The World of the Black Pearl

subota, 22.09.2007.

Praznina

Proslo je vec duze vrijeme odkako nisam nista posteno napisala. Prije nego sam krenula na godisnji bilo je mnogo posla pa sam zapustila blog i sve sam mislila nadoknadit cu ja to kad se dobro odmorim. Evo prosao je i odmor a ja jos uvijek cekam pravu inspiraciju. Toliko toga se desilo u tako kratkom vremenu da mi je sve smuckano u glavi i sad mi treba neko vrijeme da sve dojmove uredno sortiram i poslozim u glavici. Sad sam kao prepun chip u kompjutoru pa nikako da pronadjem pravi file. Gdje god kliknem nesto zasteka pa ce mi trebati jedno dobro ciscenje i reinstaliranje.

Da sam bar mogla zaustaviti vrijeme dok sam bila na odmoru….to je nekako previse brzo proslo. Nista mi nije moglo dosaditi dok sam se odmarala u toplom majcinskom domu. Ali sve lijepe stvari kratko traju i sad treba pretrpjeti jos jednu vjecnost do iduceg lijepog dozivljaja. A do tada mi ne preostaje nista nego da pisem o svemu sto je mutno, jer ipak zivot je samo jedna velika tamna rupa iz koje tek ponekad provirimo na suncanu svjetlost da bi nam dala malo nade i volje za dalju borbu.. A kako se trenutno osjecam moze se docarati samo jednom recenicom: “S plavog mora, preko sive bare, ravno u mutnu mlavu”.

Dok sam bila u Hrvatskoj naslusala sam se toliko crne kronike pa ne zelim i ja ovdje zvucati kao totalan pesimist te cu ovaj uvodni poslijeodmorni post privesti kraju. Dok se ovako osjecam bolje mi je da citam sve vase postove koje sam propustila a mozda neki od njih potaknu i bolje raspolozenje.
Iskren pozdrav mojim dragim virtualnim prijateljima!

- 18:18 - Komentari (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.08.2007.

The Window of Life

Dva smrtno bolesna covjeka, Mate i Jure, su lezala u jednoj bolnickoj sobi. Mati je bilo dozvoljeno da svaki dan provede jednu uru u polusjedecem polozaju da bi mu drenirali tekucinu iz pluca. Njegov krevet je bio pored jedinog prozora u sobi. Jure je imao polomljenu kicmu pa je cijelo vrijeme provodio lezeci u ravnom polozaju.

Unatoc njihovim teskim zdravstvenim problemima, njih dvojica bi provodili sate u razgovoru i hrabrili jedan drugog. Razgovarali bi o njihovim zenama, djeci, kucama koje su izgradili, poslovima kojima su se bavili, gdje su isli na godisnje odmore, i mnoge druge dogodovstine. Svako popodne kad bi Mate bio u polusjedecem polozaju, on bi proveo cijelu uru gledajuci kroz prozor i opisujuci sto se desava napolju. Jure bi uzbudjeno slusao o divnim stvarima koje mu je Mate prenosio gledajuci kroz prozor. Jure se uvijek radovao toj uri kao malo djete poklonu. To je bilo jedino vrijeme u kom se mogao vezati za stvarni svijet. Prostranstvo i ljepota vanjskog svijeta su bila tako blizu uz bogato obojene price iz Matinih usta.
Mate bi svakodnevno opisao pogled kroz prozor u detalje. Pogled mu je padao na park pored lijepog jezera u kome su se buckale patke i bijeli labudovi. Ponekad su na jezeru bila djeca i igrala se sa njihovim papirnatim brodicima. Nekad su se takmicili da vide koji ce dalje da otplovi. S vremena na vrijeme mogli su se vidjeti i mladi zaljubljeni parovi kako se secu pored jezera drzeci se za ruke. Vrtlari su zalijevali raznobojno cvijece pored setalista i spricali jedni druge na vrucim ljetnim danima. U takvim danima kad nije bilo niti jednog oblaka na nebu u daljini su se nazirali gradski neboderi te je Mate i njih u detalje opisivao. Jure bi sve to pazljivo slusao i ti predivni opisi bi ga toliko zanijeli da bi sebe zamislio kako sjedi napolju u jednoj od drvenih klupa i sve to sam promatra. Jedno popodne Mate je cak opisivao gradsku paradu koja je prolazila kroz park sa balonima, i kako su pustali dekorirane plovke na jezeru. I tako su dani u bolnici prolazili dok su Mate i Jure providili u dobrom raspolozenju koje je kulminiralo svako popodne uz novu prica s pogleda kroz prozor.

Jedno jutro kad je medicinska sestra donijela terapiju nasla je bezivotno tijelo Mate koji je noc prije tiho i lagano umro u snu. Tuzno je pozvala doktore da potvrde smrt a potom su mu tijelo prevezli u hladnu komoru.

Ukratko poslije Matine smrti Juri su nedostajali razgovori a narocito ona ura u kojoj mu je Mate prenosio vijesti o vanjskom svijetu. Mada je bio jako tuzan ipak se odlucio malo ocvrsnuti te je zamolio sestru da ga prebaci na krevet do prozora. Sestra je to ucinila sa zadovoljstvoj jer je uistinu htijela da ga oraspolozi. Iako je Jure bio tesko povrijedjen i svaki pokret mu je zadavo uzasne boli odlucio je stisnuti zube i probati se malo podici da bi pogledao kroz prozor. Pitao je sestru da malo podigne gornji dio kreveta te da ga potpori sa par kusina iza ledja. Ona bas i nije bila voljna da to uradi bez dozvole doktora ali gledajuci njegovo tuzno lice i na njegovo insistiranje je pristala. I konacno u bolnom polusjedecem polozaju Jure je nakon mjeseci boravka u bolnickoj sobi bacio prvi pogled kroz prozor na stvarni svijet. Odjednom mu je grc uhvatio lice i nije mogao da progovori. Naime prozor je bio blokiran ciglom od susjedne zgrade. Nakon par trenutaka zbunjene tisine rekao je sestri da ga vrati u lezeci polozaj. Potom je pitao sestru sto je to moglo ponukati Matu da kreira tako stvarne i bogate price o pogledu kroz prozor. Sestra mu je odgovorila da je Mate bio slijep te da nije mogao cak niti da vidi kroz prozor te mora da je sve to bilo iz razonode.

Epilog: Donijeti malo radosti u neciji zivot unatoc osobnim nedacama je ogromno zadovoljstvo. Zalost podjeljena s nekim je pola boli; sreca podjeljena s nekim je duplo veca radost. Ako se zelite osjecati bogato onda racunajte na sve dobre stvari u zivotu koje se ne mogu kupiti novcem.

“Today is a gift, that's why it is called the present”

- 20:18 - Komentari (19) - Isprintaj - #

subota, 28.07.2007.

What doesn't kill me, makes me stronger!

Mlada djevojka se zalila majci kako joj je zivot tezak i kako stalno nicu novi problemi koje cim rijesi su zamjenjeni novim i jos vecim. Rekla joj je kako je umorna od zivota i kako joj se vise ne bori.

I dok je djevojka pricala o svojim tegobama, majka je stavila tri posude sa vodom na rernu i cekala vodu da prokljuca. Potom je u jednu od posuda stavila mrkvu, u drugu jaje, a u trecu par zrna kave i pustila da to kljuca.

Nakon dvadesetak minuta majka je izvadila jaje i mrkvu u zdjelu a kavu u zrnu sa vrucom tekucinom je nasula u salicu. Okrenula se prema kcerci i pitala ju sto ona vidi. Kcerka odgovori da vidi jaje, mrkvu i kavu. Onda joj majka kaze da malo bolje ispita sto je to ispred nje i da zamjeti nastale promjene.

Majka joj je potom objasnila da su sve tri namirnice bile podlozene istim uvjetima, kipucom vodom, i da je svaka reagirala drugacije. Tvrda i tesko lomljiva mrkva je postala meka, jaje s tankom ljuskom u kojoj je bila tekucina je postalo tvrdo, zrnca kave gotovo nepromjenjena nakon kljucanja su proizvela ugodan napitak i aromu.

Potom je majka upitla koja od ove tri namirnice je najslicnija njoj. Kad nevolja zakuca na njena vrata kako reagira? Da li je kao mrkva, jaje ili zrno kave?

Ja se pitam cemu sam ja slicna. Da li sam kao mrkva koja se cini snazna? Da li me problemi i nevolje omeksaju, oslabe, i obezhrabre?

Da li sam kao jaje koje se cini meko i lomljivo ali lagano otvrdne. Da li mi je raspolozenje fluidno, zasticeno samo povrsnom ljuskom ali lako promjenjivo? Da li sam otvrdnula zbog zivotnih nedaca i postala bezosjecajna?

Da li sam otporna kao zrna kave koja ne mjenjaju sebe nego sam problem. Da li losim okolnostima mogu dodati malo ugodne arome? Da li ono najbolje u meni izlazi na vidjelo u trenutcima nedace? Da li se u najtezim trenutcima uzdizem na nove visine?

Ako ikada budete izlozeni velikim zivotnim krizama sjetitie se da imate opcije i da mozete biti otporni kao zrnca kave.

- 21:55 - Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.07.2007.

Posveceno mojoj dragoj T.

Sinoc kad sam posla spiti
i u snovima se kriti,
vidjela sam tebe kako
rukom mases vrlo jako.

Mene zoves da ti dodjem
i tudjine da se prodjem.

Prizivas me tiho, njezno
a u srcu meni snjezno,
jer mi zao sto sam sama
a ja bih rado bila s vama.

Zivot mi je danas tama
jer uz tebe je samo mama.

Rodjendan je tebi danas
udari te kao talas
38ma tebe snadje
a ti jos nemas niti ladje.

Al' sto ce tebi glupa ladja
kad je zivot samo kradja.

No da ti je jedan brod
sto plovi tamo gdje ti je rod,
pa da stignes u Ameriku
i vidis svoje sestre priliku.

To bi bio pravi dar
makar covik bio star.

Draga moja slatka sestrice, neka ti ovaj Rodjendan donese mnogo radosti, mira, spokoja, ljubavi i topline.
Uvijek misli na tebe i beskrajno te voli tvoja sekica. XOXO

- 23:55 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.07.2007.

Jedan Mali Dom

Stari zidar se spremao za mirovinu. Rekao je njegovom sefu da planira napustiti zidarstvo i poceti jedan ugodniji i laksi zivot sa svojom zenom te da ce konacno provesti vrijeme sa unucima.
Sefu je bilo zao cuti da ce mu jedan od najboljih radnika otici ali ga je pitao da izgradi bar jos jednu kucu prije nego se umirovi. Zidar je pristao, ali u nekom vremenu se vidjelo da mu bas nije stalo do tog zadnjeg posla te je poceo tu gradnju s brda s dola i sve je brzinski radio bez ikakvih provjera. Koristio je najjeftinije materijale i radnike da bi izvukao profit na toj posljednjoj gradnji. Bilo je zalosno kako je odlucio zavrsiti karijeru ostavljajuci iza sebe dosad najlosije djelo.
Kad je konacno zavrsio posao, sef je doveo grupu inspektora da provjere kakavo je stanje. Na prvi izgled se cinilo da je sve u redu, no zidar je znao da ta kuca ima mnogo suplijna i nedostataka . Ali nije nista rekao jer je itako znao da vise nece morati slusati niti sefa niti inspektore. Najvaznije je bilo da je utopi po dobroj cjeni jer ipak povrsinski je izgledala savrseno. Nakon inspekcije sef je stao ispred ulaza i dao kljuceve zidaru te mu rekao da ce isplatiti sve troskove gradnje ali da ta kuca nece biti na prodaju jer je to njegov poklon zidaru za sve godine teskog rada.
Zidar je bio u shoku. Kakva steta! Da je samo znao da gradi kucu za sebe on bi to uradio daleko bolje i kvalitetnije.

Zamislite da je ova kuca zivot. Gradite ga korak po korak, cesto sa manje truda nego bi trebalo. I jednog trenutka shvatite da morate zivjeti u toj kuci koju ste izgradili. Kada bi samo bilo sanse za novi pocetak svi bi to uradili mnogo drugacije i bolje. Ali kad se jednom izgradi nema povratka na pocetak.
Svi smo mi zidari. Svaki dan udarimo jedan novi esker, postavimo novu dasku, podignemo novi zid.
Zivot je projekat koji radimo sami. Nasi danasnji stavovi i izbori grade “kucu” u kojoj cemo zivjeti sutra. Gradite je mudro.

- 17:34 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 13.07.2007.

Zelite li cestitku?

Neki dan sam isla u potragu za rodjendanskom cestitkom i u jednoj radnji koja prodaje raznorazne karte i cestitke stala sam pored dijela saljivog sadrzaja. Neke od karti su mi stvarno upale u oko pa sam htjela da vam docaram o cemu sve pisu.

1. Poruke prijatelju:
Dragi prijatelju! Cuo sam da te ostavila zena, bas mi je zao. Ali ne tuguj, ona se preselila kod mene.

Prijatelju, cestitam ti sto si dobio moj posao. Ali prije nego odem, molim te izvadi mi ovaj noz iz ledja, siguran sam de ce ti opet trebati.

2. Poruke partnerima:
Kad razmisljam o svim godinama koje smo proveli zajedno ne mogu a da ne pomislim ma kojeg djavola sam ja ocekivala od tebe.

Uvijek sam zeljela imati nekog kog cu da zagrlim, mazim, pazim i volim. Kad sam srela tebe, predomislila sam se.

Moram priznati da si donijela religiju u moj zivot. Nikad nisam vjerovao u pakao dok nisam sreo tebe.

Kako dani prolaze ja shvatam koliko sam sretan. Drago mi je da te nema tu da taj osjecaj pokvaris.

Kad smo bili zajedno uvijek si govorio da bi za mene umro. Sad kad vise nismo skupa vrijeme je da odrzis obecanje.

Toliko sam mizeran bez tebe da se opet osjecam kao da si tu pored mene.

3. Cestitke na novorodjenoj bebi:
Kako dvoje ljudi koji su tako sarmantni i privlacni mogu dobiti tako ruznu bebu?

Cestitke na Vasem slatkom novorodjencu. Jeste li ikada saznali tko je otac?

A sto biste vi porucili vasem bivsem prijatelju ili partneru?

- 10:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 07.07.2007.

Cracked Pot

Nosac vode u Kini je imao dvije kante u kojima je svakodnevno prenosio vodu. Imao je shipku koja se odmarala na njegovom vratu i ramenima. On bi lijepo stavio kante na krajeve shipke i tako prenosio vodu od izvora do kuce.

Jedna od te dvije kante je imala malu pukotinu dok je ova druga bila u odlicnom stanju i uvijek je donosila punu porciju vode. Poslije dugog hoda od izvora do doma ova napuknuta kanta bi stigla poluprazna. Prenos vode sa ove dvije kante je tako nastavio par godina i nosac bi uvijek donio jednu i pol kantu vode doma.

Naravno ova neostecena kanta je bila prepuna ponosa na svoj posao i vrijedno je sluzila svoju svrhu. Ova napuknuta je bila stinda svoje nesavrsenosti i uvijek je s tugom gledala na svoj cin, svjesna da donosi samo polovicu od onog koliko bi trebalo biti. Shvacajuci da u gorcini propada, jednog dana kad su stigli na izvor ona se odluci iskreno otvoriti svome vlasniku pa mu kaze: “Mene je tako sram ove pukotine sa strane i zao mi je sto svakodnevno prosipam toliku tebi dragocjenu vodu, te se plasim da cu uskoro biti napustena.”

Nosac vode pomalo zatecen njenom iskrenoscu zastane na trenutak pa joj onda odgovori: “A da li si ti primjetila da na tvojoj strani puta uvijek ima lijepog cvijeca a sa druge strane je sami kamen? To je zato sto sam ja oduvijek znao za tvoju manu pa sam posadio sjeme sa jedne strane puta koje ti svakodnevno zalijevas. Vec godinama berem i uzivam u tom cvijecu kojemu se i moja zena obraduje kad ugleda svjezu dekoraciju na stolu. Bez tebe upravo takve kakva jesi ne bi bilo ove ljepote sto nam krasi dom.”

Svatko od nas ima jedinstvene mane. Svi smo mi u neku ruku kao ova napukla kanta. Ali uprave te napukline koje nosimo sobom popunjavaju nase zivote i cine ih interesantnima. Prihvatite svaku osobu onakvu kakva jeste i sigurno cete naci nesto dobro u njoj.

Pozdrav svim mojim napuklim a i savrsenim prijateljima!

- 22:33 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.07.2007.

Independence Day

Viore se zastave svuda po gradu, mirisu hamburgeri s grila, i cuju se patriotske pjesme iz svakog kuta. To su sve podsjetnici da je danas cetvrti srpanj, dan neovisnosti i slobode od Britanije. Jos prije 233 godine u Philadelphiji je potpisan jedan od najznacanijih povijesnih dokumenata u USA “Declaration of Independence”.
Ovaj nacionalni praznik se slavi gotovo cijeli tjedan jer ljudi obicno idu na godisnji u to vrijeme ili bar uzmu par slobodnih dana da dobiju duzi vikend. Inace proslava pocinje sa jutarnjom patriotskom paradom u gotovo svakom gradu, a popodne ljudi obuceni u crveno, bijelo i plavo gledaju baseball, organiziraju piknike u parkovima ili na plazi, pale raznjeve i grilaju hamburgere i hrenovke dok uz to pijuckaju pivo. Neke od tradicija koje najcesce djeca rade su farbanje lica u bojama zastave, igranje frizbija ili dobacivanje s loptom (American Football).A sva proslava kulminira s vatrometom koji se izvodi cim padne prvi mrak. Sljedeci dan ljudi se bude mamurni razmisljajuci kako je citava godina ispred njih do sljedeceg ljetnog praznika.
A kako bi sve to danas izgledalo da je Amerika ostala pod Britanskom vlascu?
New York vjerojatno nikad ne bi izgradio Blizance, nego bi imali Big Ben-a s kojeg bi kraljica Elizabeta mahala rukom. Svi bi vozili krivom stranom ulice u cudnim automobilima i preozbiljni bi spikali britanski engleski. Nikad ne bi nastao Fast Food, nego bi se hranili neukusnim kuhanim mesom i krumpirima bez zacina. Popodnevni odmori bi prosli u ukocenom razgovoru s prijateljem, uz topli caj s mlijekom i nekim tvrdim biskvitima plaseci se da ne polome i tako krhke i lose ocuvane zube. Uvece bi konacno skidali sesire, citali Shekspira i gledali Benny Hill Show. Nitko nebi imao smisao za humor, jer je britanski humor misterija za cijeli svijet. Muski bi vikendom igrali ragbi ili kroket, pili toplo pivo, a zene bi trenirale jahanje ili isle u klubove gdje se filozofira o novoizdatim knjigama, takozvani “book clubs”. Ne bi bilo kravljeg ludila nego bufalo ludila. Bilo bi……...

Ali posto sve to nije tako, za kraj evo jedan vic na racun danasnje Amerike.

Britanski doktor kaze da je njihova medicina toliko napredna da oni mogu izvaditi mozak iz jednog covjeka presaditi ga u drugog a onda bi taj drugi covjek mogao traziti posao nakon mjesec dana oporavka.

Njemacki doctor kaze da to nije nista jer u njegovoj zemlji mogu isto presaditi mozak ali vec dva tjedna poslije operacije covjek moze ici u rat.

Slusa sve to Americki doctor pa onda komentira: “Pa vi ste stvarno zaostali, u Americi je covjek iz Texasa bez mozga stigao u bijelu kucu i sad pola ljudi u zemlji traze posao a druga polovina se priprema za rat”.

- 04:08 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 30.06.2007.

Fat Chance

U zadnje vrijeme nailazim na casopise sto raspravljaju o pravilnoj prehrani. Vec me hvata muka od svih dijeta koje preporucuju. Mnogi savjetuju da se kilogrami brzinski gube na proteinskoj dijeti, neki se kunu u makrobiotsku prehranu, a neki se pak bave istragama za pilule koje ce rjesiti problem bez ikakvih dijeta. Pa sto sad covjek da izabere?

Citala sam neki dan da ima sedam razloga zasto nam organizam trazi hranu cak i kad nismo gladni. Kao prvo u pitanju je navika da jedemo u isto vrijeme svaki dan pa smo privikli organizam da nam u odredjeno vrijeme stomak proradi kao lud. Onda sam prizor na hranu, recimo netko u blizini jede i to izgleda neodoljivo ukusno. Pa kad tome dodamo i miris tog obroka prorade nam neki receptori u mozgu koji izazivaju glad. Spoljne temperature takodjer utjecu na nash tek, i prema istragama ljudi jedu znatno vise kad je hladno. Oni koji vole popit imaju tendencije da vise jedu uz pice, dakle alcohol je neprijatelj nasoj dijeti. Previse obicnih karbohidrata kao sto je kruh ce nas zasititi trenutno, no brzo poslije toga cemo ponovno biti gladni jer ce nam opasti secer u krvi. A dezerti poslije debelog obroka su najveci neprijatelj nasem organizmu. Bar tako tvrde ovi sto se bave istrazivanjem pretilnosti.

A koliko svjet jede?

Prema popisu Time casopisa cetvoroclana obitelj potrosi tjedno na hranu ovoliko:

Njemacka 500$ (najvise na tecne produke), bit ce da konzumiraju previse piva.
Amerika 341$ (najvise na fast food), debelih ce uvijek da bude.
Japan: 317$ (najvise na ribu i jaja), valjda zato dugo zive.
Mexico: 189$ (najvise na voce i povrce), temperature mora da ima nesto s tim.
Chad: 2$ (uglavnom zive od humanitarne pomoci), nedaj boze nikom.

Anketa nije stigla do Hrvatske a bas se pitam koliko jedna obitelj treba za prehranu i na sto najvise potrose. Ja znam dosta onih koji se hrane kavama i cigaretama, pa nije ni cudo sto nema mnogo debelih u Hrvatskoj.

A kakva je vasa prehrana? Da li jedete zdravo?

- 05:30 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 27.06.2007.

Svjedok

Ovo se desilo na sporu u jednom malom mjestu.

Pravnik izvede jednog od svjedoka kojeg je dobro poznavao. Posto je bio siguran da mu je ovaj svjedok blizak odlucio je razbiti hladnocu sudnicke atmosfere sa par prisnih pitanja.

Pravnik: Gdjo Jones Vi mene dobro poznajete zar ne?

Gdja Jones: Da, da dobro Vas poznajem gospodine Williams, kako da ne. Poznajem Vas jos od kada ste bili klinjo. Vi ste mi jedno veliko razocarenje. Lagali ste, varali svoju zenu, manipulirali ljudima a onda ih iza ledja olajavali. Mislite da imate vaznu ulogu u zivotu, a u sustini ste samo jedan veliki prevarant. Da poznajem Vas bolje nego sto zelim.

Pravnik se sav sledio i neznajuci kako da na ovo reagira on brzniski prebaci temu na drugog pravnika pa je upita da li poznaje njega.

Gdja Jones: Naravno da ga poznajem, zasto pitate? Njega isto znam jos iz mladosti. On je jedan lijeni alkoholicar koji ne moze odrzati red i mir niti u svojoj kuci a kamoli u sudnici. A da ne spominjem kako je varao svoju suprugu sa tri druge zene a jedna od njih je Vasa supruga. Da poznajem i njega bolje nego bih htjela.

Oba pravnika su gotovo umrla od sramote. I dok su sokirani stajali i smisljali kako ce ovo prevazici sudac ih brzinski pozove na privatni razgovor.

Sudac: Ako ijedan od vas dvojice idiota upita ovog svjedoka da li i mene poznaje, zavrsit cete na elektricnoj stolici! Nadam se da ste dobro pripremili ostale svjedoke a sad nazad u sudnicu. Jesam bio jasan?

Svi mi imamo zivotne svjedoke, samo ih trebamo pazljivo birati, zar ne?

- 03:28 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.