Marketing
Vikend u Istri
Kako me neka luda prehlada složila u krevet, pametno ću iskoristiti slobodno vrijeme i napisati obećani post o vikendu u Istri.
Direktor nas je ove godine odlučio dakle odvesti na vikend u Istru i to je povezao sa Danima otvorenih vrata istarskih vinara, tj. 1st Wineyards day kako mu je službeno ime. Važna je napomena da je vodio sve zaposlenike sa partnerima, dakle muževi, žene i boyfriendsi su bili uključeni 
Kako direktor nije zbog privatnih razloga mogao putovati sa nama, ostavio nam je upute što bi bilo dobro pogledati usput, ali posebno nam se svidjelo što nije nigdje pisalo - morate tamo, nego je pisalo ako stignete, usput vam je to i to pa si odite pogledati... totalno cool... 
Nakon malih komplikacija sa nalazenjem minibusa u zadnji tren, sve ostalo je išlo kao po špagi i krenulo se oko 10 sati u subotu ispred firme.
Direktor nam je dao par boca pjenušca da imamo po putu, te smo još par boca pjenušca i 12 boca vina trebali imati sutra za ručak, ali ne moram ni reći da je sav pjenušac otišao odmah prvi dan i to do hotela??? Opili su se ko bebe 
Onda je naravno krenula zajebancija na moj i J-ov račun jer se mi manje više nismo odvajali jedno od drugog 
Uglavnom, bila je dobra zajebancija u busu cijelo vrijeme, a i vozač je bio neki opičen pa se dao maltretirat sa mjenjanjem muzike svako malo 
Kako jedan naš kolega uvijek voli nešto zakomplicirati, prvo smo morali dostaviti jedan veliki suncobran u neki kafić na Trsat, ali na kraju mi nije bilo žao, jer na Trsatu nisam nikad bila, a i popili smo jebeno dobar ice cappuccino
Nakon toga smo krenuli prema Nardučima kod vinara Franca Armana koji nas je ekskluzivno (samo nas) ugostio na svom predivnom imanju. Prvo je pitao za mene, jer mu ja naručujem robu, to mi je bilo jako simpa 
Prvo smo posjetili podrum gdje nam je ispričao priču o svojim vinima, a poslije se razgovor nastavio uz domaću papicu u predivnoj konobi. Osobno me najviše impresionirao travnjak ispred kuće, gdje se nalazi par maslina i nešto cvijeća, ali pogled.... predivno... Kako se ja u poslijednje vrijeme čim vidim neku lijepu travicu volim zavaliti koliko sam duga i široka i promatrati nebo, tako je bilo i ovoga puta. Moj dragi je to sve dokumentirao a moji iz firme su umirali od smjeha.
Uživali smo skoro 2 sata tamo ali morali smo dalje.
Opcija je bila šetnja po Višnjanu ali su me (demokratskim) glasovanjem nadglasali pa nisam vidjela Višnjan 
Putem smo zastali u Livadama kod našeg kupca restorana Zigante. Inače je to jedan vrlo vrlo skup i ekskluzivan restoran i zaista lijepo uređen. Upoznala sam gospodina koji naručuje robu kod mene i bilo je baš zgodno povezati lice sa glasom.
Krenuli smo prema hotelu Maestral u Novigradu gdje smo imali organizirano noćenje i večeru.
Hotel je baš prilično zgodan, niš specijalno ali je potpuno novo obnovljen i sve je uredno i čisto.
Veći dio muške populacije se odmah bacio u bazen iako je puhao stvarno vrlo jak i hladan vjetar. Mi manje hrabri smo sjeli na kavu i gledali njih kak se backaju. J i ja samo se uputili na plažu i čak 2-3 minute sjedili na lukobranu dok nas nije odrao vjetar, a onda smo sjeli na plažu ispod lukobrana koja je bila u zavjetrini i tamo umakali nogice (al samo na kratko) u led ledeno more... Fućkaš ti Istru i hladnoću, 30.5. se ja uredno kupam u Dalmaciji.
J i ja smo otišli u sobu presvuć se za večeru, a kako nismo znali da su moje drage kolege pomakle vrijeme večere, popila sam martini, a on pivo u baru hotela. Moj dragi voli vina i sve mu je to super, ali u duši je pivopija Šta mogu 
Dobro je da ga nitko od mojih nije vidio 
Večera nije bila niš specijalno, klasični hotelski buffet, posluga osrednja, vinska karta nikakva, ponudili su nam nekakav jako loš chardonnay i merlot koji na kraju nitko nije pio.
Nakon večere se pojavio direktor sav dobre volje, pa smo digli vozača iz kreveta i išli u Poreč u šetnju i jednu vinoteku gdje se toči vino na čaše (koja je također naš kupac) gdje smo se zapili do kraja i gdje smo umrli od vrućine jer se naguralo 35 ljudi na mali prostor. Nakon toga smo malo prošetali Porečom i mogu reći da mi se baš svidjelo, bar ovaj stari dio.
Slijedeći posjet vinarima smo imali tek u 11 sati ujutro pa smo si mogli priuštiti kasni doručak i laganini tempo.
Dakle oko 11 smo srigli u Koronike kod vinara Morena Coronice. Nešto ljepše već dugo nisam vidjela. Na žalost, ovdje nismo bili ekskluzivni gosti pa samo se morali družiti sa talijanima i hrpom drugih ljudi.
Pred vinogradom nas je dočekao stol sa potočenom malvazijom u čaše u kojima su se nalazile na štapić napiknute jagode. Uz to je bio poslužen sir ribanac i grožđe. Odmah iza je bio obor sa konjima, a iza toga se pružao predivan pogled na istarske brežuljke sa uređenim vinogradima.
Moreno je održao mali govor posvećen vinogradu i iz njegovih jednostavnih riječi se vidjelo da je jednostavan čovjek koji voli to što radi.
Uslijedio je koncert puhačkog orkestra i mala zakuska gdje je bilo domaćih suhomesnatih proizvoda, sira, prefinog voća i naravno vina.
Vrijeme nas je stiskalo pa smo krenuli put Kozlovića u Momjan.
Tamo također nismo imali ekskluzivu ali je uz nas bilo još samo nekih 10-tak ljudi tako da se gđa Kozlović stigla pozabaviti nama i prestaviti nam svako njihovo vino. Oduševljenje ljudi, koji ih do sada nisu imali priliku kušati, je bilo očigledno. Posebno su im se svidjele Santa Lucia i slatka vina poput Ruže koju na žalost nemam u vinoteci pa su se kupile zalihe za doma.
U Morganu su nas čekali sa ručkom pa smo odjurili put Brtonigle. Konoba Morgan je konoba iz snova. Sad kužim zašto direktor uvijek sa takvim oduševljenjem priča o tom mjestu. Nalazi se na vrhu brežuljka u jednom gotovo napuštenom zaselku. Pogled je predivan i nisam se mogla odlijepiti i prestati gledati.
Dočekao nas je miris ražnja i predivno postavljen stol na terasi. Za bogove.
Nakon dva predjela bazirana na tjestenini i maslinovom ulju, stigla je klopa sa ražnja: teletina, govedina i oni istarski pjetlići, uz koje je poslužen krumpir i salata. Mmmmmmmmljac.... 
Ručak se razvukao do kasno popodne i na odlasku nas je ispratila kiša.
Vožnja do Zagreba je trajala beskonačno iz razloga što je padala kiša cijelim putem a još više zbog toga što smo bili mrtvi umorni od svega doživljenog, a još više popijenog i pojedenog.
Uglavnom, bilo je fenomenalno i ponovilo se dogodine
Post je objavljen 04.06.2007. u 12:27 sati.