The memory remains

ponedjeljak, 26.12.2005.

Mracilo se. Jos nije bilo ni pet sati, ali danje je svijetlo polako jenjavalo...

Spustajuci se down townom, ponijela me je plima radnika koji su se u kasno poslijepodne vracali s posla. Ovako, dakle, zivi normalan svijet. Industrijsko je doba pokleknulo pred navalom činovničke revolucije, a sinovi i kćeri lučkih radnika sada su kuckali po tipkovnicama i javljali se na telefone: šljaka u blještavim uredima. Baratali su nevidljivim papirima i žustro se sporazumijevali pomoću elektroničke čarolije. Tamna su odjela stupala ulicom prolazeći pokraj Crkve u koju je udario grom. Hitali su kućama da bi se pripremili za još jedan dan poput ovoga i za dan nakon njega. Automobili su milili puževom brzinom prema obilaznici i kilometrima udaljenom autoputu gdje su tri trake paraliziranog prometa ljaskale u toplotnoj sumaglici. Visoke zgrade s dizalima koje su nadahnule gradski obzor bljuvale su muskerce i zene koje je prožvakao naporan dan. Neki su jedva docekali da na izlazu pripale svoju prvu cigaretu na slobodi. Uvlacili su dim dugo i pohlepono, pri udisaju su im se ocrtavale jagodične kosti, a dim im se kovitlao iz nosnica. Posvuda oko mene mobiteli. Ljudi govore, govore, razgovaraju s udaljenim sugovornikom dok svijet stupa kraj njih.
--------------------------------------
... iako nijedan grad nikada nije se prometnuo
u takav smradni cir na zelenom licu prirode,
pjesnik ti veli: Veličanstvena je tvoja ljepota!

Arthur Rimbaud,Pariska orgija
- 20:57 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>