Marketing
Život u zgradi
Čitav život živim u kući, i sada odjednom živim u zgradi.
I još uvijek bi radije živjela u kući ali tko mene pita :) šalim se naravno.
Kuća ima svojih prednosti ali i mana. Stan na ovoj lokaciji ima svakako puno prednosti (do posla 3 min autom i 12 min pješke ali ipak nikad ne idem pješke). I stan ima začuđujuće malo mana, puno manje nego sam očekivala.
Jedna od mana koje sam očekivala su bili susjedi, ali od ovih mojih ni traga ni glasa.
Živim u velikoj zgradi koja je građena u U i zvukovi se baš lijepo razlijevaju ali ih je teško locirat.
Kako mi fali moja velika terasa, veći dio popodneva provodim na balkonu i promatram i osluškujem.
U stanu s lijeve strane nitko ne živi.
U stanu s desne strane žive muž i žena. Nemaju djece. Balkon koriste samo za sušenje rublja. On ponekad, ali rijetko stoji na balkonu i puši pa ne bih rekla da ne smije pušit u stanu, već prije da iziđe na svjež zrak.
U ulazu preko puta je mala, jako mala bebica i njena mlada mama. Čujem bebu navečer kako plače, i vidjela sam ih u šetnji nekoliko puta.
Na prvom katu preko puta se nedavno uselio mladi bračni par sa djetetom. Prvih par dana kad sam došla ovdje vidjela sam majstore, a nakon toga sam vidjela njih dvoje kad su došli vidjeti stan, a jučer sam vidjela i dečkiča od nekih 7-8 godina. Imaju lijepu veliku terasu.
Na suprotnom kraju zgrade žive stariji ljudi koji kao i ja vole sjediti na balkonu. Često im dođu unuci.
Na šestom katu desno imaju crno bijelu mačku - stalno sjedi na prozoru i gleda van i liže šapice.
Na petom katu živi bračni par s dvoje djece koja su stalno na prozoru. I žena je stalno na prozoru. Pitam se zašto djecu ne izvede van.
Večeras sam čula kako muž tuče ženu a žena je vikala: Nemoj! Nemoj! Djeca gledaju... Strašno...
U nekom stanu preko puta žive (očito) neke cure, rekla bih studentice. Često se čuje smijeh i često pjevaju uz gitaru. Dobro da nam nisu bliže jer bi popizdila. Ovako mi je to simpa.
Zgrada je inače vrlo popularno mjesto za popodnevne i večernje kave i ima puno lijepo uređenih kafića, ono kao fensi, a do našeg ulaza, i ispod našeg balkona je baš jedna obična najobičnija birtija - strava. I u njoj se naravno okuplja lokalna ekipa koja po cijelo popodne pije i to se razvuče dugo u noć i nije baš ugodno za slušat. Eto, to je jedna od mana stana.
Druga mana su smećari koji u pol sedam ujutro prazne kontejnere koji su nam isto ispod prozora.
Treća mana su alarmi automobila koji se pale u razno doba noći.
Ali kako Jubav kaže, naviknut ćeš se... Pa, već malo i jesam jer prvih par tjedana uopće nisam u komadu spavala i budila sam se na svaki zvuk... No ako na moru spavam ko beba uz magistralu, spavat ću uskoro kao beba i ovjde...
Dakle, postala sam gradska cura 
Post je objavljen 25.06.2007. u 22:12 sati.