„Crnom kućom“ lete Kupidove strijele
16
siječanj
2013
Autor: Dunja Fajdić
Monika.
To mi je ime.
Volim sve što voli mladež s Griča. Nemam ništa protiv Kaptola, iako je to opasna zona za nas Gričanke. Kaptol i Grič nisu si baš politički kompatiblini pa, kad čujem: „Grič bitch“, padne mi mrak na oči.
Smrkne mi se i kad moja prijateljica Magdalena spomene Stjepana. Stipica je, naime, Božji čovjek visokog ranga. Biskup! Magdalena je spremna na sve samo za pogled njegova blažena oka. Zato sam ja tu, da je spuštam na zemlju kad je blaženstvo uznese. Nije da mi to uvijek uspijeva, ali... trudim se.
U toj Magdaleninoj jurnjavi za biskupom, uspjela sam „pobrati vrhnje“ (jel se tak i kod vas kaže, kad vam padne sjekira u med?) Strijela Kupidonova presjekla me kad sam srela Jurajuja, Jurja, hm... ma, Juraj je divan! Kaptolski mladić, vrstan iz svakog kuta. Dečko je mrak. Ima super pjesmice i totalno je lud za mnom.
Sve to što sam vam napričala, ali uz još puno popratnih radnji i likova, vidjet ćete u naguzikulu „Crna kuća“. Pardon, mjuziklu (nova mi je riječ pa nikako da zapamtim).
U mjuziklu nećete vidjeti kako su wannabe kreativci, franjevci Pero i Mucavi, izumili stroj za putovanje kroz povijest. U stroj su strpali svu ekipu iz kaptolske tamnice, ukucali “Agram 2012“ i tako smo se našli tu gdje smo sada. Tu smo pronašli režisera i koreografa Igora Barberića, te mu zaprijetili smrću ako odbije uprizoriti naše avanture. Gospodin Ladislav Prežigalo unio je sve u zapisnik, Darko Hajsek napisao je brdo songova u raznim ključevima (morate čuti moju Magdalenu kako pjeva, kao rajska ptica)! Franjevci su našli producente, demiurga (ili kak se već kaže, dramaturga?), okupili smo ensemble i tak.
Sve ostalo je povijest.
Štos je u tome da se proročanstvo kaptolske vještice Rose ostvaruje: mjuzikl stiže!
P.S. Nikad ne ignorirajte kompas!
Monika
Monika.
To mi je ime.
Volim sve što voli mladež s Griča. Nemam ništa protiv Kaptola, iako je to opasna zona za nas Gričanke. Kaptol i Grič nisu si baš politički kompatiblini pa, kad čujem: „Grič bitch“, padne mi mrak na oči.
Smrkne mi se i kad moja prijateljica Magdalena spomene Stjepana. Stipica je, naime, Božji čovjek visokog ranga. Biskup! Magdalena je spremna na sve samo za pogled njegova blažena oka. Zato sam ja tu, da je spuštam na zemlju kad je blaženstvo uznese. Nije da mi to uvijek uspijeva, ali... trudim se.
U toj Magdaleninoj jurnjavi za biskupom, uspjela sam „pobrati vrhnje“ (jel se tak i kod vas kaže, kad vam padne sjekira u med?) Strijela Kupidonova presjekla me kad sam srela Jurajuja, Jurja, hm... ma, Juraj je divan! Kaptolski mladić, vrstan iz svakog kuta. Dečko je mrak. Ima super pjesmice i totalno je lud za mnom.
Sve to što sam vam napričala, ali uz još puno popratnih radnji i likova, vidjet ćete u naguzikulu „Crna kuća“. Pardon, mjuziklu (nova mi je riječ pa nikako da zapamtim).
U mjuziklu nećete vidjeti kako su wannabe kreativci, franjevci Pero i Mucavi, izumili stroj za putovanje kroz povijest. U stroj su strpali svu ekipu iz kaptolske tamnice, ukucali “Agram 2012“ i tako smo se našli tu gdje smo sada. Tu smo pronašli režisera i koreografa Igora Barberića, te mu zaprijetili smrću ako odbije uprizoriti naše avanture. Gospodin Ladislav Prežigalo unio je sve u zapisnik, Darko Hajsek napisao je brdo songova u raznim ključevima (morate čuti moju Magdalenu kako pjeva, kao rajska ptica)! Franjevci su našli producente, demiurga (ili kak se već kaže, dramaturga?), okupili smo ensemble i tak.
Sve ostalo je povijest.
Štos je u tome da se proročanstvo kaptolske vještice Rose ostvaruje: mjuzikl stiže!
P.S. Nikad ne ignorirajte kompas!
Monika
Oznake: Crna kuća - mjuzikl u boji, Dunja Fajdić
