Kut (s)udara
28.02.2005., ponedjeljak
Homicidal suicidal
"Mislim da neće biti moguće izvršiti ovo u zadanom vremenu", pred svojim se bogatim nalogodavcem pravdao znanstvenik. "Znate, jednim dijelom iskustvo ipak ovisi o uništenoj opremi, a s druge strane, ni jedan sustav podignut bez početne greške nikada ne izdrži dugo bez rušenja.. pa...""To ima biti gotovo do petnaestog. Ti vidi kako ćeš, jer ja znam kako nećeš; ovako." Krajnji je rok bio datum govornikovog pedeset i nekog rođendana. Nekad visoki uglednik danas je bio starina slomljena u kolicima, no njegove su riječi odavale da je jednom u životu obnašao neku odgovornu i tajnovitu funkciju. Posljedično, imao je previše novca, ideja i vremena, a premalo razumijevanja za najamnike svih vrsta koji su se bavili istraživanjima njegovih ideja. Jedan od njih, oslovljeni Azor, poznat i pod nadimkom Ichticus, bešumno je klizio prema svom istraživačkom prostoru. U njegovoj su se glavi rojile neusustavljene tablice, neriješeni podaci i jedno ključno pitanje: hoće li iz ovog projekta izvući dovoljnu kompenzaciju da barem nekoliko godina mirno živi? Bio je jedan od onih neuglednih, izvana nemarnih studenata koji je predavanja svoga cijenjenog profesora Blooma slušao s najvećom pažnjom. Unutar njega znanstveni je plam predano gorio; od njega mu je kosa postala pepeljastom ranije no većini iz njegove generacije, dioptrija je opadala s njegovim ravnim držanjem, no oči su mu ostale prodorne a duh bistar. Dok su drugi njegovih ljeta proživljavali krizu srednjih godina, on je ostao u svom svijetu brojki i proračuna, žaleći ponekad što nikada nije iskazivao poseban interes ni za jedno ljudsko biće. Rijetko bi se, pak, za svoju dušu, zaputio do oceana, promatrajući kolijevku života i učeći od Majke Prirode kako što bolje podesiti čovjekolikost i funkcionalnost. Azor se ovih dana bavio neuronskom terapijom kako bi stari Šveđanin umjesto kotača imao dvije funkcionalne noge. Nije znao mnogo o poslodavčevoj nezgodi koja ga je učinila oduzetim. Kolege su spomenuli neku glupu nesreću na mjestu gdje prva pomoć nije mogla brzo stići, pa je Azor zaboravio da je i to čuo. Trenutno ga je mučilo samo jedno: obnavljanje funkcije zamrlih živčanih stanica. "Ta njegova apoptoza će nas koštati života. Sve bi bilo u redu da možemo doći do njegovih matičnih stanica, ali on se ne da klonirati, a ja trebam izvesti proračun baziran ni na čemu... Kriptogenetikom, a ne molekularnom biologijom, time se ja bavim..." Odlučio je provjeriti napredak kolega. Nije ga bilo. Svi rezultati mnogobrojnih ispitivanja pokazivali su da je riječ o evolucijskoj grešci: čovjek poznih godina nema pravo na drugi pokušaj ili prirodno obeštećenje kad je o zdravlju riječ. Zasjeo je u svoj radni naslonjač, zagledao se u rodondendron na ekranu svoga kompjutera i nijemo gledao u crvenilo. Došlo mu je da još jednom sve pošalje kvragu i zaputi se pod svoje sretno priobalno sunce. No, s druge je strane njegove moždane polutke u glavi kljuckao mali crv. "Svaka je stanica u tijelu programirana da umre. Mozak se gradi od dvostruko više stanica no što mu je brojčano potrebno. A ako stanica nema tu sposobnost samouništenja u kritičnoj situaciji, nastat će tumor..." Pogled na ekran pričinio mu je krvavu iluziju. Kao da se venska, tamna krva razlila po njemu. Opazio je da je soba u polumraku, a crvenilo se s ekrana širi njegovim rukama. S obje svoje strane njegov je mozak na tren zamro. Prošlo je neko vrijeme, a on je i dalje nepomično sjedio. Mozak je ostao zakočen. Nije saznao znao da su ga, po Šveđaninovim uputama, kljukali eksperimentalnim neuronskim koktelom. Kolega koji je provodio ovaj pokus se u trenucima, kad se nije bavio kolegijalnim induciranjem samoubojstva moždanih stanica, posvećivao uljanim bojama i ponovnom učenju sviranja violine. |
27.02.2005., nedjelja
Where be drakes?
U najdaljem kutu svoje sobe sakrila se uza zid, skvrčena na krevetu. Uplašena, usamljena, izolirana. Nije joj bilo jasno gdje su nestali snovi; pokoji je, poput nje same, još tavorio u ovom prostoru, sakriven u kutiju sa starim razglednicama i neposlanim ljubavnim pismima. Umjesto zbirke osušenih ruža koju je priželjkivala na gornjoj polici, iznad knjižne zbirke, u kutijici od starog plemenitog sapuna bile su telefonske kartice, tončipi, koje je trošila dok doma nije bilo telefona. Dragih je ljudi oduvijek imala malo, ništa više nije imala ni svega drugog, ali uvijek je željela davati. Pogledala je kroz prozor na zamrli, zasniježeni grad. "Trebam te da mi pokažeš tko sam bila za tebe. Trebam te toliko da bi se bojao da znaš i istovremeno bi se čudio kako netko poput mene može nekoga tako trebati.. željeti.. nositi u mislima kroz dane koji cure." Neuslišane misli u još jednoj žednoj noći njenog srca. "Slomi me"; misla je u sebi, "slomi me kao grančicu koja nema snage istrunuti ako ti smetam, da barem znam zašto sam odbačena na snijeg i sama.." Kome, što, s kojim razlogom? Prazne ruke obrglile su koljena. Zmaj je svoje blago ponio sa sobom. Riznica je opljačkana, blago rastureno, a snijegom su zakriveni tragove samoće promrzlih vrabaca i gladnih mačaka. Cosmo- i ostale čarolije nisu mogle pomoći. Ni djetinja sjećanja, plišane igračke i drveni konjići nisu bili nešto s čime bi preživjela ovu noć. Njega nije bilo, a u njoj je ostao led koji nije imao tko zagrijati, niti pokupiti vodu koja bi iz umornih i zatvorenih očiju proklijala da je išta osim samoće bilo opipljivo. Možda je neko drugo sunce nekome nepoznatome upravo zasjalo zasljepljujućom snagom.. |
24.02.2005., četvrtak
Online
Kad je mali ekrančić s natpisom "Unable to connect" iskočio na pomno uređenom sučelju njegovog kompjutora, bio je na rubu da poludi. Omiljena ispričnica za život opet je zakazala. "Ništa sad", pomislio je, "moram pričekati do poslije ponoći da se gužva malo smanji. A onda sam opet doma."Prekid veze na net zbio mu se u najgore moguće vrijeme. Točno kada je konačno popričao s djevojkom (ili odličnim glumcem u njezinoj ulozi) koja mu se činila zanimljivom, a do koje idući put neće moći doći tako lako, internet ga je izdao. Kao i on svoju bivšu, čiji je paketić maramica još ponosno ležao preko hrpe papira uslojene na radnom stolu. Liječenje prekida u nestvarnom svijetu vlastite glave postalo je mnogo zanimljivije kad je shvatio da nije jedini koji to čini, i da je internet bojišnica na kojoj mladić u najboljim godinama može mnogo toga postići. Pomno je ispunjavao tražene podatke, pazeći da sve što napiše a govori o njemu ostavi jak dojam i sačuva njegov bedem privatnosti. Jer oko njega na poslu kolegice su bile nadmoćne, udane i brbljave. Da je samo jedna od njih vidjela MuchoMachove zapise, loše bi završilo po njega. Vratio se malo iza ponoći. Pokušaj spajanja propao je; sve je još bilo zauzeto. MuchoMacho kao da nije bio prisutan, njegov je sustanarski duh iščezao bez traga, vjerojatno zaglavljen u kablovima na putu k stvarnoj sreći, beskonačnoj online prisutnosti. Mnogo kasnije, već su se kazaljke naslanjale jedna na drugu i na broj 2, konačno se spojio. Ona je još bila tu; srećkovićka, imala je očito stalni pristup internetu. Javila mu se rekavši da ne može ono što joj je poslao jer joj je ta poruka označena kao spam, k tome još zaražena virusom. Zabrinuo se. Nitko ne voli te male nametnike u svojoj nutrini, pa ni on na svom kompjuteru. Rekao joj je da će riješiti problem i javiti joj se sutra ujutro; zaželjevši joj laku noć, krenuo je po svoju bojnu opremu da gamad jednom zauvijek istjera iz svoje blizine. Stranice su se mijenjale, instalacije slijedile jedna drugu, a kompjuter svakih nekoliko minuta bio paljen ili gašen. Pred jutro, oko 6, konačno su mu svi programi javili da je sve u redu. Zaspao je mirno i blaženo. Neradna je subota dobro počela. Negdje popodne odlučio je vidjeti je li djevojka iz snova još online. Nije bila; dapače, nije vidio nikoga na listi na kojoj je trebalo biti dvadesetak imena. Zar svi imaju nešto pametnije od interneta subotom popodne? Kako, zašto? U glavi su mu se smjenjivale scene otmice voljene žene i razvaljenog rodnog sela u plamenu.. bio je otkućen, usamljen, nemoćan. Krenuo je na čitanje svojih omiljenih stranica.. ali odjednom su nestali i oni mali prozorčići koji su mu prije točno pogađali interese i pokazivali najnovije maminovce. "Zar me napustio i moj dobri kompić-duh?" Ništa mu nije bilo jasno. Sjetio se da bi možda bilo zgodno pročitati poštu. Odjednom, njegova je spora kanta učitala polaznu stranicu koja ga je tražila unos lozinke. Poludio je. Pa to nije radio mjesecima, otkud sad ta đavolija? Nije ju znao, niti ju se sjetio zapisati. I pošta ne bi otvorena. "Ma, to je ona nekaj zeznula.." Smislio je odgovor u trenu i s mržnjom se sjećao bivše ljubavi. Ali nije pomagalo. Samo da je malo dublje prokopao po svom sjećanju, sjetio bi se lozinke: njezinog rođendana. Ali nije moglo pomoći.. jer negdje je u bespućima svemrežja ostao pohranjen onaj dio njegove ljudskosti koji ga je činio pogrešivim i stvarnim. MuchoMacho ga je pojeo i bio je ugodno tup. Kako nije imao planova za izlazak večeras, odlučio se počastiti reinstalacijom cijelog sustava... |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Najdraži
+ ANYWAY...
+ Blizančevi osjeti
+ Eterično rječito
+ Kucaj duha
+ Noćni zapisi
+ Opojna taverna
+ Slikovito zvjezdano
+ Zvonjavo D!
Anđeli u ofsajdu
+ Estetizirana praznina, E.Pranger
+ Fluidno crno, UrbanChaos
+ Majstorski složenci, Porto
+ Mirisno pričljivo, Cocosh
+ Osjetom bola, Redskin
+ Pjev bodeža, Yuriko
+ Plemeniti intelekt, Hal
+ Senzualni chill, Cff. Noir
+ Skladni ekstremi, Creativa
+ Slobodnim stilom, FreeStyler
+ Ugodni mrak, Neferneferi-Seth
+ Nebeski plač, Celeste
+ Okovano crtovlje, O. & L.
+ Rasjeckano pletivo, Neprilagodjen
+ Zakucana tišina, Tofu
+ Zen-crtovlje, Lighthouse
+ Lucidni OvajOnaj
+ Mobilini Kemoterapija
+ Nasmijana Celebrity & Alter ego
+ Nemirna Lososs
+ Razigrani Tarzan
+ Začuđujuća Cow
+ Zaigrani Pooka
Također dragi i čitani
+ Analna Carica
+ Futilna družba
+ Il Postino
+ Kišni čovjek
+ Kreeza Identeeteta
+ LetMeSee
+ LilFish
+ Mačak u čizmama
+ Maslačkica
+ Mental
+ Mr. Piton
+ My Way
+ Sanjin svijet
+ Sedmi Pixi
+ Slomljena Muzika
+ Summer Gathering
+ Tangled
+ xGreyMousex
+ Young
+ PBP lirici
+ Klan Vuka i Zmaja
+ Jezični savjetnik, Stitch
+ Programerski pogled, Vuk
+ Opća podešavanja, Nel'Chee
+ Vizualna podešavanja, Rat
Vode nas niske strasti.. rekoše.
Sutra je samo tridesetak cigareta
udaljen bezdan ljudske gluposti,
rekoh ja..
Mudri su šutjeli.
Poveznice
+ Absolute Shakespeare
+ Bibliomania
+ Creative Commons (HR)
+ Cinestar: Online rezervacije
+ Color Swatch
+ CSS guide
+ Elektroničke knjige
+ Encyclopaedia of Arda
+ Firefox Myths
+ HTML lessons
+ Korienski rječnik informatike
+ Last.FM
+ Nabava.net
+ Name Voyager
+ Numerologija
+ Opera
+ Quiz: Fantasy/SciFi character
+ Quiz: Warcraft 3 Hero
+ RIAA Radar: Alt Rock
+ The Art of War (1910)
+ The Spark
+ Validate (X)HTML & CSS
+ VIP.hr Navigator
+ WinCustomize
+ XP PowerToys
Zadnji unos prati
+ In Flames - Come clarity
Zadnjem unosu prethode
+ Točka. Na sve.
+ Mer de noms
+ Space and Time
+ Paperje
+ Kriza identiteta
+ info: Čitanje u subotu
+ Lacking dotted pattern
+ Dreamweaver's padding of life
+ Attachment
+ Insecure(d)
+ Safely unarmed
+ A la matrose
+ In memoriam
+ Indefinetly
+ Caving in
+ info: Redisigned
+ Ignore/Ignite
+ Smells like spring iteration
+ Unwritten invite
+ Somebody's anyone
+ Unless I can cry
+ Inn Town
+ StubBorn (putanja druga, V.)
+ Kandilce (putanja prva, A.)
+ Homicidal suicidal
+ Where be drakes?
+ Online
Potrebne alatke
Višetjednim je promatranjem zaključeno da sam netko tko ima vrlo kompliciranu osobnost koja se, malim dijelom, može iščitati preko paradigmi. Dakle, za mene nema User's manuala, tek šturi FAQ preveden s korejskog na engleski pomoću softvera, a ne pravih ljudi. Ne treba vam user manual, uostalom, u fizičkom obliku bi vjerojatno težio par tona - dakle unusable.
plug & pray.
This blog is copyrighted.
Layout, graphics, & brushes by Leiyla.
Additional coding & all text-entries by Collisioncourse © 2005.
Very thankful to Hal for verifying the coding!
All other materials are subject to copyright of their respective authors.
Do skorog čitanja!
Višetjednim je promatranjem zaključeno da sam netko tko ima vrlo kompliciranu osobnost koja se, malim dijelom, može iščitati preko paradigmi. Dakle, za mene nema User's manuala, tek šturi FAQ preveden s korejskog na engleski pomoću softvera, a ne pravih ljudi. Ne treba vam user manual, uostalom, u fizičkom obliku bi vjerojatno težio par tona - dakle unusable.
This blog is copyrighted.
Layout, graphics, & brushes by Leiyla.
Additional coding & all text-entries by Collisioncourse © 2005.
Very thankful to Hal for verifying the coding!
All other materials are subject to copyright of their respective authors.
Do skorog čitanja!