Proslo je vec duze vrijeme odkako nisam nista posteno napisala. Prije nego sam krenula na godisnji bilo je mnogo posla pa sam zapustila blog i sve sam mislila nadoknadit cu ja to kad se dobro odmorim. Evo prosao je i odmor a ja jos uvijek cekam pravu inspiraciju. Toliko toga se desilo u tako kratkom vremenu da mi je sve smuckano u glavi i sad mi treba neko vrijeme da sve dojmove uredno sortiram i poslozim u glavici. Sad sam kao prepun chip u kompjutoru pa nikako da pronadjem pravi file. Gdje god kliknem nesto zasteka pa ce mi trebati jedno dobro ciscenje i reinstaliranje.
Da sam bar mogla zaustaviti vrijeme dok sam bila na odmoru….to je nekako previse brzo proslo. Nista mi nije moglo dosaditi dok sam se odmarala u toplom majcinskom domu. Ali sve lijepe stvari kratko traju i sad treba pretrpjeti jos jednu vjecnost do iduceg lijepog dozivljaja. A do tada mi ne preostaje nista nego da pisem o svemu sto je mutno, jer ipak zivot je samo jedna velika tamna rupa iz koje tek ponekad provirimo na suncanu svjetlost da bi nam dala malo nade i volje za dalju borbu.. A kako se trenutno osjecam moze se docarati samo jednom recenicom: “S plavog mora, preko sive bare, ravno u mutnu mlavu”.
Dok sam bila u Hrvatskoj naslusala sam se toliko crne kronike pa ne zelim i ja ovdje zvucati kao totalan pesimist te cu ovaj uvodni poslijeodmorni post privesti kraju. Dok se ovako osjecam bolje mi je da citam sve vase postove koje sam propustila a mozda neki od njih potaknu i bolje raspolozenje.
Iskren pozdrav mojim dragim virtualnim prijateljima!
Post je objavljen 22.09.2007. u 18:18 sati.