Cranberrie - under construction
18.05.2006., četvrtak
Pred odlazak
Nakon prvog dana rada poslije bolovanja - mogu samo reći da se osjećam - baaaaaaaaajno!
 Za vrijeme trajanja bolovanja sam se isto osjećala bajno jer valjda prvi put u životu nisam imala grižnju savjest što sam doma a ostatak ekipe radi. Na poslu je naravno bila cijeli dan zezancija na temu odlazaka. Naime u dva tjedna 5 ljudi, od kojih su 3 vrlo bitni i ključni, je dalo otkaz. Ako se do sada nije ništa zapitao - mislim da mu je vrijeme. Direktorova teorija je da je ustvari dobro što se to dešava, i dobro je što je firma u financijskoj krizi (čitaj u govnima) i dobro je što je moral nizak, jer sad će se vidjeti šta valja i sad će se njih dvoje koji su ostali još više izbondirat i bla bla bla... Čovjek nikako da shvati da mi svi živimo od svoje bijedne plaće i da mu nitko nije otišao iz mržnje, jednako kao što ova ekipa koja je ostala, nije ostala iz ljubavi nego zato što si ne mogu naći nešto bolje. No uglavnom, filing pred odlazak je jebeno dobar!!! Bit će mi stvarno bed otići zbog cura jer raditi sa frendicama - to nema nigdje. Neće biti više naših gableca, ni badmintona, ni planinarenja. Razlog tome nije što sam ja otišla, nego što i V. odlazi, a odlazi na more prek ljeta. Da je ona u Zg i dalje, mi bi se i dalje viđale. A ovak... morat ću malo češće do Crikve  Trudit ću se da se ne rascmoljim. Plakala sam se samo kad sam odlazila iz prve firme, ali bila sam mlada i naivna, jer tamo baš i nije bilo nešto za plakanje... A sad sam sigurna 100% da bum se rascmoljila... no bumo vidli... |