La Coco Mademoiselle

subota, 29.07.2006.

¨S čime usporediti naš život na ovom svijetu?
S brodom koji je isplovio rano ujutro i
koji za sobom ne ostavlja brazdu u vodi.¨

Znate onaj osjećaj kada se prisjetite svih ljupkih, sretnih, zanimljivih događaja koji se zabilježe u mislima? Ostaju pritajeni određeno vrijeme a zatim nas podsjete da su još tu, da su dio nas? Ne znam, možda je nešto čudno u zraku, možda nadzirem cvjetanje prirode, miris proljeća ili davno napuštanje zime, misao da prošlost neću zaboraviti. Uvijek isti proroci, osobe, djela a ne želim ići dalje. Osjećaj je lažan, izmišljen, nepostojeći. Željela sam provesti vrijeme, daleko od svega što me je vuklo natrag. Patnja, mučenja, neizdrživa bol koja je bila prisutna, izdržavajući previše godina. Mogla je biti igra, male tajne koje nikada neće biti otkrivene, veliko prijateljstvo koje se počelo narušavati ili samo istina prekrivena ogromnim plaštom nevidljivosti? Sjećam se smijeha u tužnim trenutcima, pogleda, riječi, zagrljaja i nade. Neko vrijeme nisam ni slutila da je sve tako blizu, nisam htjela prihvaćati činjenice zbog kojih nisam ništa osjećala. Kao da sam zalutala a nisam htjela naći onaj stari put. Nisam žalila ni zbog jedne provedene sekunde. Vrijeme je činilo svoje, srce je željelo jedno a um nešto sasvim drugo. Povremeno, površno, ne ostavljajući dublji trag, želju kao oslonac, vjetar pravde koji će cijelo vrijeme biti uz nas. Nestaju osjećaji, trzavice, želje… Možda smo odrasli, našli novi put? Želim otići, buditi se s pomisli da je sve gotovo, da je prošlost iza nas, ostavljena kao zaboravljena poderana stvar. Želim znati da nije bio san i ne želim biti stranac.

¨Ti mi pripadaš.
Neke stvari su jednostavno takve,
jer nema drugog načina, na primjer:
sol moru, ptica nebu a ti meni!¨

- 18:19| 22 Komentara | Print | # | ^

subota, 22.07.2006.

Fotograf svojih snova -Salvador Dali

Slavni španjolski slikar, rođen prije sto godina.
Ekscentrični genij koji je cijeli život volio samo
jednu ženu, Ruskinju Galu. Tolerirao je sve njezine
izvanbračne izlete jer je u seksu najradije bio voajer,
a posvađali su se samo jednom: kad je njezin
ljubavnik zaveo njegovu ljubavnicu!

Salvador Felipe Jacinito Dali Domenech rođen je 11. svibnja 1904, kao drugo dijete u Figueresu, katalonskom gradiću veličine našeg Varaždina, smještenom podno Pireneja na Costa Bravi. Ime je dobio po svom starijem bratu, koji je umro kao novorođenče od meningitisa. Neki kažu i od ozljeda koje mu je nanio otac, poznat kao čudak prijeke naravi. Potreseni smrću prvog djeteta, njega su mazili i pazili, posebno majka koja je bila katolkinja za razliku od oca koji je bio ateist. Odrastao je u uvjerenju da je drugačiji od drugih i shvativši da može šokirati okolinu svojim ispadima, Dali je odmalena iskušavao tuđe granice tolerancije. «Moj brat je srdačnog i umiljatog karaktera i ima neobičan smisao za humor. Jedino u trenutcima kada ga spopada nenormalna želja da privuče pažnju, on postaje sposoban za najapsurdnije pothvate»- napisala je kasnije njegova tri godine mlađa sestra Anna Maria, s kojom je bio neizmjerno blizak .

Salvador je od početka školovanja pokazivao dar za crtanje, a kada mu je bilo devet godina, na dar je dobio komplet slikarskih boja od obiteljskog prijatelja, njemačkog slikara Siegrfrieda Burmanna. Iste godine, otac ga je upisao na tečaj slikanja . I dok je u osnovnoj i srednjoj školi izluđivao nastavnike sa svojim nemarom i lijenošću, na tečaju slikanja, gdje je predavao ugledni španjolski slikar Ramon Pichot, nevjerojatnom je brzinom upijao nova znanja te pokazao zavidnu vještinu. Već se tada ponašao i odijevao kao čudak. Dok su druga djeca dolazila u školu espadirana ili bosonoga, doručkovala suhe smokve i masline, on je dolazio dotjeran, odjeven u mornarsko odijelo sa zlatnim dugmadima i visokim čizmama sa srebrenim kopčama, a za zajutrak je u termosici nosio vrući kakao! Sljedeće godine upisuje prestižnu likovnu akademiju u San Fernando u Madridu. Živeći u studenskom domu, upoznao je dva starija studenta s kojima se sprijateljio. Louisom Bunuelom i Federicom Garcijom Lorcom. Zajedničko im je bilo to što su svi bili boemi, prigrlili su modernističku umjetnost koja je odbacivala društvene norme. Lorci se svidjelo Dalijevo profinjeno lice, njegova povučenost i stidljivost, te njegov dar za slikanje. Daliju je tada bilo 18, a Lorenci 26. njih dvojica još su se više zbližila kada je slikar pozvao pjesnika u ljetnikovac svoje obitelji. Među njima se uskoro razvila i ljubav.

Ljubav se raspala nakon što je Dali izbačen s akademije jer je tvrdio da ga nitko ne može ocjenjivati jer je puno bolji od njih. Vratio se u roditeljski dom i nastavio slikati. 1925. u Barceloni održao je prvu samostalnu izložbu. Kritičari su bili oduševljeni, mladog slikara hvalio je tada već etablirani Pablo Picasso. Svi su bili zaprepašteni snagom mladog slikara nevjerojatne snage i vještine, koji izvanrednom tehnikom slika svoja predviđanja, tako da su ona djelovala kao da su fotografirana. Iste godine Pablo ga je pozvao u Pariz, te je upoznao i druge umjetnike koji su živjeli u francuskoj prijestolnici. Iste te godine upoznao je Galu, koja je bila u Cadaquesu sa svojim suprugom, nadrealističkim pjesnikom Paulom Eluardom na ljetovanju. Njezin apetit za seksom bio je neutaživ, pa je Eluard, koji se ponosio svojom muškošću, morao gledati kako mu supruga traži zadovoljstva i izvan braka. Mladi slikar tridesetih je godina počeo puštati brkove, za koje je poslije rekao da mu služe kao antene za kontakte s izvanzemaljcima. U kolovozu 1929. Eluard i njegova supruga posjetili su Dalija u Cadaquesu. Salvador je već čuo priče o Gali, no kada ju je prvi put ugledao, na plaži u svom rodnom mjestu, ostao je opčinjen. Gala je pak već tada odlučila ostaviti Eluarda i pronaći si novog slavnog muža, a u 25-godišnjem Daliju je pronašla muškarca koji je dijelio njezinu strast prema slavni, novcu i moći. Jedini je problem bio u tome što je samo jednom bio zaljubljen, i to u muškarca. Kada je Lorca čuo da je Dali u vezi sa ženom nije mogao vjerovati. «To je nemoguće, žene ga ne uzbuđuju» -rekao je Lorca kada je čuo da je Dali zaljubljen u Galu! Njegov seksualni život praktički nije postojao. Bio je maštar, sa stanovitim sadističkim naklonostima. Potpuno aseksualan u mladosti, rugao se prijateljima koji su voljeli i lovili žene, sve do dana kada mu Gala nije oduzela nevinost. «Tada mi je napisao pismo na šest stranica da bi mi opisao sve ljepote fizičke ljubavi» -napisao je Luis Bunuel.

O svom životu u Parizu, Dali je napisao: «Posjećivao sam svaki dan i svaku večer salone društvene kreme. Mnogi su od njih bili glupani, ali su njihove žene nosile skupocjene ukrase tvrde kao moje srce i obožavali su glazbu koju ja ne trpim. Ostao sam naivni katalonski seljak. I nisam mogao istjerati iz glave sliku (bolje rečeno pornografsku fotografiju) vrlo rafinirane žene, gole, skroz posute draguljima, sa šeširom od perja na glavi, koja mi se baca pred noge» Ondje je upoznao modnu kreatoricu Elisu Schaparelli (imate je tu kod mene sa strane) za koju je dizajnirao tkaninu sa stiliziranim jastogom, obitelj Rotschild, Coco Chanel. Helena Rubinstein, koju je portretirao 1946., za njega je rekla da je¨živa vatra i zloća¨. No bio je šarmantan, neiscrpne energije i mada često okrutan, bilo mu je teško odoljeti. Svestrani Dali, kojem su njegovi prijatelji sve više prigovarali da prostituira svoju umjetnost, prihvaćao je sve narudžbe, pa čak i za uređenje izloga u Petoj aveniji u New Yorku. Osim što je slikao i odlazio na zabave, povremeno je zavodio bogate Amerikanke ,ali mu je najčešće bilo dovoljno da ih šarmira, odvede u svoj stan i navede ih da se razodjenu te ih potom istjera. Jednu bogatu nasljednicu zaprepastio je kada joj je na gola ramena stavio jaja pečena na oko i potom je otpravio kući. Gala, koja je i sama imala bezbroj ljubavnika nije imala ništa protiv njegovih voajerskih afera, jer je znala da Dali voli samo nju i da je bespogovorno sluša.

Upoznaje Walta Disneya te počinje raditi za njega na jednom animiniranom crtanom filmu. «Moji snovi tehnika animiranog filma mogu rezultirati čudesnim djelima» -rekao je Dali. Njegovi dobri prijatelji iznenadili su se kada su čuli da svako jutro svjesno dolazi na posao u svoj ured, u pratnji šutljive Gale i marljivo crta do kasnog poslijepodneva. No, iako vrlo uspješan, Daliju i Gali nedostajala je Europa, pa su se 1948 vratili u Španjolsku. Nastanivši se s Galom u Port Lligatu, počeo je na nagovor Gale slikati velike formate religioznog sadržaja. Jednom je i Galu nacrtao kao Madonu (Marija s malim Isusom u rukama). Prijatelji koji su njega voljeli, a nju prezirali , jer im se stalno nudila, shvatili su tu sliku kao apsurdnu šalu. Ipak, slika mu je poslužila kada je 1949 otišao na audijenciju kod Pape. Do sredine šezdesetih, unatoč velikom bogatstvu koje je do tada stekao, morao je raditi sve više da bi zadovoljio svoje, ali i Galine ekstravagantne prohtjeve. Gala ga je nagovorila da joj kupi dvorac kako bi tamo mogla nesmetano dovoditi ljubavnike, a on ju je mogao posjećivati samo kad bi mu poslala pozivnicu. On je to pak, koristio da i on dovede mlade ljubavnice, koje mu je pronalazi vlasnik jedne manekenske agencije u Barceloni. Često se znalo dogoditi da tamo zajedno borave sa svojim mladim ljubavnicima. Supružnicima to nije smetalo, no jednom su se strahovito posvađali kada su vidjeli Dalijevu ljubavnicu u naručju Galina ljubavnika. Obolio je od Pakinsove bolesti i već tada je gubio kontakt sa stvarnošću. I inače hipohondričan, sad je još teže podnosio pomisao da nije besmrtan i bojao se bezizlazne bolesti. Ironijom sudbine, Gala je umrla prije njega u svojoj 87. godini. Dali ju je dao balzamirati. Nekoliko noći kasnije, posluga ga je pronašla na koljenima, kako se grči od boli. Iako ju je pred kraj života prezirao i mrzio, bez nje nije mogao funkcionirati. Nastani se u Pubolu (gdje je bio dvorac za njihove ljubavnike) rijetko izlazeći, ne vjerujući nikome. Budući da je bio jako slab i jedva se kretao, uz njega su stalno bile bolničarke, no on ih nije podnosio. Često ja ne njih urlao i psovao, nije htio uzimati lijekove, namjerno je mokrio u krevet da bolničarke maju više posla. Nije više htio komunicirati ni sa sestrom Annom Marijom. Kada bi mu došla u posjet, otjerao ju je riječima: «Gubi se ti stara lezbijko!» Nekoliko tjedana poslije izbacio ju je iz svoje oporuke i preselio se u zgradu u kojem je osnovan muzej, u njegovom rodnom mjestu Figueresu. Potktraj života ponašao se kao da želi umrijeti. Umro je 23. siječnja 1989.

«Svako jutro kada se probudim osjetim izuzetnu radost-
radost što sam ja Salvador dali, i pitam se ¨Što će novo i
lijepo ovaj Salvador Dali danas postići?¨»

Stranica za posjetiti! Dalijevi radovi
Pisala sam o njegovom životu, po meni mnogo je zanimljiviji bio kao osoba nego kao umjetnik. Post posvećen mom dragom Frikonji i SaDie

- 11:23| 22 Komentara | Print | # | ^

utorak, 18.07.2006.

Izbacujem negativnu energiju ;)

Ono što me najviše iznenađuje je koliko smo više virili po blogovima kada je bila škola, studentima ispiti, predavanja, stalni posao… A sada, kada relativno pristojno vrijeme možemo prevesti družeći se s virtualnim prijateljima, peh… Ali, valjda tako mora biti? Na moru, u ruke su mi došle one glupe novine Grazia. Kao prvo, mislim da…urednik totalno ne znam… Uređenje stranice katastrofalno! Slova Grazia su uzeta tj. kopija Haper's Bazara. Forsiraju na modi, sama početna slova asociraju na taj relativno dobar časopis, koji već polako sprema svoje brojeve u arhivu. Sama postojanost i cijenjenost tog časopisa puno nam govori o njegovoj kvaliteti. Pored onih velikih, debelih, glavnih slova, koje oboje nekom neukusnom bojom, stave još nekoliko veličina i kombinacija slova… Kao prvo na stranici se ne trebaju pojaviti više od tri dimenzije slova, a kamoli četiri! Onda, hajde ima slika… Zatim naletim na članak o nekoliko "nabolje" odjevenih žena s naše tkz. estrade i sada kao oni svjetski jet set! Ja sam se smijala i istodobno plakala. Pa izluđuje me kada nekog biraju nesposobni ljudi, majke mi… nesposobni! Kao prvo, izabrati za osobu s najviše stila ili tipa… smisla za odjeću, boje, odijevanje tj. neke kombinacije, da predvodi trendove ili bilo što? Kao drugo, iza većine tih ljudi stoji hrpa stilista (koji ni sami ne znaju posao, jer ne znaju prilagoditi svoju viziju klijentima), šminkera i učitelja bontona. Ma dođe mi da ih pošaljem u neku stvar, kako može nekom uopće pasti na pamet da o tome piše? Naravno, ne kažem da neki ljudi nisu zaslužili da budu na listama svojim trudom (u modnom smislu). Slažete li se?

Par modela koji se nalaze u muzeju, dizajnera Baglencia (kojem je otvorena perspektiva radova), Dior, Chanel, YSL, JPG, Lanvin

I sve sam to prežvakala, kada sam došla do članka o reviji visoke mode u Parizu, onda sam zbilja živčani slom dobila! Svake, ama baš svake godine, ja se toliko iživciram zbog medijske pozornosti pogrešnim stvarima, bolje rečeno ljudima! Ovaj put, kap koja je prelila čašu bila je Kely Minogue, pjevačica koja je preboljela rak dojke, mala džepna Venera, sa "dobrom" pozadinom… Ma, nije jedina! Osobno, je uopće ne smatram dobrom pjevačicom, ne kažem da nema koji dobar hit… u ranim danima. Svi je doživljavaju kao neku seks bombu, koja može mahati retuširanom guzicom na kojoj su radili kirurzi više nego sportska rekreacija i glumiti da pjeva! A uopće nema stila, sada fura neki čedni look… postat će i svetica, što se ne razgoliša kao i prije? Neka pokaže svoje «adute» Ta će (da ne kažem) sjediti u prvom redu visoke mode čuvene kuće Chanel? Došlo mi je da Karla osobno nazovem i kažem mu da se Coco sigurno nebi složila s njim! On prikazuje umjetnost (kao i drugi kreatori) vidiš djelo koje će možda jednog dana stajati u muzeju! Na kraju krajeva u novinama pola stranice piše samo o nekoj slavnoj osobi koja se tu pojavila da sebe promovira. Ako je moda, moda je, kreacije, make up, frizure za sljedeću sezonu… Ne zamjerite što sam se samo na nju okomila, ali ne bi ja bila Coco kada bi spomenula sada nekog drugog kako me izbacio iz takta! A i znam da modne kuće to rade radi veće medijske pozornosti! Moja slavna Gabriela Coco Chanel, je bila onakva kakva jest, pomalo nalik mom karakteru. Nije voljela tu vrstu glamura i lažne ljepote. Kao prvo, izmislila je bižuteriju, da sklone s trona tada već nezamjenjiv zlatni nakit. Voljela je samo jednu manekenku i u nju je gotovo pa bila zaljubljena! A kada bi je upitali da priča o kostimu koji će biti u modi idući tjedan, ona bi pogledala taj model i zadivljeno pričala o njoj, njezinom držanju, ljepoti i duhu, te da na njoj nikada neće izići iz mode. I vjerujte, jednom kada Karl ne bude s nama (meni će tada srce biti slomljeno!, te Valentina, njih dvojice koji su jedini ostali od modnih velikana), izađe njegova biografija… Vidjet će te koliko je prezirao ljude iz svijeta mode, slavne ličnosti, pa i samog sebe što je to dopuštao!

Par modela sa nedavne revije visoke mode

- 21:38| 22 Komentara | Print | # | ^

nedjelja, 16.07.2006.

Par riječi o blogerima (I.dio)

Anna ,zauzima prvo mjesto po abecednom redu, i jedna je od mojih najstariji virtualnih prijatelja! Blog joj, je ono… Znate kada se kaže da je neko raznolik, e toliko raznolikosti se može naći u njezinim neiscrpnim postovima! Ne piše o svom privatnom životu, ni upola kao neki blogeri. Kao da vidite čovjeka u nekim raznim situacijama, razdobljima, e takve su i njezine teme. Pogledajte cijelu arhivu i sve će vam biti jasno! kiss

Isil, ah, kako nju opisati u par riječi? Definitivno kao neku sramežljivu i nesigurnu umjetnicu! Zanimljiva osoba koja sve svoje dogodovštine podjeli sa nama. Kada vidite njezin blog, potpuno se razlikuje od drugih, ponajviše po boji i slikama koje ona odabire (gdje li ih nađe?) Vidite i procijenite sami! kiss

Evangelista, jedan od mojih najdražih muških virtualnih prijatelja (naravno ne zaostaju Erchamnion i Gaga) Lik je ono, totalna pjesnička duša! Razne pjesme možete naći na njegovom blogu. Koje su prikaz maštanja, ostvarenih i neostvarenih želja, svih dobrih i loših iskustava, svakodnevnice na jedan… na jedan njegov način i pristup igranja sa slovima. Pored mnogi pjesama našla se i jedna priča zvana «Arhaički Boem» kiss

Erchamion!! Jednom kratkom rečenicom ga opisati- Pjesnici su čuđenje u svijetu (A.B.Š.) Kojom brzinom i lakoćom on piše svoje priče, koje su tako različite, a istodobno povezane nekom tankom niti. Moram se pohvaliti da sam pročitala sve njegove priče sada kada sam bila na ljetovanju, poslao mi je e-mailom, jer ih je neke skinuo s bloga. Hvala ti! I da, sada je napisao priču koju će najvjerojatnije poslati na natječaj, too! kiss

Slut, a sada jedna totalno drugačija priča od ovih prije! Slučaj sam za sebe! Moja draga Slut, koja ne može kontrolirati psovke, jedina mana! Što bi se reklo, tipična tinejdžerka, ali ona ne baš! Svojim svakodnevnim nestašlucima, događanjima i provodima, dovodi nas čitatelje u različita raspoloženja! K tomu, sve upotpunjuje svojim slikama, od kojih neke retušira. kiss

rock diva, za nju bi najlakše bilo reći da bježi sama od sebe! Otkako sam prvi put naletjela na njezin blog, promijenila je tri adrese. Sreća moja što mi se javi, uf!! Cura živi svoj život, pomalo bojažljivo pravi korake, ali sigurno. Kao što ime kaže, vidi se da voli glazbu, i to rock! Zato ću za nju reći sex, droga (ovog što manje, i ne mora biti baš droga, više amajlija, LOL) & rock kiss

Sophie, moja draga Sophie. Totalno neshvaćena djevojka koja živi u svijetu čarolija i to joj pomaže da preživi u surovom svijetu. Jedno je vrijeme pauzirala jer se sabrala i odlučila malo popraviti stanje u dnevniku, i u tome je uspjela! Ona ima nešto slično kao i Isli, treba joj ponekad neki oslonac u životu, netko tko će joj čuvati leđa. Nadarena je, ali jako lijena (pogotovo kada mjesečari) Moja D.D. šaljem kiss

twiggyramirez… O njoj bi se dale stranice i stanice napisati! Kao prvo, ima jednu totalno drugačiju stranu pristupa s ljudima, to što sada možete globalno vidjeti su njezini komentari koje svakodnevno daje i po nekoliko puta i dosta su dugački. Cura koja se trudi napisati dugačak post, i ne razočara vas! Najradije kupite kolu i kokice, upustite se u avanturu, čitajući anegdote njezinog života, njezinih opsesija, umjetničkog stvaralaštva! Obožava M.M. i jedna je od njegovih naj naj obožavateljica! kiss

ona koja spava… Nju sam također upoznala kao i twiggyramirez, sasvim slučajno, lutajući blogovima a njezin blog me nije ostavio ravnodušnom! Cura je čudo, malo krhka i blaga! Ali je sigurno¨raja¨ Piše razne priče i uvijek ima dozu neke čudnovate i snažne vesele naravi (ne računamo one tužnije, događa se) Uglavnom , možete naći razne zanimljivosti, podatke (jedan je i vezi knjige njezinog dragog), spotove, slike…ma pogledajte! kiss

sjena sjete, još jedna pjesnička duša! Ima onu dozu zaljubljenosti koju ne krije i izražava je u svojim pjesmama! Nju sada ne mogu komentirati, jer kako komentirati pjesme? Svatko ih doživljava na neki drugi, sebi jedinstven način, tako da… Ali što je za nju karakteristično jest to da uz svaku pjesmu ide neka slika koja zapravo odražava pjesmu! kiss

Nancy Girl Djevojka koja svakako razmišlja svojom glavom, o svemu… Svoj život povezuje sa izrekama, usporedbama, raznim pitanjima i što je najvažnije, svjesna je što se događa oko nas! Zanimljiv blog, jer kada vas nešto muči, otiđite na njezin blog i sigurno će te se ondje pronaći, a njezina slika što stoji sa strane, uvijek će vas razveseliti kada se naviknete na nju, i kada vam postane svakodnevnica! kiss

- 01:05| 15 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>