Već sam peti dan bolesna.
Naravno da na prve simptome nisam dobro odreagirala, tj. nisam se sparkala u krevet nego sam pola dana ležala a pola dana glumila poslovu ženu, tako da me za vikend fino viroza slomila i provela sam ga u krevetu sa grlom koje ne može progutati ništa oštrije od čaja s malo limuna, i sa sinusima u koje kao da je ugurana cijela rolna četveroslojnog wc papira.
Jučer sam stvarno mislila da ću umrijet. Ne pretjerujem. Znate za mi žene dobro podnosimo bolove i muke ali ovo je bilo prestrašno.
Danas je nešto bolje i naravno da sam morala na kratko svratiti do ureda. Svi su mi rekli da izgledam kao da me tramvaj pregazio, ali kako me nikad do danas nisu vidjeli bez šminke, možda i inače izgledam kao da me tramvaj pregazio. Hm. Moram to još provjeriti.
Dakle dane provodim uz knjige.
Da, da, dobros te čuli - množina - knjige!
U tri dana, tri knjige tako da jučer više nisam imala što čitati. Jedna je imala oko 600 strana (Udovica na godinu dana - nije loša).
Danas sam obnovila zalihe pa sam našla jedan zgodan dio koji vam evo tu prenosim, a odlomak je iz knjige Tamna komora Louise Welsh:
Ljudi su zbog ljubavi umirali, lagali, varali i napuštali one koji su ih neuzvraćeno voljeli.
Ljubav bi sreći u lice zalupila vrata, od junaka je činila zlikovce, a od pohotljivca junaka.
Ljubav je kvarila, liječila, prisvajala i izopačivala.
Ona je eliksir, melodija, otrov i bol.
Ljubav ubija.
Ljubav iscjeljuje.
Ljubav je vražja napast.
Ah, ali kako li je zabavna dok traje!
Post je objavljen 15.05.2006. u 22:42 sati.