Marketing
fairy tail - part II
Valjda jedino muško koje me čita, na prethodni post se našao malo uvređen, jer je moj komentar o ravnopravnosti mjerenoj (ne)sposobnosti uzdržavanja bračnog druga shvatio kao izjavu da nijedan muškarac koji puno ne zarađuje nije vrijedan. To je potpuno netočno, i to ne mislim. Samo mislim da žena nije manje vrijedna pa da mora raditi duplo. Ili nekoga služiti.
Muškarac koji živi sam a ne voli, ne zna ili neće pospremati, plaća domačicu. Moji rođaci plaćaju 2.000,00 kn ženu da dođe 9-15h pon-pet , skuha ručak i spegla. Pospremanje stana plaćaju posebno. Ja ju povremeno uzmem, pranje prozora u 1 sobi – 80,00 kn. Ostalo – po dogovoru, al satnica nikad nije bila ispod 25,00 kn.
I onda se jedan muškarac nađe uvređen kad kažem da današnje djevojke / supruge nisu robinje da bi besplatno radile po kući. Mislim, ako misle da je sex tako dobar, da će radi njega to sve odrađivati... sorry, bojim se da nije taaaak dobar!
Uostalom, koliko bi ga ono koštalo da mora plaćati sex ?
I da raščistimo nešto, nije da ja muško-ženske veze razmatram i gledam kroz prizmu novca, ljudi te moje komentare uvijek tako shvate zato jer ja eto, zarađujem mrvicu više, pa misle da nemam osjećaja. Ali možda se neki i osvijeste kad postavimo priču na ovaj način.
Ljubav zaista je razlog zašto smo u stanju sve istrpiti, uostalom i ja sam usprkos ovog svog stava provela 5 dana sa dragim, u mojoj vikendici, s mojim autom, trošili smo moju lovu jer je on nezaposlen i bez kune, i samo ja sam kuhala, prala suđe i pospremala....dok se on samo izležavao pred tv-om. I zbog toga što ne zarađuje i ja plaćam, nije bio nimalo manji muškarac u mojim očima.
Bilo je lijepo, predivno. Ali hvala bogu da je trajalo samo 5 dana, jer 6-ti bi on vjerojatno dobio s tavicom u glavu kad bi se samo fino digao od stola punog suđa i izvalio na kauč.
I to smo bili na godišnjem. Je*eš takav godišnji, poslije mi je trebalo tjedan dana da mi se ruke oporave od ribanja suđa. On voli moje divne duge nokte, ali nije se sjetio da nokti pucaju od čestog pranja suđa, da se barem ponudio oprati onu jednu tavicu koja se malo zapekla pa je trebalo malo ribanja. Ali nije. A to se sjetiti, nema veze s time koliko zarađuješ.
Jučer sam se malo zadržala na poslu. Nešto mi je loše ovih dana, pa sam ujutro išla na neke pretrage, na poslu mi je bilo loše a stvari za napravit preko glave... Kad sam došla doma, imala sam snage jedva za presvuči se i uvalit u krevet. I sad da me još netko pita a kaj si skuhala? Ili nedao mu bog, digne glas ili mi prebaci zato kaj nije baš sve tip-top pospremljeno...
I onda se ljudi čude kaj ima toliko razvoda... Uostalom, naučno je dokazano da oženjeni muškaci žive duži i kvalitetniji život u odnosu na samce. Za razliku od žena, kojima brak skraćuje život.
Meni ta tradicija ide strašno na živce. Jednostavno, odgojena sam i živjela sam na potpuno drugačiji način, i u moju svijest je ugrađena fucking RAVNOPRAVNOST. Ponekad bi voljela da sam drugačija, da me tata nije naučio da su žene apsolutno iste i da se nedam, kako je on rekao, nedaj se zajebavat nekom papku. Sorry ekipo, ali ako cijeli život u svojoj okolini gledam da i muškarac znade kuhat, i to fantastično, oprat i speglat veš... Ako danas imam primjer svojih prijatelja, i vidim da dva muškarca mogu živjeti u savršeno urednom i čistom stanu i da svako malo spremaju delicije kakve većina žena nebi bila u stanju spremiti ni uz najbolje kuharice, nema teorije da me netko uvjeri da je genetika razlog zašto bi se poslije posla ja družila s peglom, a on s televizorom. Uostalom, najbolji omekšivać za veš i par fantastičnih recepata otkrio mi je frend, agresivni macho rukometni trener, koji godinama živi sam.
Eto, opet sam malo skrenula s teme, ali kad me ta tema strašno živcira, ne mogu si pomoći... Može meni frajer biti divan i krasan, sve super, ali kad spomene zajednički život a ja nanjušim da bi on htio DOMAČICU a ne ravnopravnu partnericu...Fuck, šta sve neću napraviti da to razjebem... samo mašta vam je granica!
Ako veza i preživi pitanje pospremanja, i ostalih gore načetih tema, definitivno se raspada kad taknemo pitanje gdje bi živjeli, kad bi živjeli zajedno.
Jer, on je muško. Normalno je da se ja doselim njemu. Pa makar to značilo da se nas dvoje budemo gurali u sobici od 20m2 gdje bi spavali na rastegnutom kauču, i ujutro stajali u redu da se popišamo, jer u stanu od 50m2 pored nas su još i njegovi starci. A na katu iznad sestra sa šogorom i dvoje djece. Kao što je bila jedna situacija.... Naravno, nikada ne bih smjela prigovoriti ručku ili spomenuti njegovoj mami da mi to doma drugačije spremamo, jer to je uvreda... Nedaj bože da kažem da mi je od masne hrane loše....Ah da... u njihovoj kući ručak je na stolu uvijek u 2, jer tako je godinama. To što ja radim do 5,6 bio bi samo moj problem jer samo ja ću jesti hladno. Naravno, mama ne voli mikrovalnu, a kuhinja je mamino carstvo. Ali, mogu ja koji puta skuhati, da se mama odmori.. i naravno, ručak mora biti na stolu u 2.
Kad sam ja spomenula da je to bezveze jer ja sa sestrom živim sama u kući s 3 kupaone, dotiči gospodin samo je okrenuo očima jer onda bi živio u „pripizdini“ .... Mislim, do prvog semafora ima 3 kilometra, daj zamisli! To kaj do glavnog gradskog trga ima 10km, kaj živim okružena prirodom (šumom) i nigdje nema nebodera na vidiku, što imam potočić koji mi žubori pored kuće, što u mom kvartu više nema parcele gole zemlje ispod 100.000 €, što i se u kvart zadnjih godina doseljavaju neke političke i setradne face pa su nam jako ušminkali kvart, nebitno...
Mislim, ja imam travnjak, isuse bože, to bi trebalo nekad i pokosit! Da ne spominjem cucka i mačke, koje, zamislite vi to , nekad treba i nahranit. A sused, idiot bolesni, ima 2 koze... Mislim, zbilja je idiot, tko je vidio uzgajat koze radi zdravog kozjeg mlijeka za bolesno dijete...
Uglavnom, sa dotičnim je jedini kompromis koji je on predložio i na koji je želio pristati, bio stan. S kupljenim 1 parkirnim mjestom. Mislim, a kaj da ja svoj auto... prodam? Ah da... stan je bio 2 ulice od kuće njegovih roditelja, i meni bi trebalo svaki dan 1 sat do posla. I tako.... danas čovjek u tom stanu živi sa jednom drugom curicom, valjda su sretni, ne znam. Znam samo da ona nema auto, dapače čak niti ne vozi, mada je dražesni instruktor vožnje. Ma, njoj to ne treba, ionako bez njega nema ni kam ići. To me podsjetilo na postove jedne blogerice, koja je postala kako ima divnog muža koji se eto, ustao po noći da dođe po nju poslije izlaska. I sve žene u društvu su bile ljubomorne na njenog muža. Ma zamisli! Krasno da je tako dobar, ali .... Ne znam šta mi je gluplje...Ona koja kao odrasla žena mora ovisiti da li će netko biti raspoložen doći po nju, i biti zahvalna radi toga, ili činjenica da je njemu bilo lakše ustajat se po noći, voziti se u grad, umjesto da joj je da ključeve od auta da se sama otpelja. Naravno, ako znade vozit, a sve mi se čini da je ona PRAVA žena po ukusu tradicije. Uglavom, takve ja obično razvažam poslije izlazaka, da ne spominjem da počesto mora lagti pred Dražesnima gdje smo bile jer ove kad izađu , pa ...malo se pogube.
Ja nemam razloga lagati di sam bila i kaj sam radila. Imam svoj autić pa idem di i kad želim. Ne živim s roditeljima već u svojoj kući pa me niko ne maltretira kad se vraćam doma, s kim sam, ili da želim „samostalnost“ pa odem živjeti k dečku samo da pobjegnem od staraca....
Iz tog razoga, kad sam s nekim, onda sam s njim zato jer ga volim, jer mi je drag ili bilo kakav drugi osjećaj koji me veže uz tu osobu, ako sam s nekim, onda sam mu iskrena i vjerna. Jer zaista nemam nikakve obaveze radi koje bih lagala.
Nisam kao moja prijateljica koja je digla kredit i uredila potkrovlje u kući dečkovih roditelj, gdje žive zajedno... Nije da joj je loše, samo joj dečko strašno ide na živce, i svako malo me zove da idemo van. Naravno, uvijek nam dogovori nekakve likove, nagovara me na neke kombinacije, da bi ona mogla zadovoljiti ono šta joj fali u vezi iz koje se ne može maknuti. Ja nemam tih potreba sa strane. Kad mi netko ne odgovara, ja idem dalje. Nije da prekidam veze radi svake sitnice, prilično sam tolerantna mada to poslije ovih mojih stavova ne izgled tako, ali neke granice koje druge žene trpe, ja ne moram prelazit.
A to je i jedan od razloga zašto moje veze zapadaju u krizu kad se postavi pitanje gdje bi živjeli, kad bi živjeli zajedno. Muškima je taaaako teeeeška ideja da se dosele u nečiju kuću.
Recimo, moj sadašnji... Živi u kući koja je poludovršena, i sam priznaje da mora podhitno nešto izmisliti da uredi svoju kupaonu i kuhinju, da ne mora svako malo trčati sa kata. Nema ni fasade. Nema ni priključak na gradski vodovod, već hidrofor. Pa kad netko pusti vodu na wc-u usred noći, cijela kuća se probudi kad to čudo zaruži u podrumu. Da se njegova kuća dovede u funkcionalno stanje, treba i vremena i novaca. I uvijek moraš hodati na prstima jer živiš u kući s roditeljima.
Nije da mi je to ispod časti, ali jednostavno je glupo. Glupo mi je ujutro kasniti na posao jer je netko stigao do kupaone prije mene. A doma imam 3 kupaone. I dodatni wc u garaži. Glupo mi je da moram oblačiti šlape kad moram prijeći po hodniku jer na hodniku je goli beton, a doma imam hrastove parkete , mramorne stepenice ... imam pločice čak i u garaži i podrume obučene u mramor. Prošle zime sam si ispunila dugogodišnju želju i u dnevnom boravku napravila kamin... sad je to zaista pravi topli dom. Bilo bi šteta ne podijeliti ga s nekim.
I onda mi je glupa pomisao da se preselim negdje gdje po noći dok idem pišat i tražim šteker moram pazit da ne piknem krivo jer žice vire na sve strane. Nije da mi je ispod časti, ali mi je glupo.
Kao da popravljate i krpate opel kadett, a nova mečka vam stoji u garaži.
Glupost. Jer u mojoj kući nema roditelja kojima bih ju ostavila. Dijelim ju sa sestrom koja ima svoj kat, i definitivno ne može održavati cijelu kuću.
Dakle, da ispoštujem tradiciju i uvriježena shvaćanja , ja bih trebala pustiti da nešto moje i nešto dobro propada...
Meni je to glupo. Zaista mi je glupo.
Ali eto... Kažu na selu da se muškarac priženio kad se doseli k ženi u kuću.
A velik je muški ego, nekad i prevelik...
Post je objavljen 20.09.2006. u 12:13 sati.