četvrtak, 26.01.2006.
Le cose importanti sono difficili da dire , le parole le rendono stupide e piccole...
Pogled usmjeren prema 'novopeceno' napisanoj rijeci. Uzimam u obzir sva rjesenja.
U ruci vrtim žičicu-savijam ju i 'odvijam'. on and on and on... To vam znaci nedostatak akcije u zivotu. Monotonost me jednostavno izjeda iznutra. Ostat ce samo prhki dio mog lika ako nesto konacno ne poduzmem. Dosta. Ne mogu vise svaki dan *jednoteisto*. Bla ono-bla ovo. Nedostatak vrckanja tjera me na razmisljanje o..o..o.. svemu. a to nije dobro. Izvrcem i okrecem necije recenice; igram se sjecanja. Ne, to doista nije dobro. ------------------------------------- Cuz I'm supergirl, and supergirls just fly! Kuzis? |
nedjelja, 22.01.2006.
There's still time, all that has been devastated...
Tako sam si smjesna. Vec 2 sata mozgam kako je to kad se bacis s neke visine i kako se osjecas u tom trenutku. Osjecaj slobodnog pada? Meni unknown feeling. Dali te stisne u grudima? Strah? Uzbudjenje? Toliko pitanja, ni jedan odgovor. Doduse, bila sam na onim vratolomijama gdje je «slobodan pad» ali mislim da se ne moze mjeriti s onim npr. kad se bacas iz aviona( s padobranom, naravno) ili when you plan to kill your self(grozan primjer al' vjerodostojan).
Ah, sad o jednoj super super temi o kojoj vec odavno zelim pisati ali bih je uvijek nekako zapostavila. REKLAME, ali ne obicne reklame nego reklame koje IRITIRAJU. Pokusala sam naci reklamu koja me toliko iritira. Svi se sjecamo legendarne: 'Ka-rlo-va-cko!' gdje onaj masni tip s 2 stapica u kosi glumi sumo borca(a jako je blizu sudeci po masi). One predivne reklame za Cilit, Avu ili neznam vec sto koje jamce bjelinu i svaki od njih govori da je br. 1 u hrvatskoj, europi, svijetu. Jednostavno mi kidaju zivce. Umorna legnem i pocnem gledati neki super uzbudljivi film i bas kad uslijedi nesto super interesantno – reklame(btw koje traju najmanje 10min) U space-tematski film odlicno se uklapaju «Ulošci koji upijaju do 5puta vise!». Ponekad znaju trajati i do 15min tako da me prodje volja za sve i nekad stvarno popi**im, totalno. Znam da su reklame potrebne, ali ove jeftine i totalno glupe reklame stvarno su previse. Pokusavam, ali ne mogu se sjetiti jedne dobre reklame.I promijenis program u nadi da nema reklama kad zacujes.."..I to nije sve!".Dode ti crno pred ocima i odes spavati jer sve ovo nema smisla. Napisite vasu najiritnantniju reklamu, slobodno popljuvajte sve reklame (osjecat cete se puno bolje) |
nedjelja, 15.01.2006.
"I have to believe in a world outside my own mind. I have to believe that my actions still have meaning, even if I don't remember them. I have to believe that when my eyes are closed, the world is still there. Do I believe the world's still there? Is it still out there?... Yeah. We all need mirrors to remind ourselves who we really are. I'm no different... Now where was I?"
Memento |
srijeda, 11.01.2006.
This must be fake, my lip starts to shake…
I've notice you around... Jebem ti zivot. Ono stvarno je nepredvidiv. Ustvari, tu dizem neku uzbunu;alarmno stanje, a u biti... volim ovakva iznenadenja. Bas te *paf* udari; ne stignes se ni okrenuti..da. ... I found you very attractive... I tak. Desilo se nesto stvarno ludo, neobicno, nije mi bilo ni na kraju pameti! Hm. Tko je taj mali 'ljubicasti' koji 'paflja' po mojem zivotu? ...Would you…? ahm... Opet s malom dozom sumnje okrecem novi list. Ipak i to nesto znaci? SMS:"Steta..Onda se vidimo za 2mj.(ludnica na faxu), ili ces dolaziti u Ri(bar svaki drugi dan:)? I miss u." ne znam. ne znam. ne znam. ne znam. ne znam. ne znam. Prevelika navala svakojakih osjecaja poremetila je moj 'raspored'. Moje osjecaje. Moje misli. FAK. FAK. FAK. ...Would you go to bed with me? |
subota, 07.01.2006.
Umorna sam. Shrvala me za ljubavlju tvojom duga glad...
Vise nisam dijete ali ovom nisam dorasla. Tisina koja zivi u u meni odzvanja vec satima. Uvijek sam bila ona koja stalno nesto propusta. Tek sada svjesna koliko sam tebe nespremno docekala. Niti jedna recenica suvisla kao moja sutnja nije znacila. Ne mogu spustit se na dno, nisam tamo gdje je potrebno. Dok trazim te, i pratim tvoje stope. Dok vristim Krivac tko je?, ti vise ne zelis, ti ne zelis mene. Vise nisam dijete ali ovom nisam dorasla. Pokora moje misli osvaja, neshvatljivo je realna. Zato sto volim sebe previse il premalo, sredina bila je sve sto ti je ostalo. Ako spustim se na dno, da li je to dovoljno? Uzela sam sve sto dao si, bila sam pohlepna. A ti jos uvijek cuvas rijeci koje nisam izrekla. Kriva sam. Kriva sam. Kriva sam. |
utorak, 03.01.2006.
This situation leads to agitation, Will she cut me off? Will this be an amputation?
Jednostavno. Repeat i grizodusje.
Znas ono kad ouvr end ouvr vrtis neke dobro poznate pjesme; koje su bas 'upiknule' prave rijeci. One iste; koje si toliko jebeno trazio da si se vec umoran i znojan prepustio velikom valu. Big wheel keep on turning? Naravno; retoricko. Usmjeren pogled prema mojem pokretu. Hladne, sumorne. Ne, jednostavno stare grane, opet su se pocele njihati pod onom istom melodijom. Koju su tako mrzile. Oko jezika vrti mi se dim proslosti. Tako je dobropoznat; 'stari' hvalisavac. Zanimalo me; sto je u tom trenu mislio? Hladni zrak zapuhnuo me cim sam zatvorila vrata. Tek tada shvatih da sam se tresla. Nisam skuzila dal' je od flashbacka ili sam jos jednostavno 'pod utjecajem'. Stisla sam saku tako jako, da sam osjetila nokte kako probadaju dlan. "I wish I could fly" glasno sam razmisljala. da me netko cuo vjerojatno bi pomislio da sam 'off'. Mozda i jesam? Pogled ispod horizonta, cekala sam prvi pomak. cm. mm. nista. 'Mozda, ipak?' bum- 'Torn' mi se vjetrom zapetljala kroz kosu. Tako carobno. Tako jednostavno. Bas onako kako sam zeljela. Bez dogovaranja, samo..spontano. 'Make a wish. Quick!' - opet zakasnih. Vjerojatno mi je urođeno da sagrijesim, zatim ispravljam. Neuspjesno, nazalost. Moj san. Hocu bas ovakve kaubojke. Da. Mozda i je jadno? Nema veze, ipak je to moja zelja; ne tvoja. Predosjecaj, zenska inuticija-nazovi kako 'oces; You'll be back. I dalje stojim na pragu, i dalje se tresem, i dalje zelim. Mislim. Samo me pusti da zivim. Da carujem svojim mislima, svojim vjerovanjima. Ipak, to te toliko i ne boli. Jelda? |
nedjelja, 01.01.2006.
I prvi put kao da zaista znam da postoji sutra, da postoji dan kad ces doci i reci mi...
Ovo ce biti egoistican post. zato ga nemojte citati.
Zelim: -konacno prestati zaliti za onim sto sam popusila -nauciti Judo/pilates/jogu/kick boxing -prestati piti gazirana pica/pizzu -uclaniti se u PETU -zaboraviti na njega -se jednostavno prepustiti,da toliko ne planiram i analiziram -prestati biti naivna -konacno dati ribicama ime ( imam ih 4god i jos nemaju imena) -smanjiti troskove moba(placam do 400kn mjesecno) -se prestati brinuti oko sitnica -opet volontirati s djecom koja imaju Downov sindrom -da se ljeto 2005e ponovi -okrenuti novi list u svom zivotu -biti SRETNA |