crniblogkomunizma

srijeda, 13.02.2008.

DOBRE I LOŠE VIJESTI

Stigle su dobre i loše vijesti, s tim da se loša vijest može uskoro ipak pretvoriti i u dobru vijest. Krenimo s onom lošom viješću da ju što prije otkačimo.

Loša vijest je da je predsjednik Republike Stjepan Mesić iznio nedavno u riječkom „Novom listu“ stav o tome kako u hrvatskom društvu postoje ravnopravni građani i oni „ravnopravniji“ koji uživaju privilegij njegove zaštite s položaja institucije predsjednika Republike koju na taj način zloupotrebljava te je zreo da ustavne sutkinje i suci pokrenu postupak njegova opoziva s predsjedničke dužnosti zbog kršenja ustavnog načela trodiobe vlasti i miješanje u rad pravosuđa. Nije prvi puta da postoji osnovana sumnja da je Predsjednik prekršio ustavne ovlasti a ova posljednja je najočitija.

Predsjednik Republike zahtijeva ni manje ni više nego zaštitu za pripadnike protunarodne „Narodno-oslobodilačke borbe“ od kaznenog progona za ratne zločine. Zaštita od kaznenog progona za ratne zločine ne vrijedi za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata koji je bio antifašistički, ali trebala bi vrijediti za nekadašnje jugoslavenske branitelje iz partizanskih jedinica pod komandom maršala Tita zato što su, i to navodno, bili antifašisti?

General HV Ante Gotovina optužen je od hrvatskog pravosuđa, preko međunarodnog suda ICTY, za ratni zločin, a jedna od optužnica se odnosi na navodno „prekomjerno granatiranje“ četničkog uporišta Knina 1995. godine, što je presedan u povijesti da se nekome predbacuje prekomjerno granatiranje. Niti jedan general iz vrha JNA na čelu s uvjerenim titoistima Veljkom Kadijevićem i Blagojem Adžićem, nije od suda ICTY optužen za prekomjerno granatiranje Vukovara, primjerice. Pravosuđe Republike Hrvatske nije, međutim, optužilo zapovjednika partizanskog zagorskog odreda i šefa komunističke tajne policije OZNE iz Krapine, STJEPANA HRŠAKA (poručnik), zbog masovnog ubojstva 13 tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika (i 600 zarobljenih hrvatskih civila) u svibnju i lipnju 1945. godine. O komandantu tri komunistička koncentracijska logora na krapinskom području i njegovoj ulozi u organizaciji ratnog zločina i masovnoga ubojstva iznijeta su detaljna svjedočanstva u dokumentu pod slijedećim naslovom:

„U vječni spomen na hrvatske vojnike, svećenike i franjevce i sve hrvatske mučenike pobijene u svibnju i lipnju 1945. godine na prostorima maceljske šume kod Krapine i logorima u Mirkovcu kraj Sv. Križa Začretja i Oroslavlju“ (Autor: svjedok Fran Živičnjak, u Zagrebu, 1998. godine.)

Fran Živičnjak je kao izvršitelje navedenog ratnog zločina i masovnog ubojstva naveo imenom i prezimenom 45 partizana (Jugoslaveni hrvatskog porijekla) pod zapovjedništvom druga Hršak Stjepana, danas umirovljenom kapetanu Udbe koji spokojno živi na Tuškancu u Zagrebu (u otetoj i nacionaliziranoj vili). Prije nekoliko dana je „Jutarnji list“ obavio sa Stjepanom Hršakom interview u kojemu je ponovio da nije počinio ranti zločin.

Hršak Stjepana je predsjednik Hrvatske stranke prava 1861. Dobroslav Paraga kazneno prijavio 2000. godine Državnom odvjetništvu u Zagrebu radi osnovane sumnje da je počinio ratni zločin, priloživši dokazni materijal. Tada je još bio živ izravni svjedok i supočinitelj ratnog zločina Mladen Šafranko (pokajnik), nekadašnji stražar OZNE, koji je Franu Živičnjaku i posvjedočio kompletne tragične događaje iz svibnja i lipnja 1945. na području Krapine. Tada je bio živ i Fran Živičnjak. Danas je živ samo počinitelj Stjepan Hršak koji je osobno vodio kolone ratnih zarobljenika na vrh Lepa Bukva u maceljskoj gori i šumi, i cinično im dobacivao da ih gore „čekaju Pavelićevi gemišti“. Uz partizane, počinitelji ratnog zločina je i određeni broj hrvatskih seljaka iz okolice Đurmanca kraj Krapine koji su određeni broj ratnih zarobljenika ubijali sjekirama i drugim hladnim oružjem. Maršal Tito je osobno došao na položaj stratišta u maceljskoj šumi i sa distance od 150 do 200 metara promatrao je egzekucije, i čak naredio da se jedna skupina zarobljenih hrvatskih civila ima likvidirati sjekirama. (O tome postoji konkretno svjedočenje jednog partizana koji se tada nalazio u Titovoj pratnji.) Danas Stjepan Hršak laže o pokojnom Franu Živičnjaku i post mortem ga kleveće, tvrdeći da je ovaj bio njemački fašistički špijun, kako je prenio „Jutarnji list“, što je apsolutno netočno, naprotiv, Fran Živičnjak je pitomac Domobranske dočasničke škole u Zagrebu, u Ilici 242, a od 7. studenog 1944. djelatni pripadnik Stožera XVI hrvatske domobranske divizije, zarobljen 10. svibnja 1945. u Krapini, kako svjedoči tajnik Zagrebačke nadbiskupije dr. Stjepan Kožul. Pravosuđe i krim-policija mogli su već 1998. ili najkasnije po Paraginoj kaznenoj prijavi uhititi Stjepana Hršaka, i ispitati njega i žive svjedoke. Prilikom premetačine njegova stana odosno vile krim-policija mogla je pronaći trofejno oružje u vlasništvu Stjepana Hršaka, pištolj njemačke marke „Walter, 7,65 mm“ s kojim je osobno ubio hicem u glavu 20 zarobljenih svećenika i franjevaca Rimokatoličke crkve. Vilu na Tuškancu je Hršak dobio kao „zaslugu za narod“, kako se to prije, u Titovoj Jugoslaviji, službeno nazivalo. U vidu materijalnih dokaza postoji 1163 ekshumirane žrtve titoizma/komunizma iz 23 jame od sveukupno 130 lociranih grobnih jama u maceljskoj šumi. Jedan od sudionika ratnog zločina i Hršakovih suradnika je Ivica Fizir, koji je početkom devedesetih godina 20. st. bio gradonačelnik Krapine s liste Hrvatske demokratske zajednice.

Fran Živičnjak bio je neposredni svjedok nekoliko ubojstava ratnih zarobljenika i civila od strane partizana u Krapini 1945. godine:

„(...) Dok sam tako prestrašen čekao daljnju sudbinu, naredio je /komandant Stjepan Hršak/ da me se priključi koloni zarobljenika koja je išla za logor Mirkovec kod Sv. Križa Začretja. Tamo sam istoga dana poslije podne /22.5.1945./ prisustvovao ubojstvu ustaškog bojnika Miroslava Kopjara kojega je metkom u potiljak strijeljao komandant logora, zloglasni Milan Kunštek, inače domaći čovjek kojega sam poznavao iz Petrovskog /kod Krapine/...“

Predsjednik Mesić je, dakle, mišljenja da titoist i pripadnik „NOB“, Stjepan Hršak, ne bi danas trebao odgovarati pred institucijama hrvatske pravne države jer je navodno antifašist i nekadašnji partizan i pripadnik „NOB“, uz to što je bio pripadnik totalitarne tajne službe OZNE, udarne šake Komunističke partije Jugoslavije !!! To bi, dakle, bila loša vijest koja je stigla s Pantovačaka, a sada o jednoj dobroj vijesti koja je stigla iz Münchena.

Dobra vijest stiže iz glavnog grada Slobodne Države Bavarske, Münchena, gdje je Specijalni sud za državni terorizam nastavio suđenje doušniku Udbe Krunoslavu Pratesu, optužen zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, nekadašnjeg člana SKH/SKJ i direktora u zagrebačkoj naftnoj tvrtki INA kojega je osobno ubio doušnik Udbe Željko Ražnjatović-Arkan, raskolivši mu glavu sjekirom. Doušnik Krunoslav Prates, lažni Đurekovićev prijatelj i „veliki ustaša“, predao je ključeve kuće u kojoj se Đureković nalazio, u mjestu Wolfratshausen kod Müchena, šefu II. odjela zagrebačke Udbe, Josipu Perkoviću koji je napravio kopiju i predao je Ražnjatoviču Arkanu, poznat iz Domovinskog rata kao velikosrpski koljač. Perković Josip je pak iz Domovinskog rata poznat kao Tuđmanov i Šuškov šef hrvatske vojno-obavještajne službe SIS i najuži suradnik udbaša Josipa Manolića, nekadašnjeg predsjednika Županijskog doma Sabora Republike Hrvatske, i predsjednika vlade Republike Hrvatske. Umirovljenog brigadira HV, Josipa Perkovića se dovodi u najužu vezu s političkim ubojstvom dopredsjednika Hrvatske stranke prava Antom Paradžikom. U jednom dopisu upućen srpskom šefu Udbe u Beograd, za vrijeme Domovinskog rata, Perković Josip se pohvalio da su „hrvatski fašisti na čelu s Paradžikom likvidirani“, i predbacio je srpskim kolegama zašto oni nisu, po zajedničkom dogovoru, likvidirali srpske fašiste. Ante Paradžik je inače bio hrvatski rodoljub, i predsjednik Saveza studenata Hrvatske u vrijeme Hrvatskog proljeća, a njegov „podređeni“ bio je Dražen Budiša, predsjednik Saveza studenata Zagreba, koji je s Paradžikom vezan i kumstvom, ali i kukavičlukom Dražena Budiše koji o ubojstvo njegova kuma šuti.

Njemačko pravosuđe je titoista Josipa Perkovića stavilo na tjeralicu Interpola, zbog optužbe za sudjelovanje u organizaciji Đurekovićeva ubojstva koj je ubijen jer je u tri knjige, koje je objavio u Njemačkoj, kritizirao političku korupciju u vrhu elite Saveza komunista Hrvatske i SKJ. Njemačko pravosuđe se požalio na nesuradnju s hrvatskim pravosuđem, te je zatraženo da dva diplomata RH, u stvarnosti dvojica udbaša, napuste teritorij Savezne Republike Njemačke zbog špijunaže u korist Josipa Perkovića i opstrukcije suđenja Krunoslavu Pratesu. Njemačka vlada je o svemu obavijestila Europsku komisiju. U Uredu predsjednika Republike Hrvatske inače radi Perkovićev sin Saša Aleksandar koji se već izblamirao u slučaju s generalom Zagorcem i snimkom s tog razgovora, i koji je aktivno sudjelovao u lovu na generala Antu Gotovinu.

Dok se jugoslavenskim teroristima i titoistima sudi zbog državnog terorizma bivše Titove Jugoslavije, predsjednik Mesić optstruira rad hrvatskog pravosuđa isključivo radi zaštite bivših komunista/titoista i (određenih) partizanskih ratnih zločina s kojima se svake godine sastaje nekoliko puta na javnim skupovima (bez ikakvog srama) i s njima pjeva partizansku pjesmu „Po šumama i gorama...“ gdje su Jugoslaveni sakrili pobijene hrvatske civile i ratne zarobljenike.

CBK

13.02.2008. u 14:04 • 8 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

srijeda, 13.02.2008.

DOBRE I LOŠE VIJESTI

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link