confetteria
petak, 22.09.2006.
no comment
 konačno petak...ovaj tjedan moji računi su stigli na naplatu, podsjetnik da usporim, mali šamar da me vrati tamo gdje mi je mjesto. Divlji ritam, stres, trčanje na posao, jurnjava po stvari da on ne čeka, slalom među autima da prije stignem, prilagodba njegovim planovima, prolazak kroz crveno jer kasnim... Misli da li sam pogriješila, donijela neke krive odluke... Već danima mi je loše...Već dugo se ne mogu pohvaliti nekim super zdravljem, ali ovo je postalo nepodnošljivo... I kolege na poslu su primijetile da sam blijeda, a podočnjaci se više nedaju sakriti ni duplim slojem korektora. Kolegice hvale moju liniju a ja.... Ne znam šta je gore, kad mi je loše zato jer nešto pojedem, ili kad mi je loše zato jer sam gladna ...ili kad svaki zalogaj gutam sa strahom kada će početi bolovi. Konačno sam otišla doktorici, koja je samo potvrdila staru dijagnozu-gastritis. Samo ovaj put u dosta gorem obliku. Ovaj put pored lijekova se moram držati i stroge dijete. Pretrage reda radi su me dodatno razveselile...obiteljsko naslijeđe je odlučilo pokucati na vrata, kolesterol koji se neda riješiti prehranom... Još jedna kutijica tabletica, nadam se da su neke bojice koje još nemam u kolekciji , mada je to teško, s obzirom na širok spektar "bombončića" koji su mi postali svakodnevica.. Postalo mi je lakše nabrojati šta jedem, nego šta ne jedem. Noću ponekad osjećam da me guši, moja druga boljka... Prije nekoliko godina dijagnosticirali su mi jednu ružnu bolest koja uobičajeno završava operacijom s trajnim posljedicama... Ja se na operaciji nisam pojavila, već sam se prijavila u pokusnu grupu za eksperimentalnu metodu liječenja. Dvije godine kasnije bolesti ni traga, ali malo mi se sve ...ajmo to reći , zmrdalo. Svaka stvar za sebe nebitna je sitna boljka, ali sve zajedno... Kad se zbroje u ovakvom tjednu sa teškim sivim oblacima iznad glave... Kad me uhvati migrena od koje mi se magli pred očima a radi želuca moram štedljivo s analgeticima. A lijekovi baš i nisu korisni mom pijesku u bubregu. Još je sitan ali znadu čitava leđa opako boljet. Čitavu kolekciju bolova imam u svojim osjetima. konačno petak...  Kad me dohvati takav tjedan, obično izvučem najfiniju robicu, nabacim najskuplje mazarije i najdraži parfem... Navučem masku radi koje svi zavide, je*e se njoj, ona nema problema u životu, jedina briga joj je šta da obuče... Ja bih rekla - kako da se dovuče na posao, ali nema veze. Ovaj tjedan imam u kolekciji još i redovan ženski problem. Ma izborila bih se i s tim, ali nisam računala - na virozu. Dakle, ekipo moja, za vrijeme pisanja ovog posta potrošila sam pola role papira koliko mi nos curi. I ne mogu više. Dosta mi je, sad ću se zavući ispod dekice i ne dižem se iz kreveta 2 dana! I to sama, jer moj dragi je kad sam prvi dan rekla da mi je loše, zaključio "da sam neraspoložena" i da se vidimo kad budem bolje volje... Krasan je. Taj pokoji sladunjavi sms nek si zabije, znate di kamo! Više mi pažnje poklanja moja samoživa bahata mačka, nego taj lik... Svašta bi mu sad rekla, samo da me grlo tako ne boli pa se ne mogu pošteno ni izvikati. Baš sam sama sebi nekako jadna. Eto, svi imamo loših dana. Baš svi. |
- 21:08 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Svibanj 2007 (1) Travanj 2007 (2) Veljača 2007 (1) Siječanj 2007 (5) Prosinac 2006 (6) Studeni 2006 (4) Listopad 2006 (4) Rujan 2006 (6) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
o ljubavi ... i ostalim stvarima koje idu uz nju  tko se srami ostaviti komentar javno, neka mi šapne na: confetta_love@yahoo.com |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
