Marketing
Fotograf svojih snova -Salvador Dali
Slavni španjolski slikar, rođen prije sto godina.
Ekscentrični genij koji je cijeli život volio samo
jednu ženu, Ruskinju Galu. Tolerirao je sve njezine
izvanbračne izlete jer je u seksu najradije bio voajer,
a posvađali su se samo jednom: kad je njezin
ljubavnik zaveo njegovu ljubavnicu!
Salvador Felipe Jacinito Dali Domenech rođen je 11. svibnja 1904, kao drugo dijete u Figueresu, katalonskom gradiću veličine našeg Varaždina, smještenom podno Pireneja na Costa Bravi. Ime je dobio po svom starijem bratu, koji je umro kao novorođenče od meningitisa. Neki kažu i od ozljeda koje mu je nanio otac, poznat kao čudak prijeke naravi. Potreseni smrću prvog djeteta, njega su mazili i pazili, posebno majka koja je bila katolkinja za razliku od oca koji je bio ateist. Odrastao je u uvjerenju da je drugačiji od drugih i shvativši da može šokirati okolinu svojim ispadima, Dali je odmalena iskušavao tuđe granice tolerancije. «Moj brat je srdačnog i umiljatog karaktera i ima neobičan smisao za humor. Jedino u trenutcima kada ga spopada nenormalna želja da privuče pažnju, on postaje sposoban za najapsurdnije pothvate»- napisala je kasnije njegova tri godine mlađa sestra Anna Maria, s kojom je bio neizmjerno blizak .
Salvador je od početka školovanja pokazivao dar za crtanje, a kada mu je bilo devet godina, na dar je dobio komplet slikarskih boja od obiteljskog prijatelja, njemačkog slikara Siegrfrieda Burmanna. Iste godine, otac ga je upisao na tečaj slikanja . I dok je u osnovnoj i srednjoj školi izluđivao nastavnike sa svojim nemarom i lijenošću, na tečaju slikanja, gdje je predavao ugledni španjolski slikar Ramon Pichot, nevjerojatnom je brzinom upijao nova znanja te pokazao zavidnu vještinu. Već se tada ponašao i odijevao kao čudak. Dok su druga djeca dolazila u školu espadirana ili bosonoga, doručkovala suhe smokve i masline, on je dolazio dotjeran, odjeven u mornarsko odijelo sa zlatnim dugmadima i visokim čizmama sa srebrenim kopčama, a za zajutrak je u termosici nosio vrući kakao! Sljedeće godine upisuje prestižnu likovnu akademiju u San Fernando u Madridu. Živeći u studenskom domu, upoznao je dva starija studenta s kojima se sprijateljio. Louisom Bunuelom i Federicom Garcijom Lorcom. Zajedničko im je bilo to što su svi bili boemi, prigrlili su modernističku umjetnost koja je odbacivala društvene norme. Lorci se svidjelo Dalijevo profinjeno lice, njegova povučenost i stidljivost, te njegov dar za slikanje. Daliju je tada bilo 18, a Lorenci 26. njih dvojica još su se više zbližila kada je slikar pozvao pjesnika u ljetnikovac svoje obitelji. Među njima se uskoro razvila i ljubav.
Ljubav se raspala nakon što je Dali izbačen s akademije jer je tvrdio da ga nitko ne može ocjenjivati jer je puno bolji od njih. Vratio se u roditeljski dom i nastavio slikati. 1925. u Barceloni održao je prvu samostalnu izložbu. Kritičari su bili oduševljeni, mladog slikara hvalio je tada već etablirani Pablo Picasso. Svi su bili zaprepašteni snagom mladog slikara nevjerojatne snage i vještine, koji izvanrednom tehnikom slika svoja predviđanja, tako da su ona djelovala kao da su fotografirana. Iste godine Pablo ga je pozvao u Pariz, te je upoznao i druge umjetnike koji su živjeli u francuskoj prijestolnici. Iste te godine upoznao je Galu, koja je bila u Cadaquesu sa svojim suprugom, nadrealističkim pjesnikom Paulom Eluardom na ljetovanju. Njezin apetit za seksom bio je neutaživ, pa je Eluard, koji se ponosio svojom muškošću, morao gledati kako mu supruga traži zadovoljstva i izvan braka. Mladi slikar tridesetih je godina počeo puštati brkove, za koje je poslije rekao da mu služe kao antene za kontakte s izvanzemaljcima. U kolovozu 1929. Eluard i njegova supruga posjetili su Dalija u Cadaquesu. Salvador je već čuo priče o Gali, no kada ju je prvi put ugledao, na plaži u svom rodnom mjestu, ostao je opčinjen. Gala je pak već tada odlučila ostaviti Eluarda i pronaći si novog slavnog muža, a u 25-godišnjem Daliju je pronašla muškarca koji je dijelio njezinu strast prema slavni, novcu i moći. Jedini je problem bio u tome što je samo jednom bio zaljubljen, i to u muškarca. Kada je Lorca čuo da je Dali u vezi sa ženom nije mogao vjerovati. «To je nemoguće, žene ga ne uzbuđuju» -rekao je Lorca kada je čuo da je Dali zaljubljen u Galu! Njegov seksualni život praktički nije postojao. Bio je maštar, sa stanovitim sadističkim naklonostima. Potpuno aseksualan u mladosti, rugao se prijateljima koji su voljeli i lovili žene, sve do dana kada mu Gala nije oduzela nevinost. «Tada mi je napisao pismo na šest stranica da bi mi opisao sve ljepote fizičke ljubavi» -napisao je Luis Bunuel.
O svom životu u Parizu, Dali je napisao: «Posjećivao sam svaki dan i svaku večer salone društvene kreme. Mnogi su od njih bili glupani, ali su njihove žene nosile skupocjene ukrase tvrde kao moje srce i obožavali su glazbu koju ja ne trpim. Ostao sam naivni katalonski seljak. I nisam mogao istjerati iz glave sliku (bolje rečeno pornografsku fotografiju) vrlo rafinirane žene, gole, skroz posute draguljima, sa šeširom od perja na glavi, koja mi se baca pred noge» Ondje je upoznao modnu kreatoricu Elisu Schaparelli (imate je tu kod mene sa strane) za koju je dizajnirao tkaninu sa stiliziranim jastogom, obitelj Rotschild, Coco Chanel. Helena Rubinstein, koju je portretirao 1946., za njega je rekla da je¨živa vatra i zloća¨. No bio je šarmantan, neiscrpne energije i mada često okrutan, bilo mu je teško odoljeti. Svestrani Dali, kojem su njegovi prijatelji sve više prigovarali da prostituira svoju umjetnost, prihvaćao je sve narudžbe, pa čak i za uređenje izloga u Petoj aveniji u New Yorku. Osim što je slikao i odlazio na zabave, povremeno je zavodio bogate Amerikanke ,ali mu je najčešće bilo dovoljno da ih šarmira, odvede u svoj stan i navede ih da se razodjenu te ih potom istjera. Jednu bogatu nasljednicu zaprepastio je kada joj je na gola ramena stavio jaja pečena na oko i potom je otpravio kući. Gala, koja je i sama imala bezbroj ljubavnika nije imala ništa protiv njegovih voajerskih afera, jer je znala da Dali voli samo nju i da je bespogovorno sluša.
Upoznaje Walta Disneya te počinje raditi za njega na jednom animiniranom crtanom filmu. «Moji snovi tehnika animiranog filma mogu rezultirati čudesnim djelima» -rekao je Dali. Njegovi dobri prijatelji iznenadili su se kada su čuli da svako jutro svjesno dolazi na posao u svoj ured, u pratnji šutljive Gale i marljivo crta do kasnog poslijepodneva. No, iako vrlo uspješan, Daliju i Gali nedostajala je Europa, pa su se 1948 vratili u Španjolsku. Nastanivši se s Galom u Port Lligatu, počeo je na nagovor Gale slikati velike formate religioznog sadržaja. Jednom je i Galu nacrtao kao Madonu (Marija s malim Isusom u rukama). Prijatelji koji su njega voljeli, a nju prezirali , jer im se stalno nudila, shvatili su tu sliku kao apsurdnu šalu. Ipak, slika mu je poslužila kada je 1949 otišao na audijenciju kod Pape. Do sredine šezdesetih, unatoč velikom bogatstvu koje je do tada stekao, morao je raditi sve više da bi zadovoljio svoje, ali i Galine ekstravagantne prohtjeve. Gala ga je nagovorila da joj kupi dvorac kako bi tamo mogla nesmetano dovoditi ljubavnike, a on ju je mogao posjećivati samo kad bi mu poslala pozivnicu. On je to pak, koristio da i on dovede mlade ljubavnice, koje mu je pronalazi vlasnik jedne manekenske agencije u Barceloni. Često se znalo dogoditi da tamo zajedno borave sa svojim mladim ljubavnicima. Supružnicima to nije smetalo, no jednom su se strahovito posvađali kada su vidjeli Dalijevu ljubavnicu u naručju Galina ljubavnika. Obolio je od Pakinsove bolesti i već tada je gubio kontakt sa stvarnošću. I inače hipohondričan, sad je još teže podnosio pomisao da nije besmrtan i bojao se bezizlazne bolesti. Ironijom sudbine, Gala je umrla prije njega u svojoj 87. godini. Dali ju je dao balzamirati. Nekoliko noći kasnije, posluga ga je pronašla na koljenima, kako se grči od boli. Iako ju je pred kraj života prezirao i mrzio, bez nje nije mogao funkcionirati. Nastani se u Pubolu (gdje je bio dvorac za njihove ljubavnike) rijetko izlazeći, ne vjerujući nikome. Budući da je bio jako slab i jedva se kretao, uz njega su stalno bile bolničarke, no on ih nije podnosio. Često ja ne njih urlao i psovao, nije htio uzimati lijekove, namjerno je mokrio u krevet da bolničarke maju više posla. Nije više htio komunicirati ni sa sestrom Annom Marijom. Kada bi mu došla u posjet, otjerao ju je riječima: «Gubi se ti stara lezbijko!» Nekoliko tjedana poslije izbacio ju je iz svoje oporuke i preselio se u zgradu u kojem je osnovan muzej, u njegovom rodnom mjestu Figueresu. Potktraj života ponašao se kao da želi umrijeti. Umro je 23. siječnja 1989.
«Svako jutro kada se probudim osjetim izuzetnu radost-
radost što sam ja Salvador dali, i pitam se ¨Što će novo i
lijepo ovaj Salvador Dali danas postići?¨»
Stranica za posjetiti! Dalijevi radovi
Pisala sam o njegovom životu, po meni mnogo je zanimljiviji bio kao osoba nego kao umjetnik. Post posvećen mom dragom Frikonji i SaDie
Post je objavljen 22.07.2006. u 11:23 sati.