Cranberrie - under construction

Činjenica je da obožavam Gibinu glazbu tako da je za očekivati da će ovaj post biti potpuno pristran.
Ipak je ovo moj blog

Moja ljubav prema Gibi traje od 1992. godine kada je svirao na reprizi dočeka Nove godine u Bestu, a ja sam nekim čudom tamo zalutala. Čovjeka sam prvi puta vidjela i čula ali kad je zapjevao Tebe nisam bio vrijedan - zalijepila sam se za pozornicu i zabuljila u njega.
Nakon toga su svi njegovi albumi bili odmah u mom vlasništvu čim su izašli, prvo na kazetama, a od nedavno i na CD-ima.
Njegovi CD-i i CD albumi Cranberriesa se naravno ne slušaju sa orginala nego si ih fino spržim,a orginali stoje na polici. Ne daj blog da im se što desi... ubila bih se.

Svaki album je sve bolji i bolji, ali čak i na onim najranijima nije mi baš bila dobra možda koja pjesma.

A onda se moj život promjenio - izdao je Mirakul.
Libar, Svi moji punti kad se zbroje i Tempera se nisu gasili sa mog playera...

Jučer sam dobila na poklon Uncu fibre.
Nešto ljepše i tužnije u životu nisam čula.

Glazba je klasično maestralno gibonijevski napravljena.
Najdraže su mi naravno akustične verzije, pa tu naravno prednjači Što će meni moja dica reć u verziji Bistra.
Niti jednom tonu nemam zamjerke.

A tekstovi... Ne znam zašto ali tako su mi tužni. Nema niti jedne pjesme u kojoj govori o sretnoj ljubavi, nego su sve neke tuge i prekidi, i ostavljanja i prevare i napuštena djeca.
Možda je to zbog mog trenutnog psihičkog stanja, ali svaki stih me tako duboko osobno pogađa da jednostavno ne mogu vjerovati da je to mogao tako napisati i opisati. Stihovi zvuče onako kako bih ih ja napisala da znam tako pisati.
Kad sam slušala Kad sam nasamo s njom nisam mogla zaustaviti suze jer točno je opisao kako počinje umirati ljubav.

Tko nije čuo pjesmu, evo teksta:

Kad sam nasamo s njom,
to više nije moja muzika
Već neki daleki ton, hladan...
Kad sam nasamo s njom,
nisam siguran što osjećam
Kako bih nazvao to, ne znam
Možda bezdan?

Znači ovo je tren kda čovjeku postane malo...
Kad u svemu što volim na njoj nešto pofali
Znači ovo je tren kad sve tuđe mi izgleda slatko
I kad sve ono što volim na njoj više ne volim

Kad sam nasamo s njom,
to više nije moja muzika
Kako smo došli do zida?
Kad sam nasamo s njom,
nema ničega u jedrima
Polako napuštam brod bez vitra

Imam veliku dvojbu - moram kupiti novi mobitel i uzeti novu pretplatu i dvojim između Vipa i Tele2.

Kakva su vaša iskustva s Tele 2?
Kakva je pokrivenost Zagreba i Hrvatske?
Kakva je veza?

Do sada sam uvijek koristila Vip i više sam nego zadovoljna.
Problem je što su aparati kod Tele 2 puno povoljniji nego kod Vipa, a cijene impulsa i poruka su mi tu negdje, gotovo zanemarive.

Helpajte brzo jer odluku moram ubrzo donjeti!!!!!

Thx

Hehehehhe... kak sam sretna... tak sam sretna što se ova kokoš nije uspjela dobro plasirat da vam to nemrem ni ispričat!!!!

Toliko o tome da imamo kvalitetnu pjesmu i da ćemo dobro proć.
No dobro, Eurovizija je i inače skup kića i seljačizma tak da sam očekivala neku bolju poziciju.
Možda je Sevi i neka utjeha u tome što ima većih seljačina od nje, ali mislim da su u njenom svijetu vrijedosti drugačije...

Toliko.

Nakon prvog dana rada poslije bolovanja - mogu samo reći da se osjećam - baaaaaaaaajno!
Za vrijeme trajanja bolovanja sam se isto osjećala bajno jer valjda prvi put u životu nisam imala grižnju savjest što sam doma a ostatak ekipe radi.
Na poslu je naravno bila cijeli dan zezancija na temu odlazaka.
Naime u dva tjedna 5 ljudi, od kojih su 3 vrlo bitni i ključni, je dalo otkaz.
Ako se do sada nije ništa zapitao - mislim da mu je vrijeme.
Direktorova teorija je da je ustvari dobro što se to dešava, i dobro je što je firma u financijskoj krizi (čitaj u govnima) i dobro je što je moral nizak, jer sad će se vidjeti šta valja i sad će se njih dvoje koji su ostali još više izbondirat i bla bla bla...
Čovjek nikako da shvati da mi svi živimo od svoje bijedne plaće i da mu nitko nije otišao iz mržnje, jednako kao što ova ekipa koja je ostala, nije ostala iz ljubavi nego zato što si ne mogu naći nešto bolje.

No uglavnom, filing pred odlazak je jebeno dobar!!!

Bit će mi stvarno bed otići zbog cura jer raditi sa frendicama - to nema nigdje. Neće biti više naših gableca, ni badmintona, ni planinarenja.
Razlog tome nije što sam ja otišla, nego što i V. odlazi, a odlazi na more prek ljeta. Da je ona u Zg i dalje, mi bi se i dalje viđale. A ovak... morat ću malo češće do Crikve

Trudit ću se da se ne rascmoljim.
Plakala sam se samo kad sam odlazila iz prve firme, ali bila sam mlada i naivna, jer tamo baš i nije bilo nešto za plakanje...
A sad sam sigurna 100% da bum se rascmoljila... no bumo vidli...

Već sam peti dan bolesna.
Naravno da na prve simptome nisam dobro odreagirala, tj. nisam se sparkala u krevet nego sam pola dana ležala a pola dana glumila poslovu ženu, tako da me za vikend fino viroza slomila i provela sam ga u krevetu sa grlom koje ne može progutati ništa oštrije od čaja s malo limuna, i sa sinusima u koje kao da je ugurana cijela rolna četveroslojnog wc papira.
Jučer sam stvarno mislila da ću umrijet. Ne pretjerujem. Znate za mi žene dobro podnosimo bolove i muke ali ovo je bilo prestrašno.
Danas je nešto bolje i naravno da sam morala na kratko svratiti do ureda. Svi su mi rekli da izgledam kao da me tramvaj pregazio, ali kako me nikad do danas nisu vidjeli bez šminke, možda i inače izgledam kao da me tramvaj pregazio. Hm. Moram to još provjeriti.

Dakle dane provodim uz knjige.
Da, da, dobros te čuli - množina - knjige!
U tri dana, tri knjige tako da jučer više nisam imala što čitati. Jedna je imala oko 600 strana (Udovica na godinu dana - nije loša).
Danas sam obnovila zalihe pa sam našla jedan zgodan dio koji vam evo tu prenosim, a odlomak je iz knjige Tamna komora Louise Welsh:

Ljudi su zbog ljubavi umirali, lagali, varali i napuštali one koji su ih neuzvraćeno voljeli.
Ljubav bi sreći u lice zalupila vrata, od junaka je činila zlikovce, a od pohotljivca junaka.
Ljubav je kvarila, liječila, prisvajala i izopačivala.
Ona je eliksir, melodija, otrov i bol.
Ljubav ubija.
Ljubav iscjeljuje.
Ljubav je vražja napast.

Ah, ali kako li je zabavna dok traje!

Dakle, kao što sam i rekla, nisam puno pričala pa se nisam ni zacoprala.

Dobila sam novi posao. Jeeee...
Stvarno sam jako jako sretna i zadovoljna, ekipa je mala ali složna, posao zanimljiv a asortiman je super super...

Postoji samo mali problem na sadašnjem poslu - traže me otkazni rok od mjesec dana.
Pokušala sam naći u Zakonu o radu da negdje piše da imaju pravo na to, ali nisam nigdje našla ništa.
Ja sam im rekla da odlazim za 15 dana.
U mom ugovoru u radu ne piše ništa o otkaznom roku, pa me zanima da li netko zna koliko je minimalni otkazni rok koji imaju pravo zahtjevati od mene, a također me zanima i da li netko zna da li je neplaćanje doprinosa temelj za podnošenje izvanrednog otkaza???

Mogu ja igrati i prljavo ako treba...

Eh kak je super kad ti ročkas pada usred tjedna pa ga slaviš nekoliko dana

Dakle u četvrtak je prvo bila fešta na poslu.
Čitav dan nisam ništa radila nego samo na smjenu sjedila sa kolegama u kuhinjici kako je ko od njih dolazio sa terena.
Onda je moj vrli kolega iz sobe na moj zamoblu išao zamjeniti žarulju, pa je usput uspio razbiti plafonjeru pa je to bio cijeli šou

Nakon posla ekipa sa kata (u malo oskudnijem izdanje jer nisu sve mogle) je otišla na Jarun uživati u suncu, jer kad već nismo mogli za H.-in ročkas, da bar uspijemo za moj. I jesmo. I uživale smo. I u suncu. I u komadima koji su igrali odbojku. Mljac.

Kasnije smo V. i ja otišle do centra prošetati i taman smo krenule prema autima kad me nazvao N. i pitao gdje sam i kad sam rekla da sam u gradu zamolio me da ga pričekam 20-tak minuta pa da se vidimo bar na kratko.
Iako su me moji doma čekali rekla sam da budem i prošetala još malo gradom i sjela na čaj u svoj omiljeni kafić.
Sva sreća da sam sjedila jer nakon 10-tak minuta ušao je on sa buketom crvenih ruža i čestitao mi rođendan. Rekoh sva sreća što sam sjedila, jer da sam stajala vjerovatno bih se srušila, a ovak sa fotelje nisam imala kam opast. To je toliko netipično za njega da ću tu njegovu gestu pamtiti do kraja života.
Na kraju kad smo izlazili van i ja sam uzela račun da platim jer ipak mi je ročkas pa je red da ja počastim, zamolim ga da primi cvijeće a on kaže: A da ne bi, sad je tvoje pa si ga nosi i izjuri van... E to je tipično za njega.
Nikad mi nije bilo jasno zašto je muškarcima neugodno poklanjati cvijeće? Meni to izgleda najnormalnije na svijetu... Ali to je već neka druga tema.
Kad smo izašli, inzistirao je da me odveze do auta, što je meni bilo beskrajno smješno jer bi tri put brže došla pješke, ali rekoh, udovoljit ću mu. Kad smo stigli do mog auta, iz gepeka je izvadio poklon za mene. E tu sam ostala totalno zatečena.
Dakle tri totalno neočekivane stvari od N. u jednom danu:
1. uopće da se sjetio da mi je rođendan i da mi je čestitao (inače su mu rođendani bezveze i ne pamti datume, čak je i svoj skoro zaboravio)
2. donio mi je cvijeće
3. donio mi je poklon
Ako me dobro razumijete, nije stvar u poklonu. Stvar je u tome da je on taj poklon morao kupiti prije, znači bar dan prije mog rođendana, a nikako ga nije mogao kupiti taj dan jer nije bio u Zagrebu čak ni u Hrvatskoj. To znači da mu je bilo to sve važno jer zna da je meni rođendan važan. To je dobar znak.
U zadnje vrijeme nisam ništa o njemu pisala, a i dalje neću, a događalo se svašta ali nekako sad sve ide nekim redom pa neću coprat.

U petak poslije posla smo išle na badminton. Dva sata. Umrla sam. I dobila žuljeve na prtima. Nožnim. Ali sam jako jako dobro igrala. Mislim obzirom kak inače igram.

Taman smo sjele na kavu kad stiže poruka od K.: Nemre ići večeras sa nama iako je to s plesom bila njena ideja, i nemre sutra s namavan jer mora nešto bla bla bla... OK - to je bilo previše - i prošle godine mi je istu stvar napravila.
Ukoliko se žena ne javi i dobro, ali dobro ispriča za ovo - nemam više s njom što razgovarati. Ja nju prva sigurno neću zvat ni mrtva.

Nakon badmintona je bilo brzo brzo doma jer sam imala u 9 tečaj trbušnog plesa. M. i ja smo se našle i kao idemo vidjeti da li će nam se uopće svidjeti. Svidjelo nam se. I ovaj mjesec mi je ona poklonila za rođendan. Diiiivna je
Uglavnom ples je super - i svatko tko se imalo predomišlja - neka ode probat - super je zabavno

Sinoć smo M. i ja išle van kad je K. već zeznula. Gadno se prevarila ako je mislila da ćemo odgoditi zbog njenih prozirnih isprika a znam pravi razlog zašto nije išla s nama.
Od M. sam dobila i predivan prozirni sarong sa cvjetnim uzorkom - rekla mi je da me ne želi vidjeti na plaži ovo ljeto u crnom.
Eto - bit ću u rozom sarongu sa cvetekima
Pa smo išle do Jadere na salatu od sušene tune, ali vlasnik je valjda odlučio da mu se ne da radit pa je zatvorio. Čudno.
Kad smo već bile tam u blizini, otišle smo do Laganinija.
Papale smo fine raviole. Moji su bili punjeni sa sirom i pršutom u toču od rajčica i bosiljka, a njeni punjeni šparogama i u umaku od rajčica i ukrašeni gratiniranim sirom. Na pola puta smo se zamjenile tad smo obje probale sve. Desert su bile fritule koje inače baš ne volim ali ove su bile stvarno dobre. Uz sve to malo malvazije i Big mamma - here we come.
Kako smo došle dosta rano, oko 23 sata, nije bilo puno ljudi, ali za pol sata se već fino popunilo. M. je nastavila sa bijelim vinom, ali ja sam prešla na Maritni. Nemam pojma kaj mi je sa tim Martinijem u zadnje vrijeme. Znam samo da nemam mamurluk kada to pijem.
Muzika je 95% vremena bila ok, a onih par glupih stvar smo se odmarale.
Moram se pohvalit da su nam se cijelo vrijeme ubacivali tipovi jedno cca 5-8 godina mlađi od nas.
OK vjerovatno je to bilo zato što smo bile odjevene u tandemu - bež suknja i crna majica, što smo plesale kao da ostatak svijeta ne postoji i, ne najmanje važno - što dobro izgledamo
Malo su nam digli ego pa stoga dečki - hvala

Danas je bio kraj proslave rođendana, tj. ručak sa obitelji i mojom najfrendicom/vjenčanom kumom.
Ne moram vam ni pričati kakvo je danas vrijeme bilo u Zagrebu: red kiše, red sunca, red kiše, red sunca, red tuče, red kiše pa red sunca.
Ali kraljica majka si je to zamislila na tereasi.
OK, terasa je natkrivena ali realno - bilo je dosta prohladno, pogotovo kad sjediš nekoliko sati.
Tak da smo se lagano smrzli i sad se još uvijek odmrzavam. Najbolje mi je da se hitim u kadu

A za sam kraj jedna jako dobra vijest: dobila sam novi posao.
Za sada ću reći samo toliko jer u srijedu idem po ugovor i dogovorit sve detalje, pa da se ne zacopram.
U još jednoj firmi sam u užem krugu, pa ću probat i njih cimnut da se odluče do utorka, jer bih možda radije k njima ako bude slična početna plaća.
Kada budem sve znala detaljno - javim.

31. ročkas.

Ok prošle godine mi je bilo fora imati okruglih 30.
Ove godine mi je nešto manja fora imati 31.
Ali kako nije u mojoj moći da ih zaustavim, one će se i dalje neumoljivo odbrojavati.
Šta je - tu je.
Zato uživam u poklonima

Od svih silnih planova i događaja koji su se trebali desiti ovaj vikend - nije se desilo ništa.
Naravno da je vrijeme sve pokvarilo.
Pa onda kad se već nije dalo uživat, posvetila sam se zarađivanju novca.
U subotu sam se uhodavala na svom drugom honorarnom poslu tijekom jutra, a popodne i jučer cijeli dan sam asistirala sestri pri izradi dekoracije.
Zamislite si vjetar koji puše skoro uraganskom brzinom, kiša pljuši a nas dvije radimo vjenčanje na otvorenom. Ma divota jedna...
Uglavnom: propuhalo nas, smočilo nas i bile smo blatne do koljena. Ali se dobro isplatilo.
Kako je prehlada prijetila da će se uvući u moje tijelo, odlučila sam ju navečer istjerati alkoholom.
I mogu vam reći da djeluje - niti šmrcami niti kašljem... Samo sam lagano promukla. A to opet može biti i od glasnog razgovora sinoć u Khali jer je bilo jako bučno.
Uglavnom - Martiniji rules

Danas je dan ljenjivosti, tj. povlačim se ko krepana mačka.
Uz sve to uspjela sam:
- napraviti inventuru perlica jer je vrijeme da si obnovim kolekciju za ljeto
- napraviti si dugačju ogrlicu od metar i pol duljine
- sestri popraviti njezino što joj se potrgalo od nakita
- presložiti ormar - zimsko gore, proljetno dolje, hrpa nenosivih stvari pobacana
- proučiti dokumentaciju vezano uz novi honorarni posao
- oboriti rekord dana na tetrisu
- i izgubiti hrpu vremena na internetu uz put saznavajući i neke korisne stvari

Da li ste znali da se rak grlića maternice u 90% slučajeva dobije virusnim putem?
Da li ste znali da je to uopće virus?
Ja iskreno pojma nisam imala, ali zaista je to tako.
Nedavno je bio članak u novinama kako su pronašli cjepivo kojim cijepe djevojčice prije ulasak u sexualne odnose i kako to pomaže spriječavanju nastanka raka grlića maternice.
Šteta je samo što za nas nema lijeka nego redovita kontrola.
Dakle moje dame - odmah kod ginekologa ukoliko niste bile u zadnjih godinu dana.