Moram opet pisati vezano o kosi. Nije da sam opsjednuta ili nešto, više sam isfrustrirana.
U zadnjih 2 mjeseca bilo je nekoliko prigoda da sam išla kod frizera na frizuru.
Inače imam genijalnog frizera ali kod njega se mora naručiti po dva tjedna unaprijed i to ako imam sreće da radi u smjeni kad meni odgovara, tako da sam bila prisiljena ići kod kojekakvih "frizerki".
Namjerno sam stavila pod navodnike jer te žene ne zaslužuju ni približno naziv frizerke.
Prvo da objasnim kakvu kosu imam: dakle duljina je 6-7 cm ispod uha, vrlo malo stepenasto pošišana, bez šiški, sa plavim pramenovima.
Niš specijalno jel tak?
Sve što sam tražila bilo je da mi naprve frizuru tako da kosa bude što ravnija, blago uvijena na krajevima unutra i to je to.
Iskreno, frizuru si ja sama napravim vrlo dobro, ali mi se nije dalo znojit u kupaoni 45 min koliko to meni traje (da istina je, malo sam picajzlasta što mi se kose tiče).
Dakle iskustva su bila ovakva:
Slučaj 1.
Išla sam u razvikani sesvetski salon najviše iz razloga što znam da se ne čeka dugo ili se uopće ne čeka jer imaju "frizerki" ko pljeve.
I nisam čekala nimalo.
Praktikantica me odvela za bazen i zarila svoje prste u moju kosu.
Počela mi je tako čvrsto prati kosu i kad sam joj rekla da mi je to prejako jer su mi već suze počele ići, "malo" je opustila.
Nakon toga mi je htjela izmasirati tjeme i kad je krenula mislila sam da će mi lubanja prsnuti pa sam joj rekla da ne treba.
Trebam li išta reći i raščešljavanju???? Mislim da ste shvatili...
OK petlja mi se kosa ali zaboga petlja se i meni doma pa si ne počupam pola vlasišta.
Onda sam dospjela "frizerki u ruke" i objasnila joj što želim. Na žalost dok je sušila iza nisam vidjela što radi, ali kad je krenula sa strane sušiti potpuno ravno, shvatila sam da mi kosa izgleda kao da je umrla i zamolila ju da mi vrhove ipak malo uvine unutra. Ali za neke djelove kose je bilo prekasno jer ni ponovno vlaženje i sušenje nije pomagalo. Izgledala sam kao polufaraonka. Strava. Naravno da je doma uslijedila moja intervencija pa je to bar malo ličilo na nešto.
Sva sreća da je frizura bila za nećakovu firmu pa kao nije bilo važno....
Poslije friziranja sam se bila našla s J u kafiću ispod salona i tak sam malu otračala da bi se u jednom trenutku okrenula i skužila da cura sjedi stol do nas. J je umro od smjeha. Je pa kaj, morala je jednom spoznati istinu o svom friziranju...
Slučaj 2.
Ovaj put sam krenula po drugim sesvetskim salonima u namjeri da me isfriziraju, ali začudo nigdje me nisu mogli odmah primiti a u nekom babinjaku mi se baš i nije čekalo, i opet se ja uputim u naš renomirani salon jelte... Nadala sam se da neću potrefit istu frizerku. I nisam.
Čak nisam potrefila ni istu praktikanticu, ali sam ipak iz opreza rekla da imam osjetljivo tjeme i nek mi nježno pere kosu. Tak da sam dobro prošla.
Frizerka i nije bila tak loša, osim što sam ju morala zamoliti da snizi temperaturu na fenu jer me peklo tjeme, i što me tri put opalila fenom u glavu (bez isprike naravno) - sve skupa - frizura nije bila loša. Čak nisam morala intervenirati ali se lagano osjećao miris paljevine za mnom. Ali kao ok...
Ovaj put je prigoda bila moj ročkas.
Slučaj 3.
Zadnji slučaj je bio prošli tjedan kad sam preselila k dragom ali sam zaboravila uzeti fen pa rekoh, idem tu u frizeraj blizu posla pa da mi samo na brzaka posuše. Aha. Nije to moglo sam tak proć.
Dok mi je žena prala kosu uspjela ju je toliko zamrsiti da ju poslije nije mogla raspetljati a za sve je bila kriva moja kosa (jeah right) a ne njeno sumanuto pranje u kratkim lijevo desno potezima, umjesto da pere ko svi normalni ljudi u nježnim kružnim potezima.
Uslijed tog silnog raščešljavanja kosa se toliko naelektrizirala da sam skoro dobila napadaj. Onda mi je stavila na kosu neku tekućinu od koje će mi frizura dulje držat a ja sam s očajem gledala: koja frizura?!?!??!?!
Uglavnom, kosa mi je izgledala ko da je umrla, uskrsnula i opet umrla... strava.
Došla sam doma i svezala rep. A rep se stršao u zrak, nije uopće padao prirodno. Mislim da vam je sve jasno...
Eto, iskreno, ne znam u koju to školu te žene idu da ne nauče ništa. Čak se ne radi ni o mladim curama pa kao nemaju iskustva, radi se mahom o ženama oko 30 godina, dakle koje rade već par godina.
Zar one nikad sebe ne feniraju ili neke svoje prijateljice pa zar im one ne kažu da to ne rade dobro?
Stvarno ne kužim...
Zaključak: Tomislav je bog. Amen.
Post je objavljen 06.06.2007. u 12:38 sati.