Cranberrie - under construction

Dakle, nakon što je moj trud slikovitog opisivanja kineske kuhinje netragom nestao... evo ga opet

Da pojasnim, ovo je nova Asia, drugi restoran istih vlasnika na Medvedgradskoj ilitiga Novoj vesi, tamo gdje je bila prije Tinča.

Da bismo bile sigurne da nam se svidjelo to što smo jele - otišle smo sinoć još jednom utvrditi gradivo

Predjelo: proljetne rolice - mali simpa zalogajčići kojih bi slobodno moglo biti i više - bazirano na kupusu ali pošto ja volim kupus - meni dobro
Cure su jele juhu prvi put, a sinoć V. juhu a M. pohano povrće - to ne bi bio moj izbor jer povrće najviše volim sirovo, a tikvice koje su pretežito bile u tom jelu baš i ne ljubim...

Glavno jelo: prošli put sam jela hrskavu piletinu sa slatko kiselim umakom, a sinoć sam jela pileće ražnjiće u umaku od kikirikija.
Hrskava piletina je ustvari prilično normalno jelo, samo što je nekak full mekana sa hrskavom koricom (i dobije se puno puno) a umak možete dodati a i ne morate - po volji.
Pileći ražnjići su odlični, dobiju se 4 komada i više su nego dovoljna količina za jednu žensku, a lagano su, zaista vrlo lagano ljutkasti.
V. je prošli put jela nekaj jako ljuto, na žalost se ne sjećam kaj ali znam da sam probala i bilo je vodeeeeeeeeee... a sinoć je jela rižu sa povrćem i piletinom u curry-u,jer je kao na dijeti pa da se ne zezne previše. Prilično ukusno iako ne ljuto kao što sam očekivala.
M. je i prošli put i ovaj put jela pileće ražnjiće u umaku od kikirikija - jako su joj se svidjeli.
Za prilog smo prošli puta mješali običnu kuhanu rižu i staklene rezance sa povrćem, a ovaj puta rezance od riže sa povrćem, i običnu rižu. Stakleni rezanci su definitivno puno bolji izbor - mraaaaaaak su...

Prošli puta smo za desert sve tri uzele palačinke sa bananama u umaku od kaaramele, a ovaj put smo bile dobre i kontrolirale smo se pa smo preskočile desert.
Prošli puta smo pile odličan Jigsaw White, a sinoć sam ja probala i Jigsaw red čisto da probam kad već nisam nikad u vinoteci. Vino se toči na čaše, nije baš best buy ali je prilično dobro.

Inače sam pala u nesvjest kad sam vidjela cijene vina u restoranu, jer jako dobro znam po kojim cijenama im mi ta vina prodajemo
Realno, samo od vina mogu živjeti ko bogovi, a o marži na hranu onda neću ni pretpostavljat.

Što se još događalo u međuvremenu?
Pa ništa i svašta.
Malo se igralo badminton, bilo se po zanimljivim kavama, intenzivno sam se družila sa curama, dobila povrat poreza koji nisam uopće toliki očekivala i tak.

Upoznala sam jedno vrlo vrlo zgodnog tipa i čak je i zainteresiran za mene. No kako je bila svega jedna kava, svoje dvojbe, trojbe i multijbe ću ostaviti za neko drugo vrijeme kad ću možda biti pametnija.

Slikicu ponavljam.

Već neko vrijeme razmišljam da nabavim CD Maje Vučić "Lice koje znaš" i danas kad me pogledala u Mercatoru preko stakla, a upravo sam dobila izvod i "dobra" sam, kupila ja i CD.

Do sada sam bila čula samo Moja pjesma zna i Obrati pažnju na posljednju stvar koja je ustvari obrada.
Album je sav u tom tonu - zanimljive kombinacije Majinih zavidnih glasovnih mogućnosti i zanimljive glazbe - ne bih sad znala sve te smjerove ali jako mi se sviđa.
Tekstovi su odlični. Čista poezija. Skoro.
Ali zaista, u moru kojekakvih rima sretnih i mane sretnih i potpuno nesretnih, ovo je čisti gušt.

Posebna pohvala za pjesmu Intime - wroooooooosh... vraća me u vrijeme 30-40... odlična odlična stvar...

Preporučam za nježne zimske večeri u zagrljaju voljene osobe

Kako sam i inače ovih dana u blue raspoloženju, evo tekst jedne prigodne - za mene


KAKO ĆU IKAD VIŠE REĆI DA?

Došao kraj sveg što smo stvorili
Pitam se gdje tugu svu pospremiti
Prepuštam se praznom vremenu
Predajem se pustom trajanju
Imali li smisla ikom reći da?

Bilo je sveg u čudnoj priči toj
Razmišljam sad gjde sam sve pogriješila
Kako bih još da sam mudrija
Da zavolim, da sam hrabrija
još uvijek nekom mogla reći da?

Na ulici ljudi jednaki
Sivi, preslični
Moje oči ne vide
Al znam da ga ima, postoji
On će dodati boje

Osjećaj taj koji si donio
On nije tvoj, ja ga mogu stvoriti
A ti si znak da to postoji
Možda ne sad, mogu čekati
I onda nekom drugom reći da

Ne, nije pao prvi ovogodišnji snijeg. Ovo je slikano s mog prozora prošle godine. :)

Ne brinite (ako se brinete), živa sam, zdrava nešto manje jer moja bitka sa virusima je uvijek unaprijed izgubljena, pa sam tako protekli tjedan provela u krevetu, nisam mogla pričat, ni mislit, ni ništa osim gledat tv program. Dakle u proteklom tjednu sam postala još gluplja nego što sam bila prije.

Danas mi je bolje pa sam čak čitala knjigu. Wow. Coelhov Zahir.

Pa kako u svakoj knjizi nađem neki dio koji mi je baš ono lijepo napisan, evo jednog malog dijela koji mi je baš dao misliti, i koji mi je dao dodatnu snagu i vjeru u sebe:



"Tako su tijekom stoljeća podizali zidove, rušili grede, pojačavili potpornje, otvarali i zatvarali prozore.

A katedrala je sve trpjela.

Koračam njezinim kosturom, promatram današnje preinake: ovaj put arhitekti jamče da su pronašli najbolje rješenje. Posvuda se nalaze željezne skele i potpornji, velike teorije o budućim zahvatima i poneka kritika onoga što je učinjeno u prošlosti.

Odjednom, usred središnjeg broda, shvatim nešto iznimno važno: ja sam katedrala, svatko od nas je katedrala. Rastemo, mijenjamo oblik, nailazimo na pogreške koje moramo ispraviti, ne odabiremo uvijek najbolje rješenje, ali unatoč svemu i dalje napredujemo, pokušavamo koračati uspravni, ne iskazivati poštovanje ni zidovima ni vratima ni prozorima, već praznome unutarnjem prostoru, prostoru kojem se klanjamo i obožavmo sve ono što nam je drago i važno.

Da, mi smo katedrale, bez imalo sumnje. Ali što se nalazi u praznini moje unutarnje katedrale?"

Zabranjujem sama sebi da obrišem ovaj post ikada u budućnosti.
I naređujem sama sebi da ovaj post pročitam svaki put kad ga poželim nazvati ili poslati mu poruku.
Naređujem si da ću obrisati sve poruke, sve brojeve telefona, sve e-mail adrese, da ću isprazniti sve vip grupe i svako slovo njegovog imena.
Od sadašnjeg trenutka iluzija da ćemo jednom opet biti zajedno više ne postoji.

Bolja sam osoba od njega i ne zaslužuje moju ljubav niti moje vrijeme niti moje suze.

A sad idem plakati. Možda će mi biti lakše...

Kako je naš vrli direktor svojom dobrotom odučio sponzorirati NO JAZZ FESTIVAL koji se održava od 02.11. - 11.11. u prostorima Studentskog centra u Zagrebu, prošli tjedan mi je u ruke dopao i sampler cd a i karte za koncerte. Sampler je ustvari snimka sa prošlih festivala i prilično me oduševio.
Tako smo sinoć M. i ja, kao osobe otvorenog duha hrabro krenule na naš prvi jazz koncert.
Prvi su svirali The Marx brothers a nakon toga Roy Nathanson's Sotto Voce, između kojih je poveznica bio naravno Roy Nathanson. Na fotki se nalazi on, glavom, bradom i ćelavom glavom kako on to ljupko kaže.
Prvi su mi se svidjeli više od drugih, možda sam već bila umorna jer potrajalo je to, ali u drugom dijelu je bilo malo previše konfuznih dijelova gdje imam osjećaj da svatko gudi svoje, da bi se za pol minute ipak svi spojili u neku smislenu cjelinu.
Prvi dio je bio više čist, bilo je i manje izvođača na sceni pa možda zato. A ni violinist nije bio loš. Za pogledat. Osim kad je izvodio solo, onda je bio bolji za slušat jer je izgledao kao da će svaki čas odapet. Valjda od silnog napora.
Svidjela mi se Royeva neposredna komunikacija sa publikom i njegovo ležerno pripovjedanje uz glazbu.

Uglavnom, ugodno provedena večer.

Večeras idemo na Howea Gelba koji će se predstaviti na gitari i klaviru.

Pravi ljubitelji jazza će od ovog mog opisa vjerovatno past u nesvjest ali kaj ja tu mogu. By the way, ovo mi je prvi post sa kategorijom :))))



Još samo mali info o No jazz festivalu sa službene stranice Studendtskog centra:

Ideja ovog festivala je pokazati da jazz danas nije isto što i jazz prije 70 godina. Jazz danas jednako dobro može funkcionirati i u rock klubovima i u koncertnim dvoranama i u kazalištima i u galerijama, pa se upravo stoga Studentski centar nameće kao idealno mjesto za realizaciju ovog festivala. S ciljem da se i dalje borimo protiv zaostalih poimanja jazza kao zabave za elitu i poligona za dokazivanje nečijeg ugleda u društvu, nastavljamo promovirati svježu, zanimljivu i drugačiju glazbu. Držimo se onoga u što smo uvjereni, a to je da ova glazba svoju publiku može i mora tražiti u mladoj, prije svega studentskoj populaciji, te da su jazz festivali kakve smo nekad poznavali stvar prošlosti.

Jazz je odavno prestao biti zasebnim i strogo odvojenim entitetom u koji nitko van dobro probranog miljea nije u mogućnosti ući. Iako se to često zaboravlja, ideja jazza je od samih početaka bila ideja slobode u glazbi, a upravo tu slobodu u glazbi promovira No jazz festival.

Evo i programa ovogodišnjeg festivala:

02.11. @ teatar &td
charles gayle trio (usa) + atanasovski-golob-levačić (hr/slo)

03.11. @ teatar &td
the marx brothers project (usa) + roy nathanson's sotto voce (usa)

04.11. @ teatar &td
howe gelb (giant sand) (usa)

05.11. @ teatar &td
satoko fujii quartet (j)

05.11. @ kset
ken stringfellow (USA)

06.11. @ teatar &td
trio 3 (oliver lake-reggie workman-andrew cyrille) (usa)

07.11. @ teatar &td
robert fisher (willard grant conspiracy solo show) (usa)

08.11. @ teatar &td
iswhat?! (usa)

09.11. @ teatar &td
triangulizona (hr) + fall out (hr)

10.11. @ kino sc
lee konitz new nonet (usa)

11.11. @ kino sc
otomo yoshihide new jazz ensemble (j)

11.11. @ kset
dmx krew (uk) + cylob (uk) + qwerty (hr)

Update:
frendica i ja upravo bile na Špici - coolerski sjedimo u publici i pričamo...