Tebe tražim...

četvrtak, 25.01.2007.

... I TO JE ŽIVOT...

Živio jednom jedan bračni par koji je imao 12-godišnjeg sina i jednog magarca. Odlučili oni malo putovati, raditi i upoznati svijet i tako krenuše na put. Kad su došli u prvo selo ljudi su komentirali:
«Pogledajte vi ovog neodgojenog dječaka. On sjedi na magarcu dok njegovi siroti stari roditelji vuku magarca.» Žena tada reče mužu: «Nećemo dozvoliti da ljudi tako loše pričaju o našem sinu.» Muž je skinuo dijete s magarca i sam sjeo na njega.
Kad su došli u drugo selo ljudi su mrmljali: «Pogledajte ovo, sram nek bude ovog čovjeka kad pušta da mu žena i dijete vuku magarca dok on sjedi» Odlučili oni da će žena sjesti na magarca, a muž i sin će držati uzde.
Došli oni tako i u treće selo gdje su ljudi ponovno komentirali: «Jadan čovjek! Cijeli dan je radio, a žena mu je sjela na magarca. I jadan sin! Tko zna što ga sve čeka s takvom majkom.»
Tada odlučiše da se svo troje popnu na magarca i nastave put. Kad su došli do slijedećeg sela čuli su mještane kako komentiraju da će jadnom magarcu puknut leđa zbog prevelike težine. I tada oni svo troje siđu dolje i odlučiše hodati pored njega. Kad su prolazili kroz slijedeće selo, nisu mogli vjerovati komentarima ljudi koji su im se smijali: «Pogledajte ove tri budale...hodaju, a imaju magarca koji bi ih mogao nositi.»

POUKA:
Uvijek će te kritizirati i pričati nešto loše o tebi što god ti napravio...teško je svima ugoditi, a i teško je pronaći osobu kojoj ćeš biti dobar upravo takav kakav si. Zato živi kako vjeruješ i radi što ti srce kaže. Pjevaj, smij se, pleši, ljubi i uživaj u svakom trenutku svojega života.

«Ako na svom putu do cilja budeš zastajkivao da kamenom gađaš svakog psa koji na tebe zalaje...nikad nećeš stići do cilja...»
(Dostojevski)

srijeda, 17.01.2007.

SREĆA

Zašto tako često sreću tražimo
negdje daleko?

Ta ona je mnogo bliže nego
što redovito mislimo.

Zašto se, dakle, jednostavno
ne zaustaviti i ne pozabaviti običnim,
naoko nevažnim i sporednim?

Jer to su male stvari i trenuci
iz kojih dragocjeno raste životna sreća.

(P. Bosmans)

17.01.2007. u 06:39 • 3 Komentara • Print • #

petak, 12.01.2007.

„Specijalno punjenje“ - „Vino stoljeća“

Čitanje iz Evanđelja po Ivanu
Evanđelje: (Iv 2,1-12)

Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: "Vina nemaju." Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!" Nato će njegova mati poslužiteljima: "Što god vam rekne, učinite!".
A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do vrha. Tada im reče: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: "Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada." Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.

Ovo specijalno vinsko punjenje nije „rasprodano“, ono je u našoj vjeri sačuvano za nas i možemo ga u svako doba dobiti.

Pripjev jedne pjesme kaže:
Za stol sjesti s Tobom, zoveš nas Ti...

12.01.2007. u 18:42 • 1 Komentara • Print • #

nedjelja, 07.01.2007.

UZ BLAGDAN KRŠTENJA GOSPODNJEGA

Božićno vrijeme završava.
Govorili smo o Božjem dolasku u naš svijet.
Osjećamo li uopće nešto da je On došao?
Neki su možda očekivali vidljivi, opipljivi zahvat Božji, da će sve okrenuti na dobro i ostali razočarani, ako se to nije dogodilo.
Drugi su stajali (makar kratko vrijeme) začuđeni pred jaslama pred Bogom koji je kao nemoćno dijete došao na svijet.

Riječ nam Božja danas govori o jednom podnošljivijem iskustvu doživljaja Boga. Djelomično je tiho neprimjetno, djelomično jako privlačno.
To je iskustvo ljudi koji u sebi osjećaju djelovanje Duha Božjega.
To je onaj Duh koji ljude prati i daje im snage za ispunjenje, kako malih, tako i velikih životnih zadaća.
To je onaj Duh kojeg smo po sakramentu krštenja primili i želi u nama uvijek biti živ i prožimati naš život

Dopustimo Bogu da se u nas vrati.
Otvorimo se djelovanju njegova Duha, koji sve oživljava i čini novim.

07.01.2007. u 07:06 • 3 Komentara • Print • #

četvrtak, 04.01.2007.

ŠTO JE VODA?

Tri sam se sata penjao na brdo po vrućini. Oko podne sam stigao, iscrpljen i žedan. Susretnem nekog čovjeka i pitam: "Molim vas, gdje ima ovdje vode?" Čovjek odgovori: "Vode? Nemam pojma gdje je ima. Ali ja sam kemičar, mogu vam reći formulu vode: H2O. To je odlučujuće. Zar ne? Važno je znati što je voda."
Obratio sam se drugome. Bio je domorodac, seljak. On odgovori: "Vode? Idite ovim putem dvije minute. Iza prvog zavoja nalazi se izvor. Ondje se možete napiti."
* * *
Kad je čovjek žedan Boga, onda mu nije toliko važno znati tko je Bog, da li postoji i može li ga se dokazati. Treba ga susresti i doživjeti. Druga se pitanja - koja su također važna - onda lako rješavaju. E. Wild

04.01.2007. u 07:01 • 4 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>