Nije dovoljno nešto pripremiti. Moramo najprije u samima sebi stvoriti božićno raspoloženje. Ivan kaže: "Uđite u se! Pripravite put Gospodinu u svojim srcima!" Čemu bi nam koristilo i najsjajnije božićno drvce ako bi u nama ostala tama? Što bi nam koristili i najljepši pokloni, darovani bez ljubavi? Očistimo najprije kamenje koje zatvara put Gospodinu u naš vlastiti život! Uza sve bogatstvo i blagostanje, može se imati Božić bez radosti, dok, s druge strane, Božić može biti siromašan kao uz jaslice u betlehemskoj štalici, a da ipak bude ispunjen velikom ljubavlju i nadom sjajnijom od staniolskih vijenaca u predbožićnim izlozima. Toga treba da se prisjetimo.
U ulaženju u sebe prisjetit ćemo se onoga što se nekoć, tako skromno i neupadljivo, dogodilo u zabačenom kutku rimskog carstva (Božić je događaj, a ne legenda). A to i sada donosi tako silne i neprolazne plodove da to ne bismo mogli shvatiti kad ne bismo vjerovali da se u tom siromaštvu htjela objaviti sila i ljubav Božja. Ako se prisjetimo svega onoga što se tada dogodilo, Božić nam neće ostati šuplje oponašanje, nego će "vanjština" postati osmišljenim znakom božanske zbilje.
Pripravite putove Gospodnje! Ivan misli i na još nešto više. Božić ne treba biti jednosmjerna i slijepa ulica u naše unutarnje prostore. Neka to bude izlaznica za Spasenje svijeta! "Pripravite put Gospodinu!" "Otvorite vrata Kristu" (Ivan Pavao II).
Post je objavljen 10.12.2006. u 17:34 sati.