toga krije vidjeti ćemo u bliskoj budućnosti, za sada su vidljive post-miloševićevske snage u Srbiji i Putinova Rusija.

Drugi povijesni događaj koji se u međuvrmenu ponovio je međunarodna kriza u Europi: godine 1908. izbila je „Bosanska kriza“ koja je nastala nakon aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske 1908. godine, i srpske prijetnje ratom zbog aneksije.

S obzirom da je po velikosrpskom planu „Načertanije“ Bosna i Hercegovina u interesnoj sferi Srbije, „lud narod“ u Srbiji je „poludio“ kad je Austro-Ugarska zaskočila srpske fanatike i jednostrano pripojila Bosnu Austro-Ugarskoj, s time da su Beč i Pešta učinili odmah jednu stratešku grešku stavljaljući Bosnu pod upravu Beča i Pešte umjesto Zagreba, što je u konačnici dovelo do nestanka Austro-Ugarske zbog njene slabe unutarnje kohezije. Srbija je tada mobilizirala svoju vojsku s namjerom da napadne višestruko jaču austrougarsku vojsku i višestruko jaču austrougarsku državu, ali je ruski car u posljednji tren uspio kralja Petra I. Karađorđevića, mrzitelja Nijemaca, odgovoriti od toga suludog i samoubilačkog čina, uz obrazloženje da Rusija još nije spremna za rat. (Austro-Ugarska je, inače, preventivno sebi pripojila Bosnu jer su svi pokazatelji upućivali na to da će to Srbija učiniti odnosno pripojiti Bosnu Srbiji.)

Danas, točno 100 godina nakon toga svjetskog događaja, imamo gotovo identičnu situaciju: Kosovo je proglasilo nezavisnost i otcjepljenje od Srbije (17. veljače 2008.) ili drugim riječima, Zapad je Kosovo pripojio sebi. Srbija je u međuvremenu mobilizirala vojsku i poslala svoje oružane snage na granicu prema Kosovu, a srpski saveznik i ruski predsjednik Putin upozorio je da priznanje Kosova od europskih zemalja predvođenih Sjedinjenim Američkim Državama predstavlja „batinu koja ima dva kraja“, kako se izrazio na tiskovnoj konferenciji u Kremlju. Predstavnik Ruske Federacije u Sjevernoatlantskom savezu (NATO) priprijetio je i ratom, iako Kremlj poslije demantira prijetnju, ali to i jeste dio psihološko-propagandnog rata i izvidnica kako bi se vidjelo kako na prijetnje reagira Zapad, i ima li šanse vojna opcija protiv kosovske nezavisnosti i međunarodnog priznanja koje je uslijedilo od strane zapadne alijanse. Nema sumnje da će slijedeći utorak, kada dođe formalni Putinov nasljednik u Beograd, ruski partneri znati nagovoriti svoje srpske plaćenike da se obuzdaju u primjeni bilo kakve vojne sile u vezi Kosova. Ako, onda će se za početak ići na podjelu Kosova odnosno na okupaciju sjevernog dijela Kosova gdje živi veći dio srpske nacionalne manjine na Kosovu, iako je i to upitno da bi doživjelo uspjeh jer Zapad je priznao cijelo Kosovo, dakle, i sjeverni dio.

TUĐMANOV ŠEĆER DOLAZI NA KRAJU...

Zapad je već jednom odbio podjelu Kosova, 1999. godine, kada je podjelu predlagao političar s iskustvom u podjeli vlastita i tuđeg teritorija, prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman kada je u svibnju 1999. godine, usred NATO-bombardiranja Srbije, iznio u talijanskom tisku prijedlog podjele Kosova. Tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić (poslije savjetnik crnokošuljaša Đapića za vanjsku politiku) negirao je Tuđmanov prijedlog, a njegov tadašnji zamjenik dr. Ivo Sanader je Tuđmanov prijedlog podjele Kosovoa iznio predstavnicima diplomatskog zbora u Zagrebu, nazvavši podjelu Kosova u agitpropovskoj maniri „mirovnom inicijativom predsjednika Tuđmana“. Tuđman, kao tadašnji čvrst Miloševićev saveznik i glasnogovornik njegova velikosrpskog mentora Dobrice Ćosića iz Srpske akademija nauka i umjetnosti, iznio je plan o podjeli Kosova na južni i sjeverni. Zapad je Tuđmanov prijedlog glatko odbio, što ne znači da taj nepravedni prijedlog neće sutra prihvatiti, jer sjetimo se Bosne i Hercegovine (Daytonski sporazum, 1995.) koju je Zapad podijelio s Miloševićem i Rusima, kao svojedobno Čehoslovačku s Hitlerom i Nijemcima (Münchenski sporazum 1938.).

Posljednja vijest s Kosova je da se EU povukla iz sjevernog dijela Kosova. Hoće li se misija Europske Unije ikada vratiti na sjeverno Kosovo brzo će pokazati vrijeme.

Ako emocije stavimo po strani, i kažemo, dobro, „mira radi“, ajmo podijeliti Kosovo, vuk neće biti sit, a koze bome ne budu bile na broju. Zašto? Zato što podjela Kosova ne bi bila kraj kosovskoj krizi, jer uzrok te krize nije Kosovo nego velikosrpska ideologija kojoj je Kosovo samo izgovor za „Drang nach Westen“. Interes velikosrpske klike leži u Bosni, u aneksiji tako zvane „Republike Srpske“, a kad bi to prošlo glatko onda ni krajnja velikosrpska crta Virovitica – Karlovac – Karlobag nije neostvariva, barem po logici zastupnika velikosrpske ideje.

CBK

24.02.2008. u 13:36 • 19 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

nedjelja, 24.02.2008.

ZAVJERE PROTIV SVJETSKOGA MIRA II.

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link