confetteria

petak, 22.09.2006.

no comment

konačno petak... ovaj tjedan moji računi su stigli na naplatu, podsjetnik da usporim, mali šamar da me vrati tamo gdje mi je mjesto. Divlji ritam, stres, trčanje na posao, jurnjava po stvari da on ne čeka, slalom među autima da prije stignem, prilagodba njegovim planovima, prolazak kroz crveno jer kasnim... Misli da li sam pogriješila, donijela neke krive odluke... Već danima mi je loše...Već dugo se ne mogu pohvaliti nekim super zdravljem, ali ovo je postalo nepodnošljivo... I kolege na poslu su primijetile da sam blijeda, a podočnjaci se više nedaju sakriti ni duplim slojem korektora. Kolegice hvale moju liniju a ja.... Ne znam šta je gore, kad mi je loše zato jer nešto pojedem, ili kad mi je loše zato jer sam gladna ...ili kad svaki zalogaj gutam sa strahom kada će početi bolovi. Konačno sam otišla doktorici, koja je samo potvrdila staru dijagnozu-gastritis. Samo ovaj put u dosta gorem obliku. Ovaj put pored lijekova se moram držati i stroge dijete. Pretrage reda radi su me dodatno razveselile...obiteljsko naslijeđe je odlučilo pokucati na vrata, kolesterol koji se neda riješiti prehranom... Još jedna kutijica tabletica, nadam se da su neke bojice koje još nemam u kolekciji , mada je to teško, s obzirom na širok spektar "bombončića" koji su mi postali svakodnevica.. Postalo mi je lakše nabrojati šta jedem, nego šta ne jedem. Noću ponekad osjećam da me guši, moja druga boljka... Prije nekoliko godina dijagnosticirali su mi jednu ružnu bolest koja uobičajeno završava operacijom s trajnim posljedicama... Ja se na operaciji nisam pojavila, već sam se prijavila u pokusnu grupu za eksperimentalnu metodu liječenja. Dvije godine kasnije bolesti ni traga, ali malo mi se sve ...ajmo to reći , zmrdalo. Svaka stvar za sebe nebitna je sitna boljka, ali sve zajedno... Kad se zbroje u ovakvom tjednu sa teškim sivim oblacima iznad glave... Kad me uhvati migrena od koje mi se magli pred očima a radi želuca moram štedljivo s analgeticima. A lijekovi baš i nisu korisni mom pijesku u bubregu. Još je sitan ali znadu čitava leđa opako boljet. Čitavu kolekciju bolova imam u svojim osjetima. konačno petak... Kad me dohvati takav tjedan, obično izvučem najfiniju robicu, nabacim najskuplje mazarije i najdraži parfem... Navučem masku radi koje svi zavide, je*e se njoj, ona nema problema u životu, jedina briga joj je šta da obuče... Ja bih rekla - kako da se dovuče na posao, ali nema veze. Ovaj tjedan imam u kolekciji još i redovan ženski problem. Ma izborila bih se i s tim, ali nisam računala - na virozu. Dakle, ekipo moja, za vrijeme pisanja ovog posta potrošila sam pola role papira koliko mi nos curi. I ne mogu više. Dosta mi je, sad ću se zavući ispod dekice i ne dižem se iz kreveta 2 dana! I to sama, jer moj dragi je kad sam prvi dan rekla da mi je loše, zaključio "da sam neraspoložena" i da se vidimo kad budem bolje volje... Krasan je. Taj pokoji sladunjavi sms nek si zabije, znate di kamo! Više mi pažnje poklanja moja samoživa bahata mačka, nego taj lik... Svašta bi mu sad rekla, samo da me grlo tako ne boli pa se ne mogu pošteno ni izvikati. Baš sam sama sebi nekako jadna. Eto, svi imamo loših dana. Baš svi.

- 21:08 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 20.09.2006.

fairy tail - part II

Valjda jedino muško koje me čita, na prethodni post se našao malo uvređen, jer je moj komentar o ravnopravnosti mjerenoj (ne)sposobnosti uzdržavanja bračnog druga shvatio kao izjavu da nijedan muškarac koji puno ne zarađuje nije vrijedan. To je potpuno netočno, i to ne mislim. Samo mislim da žena nije manje vrijedna pa da mora raditi duplo. Ili nekoga služiti. Muškarac koji živi sam a ne voli, ne zna ili neće pospremati, plaća domačicu. Moji rođaci plaćaju 2.000,00 kn ženu da dođe 9-15h pon-pet , skuha ručak i spegla. Pospremanje stana plaćaju posebno. Ja ju povremeno uzmem, pranje prozora u 1 sobi – 80,00 kn. Ostalo – po dogovoru, al satnica nikad nije bila ispod 25,00 kn. I onda se jedan muškarac nađe uvređen kad kažem da današnje djevojke / supruge nisu robinje da bi besplatno radile po kući. Mislim, ako misle da je sex tako dobar, da će radi njega to sve odrađivati... sorry, bojim se da nije taaaak dobar! Uostalom, koliko bi ga ono koštalo da mora plaćati sex ? I da raščistimo nešto, nije da ja muško-ženske veze razmatram i gledam kroz prizmu novca, ljudi te moje komentare uvijek tako shvate zato jer ja eto, zarađujem mrvicu više, pa misle da nemam osjećaja. Ali možda se neki i osvijeste kad postavimo priču na ovaj način. Ljubav zaista je razlog zašto smo u stanju sve istrpiti, uostalom i ja sam usprkos ovog svog stava provela 5 dana sa dragim, u mojoj vikendici, s mojim autom, trošili smo moju lovu jer je on nezaposlen i bez kune, i samo ja sam kuhala, prala suđe i pospremala....dok se on samo izležavao pred tv-om. I zbog toga što ne zarađuje i ja plaćam, nije bio nimalo manji muškarac u mojim očima. Bilo je lijepo, predivno. Ali hvala bogu da je trajalo samo 5 dana, jer 6-ti bi on vjerojatno dobio s tavicom u glavu kad bi se samo fino digao od stola punog suđa i izvalio na kauč. I to smo bili na godišnjem. Je*eš takav godišnji, poslije mi je trebalo tjedan dana da mi se ruke oporave od ribanja suđa. On voli moje divne duge nokte, ali nije se sjetio da nokti pucaju od čestog pranja suđa, da se barem ponudio oprati onu jednu tavicu koja se malo zapekla pa je trebalo malo ribanja. Ali nije. A to se sjetiti, nema veze s time koliko zarađuješ. Jučer sam se malo zadržala na poslu. Nešto mi je loše ovih dana, pa sam ujutro išla na neke pretrage, na poslu mi je bilo loše a stvari za napravit preko glave... Kad sam došla doma, imala sam snage jedva za presvuči se i uvalit u krevet. I sad da me još netko pita a kaj si skuhala? Ili nedao mu bog, digne glas ili mi prebaci zato kaj nije baš sve tip-top pospremljeno... I onda se ljudi čude kaj ima toliko razvoda... Uostalom, naučno je dokazano da oženjeni muškaci žive duži i kvalitetniji život u odnosu na samce. Za razliku od žena, kojima brak skraćuje život. Meni ta tradicija ide strašno na živce. Jednostavno, odgojena sam i živjela sam na potpuno drugačiji način, i u moju svijest je ugrađena fucking RAVNOPRAVNOST. Ponekad bi voljela da sam drugačija, da me tata nije naučio da su žene apsolutno iste i da se nedam, kako je on rekao, nedaj se zajebavat nekom papku. Sorry ekipo, ali ako cijeli život u svojoj okolini gledam da i muškarac znade kuhat, i to fantastično, oprat i speglat veš... Ako danas imam primjer svojih prijatelja, i vidim da dva muškarca mogu živjeti u savršeno urednom i čistom stanu i da svako malo spremaju delicije kakve većina žena nebi bila u stanju spremiti ni uz najbolje kuharice, nema teorije da me netko uvjeri da je genetika razlog zašto bi se poslije posla ja družila s peglom, a on s televizorom. Uostalom, najbolji omekšivać za veš i par fantastičnih recepata otkrio mi je frend, agresivni macho rukometni trener, koji godinama živi sam. Eto, opet sam malo skrenula s teme, ali kad me ta tema strašno živcira, ne mogu si pomoći... Može meni frajer biti divan i krasan, sve super, ali kad spomene zajednički život a ja nanjušim da bi on htio DOMAČICU a ne ravnopravnu partnericu...Fuck, šta sve neću napraviti da to razjebem... samo mašta vam je granica! Ako veza i preživi pitanje pospremanja, i ostalih gore načetih tema, definitivno se raspada kad taknemo pitanje gdje bi živjeli, kad bi živjeli zajedno. Jer, on je muško. Normalno je da se ja doselim njemu. Pa makar to značilo da se nas dvoje budemo gurali u sobici od 20m2 gdje bi spavali na rastegnutom kauču, i ujutro stajali u redu da se popišamo, jer u stanu od 50m2 pored nas su još i njegovi starci. A na katu iznad sestra sa šogorom i dvoje djece. Kao što je bila jedna situacija.... Naravno, nikada ne bih smjela prigovoriti ručku ili spomenuti njegovoj mami da mi to doma drugačije spremamo, jer to je uvreda... Nedaj bože da kažem da mi je od masne hrane loše....Ah da... u njihovoj kući ručak je na stolu uvijek u 2, jer tako je godinama. To što ja radim do 5,6 bio bi samo moj problem jer samo ja ću jesti hladno. Naravno, mama ne voli mikrovalnu, a kuhinja je mamino carstvo. Ali, mogu ja koji puta skuhati, da se mama odmori.. i naravno, ručak mora biti na stolu u 2. Kad sam ja spomenula da je to bezveze jer ja sa sestrom živim sama u kući s 3 kupaone, dotiči gospodin samo je okrenuo očima jer onda bi živio u „pripizdini“ .... Mislim, do prvog semafora ima 3 kilometra, daj zamisli! To kaj do glavnog gradskog trga ima 10km, kaj živim okružena prirodom (šumom) i nigdje nema nebodera na vidiku, što imam potočić koji mi žubori pored kuće, što u mom kvartu više nema parcele gole zemlje ispod 100.000 €, što i se u kvart zadnjih godina doseljavaju neke političke i setradne face pa su nam jako ušminkali kvart, nebitno... Mislim, ja imam travnjak, isuse bože, to bi trebalo nekad i pokosit! Da ne spominjem cucka i mačke, koje, zamislite vi to , nekad treba i nahranit. A sused, idiot bolesni, ima 2 koze... Mislim, zbilja je idiot, tko je vidio uzgajat koze radi zdravog kozjeg mlijeka za bolesno dijete... Uglavnom, sa dotičnim je jedini kompromis koji je on predložio i na koji je želio pristati, bio stan. S kupljenim 1 parkirnim mjestom. Mislim, a kaj da ja svoj auto... prodam? Ah da... stan je bio 2 ulice od kuće njegovih roditelja, i meni bi trebalo svaki dan 1 sat do posla. I tako.... danas čovjek u tom stanu živi sa jednom drugom curicom, valjda su sretni, ne znam. Znam samo da ona nema auto, dapače čak niti ne vozi, mada je dražesni instruktor vožnje. Ma, njoj to ne treba, ionako bez njega nema ni kam ići. To me podsjetilo na postove jedne blogerice, koja je postala kako ima divnog muža koji se eto, ustao po noći da dođe po nju poslije izlaska. I sve žene u društvu su bile ljubomorne na njenog muža. Ma zamisli! Krasno da je tako dobar, ali .... Ne znam šta mi je gluplje...Ona koja kao odrasla žena mora ovisiti da li će netko biti raspoložen doći po nju, i biti zahvalna radi toga, ili činjenica da je njemu bilo lakše ustajat se po noći, voziti se u grad, umjesto da joj je da ključeve od auta da se sama otpelja. Naravno, ako znade vozit, a sve mi se čini da je ona PRAVA žena po ukusu tradicije. Uglavom, takve ja obično razvažam poslije izlazaka, da ne spominjem da počesto mora lagti pred Dražesnima gdje smo bile jer ove kad izađu , pa ...malo se pogube. Ja nemam razloga lagati di sam bila i kaj sam radila. Imam svoj autić pa idem di i kad želim. Ne živim s roditeljima već u svojoj kući pa me niko ne maltretira kad se vraćam doma, s kim sam, ili da želim „samostalnost“ pa odem živjeti k dečku samo da pobjegnem od staraca.... Iz tog razoga, kad sam s nekim, onda sam s njim zato jer ga volim, jer mi je drag ili bilo kakav drugi osjećaj koji me veže uz tu osobu, ako sam s nekim, onda sam mu iskrena i vjerna. Jer zaista nemam nikakve obaveze radi koje bih lagala. Nisam kao moja prijateljica koja je digla kredit i uredila potkrovlje u kući dečkovih roditelj, gdje žive zajedno... Nije da joj je loše, samo joj dečko strašno ide na živce, i svako malo me zove da idemo van. Naravno, uvijek nam dogovori nekakve likove, nagovara me na neke kombinacije, da bi ona mogla zadovoljiti ono šta joj fali u vezi iz koje se ne može maknuti. Ja nemam tih potreba sa strane. Kad mi netko ne odgovara, ja idem dalje. Nije da prekidam veze radi svake sitnice, prilično sam tolerantna mada to poslije ovih mojih stavova ne izgled tako, ali neke granice koje druge žene trpe, ja ne moram prelazit. A to je i jedan od razloga zašto moje veze zapadaju u krizu kad se postavi pitanje gdje bi živjeli, kad bi živjeli zajedno. Muškima je taaaako teeeeška ideja da se dosele u nečiju kuću. Recimo, moj sadašnji... Živi u kući koja je poludovršena, i sam priznaje da mora podhitno nešto izmisliti da uredi svoju kupaonu i kuhinju, da ne mora svako malo trčati sa kata. Nema ni fasade. Nema ni priključak na gradski vodovod, već hidrofor. Pa kad netko pusti vodu na wc-u usred noći, cijela kuća se probudi kad to čudo zaruži u podrumu. Da se njegova kuća dovede u funkcionalno stanje, treba i vremena i novaca. I uvijek moraš hodati na prstima jer živiš u kući s roditeljima. Nije da mi je to ispod časti, ali jednostavno je glupo. Glupo mi je ujutro kasniti na posao jer je netko stigao do kupaone prije mene. A doma imam 3 kupaone. I dodatni wc u garaži. Glupo mi je da moram oblačiti šlape kad moram prijeći po hodniku jer na hodniku je goli beton, a doma imam hrastove parkete , mramorne stepenice ... imam pločice čak i u garaži i podrume obučene u mramor. Prošle zime sam si ispunila dugogodišnju želju i u dnevnom boravku napravila kamin... sad je to zaista pravi topli dom. Bilo bi šteta ne podijeliti ga s nekim. I onda mi je glupa pomisao da se preselim negdje gdje po noći dok idem pišat i tražim šteker moram pazit da ne piknem krivo jer žice vire na sve strane. Nije da mi je ispod časti, ali mi je glupo. Kao da popravljate i krpate opel kadett, a nova mečka vam stoji u garaži. Glupost. Jer u mojoj kući nema roditelja kojima bih ju ostavila. Dijelim ju sa sestrom koja ima svoj kat, i definitivno ne može održavati cijelu kuću. Dakle, da ispoštujem tradiciju i uvriježena shvaćanja , ja bih trebala pustiti da nešto moje i nešto dobro propada... Meni je to glupo. Zaista mi je glupo. Ali eto... Kažu na selu da se muškarac priženio kad se doseli k ženi u kuću. A velik je muški ego, nekad i prevelik...

- 12:13 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 19.09.2006.

fairy tail - part I

Redovito kupujem i čitam Cosmopolitan, svaki mjesec kod frizerke prolistam Tenu, Milu, Gloriju, Joy, Lady... i ostala ženska sranja. Uglavnom radi baš lijepih sličica. Ponekad mi pod ruku padne Elle koji baš ima super sličice, ili debilni Klik koji je ista katastrofa namijenjena muškim pripadnicima mase zvane prosječan građanin. Osobno mislim da je većina štiva u tim časopisima uvredljiva za našu inteligenciju, i stvarne probleme koje imamo u životu. Po njima, glavni problem ženske populacije je celulit, šminka i kako ugoditi muškarcu tj. kako ga zavarati da te oženi, dok se muški rod, po njihovom koceptu, prepoznaje po dlakavoj trbušini, rukama zalijepljenim za pivu i daljinski, i jedina razmišljanja koja ima je kako poševiti neku trebu i kad je tekma. A tek oni strašno pametni savjeti, koje ti uredski mudraci prosipaju u tih par redaka texta na sjajnom papiru... Očajnicima koji imaju životni problem pa pišu nekoj tamo Marti, Dr. Lebovskom (bože sačuvaj, čovjeku s takvim imenom nebi dala ni da ovce čuva) i sličnim pametnicama za savjet, zaista je jedini savjet da je vrijeme da prime stvar u svoje ruke. Ili već ako žele kakav komentar na svoju muku, neka uradi kao što to radimo mi ovdje, izbacimo svoje muke i razmišljanja u nekom postu, pa šta bude.... Eto, u tim časopisima uvijek je žena ta, koja kada osjeti zov prirode / otkucaje biološkog sata / romantično se zaljubi, a ja bih uz to rekla još i pritisak okoline / roditelja / prijatelja / dogodilo se ... Uglavnom, uvijek je žena ta koja se doseli k svome muškarcu. Prema našim vrlim časopisima, ona strana koja je situirana, ima auto i stambeno je osigurana, uvijek ima dva para kuglica smještena u gačama , a ne na poziciji bliže glavi. Nešto nam poručuju valjda, treba što manje razmišljat, pa češ biti cijenjeniji.... Nije da smatram jedan rod glupljim, nego samo smatram da nije da je jedan pametniji. Danas svako malo skrenem s teme, valjda zato jer o skretanju sa tradicionalnog puta želim pisati. I tako, idealna Mlada skuplja svoje prnjice i doseljava se idealnom Mužeku, i oni sretno žive ostatak života – ona kuha, pere, sprema, pegla, kuha, pere, sprema, pegla, a on radi do 16h i poslije gleda tv zavaljen u naslonjač, s pivicom i daljinskim u rukama. Daljinski je naravno, simbol moći. E jeb*ga... Tu se ne uklapam. Kao prvo, ne volim pospremat. Ne volim prati suđe, zato imam perilicu. Peglam samo kad moram, uglavnom imam stvari koje se ne peglaju. Oprati veš u perilici je znao i moj tata, a bio je muškarac. Nije kao jedan moj bivši s gađenjem rekao A šta ću ja DIRAT perilicu ! Mislim, to mu je bila skoro zadnja izjava koju je meni uputio. Jer, on je smatrao da je dovoljno da znade podgrijati ručak, ako se baš dogodi da mama (žena) nije na raspolaganju. I onda sam postavila ONO moje pitanje, pitanje koje obično znaći početak kraja jedne veze... Ok , dušo... S obzirom da relativno malo zarađuješ (odnosno, nisi sposoban uzdržavati nas oboje od svoje plaće tako da ja ne moram raditi, a da barem približno zadržim svoj nivo života), pa dakle oboje radimo puno radno vrijeme, i uz to ja kad dođem s posla i kuham, perem, pospremam... Naravno, ti bi i djecu htio, a djeca su uglavnom ženski problem... mislim, budeš se ti tu i tamo poigrao s njima DOK SU DOBRI... A kaj češ ti raditi u NAŠEM zajedničkom životu? Mislim, nemamo krava koje treba vodit na ispašu, polje da ga treba obrađivati, drva koja treba nacijepati... U „lov“ na divljač koju ćemo jesti i ja znam otići u obližnji Konzum... Čekaj da vidim...Šta još ostaje od „muških“poslova... ODVEST auto na servis jednom godišnje ? Onaj koji sam sama kupila, i čiji servis ću sama platiti? NAZVAT majstora da popravi cijev u kupaoni... Promijeniti žarulju možda? Probušit rupu s malom pola kile laganom Bosch baterijskom bušilicom, nabit unutra tiplu i kukicu za objesit sliku ? Koji je to MUŠKI posao koji bi opravdao „ja Jane ti Tarzan“ podjelu danas? Uostalim, većina likova danas ionako pojma nema kaj je to tipla, ili borer recimo. Da ne spominjem apstrakte nazive poput vinkla, recimo. I tu je početak kraja bajke....

- 15:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.09.2006.

Imam jedan mali plan...

Neki dan sam postala ponovno brineta, ošišala sam skoro 10 cm kose i izravnala i ono malo frčkica koje su se nazirale. Bila sam na nekoj prezentaciji make–upa pa sam odmah pokupovala sve što su mi savjetovali, tako da imam novi image. Došlo je hladnije vrijeme, ljetne šarene krpice s tugom sam nagurala u ormar, a stroga poslovna odijela i nezanimljive crne cipele došle na svoje.... Ok, malo pretjerujem jer to je sve uglavnom iz zadnjeg milanskog shoppinga a i odijela kupljena u Parizu prošle zime još izazivaju pitanja... Moda kod nas zaista kasni. Uglavnom, ne znam da li zbog visual makeovera, ili zato jer me već danima muči migrena pa sam poluomamljena od analgetika, i uglavnom dan provodim zadubljena iznad laptopa, ili zato jer sam neki dan malo bezobrazno i samoinicijativno pokupila laptop i stvari i zasjela u ured na čijim vratima piše Voditelj projekta, na mjesto svog ex-šefa koji je promoviran... Uglavnom, to moje zaposjedanje te stolice nitko nije komentirao s čuđenjem, svi su to prihvatili kao normalan slijed događaja, jer sam ja de facto v.d. šefa već duže... Neke priče koje su se šaptale po hodnicima, sad su postale malo glasnije.... Dobila sam naznake da sam važna figurica u upravljačkoj šahovnici i planovima moje uprave. Koliko sam čula , čak i The Big Boss me učestalo spominje... Tako da sve ide u smjeru da se pomaknem na pozicijskoj ljestvici koju stepeničicu na gore ... Nadam se samo da će uz titulu ići i financijski pomak, inaće ću se upucat, jer to što me slijeduje je definitivo pozicija za nervni slom već u prvom kvartalu... Uglavnom, odlučila sam se tog prihvatiti punom parom ako mi se ponudi, ali pametnije nego do sada, ovaj puta motiv mora biti malo veći.... I eto, ako za koji mjesec spazite ovu zvjerčicu u gradu, znajte da su mi se planovi ostvarili. Točnije , plan A. Ako ne, ah eto... Morat ću se pozabaviti planom B, koji bi me odveo u poduzetničke vode, i što nikako da pokrenem. A ako i to ne upali... a kaj sad, mirne duše ću spavati i znati da sam dala sve od sebe. Ako ništa drugo, lijepo je imati snove.

- 13:04 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 13.09.2006.

Malo me pustilo... Mislim, panika i tako to. Malo me bila sva ta jurnjava zbunila... Napori na poslu i sve to skupa... Ovaj vikend sam nakon dugo vremena samo ljenčarila. Nisam ništa radila. Nisam ništa planirala... Samo sam se odlučila dobro provesti i fino odmoriti. I ustabiliti status quo. Mislim da je plan uspio. Zadnji dani su taaaaaako dobri... Sitni postupci druge strane koji su me oduševili, sitnice koje su mi rekle da sam na pravom putu, puno dodira u tišini koji govore da je tu za mene, bez pitanja, bez obzira na moje muhice i čudne postupke. Malo sam si iskristalizirala misli, sjelo je ono šta želim.....

- 21:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.09.2006.

---------- EVAKUACIJA -----------

.......... privremena , dok ne prođe oluja i nepoželjni gosti ..........

- 21:54 - Komentari (8) - Isprintaj - #