Cranberrie - under construction

Čitav život živim u kući, i sada odjednom živim u zgradi.
I još uvijek bi radije živjela u kući ali tko mene pita :) šalim se naravno.
Kuća ima svojih prednosti ali i mana. Stan na ovoj lokaciji ima svakako puno prednosti (do posla 3 min autom i 12 min pješke ali ipak nikad ne idem pješke). I stan ima začuđujuće malo mana, puno manje nego sam očekivala.

Jedna od mana koje sam očekivala su bili susjedi, ali od ovih mojih ni traga ni glasa.
Živim u velikoj zgradi koja je građena u U i zvukovi se baš lijepo razlijevaju ali ih je teško locirat.
Kako mi fali moja velika terasa, veći dio popodneva provodim na balkonu i promatram i osluškujem.

U stanu s lijeve strane nitko ne živi.
U stanu s desne strane žive muž i žena. Nemaju djece. Balkon koriste samo za sušenje rublja. On ponekad, ali rijetko stoji na balkonu i puši pa ne bih rekla da ne smije pušit u stanu, već prije da iziđe na svjež zrak.

U ulazu preko puta je mala, jako mala bebica i njena mlada mama. Čujem bebu navečer kako plače, i vidjela sam ih u šetnji nekoliko puta.

Na prvom katu preko puta se nedavno uselio mladi bračni par sa djetetom. Prvih par dana kad sam došla ovdje vidjela sam majstore, a nakon toga sam vidjela njih dvoje kad su došli vidjeti stan, a jučer sam vidjela i dečkiča od nekih 7-8 godina. Imaju lijepu veliku terasu.

Na suprotnom kraju zgrade žive stariji ljudi koji kao i ja vole sjediti na balkonu. Često im dođu unuci.

Na šestom katu desno imaju crno bijelu mačku - stalno sjedi na prozoru i gleda van i liže šapice.

Na petom katu živi bračni par s dvoje djece koja su stalno na prozoru. I žena je stalno na prozoru. Pitam se zašto djecu ne izvede van.

Večeras sam čula kako muž tuče ženu a žena je vikala: Nemoj! Nemoj! Djeca gledaju... Strašno...

U nekom stanu preko puta žive (očito) neke cure, rekla bih studentice. Često se čuje smijeh i često pjevaju uz gitaru. Dobro da nam nisu bliže jer bi popizdila. Ovako mi je to simpa.

Zgrada je inače vrlo popularno mjesto za popodnevne i večernje kave i ima puno lijepo uređenih kafića, ono kao fensi, a do našeg ulaza, i ispod našeg balkona je baš jedna obična najobičnija birtija - strava. I u njoj se naravno okuplja lokalna ekipa koja po cijelo popodne pije i to se razvuče dugo u noć i nije baš ugodno za slušat. Eto, to je jedna od mana stana.
Druga mana su smećari koji u pol sedam ujutro prazne kontejnere koji su nam isto ispod prozora.
Treća mana su alarmi automobila koji se pale u razno doba noći.
Ali kako Jubav kaže, naviknut ćeš se... Pa, već malo i jesam jer prvih par tjedana uopće nisam u komadu spavala i budila sam se na svaki zvuk... No ako na moru spavam ko beba uz magistralu, spavat ću uskoro kao beba i ovjde...
Dakle, postala sam gradska cura

Zgodna mala okrugla brojka zar ne

Što se tiče putovanja, obzirom na kojekakve sezone uragana ili sličnih sranja, odlučili smo ići na Tenerife na tjedan dana, a onda u siječnju ili veljači uputiti se na dva tjedna negdje na toplo, na sunce i na pijesak.
Dakle neki će dolaziti crni sa skijanja a mi sa plaže - my kind of fun
Za sada razmišljamo o južnoj Americi, o Meksiku, o Kini i o Japanu, a šta će do kraja biti - vidjet ćemo.

Ovaj produženi vikend smo proveli kod mojih u Omišu, dakle palo je upoznavanje.
Dolje smo krenuli u petak u 8 ujutro i upali u takvu gužvetinu gdje god se dalo upat tako da smo se vozili 7 sat i bili smo ludi.
Nazad smo krenuli jutros u pol devet i došli doma u 1. Dakle 4 i pol sata i još smo pili kavu.
On se starcima oduševio, pogotovo starim. Za mamu je rekao da ju nije tako zamišljao jer ju nisam tako opisivala, ali da je moguće da sad glumi finoću kao što ja kažem. Ak ja kažem - onda je tako ali neka se sam uvjeri Bude uskoro.

I on se njima svidio jer je jednostavan i dobar. A i je. I zato ga volim. Prvo zato jer je dobar. I jer me voli. I jer se volimo. Ok. Shvatili ste

Nije nam se dalo nigdje švrljat tako da smo dane provodili na plaži i to od ranog jutra pa do mraka.
Mislim da je ekipa popadala u nesvjest kad me vidla u pol deset na plaži jer mene inače na plaži ima tek nakon ručka
Za one koji nisu bili na moru ovaj vikend - more nikad toplije - kao da je 15.8.
Nismo se micali iz mora i skoro smo navukli plivače kožice

Drugo nema ništa specijalno novo osim da sam do kraja tjedna na godišnjem a da nam klimu dođu montirati u petak ili subotu - dakle ova 4 dana ću ležat na krevetu i pokušavat preživjeti vrućinu i tu i tam nekaj skuhat... Pa i nije loše... A sad vas idem čitat

Dakle šta je na stvari?
Imamo priliku otići tjedan dana na ljetovanje bilo gdje u svijetu i sad je problem jer ne znamo kuda bi.
Tu po Europi ne bismo jer tu možemo bilo kad otići. Isto kao i ovaj sjeverni dio Afrike.
U sjevernu Ameriku on ne bi jer mu je od nje muka po službenoj dužnosti.
U Aziju ja baš ne bih rado osim Japana.
U Australiju nam se baš ne isplati putovati za samo tjedan dana iako bih tamo najradije otišla.

Ne bismo na neki otok tipa Hawai ili Maldivi jer bismo htjeli nešto i vidjeti a ne samo se izležavati na plaži među palmama, više smo za aktivniji odmor.

Mene privlači Mexico ili južna Amerika, ili Dubai, ili Japan.
Kuda biste vi?
Ajde da vidim prijedloge, možda nam se nešto i svidi :)

Istina je živa da mali gušti čine život ljepšim

U petak navečer smo Jubav i ja utamanili bocu Coronica malvazije i jedno kilu bijelog grožđa. Sve je počelo u kuhinji a mljackavi i ljepljivi tragovi su vodili skroz do spavaće sobe i svuda uokolo. Jebena je ta malvazija...

U subotu sam ga izmoždila shopinzima i obilascima dućana, ali smo kupili stol i stolice za naš mali slatki balkon.
Vatreno krštenje smo imali to isto veče kad je K svratila na sir i vino, pa je glavom platio jedan Jarec Chardonnay i jedna Oroya. Cerekali smo se ko hijene uz svijeću do dugo u noć a susjedi vjerovatno i nisu baš bili oduševljeni ali kako se nitko nije žalio, očito ih uskoro čeka repriza

Nedjelja je bila dan za druženje, pa smo ujutro išli do njegovog frenda pogledat stan i moram reći da je to prvi puta da sam ostala skoro potpuno bez teksta - stan je savršen.
Nakon toga smo išli na kolače i kavu kod njegove mame, pa sam upoznala mamu i seku, a tata je srećom bio negdje na putu jer bi mi to sve ipak bilo malo previše.
Malo sam se šokirala kad sam vidjela da mu je mama visoka i mršava, jer su meni mame uvijek male i debele ko moja i mame mojih frendica, a Jubav je umrla od smjeha kad sam mu to rekla...
Eto i to sam preživjela. Ja sam bila malo nervozna a on je kao bio cool i rekao je da će on biti nervozan slijedeći vikend kad idemo na more k mojima. Ali poslije je ipak priznao da je bio malo i on nervozan. Jubav moja
Predvečer su došli V i njen M na sladoled i trač partiju jer mi V opet uskoro odlazi na arbait na moreno pa koristimo svaku priliku da se vidimo i družimo. Jubavi je isto zgodno sad primati goste jer do sada nije imao gdje ikoga pozvati, ali i to će se uskoro promjeniti.

Kad sam već navela u naslov male gušte, još volim:
- kad ide s posla pa mi donese moje omiljeno voće
- kad me ujutro zagrli i nasmješi mi se i kaže mi da me voli i da sam mu sve na svijetu
- kad izlazimo zajedno iz stana, i on uvijek zaključava vrata i uzme smeće, ja pozovem lift, ljubimo se u liftu i hodamo do auta držeći se za ruke
- kad mi već u 8,15 pošalje sms da me voli i jubi i obožava
- kad pojede sve što skuham i to bez zanovjetanja
- kad me špota da previše kuham i da može on jest i iz frižidera
- kad idemo leć (čitaj - maziti se), samo 5 minuta, da se on malo odmori od posla, pa to 5 minuta prijeđe u sat ili dva
- kad ga cmoknem u uho i onda uslijedi borba škakljanjem
- kad dođem doma i natrpam si sladoleda i sjednem na balkon
- kad pišem postove na laptopu na balkonu
- kad me nazove i kaže: Jubavi, dolazim za 10 minuta...
- kad kaže da bi se preselio i u Sesvete ako ja to želim
- kad je kraj mene i kad oboje želimo da dan nikada ne završi
-

Moram opet pisati vezano o kosi. Nije da sam opsjednuta ili nešto, više sam isfrustrirana.
U zadnjih 2 mjeseca bilo je nekoliko prigoda da sam išla kod frizera na frizuru.
Inače imam genijalnog frizera ali kod njega se mora naručiti po dva tjedna unaprijed i to ako imam sreće da radi u smjeni kad meni odgovara, tako da sam bila prisiljena ići kod kojekakvih "frizerki".
Namjerno sam stavila pod navodnike jer te žene ne zaslužuju ni približno naziv frizerke.
Prvo da objasnim kakvu kosu imam: dakle duljina je 6-7 cm ispod uha, vrlo malo stepenasto pošišana, bez šiški, sa plavim pramenovima.
Niš specijalno jel tak?
Sve što sam tražila bilo je da mi naprve frizuru tako da kosa bude što ravnija, blago uvijena na krajevima unutra i to je to.
Iskreno, frizuru si ja sama napravim vrlo dobro, ali mi se nije dalo znojit u kupaoni 45 min koliko to meni traje (da istina je, malo sam picajzlasta što mi se kose tiče).
Dakle iskustva su bila ovakva:

Slučaj 1.
Išla sam u razvikani sesvetski salon najviše iz razloga što znam da se ne čeka dugo ili se uopće ne čeka jer imaju "frizerki" ko pljeve.
I nisam čekala nimalo.
Praktikantica me odvela za bazen i zarila svoje prste u moju kosu.
Počela mi je tako čvrsto prati kosu i kad sam joj rekla da mi je to prejako jer su mi već suze počele ići, "malo" je opustila.
Nakon toga mi je htjela izmasirati tjeme i kad je krenula mislila sam da će mi lubanja prsnuti pa sam joj rekla da ne treba.
Trebam li išta reći i raščešljavanju???? Mislim da ste shvatili...
OK petlja mi se kosa ali zaboga petlja se i meni doma pa si ne počupam pola vlasišta.
Onda sam dospjela "frizerki u ruke" i objasnila joj što želim. Na žalost dok je sušila iza nisam vidjela što radi, ali kad je krenula sa strane sušiti potpuno ravno, shvatila sam da mi kosa izgleda kao da je umrla i zamolila ju da mi vrhove ipak malo uvine unutra. Ali za neke djelove kose je bilo prekasno jer ni ponovno vlaženje i sušenje nije pomagalo. Izgledala sam kao polufaraonka. Strava. Naravno da je doma uslijedila moja intervencija pa je to bar malo ličilo na nešto.
Sva sreća da je frizura bila za nećakovu firmu pa kao nije bilo važno....
Poslije friziranja sam se bila našla s J u kafiću ispod salona i tak sam malu otračala da bi se u jednom trenutku okrenula i skužila da cura sjedi stol do nas. J je umro od smjeha. Je pa kaj, morala je jednom spoznati istinu o svom friziranju...

Slučaj 2.
Ovaj put sam krenula po drugim sesvetskim salonima u namjeri da me isfriziraju, ali začudo nigdje me nisu mogli odmah primiti a u nekom babinjaku mi se baš i nije čekalo, i opet se ja uputim u naš renomirani salon jelte... Nadala sam se da neću potrefit istu frizerku. I nisam.
Čak nisam potrefila ni istu praktikanticu, ali sam ipak iz opreza rekla da imam osjetljivo tjeme i nek mi nježno pere kosu. Tak da sam dobro prošla.
Frizerka i nije bila tak loša, osim što sam ju morala zamoliti da snizi temperaturu na fenu jer me peklo tjeme, i što me tri put opalila fenom u glavu (bez isprike naravno) - sve skupa - frizura nije bila loša. Čak nisam morala intervenirati ali se lagano osjećao miris paljevine za mnom. Ali kao ok...
Ovaj put je prigoda bila moj ročkas.

Slučaj 3.
Zadnji slučaj je bio prošli tjedan kad sam preselila k dragom ali sam zaboravila uzeti fen pa rekoh, idem tu u frizeraj blizu posla pa da mi samo na brzaka posuše. Aha. Nije to moglo sam tak proć.
Dok mi je žena prala kosu uspjela ju je toliko zamrsiti da ju poslije nije mogla raspetljati a za sve je bila kriva moja kosa (jeah right) a ne njeno sumanuto pranje u kratkim lijevo desno potezima, umjesto da pere ko svi normalni ljudi u nježnim kružnim potezima.
Uslijed tog silnog raščešljavanja kosa se toliko naelektrizirala da sam skoro dobila napadaj. Onda mi je stavila na kosu neku tekućinu od koje će mi frizura dulje držat a ja sam s očajem gledala: koja frizura?!?!??!?!
Uglavnom, kosa mi je izgledala ko da je umrla, uskrsnula i opet umrla... strava.
Došla sam doma i svezala rep. A rep se stršao u zrak, nije uopće padao prirodno. Mislim da vam je sve jasno...

Eto, iskreno, ne znam u koju to školu te žene idu da ne nauče ništa. Čak se ne radi ni o mladim curama pa kao nemaju iskustva, radi se mahom o ženama oko 30 godina, dakle koje rade već par godina.
Zar one nikad sebe ne feniraju ili neke svoje prijateljice pa zar im one ne kažu da to ne rade dobro?
Stvarno ne kužim...

Zaključak: Tomislav je bog. Amen.

Kako me neka luda prehlada složila u krevet, pametno ću iskoristiti slobodno vrijeme i napisati obećani post o vikendu u Istri.

Direktor nas je ove godine odlučio dakle odvesti na vikend u Istru i to je povezao sa Danima otvorenih vrata istarskih vinara, tj. 1st Wineyards day kako mu je službeno ime. Važna je napomena da je vodio sve zaposlenike sa partnerima, dakle muževi, žene i boyfriendsi su bili uključeni

Kako direktor nije zbog privatnih razloga mogao putovati sa nama, ostavio nam je upute što bi bilo dobro pogledati usput, ali posebno nam se svidjelo što nije nigdje pisalo - morate tamo, nego je pisalo ako stignete, usput vam je to i to pa si odite pogledati... totalno cool...

Nakon malih komplikacija sa nalazenjem minibusa u zadnji tren, sve ostalo je išlo kao po špagi i krenulo se oko 10 sati u subotu ispred firme.

Direktor nam je dao par boca pjenušca da imamo po putu, te smo još par boca pjenušca i 12 boca vina trebali imati sutra za ručak, ali ne moram ni reći da je sav pjenušac otišao odmah prvi dan i to do hotela??? Opili su se ko bebe
Onda je naravno krenula zajebancija na moj i J-ov račun jer se mi manje više nismo odvajali jedno od drugog Uglavnom, bila je dobra zajebancija u busu cijelo vrijeme, a i vozač je bio neki opičen pa se dao maltretirat sa mjenjanjem muzike svako malo

Kako jedan naš kolega uvijek voli nešto zakomplicirati, prvo smo morali dostaviti jedan veliki suncobran u neki kafić na Trsat, ali na kraju mi nije bilo žao, jer na Trsatu nisam nikad bila, a i popili smo jebeno dobar ice cappuccino

Nakon toga smo krenuli prema Nardučima kod vinara Franca Armana koji nas je ekskluzivno (samo nas) ugostio na svom predivnom imanju. Prvo je pitao za mene, jer mu ja naručujem robu, to mi je bilo jako simpa Prvo smo posjetili podrum gdje nam je ispričao priču o svojim vinima, a poslije se razgovor nastavio uz domaću papicu u predivnoj konobi. Osobno me najviše impresionirao travnjak ispred kuće, gdje se nalazi par maslina i nešto cvijeća, ali pogled.... predivno... Kako se ja u poslijednje vrijeme čim vidim neku lijepu travicu volim zavaliti koliko sam duga i široka i promatrati nebo, tako je bilo i ovoga puta. Moj dragi je to sve dokumentirao a moji iz firme su umirali od smjeha.
Uživali smo skoro 2 sata tamo ali morali smo dalje.

Opcija je bila šetnja po Višnjanu ali su me (demokratskim) glasovanjem nadglasali pa nisam vidjela Višnjan

Putem smo zastali u Livadama kod našeg kupca restorana Zigante. Inače je to jedan vrlo vrlo skup i ekskluzivan restoran i zaista lijepo uređen. Upoznala sam gospodina koji naručuje robu kod mene i bilo je baš zgodno povezati lice sa glasom.

Krenuli smo prema hotelu Maestral u Novigradu gdje smo imali organizirano noćenje i večeru.
Hotel je baš prilično zgodan, niš specijalno ali je potpuno novo obnovljen i sve je uredno i čisto.
Veći dio muške populacije se odmah bacio u bazen iako je puhao stvarno vrlo jak i hladan vjetar. Mi manje hrabri smo sjeli na kavu i gledali njih kak se backaju. J i ja samo se uputili na plažu i čak 2-3 minute sjedili na lukobranu dok nas nije odrao vjetar, a onda smo sjeli na plažu ispod lukobrana koja je bila u zavjetrini i tamo umakali nogice (al samo na kratko) u led ledeno more... Fućkaš ti Istru i hladnoću, 30.5. se ja uredno kupam u Dalmaciji.

J i ja smo otišli u sobu presvuć se za večeru, a kako nismo znali da su moje drage kolege pomakle vrijeme večere, popila sam martini, a on pivo u baru hotela. Moj dragi voli vina i sve mu je to super, ali u duši je pivopija Šta mogu Dobro je da ga nitko od mojih nije vidio

Večera nije bila niš specijalno, klasični hotelski buffet, posluga osrednja, vinska karta nikakva, ponudili su nam nekakav jako loš chardonnay i merlot koji na kraju nitko nije pio.

Nakon večere se pojavio direktor sav dobre volje, pa smo digli vozača iz kreveta i išli u Poreč u šetnju i jednu vinoteku gdje se toči vino na čaše (koja je također naš kupac) gdje smo se zapili do kraja i gdje smo umrli od vrućine jer se naguralo 35 ljudi na mali prostor. Nakon toga smo malo prošetali Porečom i mogu reći da mi se baš svidjelo, bar ovaj stari dio.

Slijedeći posjet vinarima smo imali tek u 11 sati ujutro pa smo si mogli priuštiti kasni doručak i laganini tempo.
Dakle oko 11 smo srigli u Koronike kod vinara Morena Coronice. Nešto ljepše već dugo nisam vidjela. Na žalost, ovdje nismo bili ekskluzivni gosti pa samo se morali družiti sa talijanima i hrpom drugih ljudi.
Pred vinogradom nas je dočekao stol sa potočenom malvazijom u čaše u kojima su se nalazile na štapić napiknute jagode. Uz to je bio poslužen sir ribanac i grožđe. Odmah iza je bio obor sa konjima, a iza toga se pružao predivan pogled na istarske brežuljke sa uređenim vinogradima.
Moreno je održao mali govor posvećen vinogradu i iz njegovih jednostavnih riječi se vidjelo da je jednostavan čovjek koji voli to što radi.
Uslijedio je koncert puhačkog orkestra i mala zakuska gdje je bilo domaćih suhomesnatih proizvoda, sira, prefinog voća i naravno vina.

Vrijeme nas je stiskalo pa smo krenuli put Kozlovića u Momjan.
Tamo također nismo imali ekskluzivu ali je uz nas bilo još samo nekih 10-tak ljudi tako da se gđa Kozlović stigla pozabaviti nama i prestaviti nam svako njihovo vino. Oduševljenje ljudi, koji ih do sada nisu imali priliku kušati, je bilo očigledno. Posebno su im se svidjele Santa Lucia i slatka vina poput Ruže koju na žalost nemam u vinoteci pa su se kupile zalihe za doma.

U Morganu su nas čekali sa ručkom pa smo odjurili put Brtonigle. Konoba Morgan je konoba iz snova. Sad kužim zašto direktor uvijek sa takvim oduševljenjem priča o tom mjestu. Nalazi se na vrhu brežuljka u jednom gotovo napuštenom zaselku. Pogled je predivan i nisam se mogla odlijepiti i prestati gledati.
Dočekao nas je miris ražnja i predivno postavljen stol na terasi. Za bogove.
Nakon dva predjela bazirana na tjestenini i maslinovom ulju, stigla je klopa sa ražnja: teletina, govedina i oni istarski pjetlići, uz koje je poslužen krumpir i salata. Mmmmmmmmljac....
Ručak se razvukao do kasno popodne i na odlasku nas je ispratila kiša.

Vožnja do Zagreba je trajala beskonačno iz razloga što je padala kiša cijelim putem a još više zbog toga što smo bili mrtvi umorni od svega doživljenog, a još više popijenog i pojedenog.

Uglavnom, bilo je fenomenalno i ponovilo se dogodine