Tebe tražim...

petak, 22.12.2006.

HODITI S BOGOM...

Marija je hodila s Bogom, i zato je mogla donijeti Boga Elizabeti i svima nama. Hoditi s Bogom znači dopustiti mu da on hodi sa mnom, da me prati na mome životnom putu. To znači povjeriti mu svoj život, znajući da će on njime upravljati bolje od mene. To znači savjetovati se s njime u odlukama i izborima, dopuštati mu da mi pokaže put i vodi me. To znači tražiti njegovo svjetlo i vodstvo, njegovu snagu u malim i velikim stvarima.
Božja volja nije neka tajna zapisana u zvijezdama koju moram unaprijed otkriti, odgonetnuti. Marija nije unaprijed znala sve što će biti ni kako. Ona je svoj život jednostavno povjerila Bogu i pomalo je, hodeći s njime i čineći djela ljubavi kao što je i pohod Elizabeti, upoznavala njegovu volju u sve dubljem zajedništvu s njime. Upravo na to i mene Bog poziva.
Bog kojega iščekujem ovoga Došašća zove se još i Emanuel, što znači "s nama Bog". To je Bog koji želi da hodim s njime, jer on želi hoditi sa mnom. On želi da vršim njegovu volju, jer je njegova volja put kojim s njime hodim do vječne sreće. Na tome putu želi da budem pravedan i milosrdan, kao što je pravedan i milosrdan on, koji me na to poziva i koji će mi u tome pomoći.
Zato sada želim reći Gospodinu: "Evo dolazim vršiti volju tvoju!". Želim mu to reći na početku svakoga svoga dana do kraja života, s vjerom da će mi on pomoći da to i ispunim.

subota, 16.12.2006.

ON ĆE VAS KRSTITI DUHOM SVETIM I OGNJEM

Poznamo se.
Pozdravljamo se.
A ipak smo jedni prema
drugima ravnodušni.
Kad bismo se mi
koji živimo jedni kraj drugih
bar ponekad podsjetili
kojim smo ognjem
"kršteni" jedni za druge!

Duh Sveti živi u svakome od nas:
Duh radosti,
Duh prijateljstva,
ljubazne naklonosti
i nesebične ljubavi.

Zašto ga često potiskujemo ???

četvrtak, 14.12.2006.

Božićni dar...

Bio bi to divan božićni dar kojim bismo mogli sami sebe obdariti:
kad ne bismo,
usprkos svim brigama što nas opterećuju,
dopustili da nam one zatvore pogled na Boga kojemu,
moleći,
smijemo očitovati svoj život sa svim njegovim brigama,
jer ovaj naš život Bog s nama živi.

Obdari samog sebe...Bogom !

nedjelja, 10.12.2006.

Pripravimo se…

Nije dovoljno nešto pripremiti. Moramo najprije u samima sebi stvoriti božićno raspoloženje. Ivan kaže: "Uđite u se! Pripravite put Gospodinu u svojim srcima!" Čemu bi nam koristilo i najsjajnije božićno drvce ako bi u nama ostala tama? Što bi nam koristili i najljepši pokloni, darovani bez ljubavi? Očistimo najprije kamenje koje zatvara put Gospodinu u naš vlastiti život! Uza sve bogatstvo i blagostanje, može se imati Božić bez radosti, dok, s druge strane, Božić može biti siromašan kao uz jaslice u betlehemskoj štalici, a da ipak bude ispunjen velikom ljubavlju i nadom sjajnijom od staniolskih vijenaca u predbožićnim izlozima. Toga treba da se prisjetimo.
U ulaženju u sebe prisjetit ćemo se onoga što se nekoć, tako skromno i neupadljivo, dogodilo u zabačenom kutku rimskog carstva (Božić je događaj, a ne legenda). A to i sada donosi tako silne i neprolazne plodove da to ne bismo mogli shvatiti kad ne bismo vjerovali da se u tom siromaštvu htjela objaviti sila i ljubav Božja. Ako se prisjetimo svega onoga što se tada dogodilo, Božić nam neće ostati šuplje oponašanje, nego će "vanjština" postati osmišljenim znakom božanske zbilje.
Pripravite putove Gospodnje! Ivan misli i na još nešto više. Božić ne treba biti jednosmjerna i slijepa ulica u naše unutarnje prostore. Neka to bude izlaznica za Spasenje svijeta! "Pripravite put Gospodinu!" "Otvorite vrata Kristu" (Ivan Pavao II).