Cranberrie - under construction

Protekli tjedan, koji uključuje i vikend bio je nadasve dinamičan - nešto posve netipično za men u zadnje vrijeme jer me ulovila neka gadna depra i melankolija.
Stoga sam se odlučila mrdnut guzom i pokrenut.
Pomogli su moji dragi prijatelji, a i vrijeme mi je bilo naklonjeno, zajedno sa financijskom situacijom pa sam si mogla priuštiti te male ženske kaprice...

Sve je počelo u srijedu - M. i ja išle u Steak house Mu
Totalno fency, vrlo lijepo uređeno, konobari dooobri
Nakon što smo za aperitiv krknule po medicu, šou je mogao početi.
Ona je jela neki damski beefsteak, ja pureći, uzele neke mješane umake, krumpire, salatu... Pila se Matoševićeva malvazija (od koje sam očekivala više iskreno), a za desert sam mlatnula rožatu koja je jaaaaaaako dobra, a M. neki kolač od malina.
Interijer je dobro sređen, klopa pristojna, ništa senzacionalno ali opet - ipak je to steak house i ništa više nisam ni očekivala. Pristojna klopa za pristojnu lovu.
Restoran je bio poprilično popunjen za srijedu navečer, što me prilično začudilo.
Njen zaključak je bio da ovo moramo raditi barem jednom mjesečno, na što sam se ja sjetila Marisi i Xiole i odvalila se smijati i onda sam joj ispričala o njihovim krkačinama. I onda smo se skupa smijale.
I inače smo se jako jako smijale.
Pogotovo kad je ona srondala čašu jer je malo previše njome lupala po stolu.
Ili kad je konobar pitao da li želimo nešto slatko, mi smo pitale šta nudi, a on kaže: onog tamo malog konobar kod šanka... Blesan

U petak poslije posla sam pak išla s curama s posla, i s jednim kolegom, u pivnicu Medvedgrad.
Eh sad znam gdje se i to preselilo. Mogli su bar kupiti nove stolce.
Bila sam se totalno napalila na njihove palačinke sa sirom ali ih više nisu imali pa sam morala jesti sa orasima i čokoladom. Klopa je klasično pivnička za široke mase.

U subotu sam opalila lagani šoping po Dubravi jer mi se nije dalo ići u grad.
U Lanteinom prostoru se otvorio kao neki fensi centar. Kao fensi je uređen ali da će im netko te sve markice sa prvog kata kupovat - mislim da su se malo zeznuli.
Svidio mi se jedino odjel sa posteljinom na drugom katu - sve od Odeje - diiiiivnoooooooo... Iako posteljina od satena košta 750 kn. Uf...
Na kraju sam kupila dvije majice u Benettonu. Jednu rozu i jednu ljubičastu. Crne nema ni za lijek.
Ipak ću morati do grada.
Kupila sam i dva šala i dvije pašmine. To je moj najcool odjevni predmet po zimi. Uvijek imam jednu prebačenu preko ramena i imam ih u raznim bojama. Baš su mi super.

Navečer smo opet M. i ja bile zajedno.
Dobila sam karte za prestavu Žaba u ITD teatru pa samo to išle pogledat.
Nakon toga smo otišle do trga nešto popit. Usput nam se rodila ideja da bi mogle nešto malo i prigrickat pa samo naumile ići do onog Wine bara kraj Kamenitih, ali sam je putem sjetila Mangare pizza i njihovih bijelih pizza, pa smo završile tamo.
M. je jela bijelu pizzu i mislim da se baš nije oduševila ko ja, a ja sam uzela neku čudnu tjesteninu koja mi je bila mraaaaaaaaaak... Naravno da smo kombinirale, i na kraju u pol dvanaest podjelile jednu panacotu... Grozne smo...

Eh sad je trebalo i potrošit sve te kalorije pa smo ipak otišel u Mouvie pub.
Imaju novi bend i mali pjevač je totalno sladak, super pjeva i ovo im je najbolji bend ikad.
Napokon su malo i repertoar promjenili. Uglavnom, isčagale smo se ko lude, kao i obično, jedino se meni malo sva ona hrana bućkala u želučeku :))))

Sinoć smo pak bile na intervenciji.
Ona moja frednica od prije par postova i njena veza u začetku koja ide full sporo - sjećate se?
E pa ne ide više nikako a ona ja u komi.
Ma uglavnom, dečku to nije bilo to i iskreno joj je to i rekalo. Očito je to bio razlog što je to tako išlo kako je išlo.
Objašnjenje je bilo da nema kemije. Hm, i ona sama je zaključila da je više da nema fizike jer kemije je bilo do njihvog prvog susreta samo...
A opet: što je kemija a što fizika?
Uglavnom, skupile se nas 4 sinoć kod nje i udri po muškima.
Jedino kaj ona i ja nismo baš totalno negativne kao ostale dvije i zaključile smo da bi mi ipak nekakve muškarce i da ne bismo nikako bile same.
Tako - ako znate nekog normalnog tipa u dobi preko 30 godina - ja sam tu

I da, jel netko gledao Parfem a da je prije toga pročitao knjigu?
Knjigu sam čitala prije nekih 15 godina i bila mi je mrak pa me sad zanima da li da si kvarim uspomenu ili ne?

Danas pospremam ormare.
To uključuje i "ispod kreveta".
Ispod kreveta je naime prostor za posteljinu ali meni se tamo nalazi jedno 6-7 kutija od cipela u kojima se tijekom godina skupilo sve i svašta.
Kako sam nabavila neke more fancy kutije, odučila sam to sve malo pregledati, gluposti baciti a dio toga ipak i ostaviti.

Što sam sve našla a da me malo štrecnulo pri srcu:
- fotografije s maturalca
- jedan još nerazvijen film s maturalca - očito sam nečiji posudila i nikad ga razvila - moram to učiniti
- naušnice od keramike i slonove kosti koje mi je frendica poklonila za 18. rođendan
- hrpu razglednica iz Seattla od frendice koja je tamo bila na školovanju
- pjesmu koju sam spjevala na kraju 4. srednje
- pjesmu koju sam u 5. osnovne spjevala o našoj klapi iz naselja (kao što vidite - bijah ja jednom davno i poeta)
- dvd sa Gibinog milenijskog koncerta
- pisma od sestrične u razdoblju 2. osnovne - 4. osnovne
- pisma, razglednice, čestitke - bivšeg muža - nekad je znao biti jako sladak i romantičan
- prsten od srebra i crnih i bijelih cirkona koji sam kupila u Turskoj i koji nikad nisam stavila na prst jer mi je (još uvijek) prevelik
- prvu štednu knjižicu iz 1983.
- štednu knjižicu iz prve firme i odrezak od prve plaće
- vizitke raznih dragih ljudi za koje više ni ne znam gdje su
- omot od pokaza u kojem su bile slike Irene, mog starijeg nećaka, i sličice izrezane iz časopisa - Keanu Reevesa
- odresci raznih koncerata, kazališnih predstava, kino predstava...
- bilježnica A4 ispisana pjesmama Beatlesa
- čestitke za razne rođendane

I za kraj, nešto što smo moj najbolji prijatelj i ja u srednjoj školi, tijekom
satova smislili kao svoju budućnost. A nismo čak ni hodali, ali tako smo se dobro slagali da je bilo normalno da ćemo se mi jednom oženiti i imati zajedničku budućnost.
Plan je bio ovakav:

Živjet ćemo u Nici i St. Moritzu.

AUTI:
Nica - Exacibur metalik plavi
Renault 5 ljubičasti (imajte na umu da je to bilo 1992.)
St. Mortz: Mercedes 190E
Pontiac
Volvo 760

DJECA:
Curice: Marina (rođena 2000.)
Francesca (rođena 2007.)
Dečki: Toni (rođen 2000.) (dakle blizanac sa Marinom)
Petar (rođen 2003.)

KUĆE:
Nica:
- prizemlje i tavanski stan sa terasama, vrt mediteranskog bilja, bazen, 2 konja, crnogorična šuma oko kuće, solarij, akvarijska sala, trim kabinet, biblioteka, soba igračaka - moderni namještaj
St. Moritz:
- kamena alpska kuća sa drvenom fasadom, puno krovića i balkona, tradicionalno ukrašena ograda, jezerce, 10 švicarskih krava, 5 koza, 20 ovaca, 6 konja, 2 bernardinca, saonice, ruralni tradicionalni namještaj

POSAO:
On: arhitektura, honorarno arheologija (plus lova od dividenda europskih i japanskih korporacija, lova u banci u Švicarskoj), tvornica maketa
Ja: modno kreatorstvo, honorarno japanske tradicionalne umjetnosti, pisanje krimića i poezije, butik u Parizu, i 51% dionica YSL

VIKENDICE:
Stan na Pantovčaku, kuća u Tunicu na obali, vlasništvo pola dvorca na Jugu Engleske (74 km JZ od Londona), kuća na jugu Norveške na fjordu

BRODOVI:
Jahta "Happy family" srednje veličine za oceansko krstarenje usidrena u Nici
Gliser "Češnjofka" u Norveškoj

Vjenčanje: Timbuktu 01.01.2000.

Vjenčano putovanje u trajanju 6 mjeseci:
- Bamako - 3 tjedna
- Nairobi - safari - 1 mjesec
- New Delhi - Calcuta - Bombay - Colombo - 4 mjeseca
- Kuala Lumpur - 1 tjedan

Eto, zar nije trebalo biti bajkovito?

Moja nova ljubav što se glazbe tiče... Evanesence...

"Call Me When You're Sober"

Don't cry to me.
If you loved me,
You would be here with me.
You want me,
Come find me.
Make up your mind.

Should I let you fall?
Lose it all?
So maybe you can remember yourself.
Can't keep believing,
We're only deceiving ourselves .
And I'm sick of the lie,
And you're too late.

Don't cry to me.
If you loved me,
You would be here with me.
You want me,
Come find me.
Make up your mind.

Couldn't take the blame.
Sick with shame.
Must be exhausting to lose your own game.
Selfishly hated,
No wonder you're jaded.
You can't play the victim this time,
And you're too late.

Don't cry to me.
If you loved me,
You would be here with me.
You want me,
Come find me.
Make up your mind.

You never call me when you're sober.
You only want it cause it's over,
It's over.

How could I have burned paradise?
How could I - you were never mine.

So don't cry to me.
If you loved me,
You would be here with me.
Don't lie to me,
Just get your things.
I've made up your mind.

Eto. Moj dvjestoti post.
Tko bi rekao da ću i ja doći do te brojke.
Kao i mnogi počela sam pisati za sebe, a i dalje pišem za sebe.
To je to - kraj teme.
Sad mi možete čestitati ako baš želite.

Danas sam vani od podneva i tek sam malo prije ušla u kuću.
Dan je zaista bio predivan i bilo je šteta provesti ga u zatvorenom prostoru.
Bila bi sretnija da sam ga mogla s nekim posebnim provesti negdje u šetnji, ali ni ovako nije bilo loše.
Slavili smo naime mamin rođendan koji je bio dok su još bili na moru.
Tata je pekao roštilj koji smo papali sa pomfrijem i salatom, nakon čega su uslijedile moje fantastične kremšnite.
Ako želite same doma raditi kremšnite, recept ću vam napisati na kraju posta.
Sunce je bilo tako jako da sam se u jednom trenu skinula u kratke rukave.
Naravno da sam već za 15 minuta oblačila duge, ali fakat je dobar filing 15.10. ležat na ležaljci u vrtu i skuhavat se. Pa makar samo na 15 minuta.
Nakon par rundi razgovora i tak, šogi je krenuo peć kestene, a nakon toga kukuruz.
I tak, to smo sve potamanili i sad je već stvarno hladno i noć je i kao idemo u kuću.

Sinoć sam bila kod V. na babinjaku.
Dakle, što su sve tri žene spremne isklepetat nakon boce vina - zaista ne želite znat. Cerečile smo se kao da imamo 15 godina i suze su nam išle i i tak, bilo je baš jako zabavno.
A vino je bilo super - Toljanićevo Misno vino.
Da, da, znam što mislite ali nije tako - vino je poludesertno, dakle slatkasto, dakle pravo žensko. Znam ja što paše za koju priliku i za koje osobe.

A sad kremšnite:

1 l mlijeka
8 jaja
2 želatine u vrečici
2 vanili šećera
6 žlica šećera (vrhom pune)
4 žlice gustina

Žumanjke umutite sa šećerom, dodate razmućenu želatinu i gustin.
Želatinu umutite sa par žlica vode i ostavite na par sekundi, ne smije se previše zgusnut ali mora postati kompaktna. Ako vam bude pregusto da ne možete miksati, dodate par žlica mlijeka, uglavnom smjesa mora biti kao puding prije nego ćete ga zakuhat.

Zakuhate mlijeko (u velikoj posudi, jer poslije tu dolazi i snijeg pa je velikog volumena) i tu smijesu zakuhate kao puding. Za to vrijeme stavite miksati bjelanjce koji moraju biti full čvrsti. Ja imam onaj mikser koji sam miksa pa mi je zgodno jer dok ja ovo radim, on sam radi snijeg. Ako nemate takav mikser prvo napravite snijeg jer poslije nećete stić.
Uglavnom, ovo se kuha par minuta uz stalno mješanje da ne šprica okolo.
Nakon početnog zgušnjavanja neće se nešto specijalno zgusnut, tako da se nemojte oslanjati na to.
Maknite sa vatre i kuhačom umješajte snijeg dok ne dobijete jednoličnu masu, i nakon toga još minutu prokuhajte sve skupa.
Ja volim raditi sa korama od lisnatog tijesta, iako nije loša ideja ni dolje staviti neki lagani biskivt pa gore šlag i preljev od čokolade, ali meni je ipak draže dolje kora, pa gore šlag pa kora, kao klasične kremšnite.
Eh da, još jedna napomena vezano uz količinu.
Ova količina je dostatna za neku dublju manju tepsiju.
Ja za onu klasičnu dubouku (duguljastu) radim duplu smjesu.
Ako nemate dovoljno veliku posudu, nije problem, prvo skuhajte jednu i uspite u tepsiju, pa onda skuhate drugu i uspete preko prve i samo ih malo izmješate kuhačom.
Kremšnite su garantirano kao iz slastičarne i ne sjednu i nisu mekane.
Dobar tek!
I - na fotki je moja kremšnita

Bijah danas s frendicom na kavi.
Pričasmo (čuj moje aorise ili što su već) o njenoj potencijalnoj vezi.
Ukratko:
upoznala je dečka preko iskre.
Dugo su se dopisivali jer ona nije bila u Zg, i vidjeli su se prvi puta negjde prije cca mjesec dana.
Od tada su se vidjeli jedno 6 puta. Obratite pažnju na JEDNO ŠEST PUTA. Kao nije sigurna koliko puta
Eh sad, zašto ja ovo pišem.
Njoj se sve odvija presporo.
Prvi put kad su se vidjeli donio joj je ružu. Ni bijelu, ni crvenu, ni žutu, nego neku šarenu i rekao joj da je to prava ruža za nju jer je komplicirana kao i ona.
Drugi put ju je primio za ruku.
Treći put ju je poljubio u obraz.
Četvrti put su se poljubili jednom ali ne frenč.
Peti put su se poljubili jednom ali opet ne frenč.
Šesti put su se poljubili više puta ali ne frenč. A i malo su se mazili.

Kao što vidite znam sve detalje.

Pitate se u čem je problem?
To sam ju i ja pitala.
Njoj je to presporo.
Zašto?
Zato što smo navikli da to ide puno brže, da se žvaljakamo na prvom spoju (ja doduše nisam takva pa kod mene bi trebali čekati bar do trećeg spoja što je samo jedan dočekao hehheheh), i da nakon trećeg spoja završimo u krevetu.
Moje mišljenje je da je ovako bolje. Polako ali sigurno. A i iščekivanje je slađe.
Dakle, ja sam joj rekla neka slijedi njegov tempo.
To joj ne bih savjetovala da mislim da je njegov tempo loš.
On je očito jedan divan dečko koji joj ostavlja dovoljno vremena i prostora.

...aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa...

Sad se sigurno pitate što je gotovo?

E pa nema više:
- puštanja glasne muzike po mogućnosti Cranberriesa ili RHCP u bilo koje doba dana
- ostavljanja svih mogućih četki po veš mašini u društvu hrpe leptirića
- hodanja po kući u cipelama
- simultanog gledanja tv-a, slušanje linije i surfanja po kompu
- nečišćenja kuće više od tjedan dana
- zmijolikog svlačenja odjeće po kući
- normandijskog iskrcavanja vrećica sa namirnicama po svim mogućim usputnim mjestima u kući
- plesanja po dnevnom boravku jer tamo jedino ima dovoljno mjesta
- modnih revije po cijeloj kući
- izlaganja svih cipela koje su u mom posjedu u verandi
- nepromptnog pelganje veša
- palačinki u kasne noćne sate u muškom društvu
- i svih ostalih mali slatkih stvari koje me vesele

A zašto?
Zato što sutra dolazi KRALJICA MAJKA

Dakle, taj koji je rekao da su žene komplicirane nije upoznao - Njega.
Koliko je taj čovjek kompliciran - to nije za vjerovati.
A ja se navukla na njega ko na kremšnite. Preeeeestrašnooooo...
I ne mogu si pomoći. Jednostavno ne mogu.
Da vi vidite naše razgovore... ma ni FBI ih ne bi dešifrirao. Na kraju više ni ja ne znam o čemu uopće pričamo i šta je pisac htio reći. Ma više ne znam ni što sam ja htjela reći.
A ponekad mi se čini da ne zna ni on.
Preeeeeeeeeeestrašnoooooooooooo...
Ne trebam niti reći da smo cijelo popodne bili zajedno, i da sam otišla doma prije sat vremena, i da se sad opet idem naći s njim?!?!?
Naravno da ne trebam... Zašto bi bilo jednostavno kad može biti komplicirano...
Uf...


Update:

Stalno. Uglavnom u ranoposlijepodnevnim satima. Od 16 h nadalje.
Ustajem kao i uvijek - u 6,30 h.
Idem spavati kao i uvijek - između 22 i 24 h.
Svakako bi mi to trebalo biti dosta.
Ali iz nekog razloga nije.
Neki dan sam došla doma i zaspala u 16,30 popodne. Prestrašno.
Probudio me alarm u 19,00 h. Da bi opet mirne duše zaspala u 23 h.
Prošli tjedan sam jedan dan zaspala u 17,30 h i probudila se slijedeći dan u 6,30 h ujutro.
I sad mislite da mi se naravno taj dan nije spavalo. Vraga. Opet sam cijeli dan zijevala.
Uz to me sve boli. Kao ono kad imate gripu ili neku prehladu: sve kosti, svi mišići...
Mislim da ću slijedeći tjedan otići na neku masažu jer ovo više ovak ne ide.
A sad... idem spavat...

No da, saživila sam se sa svojom novom bojom kose.
Još se malo stepavam kad si spazim odraz u ogledalu ali bit će to - OK.
Preživjet ću do subote a onda ću biti raznonijansnoplavo-pramenasta.
Iako čitah u Extri da se ove jeseni nose svi tonovi čokolade. Pa možda bude i koji čokoladni pramen u kosi. Bumo vidli kaj bu Tomek rekel.
Extru kupujem (u zadnja dva tjedna samo časna riječ) samo zbog toga jer bi unutra mogao biti članak o mojoj M. koja je kod Hoyke na onoj PhotoSophiji u Novom. Danas se vratila. Morat ću do nje za vikend da vidim fotke i da mi sve ispriča. Kratki rezim je da je bilo ful naporno, da ništa nije spavala i da ih je gonio ko gonič robove, ali da je puno naučila i stekla dobra poznanstva.

Kako je prošao vikend?
Pa mogao je i bolje.
Imala sam prijevoz do mora ali zbog šugavih balona i sestre nisam mogla ići. Banana.
A jučer sam dobila izvještaj od mame da je bilo predivno vrijeme i da se svi živi kupaju. Za poludit.

Tako da sam se morala snać sa onim što mi je ostalo. A i nije mi ostalo malo.

U četvrtak i petak je nakon posla uslijedilo bjesomučno traženje poklona za LJ. Četvratak je bio bezuspješan, ali u petak sam rješila i sebe i sestru.
Ja sam joj kupila Cavallijev Serpentine, a sisterica (kao, ustvari ja sam ih izabrala - sam da se zna. bež kožne rukavice koje sam joj skoro maznula kak su dobre. Imale smo kombinaciju za Lacoste novčanik ali sister nije htjela, jer to je kao glupi poklon. Na kraju su joj nećakinje kupile Lacoste novčanik.

U petak sam radila večeru za H. i V.
V. i ja smo ubile bocu vina (većinom ja jer i V. vozi isto kao i H. koja iz tog razloga nije skoro ništa pila), dakle zaključak je da sam ja većinu popila. A šta mogu kad je bilo dobro. Slatkasto i blago baš kako ja volim. Mljac.
Naravno da smo se cerekale do kasno u noć i da smo istračale sve živo.

U subotu se bio malo problem ustat u 7 ujutro ali što se mora nije teško.
Prvi put sam sama radila srca i dobro sam se namučila ali ispala su savršeno. Čak ni sestra zanovjetalo nije imala prigovora.

Eh onda sam si morala ići malo odspavati jer nisam mogla nikam, a i u nedjelju je bio plan ići na planinarenje na Papuk.
Navečer je bio babinjak (ali doslovce od 31-44 godine ) u Maxi pubu, fino večerica, muzika (tak-tak ali ok ak volite te žive muzike), kolači, tračanje i tak. Mislila sam se pobrati što prije doma jer sam morala ustati u 6 zbog izleta, ali nisu mi dale da idem doma.
U pol jedan su se smislile da idemo u Mouvie pub. O Bože... ali kud svi - tud i mali Mujo.
Trebali ste vidjeti zapanjene face klinaca kad smo počele ulazit unutra - milsim da su umirali od smjeha.
Moram samo reći da su u moju LJ zjevali baš neki doooobri komadi jer je baš zgodna - pravi komad. Moram ja nju tam izvest ali solo... ovak u grupi - ništa od pecanja
I tak, malo smo se isčagale i oko 3, pol četri došle doma.
Jasno je naravno da nisam išla na izlet. Što je ispalo dobro jer mi je danas rekla V. da su hodali 16 km. Nema šanse da bi ja to izdržala. Ja bi si sjela na pod i ni makac. Cvilidreta. Kaj mogu. Kaj nemreju neki normalan izlet smislit?!?!?
Jučer je bio dan ljeningitisa. Ništa nisam radila. Ali baš ništa. Samo sam se izležavala, čitala, jela... Pa jel bila nedjelja ili ne?